ISKONSKI PAG

subota, 27.06.2015.

U PAGU ODRŽANA TRIBINA „MAGAZINI SOLI – PRENAMJENA I OBNOVA“

Grad Pag u suradnji sa Arhitektonskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu, petak, 26. lipnja 2015. organizirao je javnu tribinu: „Magazini soli – prenamjena i obnova“ u prostoru Kneževa dvora.

Tribinu je otvorio paški gradonačelnik gospodin Željko Maržić, koji nas je sa nekoliko uvodnih rečenica uveo u tribinu i prepustio riječ profesoru Nenadu Fabijaniću, koji je sa svojim suradnicima bio moderator ove tribine.

Knežev dvor je doista bio prigodno mjesto ovoj tribini, na kojoj se tražilo mjesto više. Pored mnogobrojnih Pažana, bilo je i dosta gostiju koji su na bilo koji način vezani za ovaj grad i kojima je ovaj grad u srcu.
Paški gradonačelnik gospodin Željko Maržić, koji je i sam po struci inženjer građevine, osim nekoliko osnovnih smjernica, u svom uvodu za mene osobno priopćio najbitniju činjenicu, a ta je da su spomenuti magazini soli vlasništvo grada Paga, što je platforma koja bez ikakvih prijepora može gradu Pagu omogućiti da krene u realizaciju projekta uređenja i privođenja svrsi magazina soli. Tom činjenicom grad Pag može slobodno na osnovu provedive dokumentacije konkurirati raznim fondovima, kako bi osigurali sredstva da se priloženi projekt i ostvari. Svijetli primjer imamo u gradu Šibeniku, koji je od nepovratnih sredstava europskih fondova obnovio tvrđavu svetog Mihovila i učinila od nje jednu od najljepših otvorenih pozornica u Europi.
Citirati ću rećenicu gospodina Domagoja Legije Vičevića koju nam je na Facebooku uputio kao vođa Hrvatske Liste Mladih za Pag, u veljači ove godine: „Nama je stručnost ispred svega. Podržati ćemo ono što nudi prosperitet gradu a odbaciti ono što pogoduje interesnim skupinama i pojedincima koji su ostavili ovaj grad na razini 20. Stoljeća.“
Osobno ne poznam gospodina Vičevića, ali mi se čini da je nazočio ovoj tribini, vjerujem da sada i on sa članovima svoje liste, a na osnovu predavanja profesora Fabijanića može odlučnije krenuti u realizacije svojih rečenica.
Razmišljao sam na koji način predstaviti moderatora ove tribine profesora Nenada Fabijanića, a da ne ponavljam ono što je poznato o tom velikom, a to sa sigurnošću mogu potvrditi hrvatskom arhitektu. Kao platformu za ovu sinoćnju tribinu poslužiti ću se intervjuom kojeg je profesor Fabijanić dao tjednom kulturnom prilogu „Mediteran“ od 27. srpnja 1997., a koji izlazi u sklopu Novog Lista. Povod ovog intervjua novinarki Jeleni Mandić bila je Velika nagrada 32. Zagrebačkog salona, koju je profesor Fabijanić dobio za obnovu crkve svetog Jurja i redizajn središnjeg trga u Pagu.

Profesor Fabijanić između ostalog kada ga je pitalo za njegovo podrijetlo je odgovorio:
- „Kada dobijete nagradu pitate se kakve to ima veze s krajem u kojem je projekt izveden. Nije riječ o nostalgiji već o potrebi da se podrži osobni identitet. U mom slučaju to je bilo lako razaznati, jer odgovoriti na njega znači govoriti o tragovima i mjestu svog porijekla, a tad proradi sentiment i ponos.“
Koliko je to sinoć bilo vidljivo u izuzetno nadahnutoj prezentaciji svojeg projekta, čini mi se da nitkog tko je nazočio ovoj tribini, nije ostavilo ravnodušnim.
Profesor Fabijanić naglasio je da ovaj projekt može biti samo jedan od mogućih koji bi se mogao ponuditi u realizaciji i ostvarenju, da se prostor magazina soli drugačije valorizira.

