Pozitivka

nedjelja, 11.10.2020.

Problem



Kad bi život bio jednostavan, bio bi jednostavno kompliciran...

11.10.2020. u 15:11 • 27 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 05.10.2020.

Šutnja




Šutnja se nerijetko vrednuje kao dosada i neznanje. Slaganje u glavi što ćeš sljedeće reći... Posebno u velikom društvu.

Neugoda koja se pod svaku cijenu mora rastjerati riječima. Ako šutiš (možda i malo previše za tuđi ukus), opominju te.... Nikada nisam razumjela ljude koji imaju konstantno taj poriv.

Nije li jezik taj koji nas zaplete u neugodnu situaciju?

Šutnja ima velikog smisla u društvu osobe koja nas dovoljno ne cijeni, čak ni kada progovorimo. Oni koji nas jako dobro shvaćaju, razumjet će nas bez ijedne riječi...

Ljudi kao da se boje tišine... Tko zna, možda bi doznali mnoge "bolne" istine.

Šutjeti i raditi - još uvijek znanstvena fantastika koju tek oni najhrabriji uspiju razumjeti....

05.10.2020. u 12:59 • 20 KomentaraPrint#


< listopad, 2020  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Opis bloga

Sve i svašta, za sve one koji razmišljaju bez predrasuda i ostalih kočnica. Svako razmišljanje je dobrodošlo, ali postoji granica...

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Bez prerada

pozitivka103@gmail.com

“Ako žudite za ljubavlju, neka vam kao mamac posluži srce, a ne mozak.”
Sándor Petőfi

"Bolje podbaciti u originalnosti nego uspjeti u imitaciji."
Anonimac

"Tajna sreće je sloboda, a tajna slobode je hrabrost."
Tukidid

"Kritiku nekog je najpogodnije činiti pred ogledalom."
G. B. Shaw

"Prava je budala čovjek kome traže njegovo iskreno mišljenje, i on im ga daje."
Hegel

"Um je poput padobrana - funkcionira jedino kada je otvoren."
Einstein



Put kojim nisam pošao

U žutoj šumi račvala se dva puta,
Tužan što ne mogu na obje strane
Jer putujem sam, stajao sam dugo
I gledao do kuda mi pogled seže
Kako jedan nesta u gustome grmlju;

I onda krenuh drugim, onim pravim,
Možda mi je upravo tuda valjalo poći,
Obraslim travom što čeka nove korake
Premda nisam znao, ako pođem tuda,
Koračat ću ipak uvijek istim putem,

A toga su jutra oba puta bila prava
Prekrivena lišćem nedirnutim, mirnim.
Da, išao sam prvim još cijeloga dana!
Ali svi mi znamo da staze nas nose,
I ta sjena sumnje zvala me je natrag.

Ovo ću vam s uzdahom jednom reći,
Negdje nakon mnogo dugih godina;
U šumi račvala se dva puta, a ja -
Krenuh onim kojim se rjeđe išlo,
I nakon toga ništa nije bilo kao prije.

Robert Frost