Pozitivka

srijeda, 28.07.2021.

Ljubav



A što je to mržnja?

Jel' to ono što ubija i razdire čovjeka... ne onog prema kome je uperen taj nišan, nego onog koji cilja?

Pozivanje na nasilje, huškanje drugih, nazivanje pogrdnim imenima kad se ne zna drugačije, poticanje da naprave određenoj osobi nešto loše, mrcvarenje po tuđoj privatnosti.... uporno traženje grešaka koje ionako svi negdje imaju samo da bi se omalovažilo nekoga? Jel' su to te "face"? "Krkani", "mudani".... ili kako se već ne nazivaju?

Zavidnost kod ljudi često stvara mržnju. U društvu je dovoljno da jedan zamrzi onog drugoga pa da se mržnja raspali posvuda. Mrziti je prilično lako...

Zapravo, uopće nisam nikada razumjela pojam mržnje.... onako, sasvim do kraja.

Baviti se s nečim što ti se realno ne sviđa. Možete misliti kako je s ljudima. Radije zaobilazim pa neka mi kažu da sam "bez osjećaja".

Nije ugodno živjeti u atmosferi mržnje i straha... gdje je dovoljna posve jedna sitnica da eksplodira mržnja. Naravno, ne znaju ljudi uskočiti u "tuđe cipele" pa da vide drugačije... Rijetki za to imaju hrabrosti.

A ljubav?

Uvijek nekako ostane po strani, mi ljudi tražimo puno razloga da nekoga zavolimo.

Nakon puno doživljenih razočarenja, pogotovo. Dok se netko ne usudi potrgati taj lanac...

S ljubavlju imaš osjećaj da možeš sve. Potiče te da budeš bolja osoba. I ono što se činilo kompliciranim, sada se čini jednostavnim....

Pripadnost.

Uvjerite me u suprotno. I do tada pronađite ljubav, ako se usudite...

28.07.2021. u 10:55 • 18 KomentaraPrint#
< srpanj, 2021  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Opis bloga

Sve i svašta, za sve one koji razmišljaju bez predrasuda i ostalih kočnica. Svako razmišljanje je dobrodošlo, ali postoji granica...

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Bez prerada

pozitivka103@gmail.com


"Bolje podbaciti u originalnosti nego uspjeti u imitaciji."
Anonimac

Put kojim nisam pošao

U žutoj šumi račvala se dva puta,
Tužan što ne mogu na obje strane
Jer putujem sam, stajao sam dugo
I gledao do kuda mi pogled seže
Kako jedan nesta u gustome grmlju;

I onda krenuh drugim, onim pravim,
Možda mi je upravo tuda valjalo poći,
Obraslim travom što čeka nove korake
Premda nisam znao, ako pođem tuda,
Koračat ću ipak uvijek istim putem,

A toga su jutra oba puta bila prava
Prekrivena lišćem nedirnutim, mirnim.
Da, išao sam prvim još cijeloga dana!
Ali svi mi znamo da staze nas nose,
I ta sjena sumnje zvala me je natrag.

Ovo ću vam s uzdahom jednom reći,
Negdje nakon mnogo dugih godina;
U šumi račvala se dva puta, a ja -
Krenuh onim kojim se rjeđe išlo,
I nakon toga ništa nije bilo kao prije.

Robert Frost