Cera popodne dojde mi prijatej Zoran Huljev veliki veslač riječkog veslačkog kluba "Jadran" i odma mi predaje izvještaj da je bi sa karnevalistima iz Primoštena, ki su bili puni beseda hvale na racun paških karnevalista.
Zoranovim žilama tece Dalmatinska kerv, jer mu je otac iz Primoštena, ali od njega nikada nisan cu da je Dalmatinac, nego uvik i samo Riječanin. On je rojen u Riku i on to tako derži. Kako kerv ni voda dokazuje to da on ipak održava veze sa svojin Primoštencima i tako se cera naša sa njima na piće.
-Pa ca su cinli ti karnevalisti u Riku?
-Imali su nekakov kongres?
-Kongres, ma Bogati, vidiš ni to nisan zna, to ću odma sutra provjerit u novine.
-Slušaj, pričaju mi da su bili na Pag i da su oduševljeni Pagom i ljudima dolje. Da su se tako dobro proveli da treba doći na ljetni karneval u Pagu.
-To se Ti preporucuješ da dojdeš u Pag na karneval.
-Pa ne baš tako, ali ako bude vremena može se i to desit.
-Ajde, baš bi mi bilo drago da dojdeš, pa čemo organizirat posjetu veslačkom klubu u Pag.
Tragom ovoga izvješća prijateja Zorana, danas vidin da se cera u kongresnoj dvorani hotela "Neboder" u Riku održala Proljetna skupština Hrvatske udruge karnevalista (HUK) na kojoj su potvrđena i prihvaćena inicijativa Karnevalske udruge "Markova kumpanija" ku je na toj skupštini predstavlja Branko Barbir, da se "Litnji paški karneval" proglasi najstarijin litnjim karnevalom u Hervatskoj.
Drago mi je da je Branko naglasi da se niki ni javi ili stavi kakav dokaz, da je nidi drujdi organiziran litnji karneval, prije nego ca se to dogodilo u Pag, 1959. godine. Dobro je ca je reka da to možda ni najveći, ni najbrojniji, možda ni najveseliji ili najrasplesaniji, ali da je od današnjega dana sigurno "najstariji" u Hrvatskoj.
Fala dragon Bogu da smo i mi po nećemo prvi u ovoj lipoj našoj državi. Zato san lipo napisa u febraru da se Paški karnevalisti moraju već tad pocet parićivat za 57. Litnji paški karneval, kako predsjednica Karnevalske udruge "Markova kumpanija" nebi morala ponovno reagirat priopćenjem u Novom Listu, kako je Litnji paški karneval najstariji Litnji karneval na Jadranu.
Nakon ovoga priznanja moj prijedlog u tom istom tekstu da se sve ucini da se Paški karneval uvrsti u nematerjalno kulturno dobro Republike Hrvatske, sada ima puni legitimitet.
Još uvik se ima dosta vrimena da se Litnji karneval pripremi u svoj svojoj punini i neka to bude onaj del turističke ponude grada Paga, pa na koncu i celoga otoka, po kome tribamo ostat prepoznatljivi.
Kada se "Domaća rič" dogodi na otoku koji baštini tri različita jezična izričaja:, cakavski, čakavski i štokavski, onda se mora ustvrditi da je to otok na kojem se može pronaći sve ono što je želja lingvista, da je to prostor za okupljanje i razmjenu ideja i iskustva.
U organizaciji ogranaka Matice Hrvatske Zadra i Paga, 25. travnja 2015. u Kneževom dvoru u Pagu održao se jezikoslovni-pjesnički skup "Domaća rič 12".
Vesna Karavanić u Novom Listu je zapisala u najavi ovog događaja da su ovakvi skupovi od izuzetnog značenja, kako bi se sačuvala i oživjela domaća rič.
Ovaj blog je pokrenut upravo radi toga. U njegovoj najavi stoji: "Ovaj blog će se baviti Gradom Pagom, njegovim govorom, ljudima i običajima", kao doprinos tome potaknut podlistkom (čakavski prilog) "Beseda" koji svaki četvrtak izlazi u sklopu Novog Lista, na ovom blogu pokrenuo sam "slikovni rječnik", u kojem nastojim otrgnuti od zaborava pašku domaču besedu. Jedan od pisaca u podlistku je ustvrdio, da je domaća beseda čuvarica roda i običaja.