Iz ovog predavanja profesora Fabijanića, uspio sam iščitati koja je vrijednost spomeničke baštine u centru grada Paga, koja je danas nedostupna prvenstveno građanima Paga. Eventualnom revitalizacijom magazina soli, s druge strane i njihovim stavljanjem u funkciji na ime kulturnih, športskih, svakodenvinih do umjetničkih djelatnosti, ova bi se priča mogla plasirati u svijet kojem pripada. Svakao je svoj naglasak stavio i na kapelu svetog Antona za koju je ustvrdio da bez obzira na ovaj projekt obvezuje apel za što hitnijom restauracijom devastirane ostavštine naših iseljenika koja se bori s vremenom od potpunog nestanka. Kao što u svom izlaganju nije zaobišao ni grad mrtvih, koji je također planski uklopljen u staru jezgru grada i o kojem bismo trebali više voditi računa,što sam jednom od zadnjih postova i apelirao.

Završiti ću ovo kratko izvješće rečenicom iz spomenutog intervjua profesora Fabijanića, koja mora biti i opomena i vodilja svima nama koji volimo ovaj grad:
- „Ako je grad najveći civilizacijski domet, onda su arhitekti prvi graditelji civilizacije.“
Jedan veliki graditelj nam je ostavio ovaj grad u zalog našeg življenja, drugi graditelj nam je otvorio oči kako nastaviti dalje, tamo gdje je on stao u skladu sa vremenom u kojem živimo.

subota, 20.06.2015.

6. MEĐUNARODNI FESTIVAL ČIPKE U PAGU

Otvaranjem 6.Međunarodnog festivala čipke, Pag se vratio nekoliko stoljeća unatrag, kada je započela čarolija izrade Paške čipke.

Uoči sumraka, središnjim gradskim trgom, popularnoj paškoj Pijaci, nazoče čipkarice iz Hrvatske i ostalih dijelova Europe, gdje postoji tradicija čipkarstva, Paški puk sa gostima i nezaobilazna politička garnitura sa visokim uzvanicima. Paška Pijaca je bila lijepo popunjena.
Sada već možemo govoriti da je ovo tradicionalna manifestacija sa međunarodnim predznakom.

Ono što je mene posebno dojmilo, je svakako nastup gospodina Giorgia Suriana jednog od vodećih svjetskih bas-baritona. Dobiti u svojoj sredini jednog ovakvog opernog velikana je za svaku pohvalu. Pisati o gospodinu Surianu trebalo bi nekoliko uzastopnih i dobro pripremljenih postova. Njegovim povratkom u rodni grad Rijeku, svi mi koji živimo na tom području, možemo osjetiti što u kulturnom smislu znači jedno ovakvo ime. Uživao sam sinoć u njegovoj spontanosti i jednostavnosti i načinu na koji je kao učesnik ovog festivala svima pokazao što znači biti profesionalac. Čini mi se da će proći dosta vremena da jedna ovakva operna zvijezda na paškoj Pijaci otvori festival čipke izvodeći Hrvatsku himnu. Na kraju smo uživali u dijelovima opere „Figarov pir“ W.A. Mozarta u izvedbi grupe mladih umjetnika kojih predvodi gospodin Surian.

Tri dana za redom pripremljen je zanimljiv program koji je išao uporedo sa ovim festivalom. Posljednje vrijeme mogu se čuti tvrdnje kada govorimo o umjetničkom djelu da jedino angažirana umjetnost ima potencijal da bude „prava“, odnosno da ona umjetnost koja u sebi nema izraženu crtu društvenog angažmana i nije umjetnost.

Predsjednica Udruge paških čipkarica gospođa Neda Oros na otvaranju nam je jasno kazala da ovakve tvrdnje ne vrijede za pašku čipku, jer je ona umjetnost koja u sebi sadrži i komponentu angažiranosti. Ona čipku nije odvojila od umjetničkog djela, ali isto tako dala joj je i notu društvene angažiranosti, osobito u svakodnevnom životu.

Na kraju samo mogu organizatorima poželjeti puno više razumijevanja, financijske potpore i svih drugih oblika pomoći, jer se ova živa kultura ne boji prošlosti i pokazuje kako čipku vrijedi unapređivati, a ovaj festival čipke u Pagu dokaz je da ne treba strahovati o njenom nestanku.

ponedjeljak, 15.06.2015.

