Pozitivka

petak, 27.03.2020.

Savjeti



Svi pričaju o aktualnoj situaciji, a ne bi trebali... Između mnoštva informacija, niču i oni savjeti kako suzbiti virus. Odjednom su svi postali doktori. Češnjak, vitamini, razne čudotvorne juhe, čudne tablete... Glavni i jedini dobar savjet, zna se: ostani doma.

...... (ne da mi se više o koroni) ....

To me sve podsjetilo na....

Ponekad dođeš u situaciju u kojoj se osjećaš bezidejno, pa treba pomoć sa strane, što ćeš, nismo svemogući. Dok god ima dobrih ljudi koji nesebično te žele usmjeriti na bolji i drugačiji put, sjajno, a onda se pojave oni koje čovjek uopće nije pitao za ništa.... Ne da je takvih možda malo previše.

Popravljali bi tvoju frizuru, odjeću, ljubavni život, tvoje životne izbore, posao...

Oni su uvijek iskreni. A tebe nitko ništa ne pita....

Savjetuje te jedan, prihvatiš, odmah i drugi pomisle kako ti mogu "soliti pamet".

Pitanje je... gdje se i u kome zapravo nalaze mudri savjeti?


"Mnogi ljudi su kao brus - oštre druge, a sami su tupi." ~ engleska poslovica

27.03.2020. u 15:10 • 20 KomentaraPrint#

nedjelja, 22.03.2020.

Ostajem doma



... a kad ni doma nisi više siguran. Evo prije koju minutu opet manji potres, prije toga dva manja i ona dva veća u rano jutro, tijekom prvog ti nije bilo svejedno...

Nekoliko sekundi trešnje... padne i razbije se slika i jedna čaša (dobro dok je samo to), inače pila sam kavu u tom vremenu, hvala na pitanju, ne znaš jel bi čovjek prije pod štok, stol ili van. Izađem van, a tamo samo 2 susjeda koji lijepo pozdrave i odmah uđu unutra (na pristojnoj smo udaljenosti), ja ipak malo ostajem i dovršavam kavu...

Odmah čitam vijesti... jedni mediji javljaju da je umrlo dijete, drugi da je teško ozlijeđeno. Neki prenose da su stručnjaci iznenađeni epicentrom potresa, drugi pak da uopće ne iznenađuje... opet ne znaš kome i što...

Slike ljudi u skupinama po ulicama bez razmaka, naveliko komentiraju, plodno tlo za širenje virusa. Jučer ujutro veliki red ispred trgovine, gužva, navala pa se okreneš, dođeš pred kraj radnog vremena i obaviš sve u tren, nigdje nikoga. Javne šetnice pune šetača, neki u manjim skupinama, najčešće po dvoje, opet često bez razmaka. Prolazim pokraj para koji se drži za ruke, a ne žive zajedno inače, odmičemo se pristojno jedno od drugoga. Alternativne šetnice po označenim putevima gotovo prazne, onako samo za tebe. Neki ljudi se druže po vikendicama na "bregima", kao daleko od virusa i gužve, uz pivo i roštilj... Neki kafići su bili otvoreni za one najhrabrije.

I onda se čudimo donešenim rigoroznim mjerama.

Čudimo se tolikom broju oboljelih.

Dosta se toga privremeno obustavlja, a ti moraš naći alternativu jer se jednostavno mora (bus).... što je, tu je...

22.03.2020. u 10:15 • 34 KomentaraPrint#

četvrtak, 19.03.2020.

Pozdrav proljeću!

U vrijeme obustava i zabrana, najbolje nam ostaje stopiti se s prirodom.

Iako datumski počinje za 2 dana, proljeće počinje već sljedeću noć, no u njemu možemo uživati dobrih... pa mjesec dana, možda čak i više...

Mnoštvo šarenila i boja u svoj toj negativi.

Sloboda u pokretu.













19.03.2020. u 14:36 • 27 KomentaraPrint#

utorak, 17.03.2020.

(Samo)izolacija



Ne, nije zezancija... ne proglašavam internetsku karantenu, virusi valjda još uvijek nemaju pristup internetu...

Ljudi su postali vidljivo paranoični u zadnje vrijeme... Neki dan sam pretjerala s Cedevitom pa mi se zakašljalo, ne moram ni reći da sam imala čudne poglede. Najbolje bi bilo da svi lijepo odemo u izolaciju, onda ćemo prestati s tim...