Zadnji post na blogu "Šterika", potvrđuje mi da je interes za starom domaćom besedom velika. Nisam ni znao koliko ta domaća beseda znači ljudima koji govore drugačije od nas u gradu Pagu.
Vrime paško težaško
Besedon staron paškon, težaškon
Želi bi kukod pregovorit,
Uranit zoron i za tovaron
U kumpaniju u poje hodit
Želi bi oćutit molitvu i beštemju,
I gonjenje tovarov po putu,
I vonj razmekoćene zemje,
I pismu tićov u prutu
I zdihaj motike u tersju,
I slogu veslov po moru,
Intradu i grozje i pajca,
I domaćega kruva koru
Voli bi sest malo na komin
Pod napon puno saje,
Voli bi da vrime težaško,
Dugo, još dugo traje.
Trebamo učiniti sve kako bismo očuvali materinsku riječ. To se posebno odnosi na nas koji ne živimo u svom rodnom gradu, jer sam siguran da se u nama sačuvala ona starinska - iskonska paška beseda.
Ca Vi mislite?
Samo da popratim da se uporedo sa ovim skupom održavala još jedna manifestacija koja ima tradicionalni predznak, "Ca, ča, što se nekad kuhalo na mom otoku". Cilj ove tradicionalne manifestacije, koja se evo osmu godinu zaredom održava, je predstaviti starinska jela koja su se nekada pripravljala na otoku, a dio njih se i danas priprema.
Ni baš vrime od šterik, ali me je posjet Majci Božjoj Trsatkoj cera na drugi susret katoličkih obitelji potaka da napišen par besed o šteriki. Na čelu procesije bila je velika zavjetna šterika ku su nosili predstavnici obitelji.
Pasala su vrimena kad svaku malo ni bilo struje, pa ni šterike više ne tribaju kako je nekad bilo. Siguran san da nima kuće u Pag ka u kakov škabelin ili u konobu nima šteriku. Ako ništa drugo, onda blagoslovljenu šteriku ka se duperala i u žalosti i u radosti.
Još mi dušu prene hladan ka i led,
nemir litnje noći kad je umra ded
Kaj šterika stara tlija u postiju
Nana, mater, ćaća gluhe suze liju.
Šterika je beseda ka se dupera na celoj našoj jadranskoj obali. Zac baš šterika, kada imamo i besedu svića za istu stvar? Svića je naša domaća beseda, Dalmatinci receju svića, jer su ikavci, i naši ribari greju po noću lovit ribe na svićaricu, ne na šteriku.
Nisan rojen ić niz dlaku,
Kripeć zavist moćneg svita.
Rod svoj jesan, a i bit ću...
Gorit drito, drito gorit...
I dogorit ka i svića.
Tako je napisa bard dalmatinske besede, Ljubo Stipišić-Delmata, jer svića je u fameji uvik bila ona ka je značila svitlo koje svitli.
Od kuda onda dolazi beseda šterika?
Beseda šterika vuce indoeuropsko porijeklo, dolazi od talijanske besede (candela) stearica, venecijanski sterica. Sada nan je jasno ca su sve Mleci donili u naše krajeve. Štokavci još govoriju lojanica, jer su se te šterike cinle od loja.
Ca se tiće šterike moremo reć da smo bogatiji za jednu besedu, ali isto tako sa svićon i lojanicom nismo izgubili našu domaću pravu besedu.
Zato mi je drago kada san na Trsatu poć u kapleu od šterik, užgat i gedat kao mići plamik derće na vitru, kako pomalo šterika (svića) do kraja dogoruje. To covika spamećuje da je život kratki i da berzo pasa. Život berzo dogori, pa je lipo ki put dobro ucint i nešto dobroga za sobon pustit.
Imam osjećaj da ta beseda pomalo pada u zaborav. Judi, nekad nisu mogli bez šterike. Ona je bila jedina svitlost u kući. Više put je stala na cred stola zalipjena na pijatelcić i ćuhala ca se govori. Ona je bila ta ka je kupila judi oko sebe, igrale su se karte, pivalo, molilo. Nima više toga.