6. IZLOŽBA "ĆUTIN OTOK SVOJ" FOTO KLUBA PAG U NOVALJI

Ove subote , 13. lipnja u Gradskom muzeju Novalja, u sklopu obilježavanja Dana Grada Novalje, otvorena je izložba članova Foto kluba Pag, šesta po redu, "Ćutin otok svoj".

Na izložbi je predstavljeno šezdeset fotografija koje dočaravaju posebnost otoka Paga koji slovi kao jedan od najfotogeničnijih hrvatskih otoka.
Foto klub Pag okuplja trideset foto amatera sa otoka, ali i iz Zagreba, Rijeke i Austrije.
Ove godine fotografije izlažu: Helena Baričević, Mladen Brajša, Merima Buljanović, Ante Dabo, Teofil Dabo, Vesna Denona, Saša Domazet, Vesna Fabijanić, Hrvoje Magaš, Vesna Karavanić, Krešimir Kiš, Tvrtko Maras, Branimir MARIČEVIĆ, Aldo Meštrović, Jure Orlić, Rajko Peranić, Ibrahim Suljić, Elvis Šmit, Ivan Šupraha, Aleksandar Tomulić i Nataša Vučić Tomljanović.
U sklopu izložbe je uvršten i jedan moj uradak. Zahvaljujući činjenici da oprema za fotografiranje danas ne mora biti nužno preskupa, ovdje su šansu dobili amateri iz Foto kluba Pag koji su svoje fotografije osim tehnike, piksela i pravilnog kadra obojili i – emocijama.

subota, 13.06.2015.

ANTONJA

Mjesec i pol dana nakon blagdana svetog Ante Padovanskog u neposrednoj blizini kapele koja je posvećena ovom svecu u paškom rodilištu rodio se Ante Maričević. Prvi unuk nositi će ime svojeg dide Ante, kojeg još uvijek u Pagu nazivaju pravim nadimkom Zorić.

Međutim, drugi dan se dešava nagli obrat i Ante postaje Branimir. Sa mora stiže telegram sljedećeg sadržaja kojeg upućuje moj otac: "neka se sin zove Branimir".
Nevjerica poglavito u obitelji Maričevića, svi su ostali iznenađaeni, ali nisu se htjeli suprostaviti izrazitoj želji mojeg oca Mate.
Kao i za svaku stvar, tako je i za ovaj slučaj nađeno kompromisno rješenje i donesena je odluka da prilikom krštenja moje ime u crkvi bude isključivo i samo Ante. Tim činom željela se ispraviti jedna nepoznanica dok se moj otac ne vrati sa mora.
Kršten sam u paškoj Veloj crikvi 27.08.1961. godine, moji kumovi su bili: Nikola Radoslović-Mikić, Tomislav Crljenko-Luća, Ante Oštrić-Ćurligo i Šime Faćini-Budin, tako je bilo da se imalo više kumova, međutim najglavniji je bio Nikola Radoslović koji je potpisao krsni list.

1982. godine, 21. godinu nakon mojeg rođenja nalazim se u Padovi sa košarkašima "Šibenke" koji igraju svoje prvo finale kupa "Radivoja Koraća" protiv francuske ekipe "Limoges", u protokolarnom dijelu gostovanja u Padovi, provozili su nas kroz centar Padove, gdje smo imali prijem kod gradonačelnika Padove u gradskoj vjećnici, i na trenutak smo se zaustavili ispred bazilike svetog Ante Padovanskog. Moram priznati, da sam nakon puno vremena uspio razumjeti zašto su Francuzi toliko inzistirali na posjeti bazilici svetog Ante. Sveti Ante je službovao u Limogesu 1226. godine, i na jednoj propovijedi kada je govorio o križu, ukazao mu se sv. Franjo obdaren Kristovim ranama. Bilo je to malo pred smrt velikog sveca, jer je 4. listopada 1226. umro sveti Franjo. Sve mi je to tako ostalo šturo u pamćenje, ali sam sebi dao zavjet da ću jednoga dana hodočastiti tom svecu po kojem nosim svoje crkveno ime.
Po današnjim hrvatskim zakonima, mogao bih svojem svjetovnom imenu dodati i svoje crkveno ime, ali nema potrebe za time.

