*Pozitivka

petak, 08.03.2024.

Prilagođavanje

1000005548
(Canva)


"Prilagodi se", glasi jedan od najčeščih savjeta koji ti upućuju dušebrižnici. Kao da to označava hrabrost, snagu.

Prilagođavaj se većini, moćnijima, jačima, boljima.... Zakon brojeva. Tko jači, taj kači.

Ako si u nekoj tamo kul skupini, proći ćeš bez posljedica. Ako nisi... "drvlje i kamenje". Rijetko se gleda sadržaj, a više je sve pitanje forme.

E, pa... društvo nije skupina klonova. Niti svi mislimo jednako. A opet smo jednaki, tako nesavršeni. Nikom se ne trebamo prilagođavati jer nas to vrlo lako može odvesti od sebe samih, a posljedice nisu baš ugodne.

A onda, u jednom trenutku govore da si izdao društvo, druge.

Inače, rijetko slavim ove "jednogodišnje" niti sam htjela napisati nesto za Dan žena, ali eto slučajno mi se poklopilo vrijeme i tema. Ionako se svaki dan treba boriti za jednakost, jer svi smo mi zapravo isti ispod kože. Posebno u ovom svijetu punom generalizacija i pretpostavki. Posebno u svijetu gdje jos neki "mudani" misle da su žene stvorene za 2 stvari - kuhinju i krevet.

Zato, evo, drage kolegice, žene, majke, kraljice... sretan vam svaki dan u društvu nejednakih! Niste same.

08.03.2024. u 17:29 • 17 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Opis bloga

Sve i svašta, o svemu i svačemu. Za sve one koji vole razmišljati bez predrasuda i ostalih kočnica, ali opet, sloboda ima svoje granice. Barem je poštujte, ako ništa drugo.

Staza kojom nisam pošao

Šumska staza se račvala na dvije
A ja sam, putnik tek jedan,
Stao ne znajuć’ kojom bih prije
I gledao niz prvu dok se nije
Zavila u gustiš neprovidan.

Druga mi se ipak činila prava,
Zbog jasna sam je birao razloga:
Zelena me dozivala trava.
No, i prva je bila mirisava.
Mnoga je nije taknula noga.

Obje sam staze žudio jednako
I vlati gazeć’ rekao sam tad:
Prvom ću poći jednom svakako.
Ali, drugom već kad sam odmak’o,
Znao sam da se neću vratit nazad.

Priznat ću jednom život kad zađe
Ljeta prođu i tuga nijema
Izmeđ’ dva puta birao sam rađe
Onaj kojim se ide rjeđe
I osim te druge istine nema.

Robert Frost