Crikve su ostala mista di šterika ni zaboravjena. Svitli na oltarima i označava da je Krist sa namin. Svaki od nas kršćana time je pozvan da bude šterika.
"Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući." (Mt. 5,)
Dan prodavaonica ploča i ove će se godine obilježiti u svim većim gradovima u zemlji. Bilo bi dobro prije ovoga posta, pročitati post od 21.04.2012. na ovom istom blogu, kao uvod u doprinosu razumjevanja i značenja ovoga dana.
Ove godine dvije su me stvari navele da napišem post. Prvo, dali je Pag ikada bio zastupljen na vinilu?, a druga je da klapa "Sol" ove godine neće biti dio putujućeg festivala MIK.
Odgovor na prvo pitanje je: da, Pag je bio zastuljen na pločama zbilo se to 1980. godine, prošlog stoljeća, kada su "Opatijski Suveniri" izdali singl: "Na Pagu škoju sam rojen" i "O lipi Pagu moj".
Iste godine dogodila se i promocija te singlice na prepunoj pijaci, gdje su "Opatijski Suveniri" i njihov vođa Duško Paro, za sva vremena zlatnim slovima ostali upisani u glazbenu povijest Paga.
5. travnja 2013. odlukom Gradskog vijeća Paga, glazbenik Duško Paro u znak priznanja za izuzetan doprinos u promicanju "rodnog" grada Paga dobio je Nagradu Grada Paga.
Klapa "Pag" koju je 1980. godine, osnovao glazbenik Jure Maržić, također je snimila jedan nosač zvuka.
Tako su dva susjeda iz iste ulice i dva vrijedna glazbenika i glazbena pedagoga, dali ogroman doprinos paškom glazbenom stvaralaštvu.
Ovogodišnje 51. izdanje Festivala Melodije Istre i Kvarnera posjetiti će pet gradova, zaobići će naš otok, niti će Pag biti zastupljen sa klapom "Sol", koja ove godine ne nastupa na putujućem festivalu.
Klapa "Sol" prvi puta nastupa na MIK-u 2008. sa skladbom "Labain", ujedno i prva klapa koja samostalno nastupa na putujućem festivalu, ostavlja izuzetan dojam, za što dobiva i svoju prvu nagradu za naboljeg debitanta, te onu najvažniju, treću nagradu publike.
Sljedeću festivalsku godinu 2009. klapa "Sol" nastupa sa pjesmom "Škapular", koja nije ostavila značajniji trag među publikom, ali je to kontinuitet nastupanja klape "Sol" i priprema za nešto veliko.
2010. godine, klapa "Sol" na MIK-u nastupa sa pjesmom: "Boduli su duša od Kvarnera", koja odmah u samom početku njenog izvođenja pokazuje da bi to mogla biti svojevrsna "bodulska himna". Paška klapa "Sol" je zadobila srca bodula i uvjerljivo pobjedila na MIK-u. Prva pobjeda Pažana na jednom glazbenom festivalu.
Sljedeća godina 2011. ostavila je trag sa gorčinom, o kojem se više pisalo o namještanju glasova za ukupnu pobjedu klape "Sol", nad tada uvjerljivim Alenom Polićem. Tu godinu klapa "Sol" nastupa sa pjesmom "Mediteraneo" i osvaja drugu nagradu publike.
2012. klapa "Sol" pripremila je strategiju na koji način demantirati sve glasine o namještanju rezultata i kako se na pošteni način može opet zadobiti srca publike i biti sveukupni pobjednik festivala. Pjesma "Dalmacija di Kvarner bušiva" bila je ukupni pobjednik putujućeg festivala. Branko Barbir kao autor svih kompozicija do tada je na svoj specifičan način dao jednu dimenziju više festivalu Melodije Istre i Kvarnera.
2013. godine klapa "Sol" je na MIK-u sa svojom pjesmom "Afitanca", a 2014. sa pjesmom "Dota".
Sedam godina za redom klapa "Sol" ostavlja veliki trag na putujućem festivalu i zlatnim slovima ostaje upisana u povijest ovog festivala. Na kraju se broje samo pobjednici, a klapa "Sol" je dva puta bila na najvećem tronu festivala.
