21.12.2019., subota
Pismo nepoznatoj djevojci
Da se malo vratimo pismima, Kao nekada, da ne dozvolimo da surova stvarnost potare sjećanja.
Napisao je i On Pismo, svoje prvo pismo (koja se obično i pišu neimenovanim osobama), doduše više kao monolog, ili kao neku vrstu ispovijesti, ali i ta nepoznata djevojka je tada, vjerovatno, imala samo monologe ?...
Odrastanje i sazrijevanje nas prati cijeloga života...šta je učinjeno, a šta izgubljeno i šta će biti. To niko ne zna, ali šta je bilo, bilo je ...
Najvažnije je to da on sam zna odgovor.
Džimi Hendriks piše nekoj nepoznatoj devojci:
„mala devojko...
sreća je unutar tebe... skloni okove sa tvog srca i dozvoli sebi da odrasteš
kao sladak cvet kakav jesi....
Ja znam odgovor
Samo raširi krila i oslobodi se
Volim te zauvek
Džimi Hendriks“Oznake: pisma
|
12.04.2019., petak
Proljeće usamljenika
tvoje staro biće
otplovilo je vodom otopljenih snjegova
zauvijek
sigurno, kao zaborav,
i dugotrajno, kao smrt;
sada,
tvoje novo biće
živi novi život proljeća
što je počelo
varljvo i nestabilno (?)
sada će da procvjeta
ono što će se na jesen zamuljati
i ono što će otpasti;
u hladnoj sobi skolila hladnoće,
a samoća se stisla
u vjeđama treperi i razliva se
sjaj zvijezda
(privid)
sve dok ona izdvojena nit ne postane
vodoravna
|
31.03.2019., nedjelja
Posjetilac
Na sajmovima samo razgledamo
U tržnim centrima pretežno isprobavamo
U knjižare skoro i ne zavirujemo
I obično ne idemo tamo
gdje nam nešto nije potrebno.
Jer,
ponašamo se kao pobjednici
svih naših poraza.
|
23.09.2018., nedjelja
Trice
Pogled unazad
uvijek pokazuje trice,
i tričarije,
i da si bilo pile
koje to nije moglo shvatiti
Pogled unazad
odmotava klupko
jadnih godina
uz zapah gorkog mirisa
sasušenog života
Postati hodačem
zahtijeva iskorak iz kučine,
milost božju
i izravno odrješenje
dužnosti sa neba
|
13.05.2018., nedjelja
Zamišljen mir
Jutro i rosa na vlatima trave
a između put u prazno.
Na maloj crkvi
veliki drveni krst;
sramota prevrnuta na leđa.
Bezglasno disanje tamjana
slomilo je tišinu.
|
25.02.2018., nedjelja
Slutnja
Slutnja me prikovala za temu
bolna i stravična
mrtva i bezlična
tišina ljudskih odlazaka
u blokovima,
u nizovima,
u sjenama,
u uglovima i lukovima,
pod golim krošnjama,
u dnu vidika nižu se oni
što su izgubili igru u svijetu ...
Slutnja me truje i satire
svakoga dana
a tišina
Tišina pita - Ko si ti?
|
17.02.2018., subota
Život smrti
Ljudi sve manje mare
o tome ko je umro
a sve više pitaju
- Kako je umro?
Potresla me smrt jedne poznanice
ne toliko zbog ... mlada,
pa rano, djeca mala ... i tako to,
već zbog činjenice da se smrt
podmuklo uvukla u naše redove;
i opet to pitanja:
- Kako je umrla?
Danas mnogo više ljudi pati
od zabrinutosti,
nego od vrućice ili groznice ...
i mnogo više ih boluje od mržnje,
nego liječnika od kontakta sa zarazom,
dok vatra sa govornica
sve više ubijaju ljude;
Ljudi su sve bolesniji od
poremećaja humora, i
ljudi umiru od smijeha
da žive iscjelitelji
Dakle, kad vas pitaju:
- Zašto je umro tako i tako?
Ne bi trebalo reći:
- Umro je život bez riječi,
Već kazati:
- Smrt živi tako kao da joj je to
poslovični običaj!
|
12.02.2018., ponedjeljak
Ex-ovi i Ox-evi
Na glasnoj strani svijeta
budućnost se ruši,
napuštaju nas i odlaze,
u gradu koji volim -
kako mogu biti optimista?
Crni oblaci zrače iz
duboke vremenske provalije
donose mrak
odozgo
Na tihoj strani razuma
vlada zbunjujuća konstelacija
Ex-ovi i Ox-evi
pritišću odlukama,
proganjaju,
nalazim da je dobro i ispravno
malo se pribrati
kao u nekoj tihoj molitvi
stvarnost zavejana preglasnim riječima
pajaci svjedoče o nepromjenljivosti
metafizička pitanja izviru
iz udobnih naslonjača
a mrkozelene šume stoje nijemo
prekrivene običnim zemaljskim vremenom
|
04.02.2018., nedjelja
Vatra
Zvuk se izdvojio iz mnoštva
glasom sagovornika;
mali ljudi pripadaju zemlji -
smrt bi mogla zakucati
na vrata
Kad vatra do praga dođe
vrelina žari lice
istekla bi i posljednja kolebanja
iz mene, hitro
kao varnice
što zidove preskaču
|
27.01.2018., subota
Paroidika
Mislim na mjesta
kojima ne pripadam.
Tragovi sjećanja
imaju ukus nesigurnosti,
kao hodanje u snu -
tlo izmiče u nesavladivom
osjećaju propadanja.
Vidim u daljini svjetlost,
dolazi prekasno.
Kad pomislim na sva ta mjesta
kojima jednostavno ne pripadam,
moram se preseliti u bjeg života.
Dodatak: 29.01.2017.
Dodatak 10.02.2018.
|
|
(19) |