Čitam o drakonskim kaznama za one koje krše odluku o karanteni, neki su je već prekršili. ništa neobično, čovjek je društveno biće. No treba malo biti odgovoran i obziran prema drugima....

Dva tjedna bez ikakve komunikacije, zatvoren u kući i nije baš nešto privlačno. Dobro je s vremena na vrijeme biti sam sa sobom, onako sa svojim mislima... Previše samoće odvede u depresiju.

Od virusa koji vode u samoizolaciju jedino je gori čovjek koji tjera druge na izolaciju. A takvih se kroz život nakupi...

Negativni ljudi koji u svakoj sitnici traže priliku za kritiziranje, npr. Kada treba pokazati podršku i razumijevanje, nema ih.

Ne nedostaju.

Biti među ljudima i osjećati se usamljeno. To bi trebao biti veći problem za čovjeka.

17.03.2020. u 10:50 • 24 KomentaraPrint#

četvrtak, 12.03.2020.

Tko o čemu...



... evo i ja ću o koroni...

Kažu mudri, prevencija je najbolji put do zdravlja, tko se ima uopće protiv toga buniti... Primjetih, postavljeni su plakati o prevenciji u javnim WC-ima, na javnim okupljalištima, odgađaju se javna događanja, sportska natjecanja (ili se ograničava broj navijača), neki izvođači otkazuju svoje koncerte, zabranjuju se putovanja...Kod nas se i zatvaraju tržnice i sajmišta subotom. Pa čak postoje i najave zabranjivanja odlaska djece u vrtiće i škole ako se ozbiljnije nastavi...

E sad, nije za šalu, taj virus može uzrokovati ozbiljne probleme, pa čak i smrt, brojke zaista jesu minorne, ali zabrinjavajuće, u odnosu na to koliko nas ima na kugli zemaljskoj...

...ali, da li se ipak malo pretjeruje? Histerija nikome nije ništa dobroga donijela, sveopća zabrinutost sprječava čovjeka da uživa u malim životnim stvarima. Postojale su mnogobrojne teme o kojima se govorilo naveliko, pa su na kraju zamrle, gotovo da se i ne spominju... Znate ono u društvu, jedan počne pa svi pričaju neko vrijeme o tome da bi na kraju zašutjeli....

Prevencija ili histerija?

12.03.2020. u 12:02 • 42 KomentaraPrint#

nedjelja, 08.03.2020.

8. mart



Budimo realni, zašto se ovaj dan uopće mora obilježavati?

No... valjda je to tako kada se moraš deračiti i biti uporan u nekim istinama da bi te se ozbiljno shvatilo. Pa bilo i jedan dan da je dovoljan da pokaže i ukaže na sve one ljudske gluposti koje diraju one potlačene, marginalizirane i podcijenjene. Najgore je podcijenjivati. Ako se baviš takvim pitanjima, zašto se zamaraš... Ako pak šutiš, znači kao da sudjeluješ.

Zato, drage kolegice, neka vam je sretno danas, a i svaki dan... (a i onoj drugoj strani) wink

08.03.2020. u 18:57 • 26 KomentaraPrint#

srijeda, 04.03.2020.

Iza zastora



Jedna tema malo da preskočimo filozofiranja...

U zadnje vrijeme malo preuređujemo pa mi netko tako dobaci savjet da izbacim zavjese, što će mi to uopće... Leglo prašine, uvijek moraš samo skidati i prati. Isto se odnosilo na tepihe. Nije da mi je sad nešto teško, čini mi se kao čas posla, rutina, no... Dala sam se u istraživanje da li uopće netko pametan ne drži zastore, u Danskoj i Švedskoj je to uobičajna pojava jer tamo je mentalitet takav da ljudi vole biti otvoreni jedni prema drugima, jednakost na djelu, ništa ne rade što drugi ne rade i plus to što imaju malo dnevnog svjetla pa im je svaki tračak svjetlosti dobrodošao. Pokušali smo, osjećaj je dobar, ali za sinuse, priznajem da je meni osobno malo čudno, navika je navika... Prostor je dobio na veličini, a o svjetlosti da ne pričam. Uvijek možeš spustiti rolete kad god osjetiš potrebu za privatnošću... Nije da mi se čak i nekako više čisti od uobičajnog. smijeh

Zašto ljudi uopće drže zastore po prozorima? Naravno, da imaju svoj kutak privatnosti, da te susjedi ne vide ako radiš nešto neugodno (doduše, njima može biti ugodno), tako sam par puta susjede ulovila sasvim slučajno, kao ukras jer bez zna biti totalno prazno.... Mentalitet nam baš nije gore kao u navedenim zemljama, svaka čast dijelu susjedstva, ali naravno da postoje i oni koji se skupe na cesti pa prebiru tko je s kim, gdje, čiji je to auto došao ispred...