Prvi puta MIK je gostovao u Pagu 1980. godine, pa iz teksta možemo zaključiti da je to godina koja u glazbenom smislu za grad Pag znači jako puno. Promocija prve singl ploče sa popularnom pjesmom Opatijskih Suvenira, osnivanje klape "Pag" i gostovanje putujućeg festivala MIK-a, događaji su koji se u mom Pagu ne smiju zaboraviti.
Svim ljubiteljima glazbe, pogalvito onima koji su sačuvali gramofone i gramofonske ploče želim da današnji dan provedu uz svoje kolekcije ploča i uživaju u glazbi.
Poznavanje kulturne i umjetničke povijesti Paga bilo bi nezamislivo bez oporuke paškog doseljenika u mlecima Ivana Slovinje, koji je bio stanovnik župe s. Moise (sveti Mojsije) u predjelu Venecije kod piaze s. Marko.
Iz oporuke je razvidno da je Ivan bio vlasnik zemljišnih posjeda smještenih na različitim mjestima otoka Paga (Gorica, Barbat, Dražica, itd.), te je njima obdarivao najbliže članove svoje rodbine.
Izvršiteljima oporuke, braći Petru i Benediktu Benetoviću s Paga, ostavlja jedan svoj vinograd u selu Barbat (in Barbato sancti Xristophori) te im navodi svoju želju da se u istom naselju u zaseoku Metajna sagradi kapela. Nalaže da se kapela posveti Gospi od Milosti (s. Maria de Grazia), najvjerojatnije inspiriran ikonom Madone iz crkve svetog Mojsija u Veneciji, te da se u kapeli održavaju mise zadušnice u spomen na pokojnika i sve njegove pretke.
Izvršitelji oporuke obvezni su pronaći i izabrati jednog svećenika koji će redovito ispunjavati oporučiteljev zahtjev za održavanje misa, te svećeniku namjenjuje sva svoja odijela.
Njegova želja da kapela bude što bolje opremljena crkvenim ruhom za vršenje službe Božje, određuje da se od preostale odjeće njegove pokojne majke načine ukrasi za potrebe kapele. Osim toga odredio je da se za izradu kipova u kapeli upotrijebi srebrnina, također preostala nakon smrti njegove majke.
Slovinja je ovom oporukom jasno pokazao želju da se u selu Metajni na prostoru Barbata sagradi jedna crkvena građevina posvećan Majci Božjoj.
Na natpisu, uklesanom u niši zvonika s vanjske strane, stoji ANNO MCCCCLXXVII ME. FECIT. MR. NICOLAUS SIBENICI EPISC... Kako tijekom uklesanih godina u Šibeniku nije djelovao nijedan biskup po imenu Nikola, za vjerovati je da se uklesano ime odnosi na samog graditelja crkve. Na tragu nekih povijesnih izvora možemo predpostaviti da je riječ o glasovitom renesansnom graditelju Nikoli Firentincu. Ugovor o gradnji crkve se ne nalazi, niti se sa sigurnošću može tvrditi da je Nikola Firentinac boravio i djelovao na ovom dijelu otoka Paga, te se, izuzev samog natpisa na crkvi, o spomenutom graditelju još uvijek ne može ništa pouzdanije zaključiti.
Prema mišljenju paškog povjesničara Ruića, natpis treba čitati drugačije, treba čitati: Izgradio me majstor Nikola, šibenski kamenoklesar. Šibenski povjesničar, svećenik, don Krsto Stošić, piše da je «u selu Metajni na Pagu sagradio crkvu Nikola Firentinac, kako svjedoči natpis 1987. ME FECIT MR. NICOLAUS SIBEN. (V. Galerija uglednih Šibenčana, Šibenčana, Šib. 1936., str. 28). I naša Enciklopedija likovnih umjetnosti donosi da je: «1472. izvršio neke radove na zvoniku katedrtale u Splitu, a 1487. sagradio crkvicu u selu Metajna na Pagu» (Enciklopedija likovnih umjetnosti, sv. III., str. 550, Zagreb, 1962.).