16. svibnja ove godine pružila mi se prilika da hodočastim svetom Anti u Padovi zahvaljujući dragom sportskom prijatelju Zoranu Huljevu koji sa svojom obitelji živi u Padovi.
33. godine, Isusove godine su minule da sam ponovno u Padovi sa svojom obitelji. Mateu to vjerojatno neće previše sada značiti, ali imati će motiva da nekada i on hodačasti i da se sjeti svojeg prvog hodočašćenja svetom Anti.

Ova posjeta Padovi izazvalo je posebne emocije kod mene iz svih navedenih razloga. Odmah čim smo došli ispred bazilike, pred mjestom koje se najviše hodačasti u katoličkom svijetu, susretali smo razne grupe hodočasnika iz svih krajeva svijeta, što pokazuju zastavice koje u svojim rukama imaju voditelji hodočasnika.

Dok se na centralnom oltaru održavala misa, rijeka hodočasnika je strpljivo čekalo red da prođe pored grobnice svetog Ante u kojem se nalaze posmrtni ostaci tog sveca. Nismo propustili taj čin da se poklonimo svetom Anti. Nezaboravno!

Sveti Ante je po rodu Portugalac, rođen u Lisabonu oko 1195.godine, ipak je poznatiji kao Padovanac jer u tom gradu utkana je uspomena na njegov apostolski rad i poradi toga što je Padova mjesto njegovog posljednjeg počivališta.
Njegov grob u veličanstvenoj bazilici, zvanoj "il Santo" i danas je cilj mnogih hodočasnika.
Štovananje svetog Ante u Katoličkoj je crkvi toliko raširen da predstavlja pravi religiozni fenomen.

Paški su iseljenici izgradili kapelu sa kipom sveca, koji se zadnjih godina časti na način da se kip u procesiji nosi od kapele na Prosiku, do Vele crikve gdje se održi misno slavlje nakon čega se kip vrati u kapelu. Do sada ova kapela i nije imala preveliko značenje u gradu Pagu, čak je bila i nedostupna i nije se moglo u nju ući. Sada se taj odnos izmjenio, kapela je češće u službi hodočašćenja i izvan blagdana sveca. Mnogi turisti sada zalaze u tu kapelu sa raznim motivima. U prospektima grada Paga nije se baš često prezentirala. Na službenim stranicama Zadarske nadbiskupije u djelu gdje se predstavlja paški dekanat, nije spomenuta kapela posvećena svetom Anti. Kult štovanja ovoga sveca, obvezuje nas da na drugačiji način valoriziramo i iskoristimo ono što u gradu posjedujemo.

I danas će katolici diljem svijeta u crkvama i kapelama koje su posvećene ovom svecu slaviti njegov blagdan, ili kako mi u Pagu kažemo "Antonja". Sveti Ante je svetac za izgubljene stvari, zaštitnik bolesne djece, pomoćnik u braćnoj neplodnosti, zaštitnik siromaha i zatvorenika.

nedjelja, 07.06.2015.

TJEDAN UPOZNAVANJA GROBLJA EUROPE

Posljednji tjedan u svibnju mjesecu bio je posvećen manifestaciji "Tjedan upoznavanja groblja Europe", čija namjera je bila groblja promovirati kao dio europskog kulturnog nasljeđa.

Svjedok sam da riječka groblja, poglavito Kozalsko i Trsatko nisu samo mjesta smrti i žalosti, već svojevrsni zeleni parkovi bogati spomenicima i sjećanjima na ljude, pa su na jedan način to muzeji na otovorenom.

Javno se pitam što lokalna samouprava čini na planu čuvanja i planskog uređenja te ambijentalnog valoriziranja groblja na području grada Paga. Nisam siguran a više puta se i osobno uvjerih da briga za gradskim grobljem u Pagu je manjkava.

Sadašnje stanje gradskog groblja u Pagu ukazuje na potrebu cjelovitijeg kako ambijentalnog, tako i hortikulturalnog pristupa u cilju učinkovitijeg vrednovanja, te zaštiti arhitektonsko-spomeničke baštine, koje i nema previše, ali i ono malo što je postoji, treba očuvati.

Vjerujem da ovo malo sačuvanih starijih grobnica i nadgrobnih spomenika, neće zadesiti sudbina kao grobnica prof.dr.Šime Meštrovića, koja je u cijelosti devastirana i uništena.