Hodamo sa "zastorima" među ljudima, a još i kod kuće...

Što mislte da li se može bez zastora (i tepiha također)? Pitanje nije samo za jednu stranu, naravno, pošto se približava jedan praznik, a muškarci sigurno to pomažu čistiti... pjeva

04.03.2020. u 18:02 • 23 KomentaraPrint#

nedjelja, 01.03.2020.

Eh, te divne pretpostavke....



Po prirodi znatiželjna, zanima me sve i svašta, naravno u granicama neke normale, koliko to zna biti kod ljudi itekako nenormalno. Mada ne mogu za sebe reći da sam potpuno lišena pretpostavki, bilo je zaletavanja pa poslije, prije ili malkice kasnije, otriježenjenja i shvaćanja da to zapravo nije to. Pretjerivati se uvijek može. Krive odluke koje popraviš ili odbaciš, ti sam ili uz pomoć drugih. U najgorem slučaju, ponavljaš ih dok ne shvatiš...

Davanje prilike osobama i situacijama ako vidiš da bi moglo funkcionirati... dokle ide, ide. Trudiš se, popravljaš, preskačeš one male nevažne prepreke. Kada je gotovo, onda je stvarno gotovo i nema više natrag.

Susrela se ili naslušala mnogih pretpostavki o sebi i drugima. Misli koje čovjek ni u svom najvećem ludilu ne bi pomislio. Jedna stvar koju u životu ne volim su pretpostavke... Volim si sve analizirati, istražiti prije nego donesem neku odluku, a opet... opet, bilo je krivih procjena situacija i ljudi pa odustanaka, a onda i najsmješnije, čuđenja drugih ljudi zašto tako naglo od nekih od tih ideja...

I onda dolaziš do dileme... da li se truditi podastrijeti činjenice ili ostaviti neka se koprcaju u svojim pretpostavkama? Jer kad imaš ikakve pretpostavke nasuprot sebe, moraš napraviti dupli napor da prvo raščistiš "situaciju", a tek onda kreneš normalno dalje...

Zanimljiva situacija. Ti misliš jedno, a negdje drugdje se misli da ti misliš nešto drugo...

Što se sve može izvrtjeti sa zatvorenošću.

01.03.2020. u 12:39 • 26 KomentaraPrint#


< ožujak, 2020  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Opis bloga

Sve i svašta, za sve one koji razmišljaju bez predrasuda i ostalih kočnica. Svako razmišljanje je dobrodošlo, ali postoji granica...

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Bez prerada

pozitivka103@gmail.com

“Ako žudite za ljubavlju, neka vam kao mamac posluži srce, a ne mozak.”
Sándor Petőfi

"Bolje podbaciti u originalnosti nego uspjeti u imitaciji."
Anonimac

"Tajna sreće je sloboda, a tajna slobode je hrabrost."
Tukidid

"Kritiku nekog je najpogodnije činiti pred ogledalom."
G. B. Shaw

"Prava je budala čovjek kome traže njegovo iskreno mišljenje, i on im ga daje."
Hegel

"Um je poput padobrana - funkcionira jedino kada je otvoren."
Einstein



Put kojim nisam pošao

U žutoj šumi račvala se dva puta,
Tužan što ne mogu na obje strane
Jer putujem sam, stajao sam dugo
I gledao do kuda mi pogled seže
Kako jedan nesta u gustome grmlju;

I onda krenuh drugim, onim pravim,
Možda mi je upravo tuda valjalo poći,
Obraslim travom što čeka nove korake
Premda nisam znao, ako pođem tuda,
Koračat ću ipak uvijek istim putem,

A toga su jutra oba puta bila prava
Prekrivena lišćem nedirnutim, mirnim.
Da, išao sam prvim još cijeloga dana!
Ali svi mi znamo da staze nas nose,
I ta sjena sumnje zvala me je natrag.

Ovo ću vam s uzdahom jednom reći,
Negdje nakon mnogo dugih godina;
U šumi račvala se dva puta, a ja -
Krenuh onim kojim se rjeđe išlo,
I nakon toga ništa nije bilo kao prije.

Robert Frost