Na osnovu svih dostupnih dokumenata i povijesnih činjenica, podatak da je oporučno Ivan Slovinja, Pažanin koji se odselio u Veneciju, sigurni naručitelj i darovatelj navedene kapele, važan je prilog u poznavanju i proučavanju nastanka i početak djelovanja crkvenih građevina na našoj obali, te je, kako za crkvenu povijest, svakako i zanimljiv izvor za povijesno umjetničko istraživanje crkvenog graditeljstva na našoj obali u doba renesanse.
Izazivao je veliku pozornost stanovnika, puno razgovora, puno pitanja. Kakav mu postament izraditi, na koje ga mjesto uopće postaviti?, mnogi su htjeli na pijacu jer je to srce grada, neki su htjeli na rivu, gdje mu je i danas mjesto. Na kraju je prevladalo mišljenje politike koja je stala na stranu većine i kip Jurju Dalmatincu se postavio na pijacu. Postavljanjem spomenika započela je akcija uljepšavanja grada Paga, popločavanje i ozelenjivanje manjih prostora u gradu. To nisu bile prevelike investicije, ali potezi koji su Pag činile gradom. I to gradom, koji je ne samo još privlačniji i ljepši za turiste, nego još važniji, za sve njegove stanovnike.
Ništa na toj pijaci više nije, kao iz onoga vremena dok je on čekao da ga se postavi, kako bi mogao diviti se svome djelu, svome gradu.
Pred blagdansko vrijeme dovelo me u Istru, gdje sam zadnje vrijeme sve više. Od kuda si?, od kuda ti je žena, to je uobičajeni odgovor na postavljeno pitanje.
Istra je spremna za veliki blagdan. Jutarnja šetnja u Rabac, pokazuje koliko gostiju dočekuje Uskršnje blagdane u Istri. Uređuju se parkovi i spremaju ugostiteljski objekti. Vlakić je već u funkciji. Nisam baš stekao preveliki utisak da su ovdje ljudi usredotočeni na blagdan u vjerskom smislu. Sve je nekako u funkciji turizma, na koncu od te gospodarske grane se najviše i živi u ovom kraju od kada je važna gospodarska grana, rudarstvo, ugašena.
Na prekrasnoj Rabačkoj šetnici otvara se vizura Kvarnerskih otoka, sa vrhovima Velebita, prekrivenih snijegom, ispred mene, pa imam osjećaj da bih mogao skočiti do svojega Paga.
Ususret Uskrsu, blagdanu koji je kamen zaglavni naše vjere, koji nam daje mogućnost da se okrenemo za sobom, za svojim djelima, za svime onime što smo obećali da budemo ljudi. U svemu tome nisam čuo da se neko zavjetovao da će biti čovjek, da ponese njegov križ, ili se barem zavjetovati da drugome neće biti križ. Ništa od toga, počevši od mene, pa dalje.
Danas je Veliki petak, dan muke Gospodnje. To je jedini dan u godini kada Crkva ne slavi euharistijsku žrtvu. Večeras slavimo samo liturgiju riječi. Bogoslužje je večeras smireno, svečano i dostojanstveno.
Mogao bih ustvrditi na sve što se dešava oko nas, da je Veliki petak, Petak čovjekove zloće! Što li je sve u njemu sadržano? Što li je sve čovjek sposoban učiniti? Puno toga: zarobiti, mučiti, izdati, osuditi, oprati ruke, pljusnuti, rugati se, oteti, razapeti, ubiti, probosti, kada je riječ o Kristovoj muci, ali jednako tako se sve nabrojeno može prenjeti na današnjeg čovjeka. Svojom patnjom Isus Krist ništi sve patnje ovoga svijeta, prouzročene grijesima, a koje čovjek (sam) nikada ne bi mogao okajati.
Koju je poruku poslao križ Pažanima kada je prokrvario u Starom Gradu prije 602. godina . Koje su sve predaje i legende napisane i izrečene, šest stoljeća za nama kako taj naš čudotvorni križ bdije i upozorava nas. Sve je prolazno, život najviše, samo sam ja ovdje za sve buduće naraštaje kako bih svojom krvlju upozoravao na greške i zablude.
Ljudski je i ne stajati iza ovoga, ali i svijesno snositi svoje pogreške i zablude.