Da nebi bilo da sam jedini koji šeće po grobljima, naišao sam na izjavu sada pokojnog don. Živka Kustića koji je za "Našu Vilu" izjavio: "Prošetah grobljem iznad grada tražeći grobove don. Blaša, don. Pipe, don. Jure, don. Jurice...".
Tko danas u Pagu može potvrditi gdje se nalazi grobnica paškog uglednika don. Blaža Karavanića kojeg tako često citiramo, kada je riječ o paškoj povijesti?

Jedno ljetno poslije podne htio sam uraditi nekoliko fotografija za potrebe ovoga bloga, čini mi se da na groblju nema ni gušterica a kamoli ljudi. U jednom trenu primjetih da me prati jedna žena, koja mi se pomalo približavala.
- Dobar dan, ca vi cinite ovdi? - bilo je pitanje gospođe koja je na glavi imali facolić da se zaštiti od silne vrućine.
- Ca cinim, ca ne vidite da slikivan.
- Ja san mislila da je ki furešti i da pitaj Boga zac slikiva, ali cujen da govorite po paški pa mi je sada lakše. A, ki ste vi?
- Ja san Branimir Maričević – Bebić.
- Ajme, sinu moj ti si od Marice sin, najstariji, ja te slabo poznivan.
- Kako to da ste po ovoj vrućini ovde na grobje, da van se ca dogodi ovde van nima ki pomoć?
- Sinu moj, ovde san zato ca ih ovde više poznivan nego doli u grad.
Jako malo smo pisali i nastojali valorizirati povijesni razvoj Paškog groblja, o njegovom stilskom vrednovanju, o ikonografiji i simbolici, te o osobama koje su svojim životom obilježile grad Pag.

Cilj ove manifestacije je prezentacija groblja i dijela baštine, ali ono što je najvažnije je podizanje svijesti o važnosti groblja.

Onako kako se mi u gradu Pagu odnosimo prema svojem groblju, sve više sam siguran da puno njih u gradu nisu svijesni da ih gore čeka mjesto, i kada uspiju savladati tu barijeru u svojoj glavi mogli bi i na drugim poljima biti učinkovitiji.

četvrtak, 04.06.2015.

"PAŠKI MARŠ" KAO NAJAVA 8. SMOTRE PUHAČKIH ORKESTARA ZADARSKE ŽUPANIJE U GRADU PAGU 31. SVIBNJA 2015.

Koliko je ovaj virtualan svijet moćan dokazuje da ne moraš biti nazočan na nekom događaju u bilo kojem dijelu svijetu, a da doživiš ono što se tamo događa, možda i bolje nego oni koji su u tom času i osobno nazočni.
Isti čas kada jedan događaj započne, u svijet krene bezbroj fotografija, video zapisa sa svih mogućih kuteva, da niti onaj koji je nazočan ne može to doživjeti u tom obliku.
Ovogodišnju 8. Smotru puhačkih orkestara Zadarske županije, u rodnom Pagu pratio sam kroz uradke mojega brata Valtera na YouTube-u i kroz fotografije na blogu "komuniststarfotomkII".

Oni koji su skupili hrabrosti doći uživati u zvucima marševa, revijalnih melodija, poznatih filmskih instrumentala u izvedbama puhačkih orkestara, sigurno su uživali u glazbi.
Jedan detalj koji se mene posebno dojmio je, da su svi učesnici započeli ovu reviju sa "Paškim maršom".

Ne znam dali je ovo pravi naziv marša, ali zasigurno znam da je spomenuti marš za Limenu glazbu grada Paga napisao Ivo Pogorelić, otac dvoje poznatih hrvatskih glazbenika: Ive i Lovre Pogorelića.
Profesor Ivo Pogorelić st., je u dva navrata bio voditelj Gradske glazbe u Pagu i treba zapamtiti jednu njegovu misao koju je izrekao u Novom Listu: "Budućnost Gradske glazbe ovisi o stupnju odgovornosti njenih članova prema obavezama što ih zahtijevaju teoretski rad i praktične obveze u orkestru, ali i o stalnoj materijalnoj potpori".

