tvoje staro biće
otplovilo je vodom otopljenih snjegova
zauvijek
sigurno, kao zaborav,
i dugotrajno, kao smrt;
sada,
tvoje novo biće
živi novi život proljeća
što je počelo
varljvo i nestabilno (?)
sada će da procvjeta
ono što će se na jesen zamuljati
i ono što će otpasti;
u hladnoj sobi skolila hladnoće,
a samoća se stisla
u vjeđama treperi i razliva se
sjaj zvijezda
(privid)
sve dok ona izdvojena nit ne postane
vodoravna
|