Na kraju moram se sjetiti jednog dragog čovjeka, koji nas je u srijedu napustio u 90. Godini života. Zdravko Ćiro Kovačić legendarni vaterpolista „Primorja“, član kuće slavnih i dugogodišnja prva ruka našeg pokojnog barba Frane Valentića direktora velike brodarske kompanije koju smo i zaboravili „Jugolinije“.
Šjor Ćira sam upoznao početkom 80.-tih godina prošlog stoljeća, kada sam intezivno dolazio na bazen, a kasnije su se naša druženja nastavila kroz razne sportske aktivnosti u gradu na Rječini. Zadnji puta sam ga vidio u subotu na Korzu, u društvu Aramisa Naglića, vjerujem da se isključivo govorilo o športu. Obojica su bili izuzetno aktivni u Udruzi Olimpijaca, sa kojima smo u RSS-u djelili zajedničke prostorije.
Znao mi je kazati: -nikako se riješiti Vas Pažana. Premda je uvijek sa posebnim ushitom govorio o svom direktoru Frani Valentiću, od kojeg se dirljivim rječima oprostio na gradskom groblju Kozala.
Danas će se Rijeka na Trsatu oprostiti od šjor Ćira, a ja sa svojim mislima i sjećanjma u Istri na tog velikog čovjeka i športaša.
Ovu fotografiju je uradio Jure Orlić-Kaldo kojeg sam molio da fotografira ovaj skup na kojem sam bio predavač „Etika i sport“ u društvu velikih športskih djelatnika. Do mene dr.sc. Radovan Mihelić, pa dr. Heda Festini, paška nevjesta, u gornjem redu prof. dr. Danko Pavešić, do njega Zdravko Ćiro Kovačić i kao krajnja Biba Perman višestruka svjetska prvakinja u kuglanju. Tom prigodom mi je Kaldo uručio knjigu Stjepana Sabalića koju mi je poklonila Udruga Markova Kumpanija, sa Stipinom posvetom, koju čuvam kao relikt.
Sretne Uskršnje blagdane želim svim ljudima dobre volje.
< | travanj, 2015 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 |
Ovaj Blog isključivo će se baviti Gradom Pagom, njegovim govorom, ljudima i običajima.
Najvećim dijelom, fotografije na blogu, moje su autorsko djelo.
Fotovremeplovom - "PAG - ISTO, A DRUGAČIJE"
prikazujem usporednicu svojih fotografija nekada i danas.
www.branimirpag.webs.com
www.ivo.palcic.hr
www.komuniststarfotomkll.blogspot.com
www.ross-ros.blogspot.com
www.pag-foto.info
www.fotobard.blog.hr
www.takvismoazac.blogspot.com
Želja da zabilježim riječi koje se upotrebljavaju u svakodnevnoj komunikaciji u mom Pagu motiviralo me da se fotografijom - fotogovorom izrazim, sjetim i "DA SE NE ZABORAVI", a što je najvažnije sačuva jezik koji je posljednjih desetljeća toliko ugrožen.
Preko ovih riječi želja mi je potaknuti druge, poglavito one starije Pažane da mlađe naraštaje podučavaju svojem jeziku kako bi time mogli razmišljati o podrijetlu Pažana.
Davajući time važanosti starog paškog govora ne treba shvatiti kao omalovažavanje značaja i uloge književnog standardnog jezika. Bez književnog jezika ne bi bilo ni nacije, ali ne treba raditi dileme da li književni ili mjesni govor, nego afirmaciju jednog i drugog kao bogastvo jedne lokalne sredine.
Svega ca je bilo sada više nica. Ma vavik ostaje starinsko nan "CA". Kad nas je mat zvala dok smo bili dica, brižna je pitala: "je nan triba ca?". Rivon i pijacon zvoni poput zvonca najslaja nan ric materinsko "CA". Nikomu ne dajmo da se u nju paca i da ki povridi domaće nan "CA". I u tujen svitu di ki štrapaca nek ne zaboravi naša paško "CA".