Vjerujem da će gradski oci znati prepoznati ove riječi profesora Pogorelića, ali i još više učiniti na promociji ovoga veličanstvenog marša, kojeg rijetko koji grad posjeduje.
Današnji voditelj Gradske glazbe Branko Barbir, naglašuje da je amaterizam ono što odlikuje Gradsku glazbu u Pagu učeći njene članove njezinim vrijednostima.
Osobno me najviše veseli da Branko Barbir čini sve kako ovaj marš kao dio Paške glazbene povijesti nebi otišao u zaborav, a razmjenom notnih zapisa, siguran sam de će spomenuti orkestri koristiti ovaj marš u svom repertuaru izvođenja.

ponedjeljak, 01.06.2015.

PAG – ISTO, A DRUGAČIJE br.20.

Dobro došli u Pag! Ispred Vas se nalazi grad okrenut prema svojoj vali dugačkoj 22 kilometara, kao nigdje na jadranskoj obali. Pod toplim mediteranskim suncem, suncem soli, Pag nam nudi, kao na dlanu, tisuću lica svoje ljepote, kako nekada, tako i danas. Romatične ulice, središnji gradski trg sa zvonikom, čini čaroliju kamena koje će Vam darovati stari dio grada.
Međutim, najimpozantnija građevina, koja prkoseći vjetrovima, soli i suncu, doživjevši nekoliko rekonstrukcija ponosito stoji na prosjeci "Prosiki" dvaju djela grada, je drevni Paški most.
Postom na blogu od 20.03.2012. "Gradski most – paški most", nešto sam više napisao o ovom mostu.
U ovim fotografijama puno je lijepog, što nas podsjeća na trenutke u kojima smo živjeli svoje djetinjstvo. Ne treba žaliti za tim vremena, ali treba ih se sjetiti.

<	lipanj, 2015					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30

Kolovoz 2023 (1)
Srpanj 2023 (2)
Lipanj 2023 (1)
Svibanj 2023 (2)
Travanj 2023 (1)
Ožujak 2023 (3)
Veljača 2023 (2)
Siječanj 2023 (3)
Prosinac 2022 (3)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (3)
Rujan 2022 (1)
Kolovoz 2022 (1)
Srpanj 2022 (2)
Lipanj 2022 (2)
Svibanj 2022 (2)
Travanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (4)
Veljača 2022 (3)
Siječanj 2022 (2)
Prosinac 2021 (2)
Studeni 2021 (1)
Listopad 2021 (5)
Rujan 2021 (4)
Kolovoz 2021 (4)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (4)
Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (5)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (5)
Prosinac 2020 (4)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (3)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (3)
Srpanj 2020 (2)
Lipanj 2020 (4)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (5)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (5)
Studeni 2019 (4)
Listopad 2019 (4)
Rujan 2019 (4)

Linkovi

www.branimirpag.webs.com
www.ivo.palcic.hr
www.komuniststarfotomkll.blogspot.com
www.ross-ros.blogspot.com
www.pag-foto.info
www.fotobard.blog.hr
www.takvismoazac.blogspot.com

DA SE NE ZABORAVI

Želja da zabilježim riječi koje se upotrebljavaju u svakodnevnoj komunikaciji u mom Pagu motiviralo me da se fotografijom - fotogovorom izrazim, sjetim i "DA SE NE ZABORAVI", a što je najvažnije sačuva jezik koji je posljednjih desetljeća toliko ugrožen.
Preko ovih riječi želja mi je potaknuti druge, poglavito one starije Pažane da mlađe naraštaje podučavaju svojem jeziku kako bi time mogli razmišljati o podrijetlu Pažana.
Davajući time važanosti starog paškog govora ne treba shvatiti kao omalovažavanje značaja i uloge književnog standardnog jezika. Bez književnog jezika ne bi bilo ni nacije, ali ne treba raditi dileme da li književni ili mjesni govor, nego afirmaciju jednog i drugog kao bogastvo jedne lokalne sredine.

Svega ca je bilo sada više nica. Ma vavik ostaje starinsko nan "CA". Kad nas je mat zvala dok smo bili dica, brižna je pitala: "je nan triba ca?". Rivon i pijacon zvoni poput zvonca najslaja nan ric materinsko "CA". Nikomu ne dajmo da se u nju paca i da ki povridi domaće nan "CA". I u tujen svitu di ki štrapaca nek ne zaboravi naša paško "CA".

