Marketing
USUSRET USKRSU
Pred blagdansko vrijeme dovelo me u Istru, gdje sam zadnje vrijeme sve više. Od kuda si?, od kuda ti je žena, to je uobičajeni odgovor na postavljeno pitanje.
Istra je spremna za veliki blagdan. Jutarnja šetnja u Rabac, pokazuje koliko gostiju dočekuje Uskršnje blagdane u Istri. Uređuju se parkovi i spremaju ugostiteljski objekti. Vlakić je već u funkciji. Nisam baš stekao preveliki utisak da su ovdje ljudi usredotočeni na blagdan u vjerskom smislu. Sve je nekako u funkciji turizma, na koncu od te gospodarske grane se najviše i živi u ovom kraju od kada je važna gospodarska grana, rudarstvo, ugašena.
Na prekrasnoj Rabačkoj šetnici otvara se vizura Kvarnerskih otoka, sa vrhovima Velebita, prekrivenih snijegom, ispred mene, pa imam osjećaj da bih mogao skočiti do svojega Paga.
Ususret Uskrsu, blagdanu koji je kamen zaglavni naše vjere, koji nam daje mogućnost da se okrenemo za sobom, za svojim djelima, za svime onime što smo obećali da budemo ljudi. U svemu tome nisam čuo da se neko zavjetovao da će biti čovjek, da ponese njegov križ, ili se barem zavjetovati da drugome neće biti križ. Ništa od toga, počevši od mene, pa dalje.
Danas je Veliki petak, dan muke Gospodnje. To je jedini dan u godini kada Crkva ne slavi euharistijsku žrtvu. Večeras slavimo samo liturgiju riječi. Bogoslužje je večeras smireno, svečano i dostojanstveno.
Mogao bih ustvrditi na sve što se dešava oko nas, da je Veliki petak, Petak čovjekove zloće! Što li je sve u njemu sadržano? Što li je sve čovjek sposoban učiniti? Puno toga: zarobiti, mučiti, izdati, osuditi, oprati ruke, pljusnuti, rugati se, oteti, razapeti, ubiti, probosti, kada je riječ o Kristovoj muci, ali jednako tako se sve nabrojeno može prenjeti na današnjeg čovjeka. Svojom patnjom Isus Krist ništi sve patnje ovoga svijeta, prouzročene grijesima, a koje čovjek (sam) nikada ne bi mogao okajati.
Koju je poruku poslao križ Pažanima kada je prokrvario u Starom Gradu prije 602. godina . Koje su sve predaje i legende napisane i izrečene, šest stoljeća za nama kako taj naš čudotvorni križ bdije i upozorava nas. Sve je prolazno, život najviše, samo sam ja ovdje za sve buduće naraštaje kako bih svojom krvlju upozoravao na greške i zablude.
Ljudski je i ne stajati iza ovoga, ali i svijesno snositi svoje pogreške i zablude.
Na kraju moram se sjetiti jednog dragog čovjeka, koji nas je u srijedu napustio u 90. Godini života. Zdravko Ćiro Kovačić legendarni vaterpolista „Primorja“, član kuće slavnih i dugogodišnja prva ruka našeg pokojnog barba Frane Valentića direktora velike brodarske kompanije koju smo i zaboravili „Jugolinije“.
Šjor Ćira sam upoznao početkom 80.-tih godina prošlog stoljeća, kada sam intezivno dolazio na bazen, a kasnije su se naša druženja nastavila kroz razne sportske aktivnosti u gradu na Rječini. Zadnji puta sam ga vidio u subotu na Korzu, u društvu Aramisa Naglića, vjerujem da se isključivo govorilo o športu. Obojica su bili izuzetno aktivni u Udruzi Olimpijaca, sa kojima smo u RSS-u djelili zajedničke prostorije.
Znao mi je kazati: -nikako se riješiti Vas Pažana. Premda je uvijek sa posebnim ushitom govorio o svom direktoru Frani Valentiću, od kojeg se dirljivim rječima oprostio na gradskom groblju Kozala.
Danas će se Rijeka na Trsatu oprostiti od šjor Ćira, a ja sa svojim mislima i sjećanjma u Istri na tog velikog čovjeka i športaša.
Ovu fotografiju je uradio Jure Orlić-Kaldo kojeg sam molio da fotografira ovaj skup na kojem sam bio predavač „Etika i sport“ u društvu velikih športskih djelatnika. Do mene dr.sc. Radovan Mihelić, pa dr. Heda Festini, paška nevjesta, u gornjem redu prof. dr. Danko Pavešić, do njega Zdravko Ćiro Kovačić i kao krajnja Biba Perman višestruka svjetska prvakinja u kuglanju. Tom prigodom mi je Kaldo uručio knjigu Stjepana Sabalića koju mi je poklonila Udruga Markova Kumpanija, sa Stipinom posvetom, koju čuvam kao relikt.
Sretne Uskršnje blagdane želim svim ljudima dobre volje.
Post je objavljen 03.04.2015. u 12:12 sati.