"SLIKOVNI RJEČNIK"
1.LOKVA
2.GUŠTERNA
3.DOMIJANA
4.UŽAL ili GROP
5.ZIKVA
6.TRGATVA
7.KJUKA
8.CIMITAR
9.MAŽININ
10.LESA
11.KOMIN i NAPA
12.LUMBRELA
13.AFITANCA
14.TORKUL
15.PEMEDEVOR ili POMIDOR
16.ŽMUJ(L)
17.ŠTERIKA
18.ŠUFERIN
19.LUMACA
20.LUMIN
21.SUKVICA
22.BULAMAN
23.ŠPAHER
24.LEROJ
25.BOTUN
26.KABAN
27.BARJAK / BANDIRA
28.SALBUN
29.ANGURJA
30.ULICA
31.PEŠKARIJA
32.FRITE - FRITULE
33.ŠANTUL
34.CIVERA
35.FUNTANA
36.DIDE
37.GALOPER-GAROFUL (KALOPER)
38.VALIŽA
39.BRIMENICE
40.BERTVOLIN ili BRITVULIN
41.FERŠE
42.BUL
43.MULTA
44.ŠJALPA
45.CIMAT (SE)
46.BOKET(IĆ)
47.PAJPA
48.STAĆICA
49.TORKUL drugi del
50.FACOL - FACOLIĆ
51.GALETICA
52.CRIŠNJA
Posljednje vrijeme često imamo priliku čitati o slavnim i poznatim ljudima iz određenih hrvatskih regija. Tako su i hrvatski otoci dali puno zaslužnih Hrvata koji su obilježili povijest Hrvatske.
Slobodan Prosper Novak napisao je knjigu: "101 Dalmatinac i poneki Vlaj" za koju autor navodi, da je iz nostalgije i znatiželje napisao ovo djelo.
Moj interes prema ovom djelu bio je, da li je gospodin Novak našao kojeg Pažanina koji bi bio zaslužan da bude uvršten među svim tim Dalmatinskim velikanima.
Pažanin Bartol Kašić, pisac prve gramatike hrvatskog jezika, zaslužio je da bude prikazan u tom djelu.
Ova ideja Slobodana Prospera Novaka, bila je poticaj pronaći 101 Pažanina koji zaslužuju biti predstavljeni javnosti svime onime po čemu su posebno bili prepoznatljivi.
Biti će predstavljeni svi oni koji su rođeni u gradu Pagu ili koji su po roditeljima Pažani, a zaslužuju da budu dostojno prezentirani.
101 PAŽANIN
1. KAŠIĆ BARTOL
2. GRUBONIĆ PETAR
3. MATASOVIĆ VID
4. MRŠIĆ IVAN
5. TUTNIĆ IVAN
6. MIŠOLIĆ BENEDIKT
7. PALČIĆ ANTUN
8. CAPPO ANTE
9. RAKAMARIĆ FRANE PETAR
10. TRASONICO PETAR
11. SLOVINJA IVAN
12. RUIĆ MARKO LAURO
13. FABIJANIĆ DONAT
14. MEŠTROVIĆ ŠIME
15. BULJETA STJEPAN
16. PORTADA NIKOLA
17. VALENTIĆ IVAN
18. MIŠOLIĆ JURAJ
19. NAGY JOSIP
20. RUMORA PETAR
21. KAŠIĆ IVAN
22. KARAVANIĆ BLAŽ
23. MIRKOVIĆ IVAN
24. PORTADA NIKOLA-kan.
25. BUDAK FRANE
26. BUJAS ŽELJKO
27. BENZIA ANTE
28. ŠMIT LJUBINKO
29. VIDOLIN FRANE
30. FESTINI ANTE-MADONA
31. VALENTIĆ NIKOLA
32. CRLJENKO JOSIP
33. KUSTIĆ ŽIVKO ANTE
34. TIČIĆ IVAN
35. KAURLOTO STJEPAN
36. PORTADA LOVRO
37. PARO GEORGIJ
38. RAKAMARIĆ IVAN
39. SABALIĆ STJEPAN
40. PALČIĆ JURAJ
41. TIČIĆ VILIM
42. TRAVAŠ DAVOR
43. VIDOLIN FRANE
44. ZEMLJAR ANTE
45. PASTORČIĆ IVAN
46. PARO DUŠAN
47. VIDOLIN ANTE
48. FABIJANIĆ MIHOVIL
49. PERNAR ANTE