"SLIKOVNI RJEČNIK"

1.LOKVA
2.GUŠTERNA
3.DOMIJANA
4.UŽAL ili GROP
5.ZIKVA
6.TRGATVA
7.KJUKA
8.CIMITAR
9.MAŽININ
10.LESA
11.KOMIN i NAPA
12.LUMBRELA
13.AFITANCA
14.TORKUL
15.PEMEDEVOR ili POMIDOR
16.ŽMUJ(L)
17.ŠTERIKA
18.ŠUFERIN
19.LUMACA
20.LUMIN
21.SUKVICA
22.BULAMAN
23.ŠPAHER
24.LEROJ
25.BOTUN
26.KABAN
27.BARJAK / BANDIRA
28.SALBUN
29.ANGURJA
30.ULICA
31.PEŠKARIJA
32.FRITE - FRITULE
33.ŠANTUL
34.CIVERA
35.FUNTANA
36.DIDE
37.GALOPER-GAROFUL (KALOPER)
38.VALIŽA
39.BRIMENICE
40.BERTVOLIN ili BRITVULIN
41.FERŠE
42.BUL
43.MULTA
44.ŠJALPA
45.CIMAT (SE)
46.BOKET(IĆ)
47.PAJPA
48.STAĆICA
49.TORKUL drugi del
50.FACOL - FACOLIĆ
51.GALETICA
52.CRIŠNJA



Posljednje vrijeme često imamo priliku čitati o slavnim i poznatim ljudima iz određenih hrvatskih regija. Tako su i hrvatski otoci dali puno zaslužnih Hrvata koji su obilježili povijest Hrvatske.
Slobodan Prosper Novak napisao je knjigu: "101 Dalmatinac i poneki Vlaj" za koju autor navodi, da je iz nostalgije i znatiželje napisao ovo djelo.
Moj interes prema ovom djelu bio je, da li je gospodin Novak našao kojeg Pažanina koji bi bio zaslužan da bude uvršten među svim tim Dalmatinskim velikanima.
Pažanin Bartol Kašić, pisac prve gramatike hrvatskog jezika, zaslužio je da bude prikazan u tom djelu.
Ova ideja Slobodana Prospera Novaka, bila je poticaj pronaći 101 Pažanina koji zaslužuju biti predstavljeni javnosti svime onime po čemu su posebno bili prepoznatljivi.
Biti će predstavljeni svi oni koji su rođeni u gradu Pagu ili koji su po roditeljima Pažani, a zaslužuju da budu dostojno prezentirani.


101 PAŽANIN

1. KAŠIĆ BARTOL
2. GRUBONIĆ PETAR
3. MATASOVIĆ VID
4. MRŠIĆ IVAN
5. TUTNIĆ IVAN
6. MIŠOLIĆ BENEDIKT
7. PALČIĆ ANTUN
8. CAPPO ANTE
9. RAKAMARIĆ FRANE PETAR
10. TRASONICO PETAR
11. SLOVINJA IVAN
12. RUIĆ MARKO LAURO
13. FABIJANIĆ DONAT
14. MEŠTROVIĆ ŠIME
15. BULJETA STJEPAN
16. PORTADA NIKOLA
17. VALENTIĆ IVAN
18. MIŠOLIĆ JURAJ
19. NAGY JOSIP
20. RUMORA PETAR
21. KAŠIĆ IVAN
22. KARAVANIĆ BLAŽ
23. MIRKOVIĆ IVAN
24. PORTADA NIKOLA-kan.
25. BUDAK FRANE
26. BUJAS ŽELJKO
27. BENZIA ANTE
28. ŠMIT LJUBINKO
29. VIDOLIN FRANE
30. FESTINI ANTE-MADONA
31. VALENTIĆ NIKOLA
32. CRLJENKO JOSIP
33. KUSTIĆ ŽIVKO ANTE
34. TIČIĆ IVAN
35. KAURLOTO STJEPAN
36. PORTADA LOVRO
37. PARO GEORGIJ
38. RAKAMARIĆ IVAN
39. SABALIĆ STJEPAN
40. PALČIĆ JURAJ
41. TIČIĆ VILIM
42. TRAVAŠ DAVOR
43. VIDOLIN FRANE
44. ZEMLJAR ANTE
45. PASTORČIĆ IVAN
46. PARO DUŠAN
47. VIDOLIN ANTE
48. FABIJANIĆ MIHOVIL
49. PERNAR ANTE