Pita sudac svedokinju:
Koliko godina imate?
Ona se misli pa odgovori:
Blizu sam tridesetoj!
A sa koje strane?



Ide zeko šumom i upadne u jamu. Skače lijevo, skače desno,
ali izaći ne može.
Nakon pola sata upadne i lija. No ni ona ne može izaći, osvrne se,
ugleda zeku i kaže:
– Bar će biti nešto za pojesti!
Za pola sata upadne u jamu i vuk. Ni on ne može van, osvrne se,
vidi zeca i liju, i kaže:
– Pa, bit će nešto za pojesti, a bogme i nešto za pojebat’!
Iznenada upadne medo. Ni on ne može van te vidjevši onu
skupinu u jami reče:
– E, pa bit će štogod za pojesti, ima nešto i za pojebat’, a bogme
će netko i po pički dobiti.



Žena se ljutito istresa na muža koji je kući došao pijan:
– Kako te nije stid? Toliko novca trošiš na alkohol! Bolje bi
bilo da ga staviš u banku!
Na to će muž:
– To ti nije, hik, baš dobar, hik, prijedlog. U banci ti, hik,
daju svega sedam posto, a u šljivovci dobiješ, hik, 40 posto.



Bračni par je proslavljao šezdesetu godišnjicu braka.
Još su se u školi zabavljali, poslije se vjenčali, pa kad su otišli u mirovinu,
vratili su se u kraj u kome su odrasli.
I sad su se nježno držali za ruke i tako prošetali do škole u koju su nekada
zajedno išli.
Vrata su bila otključana, pa su tiho ušli, našli svoju bivšu učionicu, pa čak i
staru klupu u kojoj su zajedno sjedili, i gdje je Pero nožićem urezao
“Volim te Marice”.
Na putu kući, velika vreća novca je ispala iz blindiranog kamiona i
pala im točno pred noge.
Kamion je odjurio, a oni, u čudu, odnijeli su vreću kući.
Izbrojali su u njoj oko petsto tisuća eura.
– Moramo to vratiti! – reče Pero.
– Mi smo ga našli, sad je naše. – odgovori Marica, spakira vreću i
odnese je na tavan.
Sutradan su dvojica policajaca češljali susjedstvom, išli od kuće do
kuće i raspitivali se za izgubljeni novac.
Tako su zakucali i na njihova vrata.
– Dobar dan, oprostite, je li netko od vas možda vidio torbu koja je
jučer ispala iz blindiranog kamiona?
Marica reče:
– Ne, nismo vidjeli.
– Ma laže, sakrila je novac na tavan. – dobaci Pero.
– Ne slušajte ga, postao je potpuno senilan, – objasni Marica.
Ipak počnu ispitivati Peru.
Kaže jedan:
– Ispričajte nam cijelu priču, lijepo polako i iz početka.
I Pero počne:
– Pa, dok smo se Marica i ja jučer vraćali iz osnovne škole…
Policajci se zgledaju, jedan digne obrve i reče:
– Ajmo mi odavde!



Igraju dvije bakice košarku, pa će jedna:
– FAUL!
Druga će:
– Što je sad bilo?
Prva odgovara:
– Stala si mi na sisu!



Dosele se Mujo i Haso u kuće, jedan preko puta drugog.
Prvi dan izađe Mujo na terasu i dere se:
– Hasooooo, aj’ na kavu!
Drugi dan izađe Haso na terasu i dere se:
– Mujooo, aj’ na kavu!
Dosadi ta dernjava komšijama, pa im uvedu kućne telefone da se tako čuju.
Dan kasnije izađe Mujo na terasu i vikne:
– Hasooooooooo, bud’ kod telefona, sad ću te zvati na kavu!



Putovao Mujo avionom.
Sjedne kraj neke fine gospođe koja je mirisala na kilometar.
Odvaži se Mujo i upita gospođu:
– “Kakav je to miris?”
Kaže ova:
– “Crna Mačka, made in Njemačka.”
Nakon nekog vremena Mujo prdne, a gospođa ga upita:
– “Kakav je to miris?”
– “Grah i žganci, made in Bosanci”, – odvrati Mujo.