četvrtak, 10.01.2019.

U mojoj sobi

U ovaj mrzli zimski dan, moja soba zatvorila se sama u sebe. Samo se čuje tihi šum bosih stopala po dugim resama prostirke. Sačuvala sam pregršt pastelnih sjećanja što tinjaju u praznom kaminu. Vjerujem da su ona briketi kandila za promrzlu dušu.



Svoj dom sam, kuća i ognjište. Soba. I ljubav sam. Ona što je zapisana na ovim stranicama.
Zauvijek.
Zato ne nedostaje. Nedostaje samo onaj čarobni osjećaj koji je bio.
Tvoj lik utisnut je u njenu osamu. I onaj miris ne odaje tajnu, ni kroz ključaonicu, ni ispod praga, ni kroz sljubljena rebra žaluzina. Jer ona je zatvorena u sebe.
Obgrljuje te sobom.


18:55 | Komentari (17) | Print | ^ |

ponedjeljak, 07.01.2019.

Pamtit ću ...

Duboko ispod kore jedan god pamti topli dodir ruke, u srcu nekog grada postoji jedna ulica koja pamti čekanja, a nomadska duša pamti lutanja ...
A ja?
Od svojih sjećanja isprela sam savršenu mjeru nostalgije.
Ja pamtim način na koji me nije bilo i sva svoja odsustva.
I zašto.
Šume su ostale nijema, a nas je odnijela Modra rijeka.



21:16 | Komentari (22) | Print | ^ |

nedjelja, 06.01.2019.

Tri slatke riječi



Mlada noć, staro vino i onaj neizbježni talog koji se na kraju mora ispiti. A nekada je poljubac vjetra bio jedna romantična misao dok nisu došli oni koji su ukrali srce sanjarima za šaku krpica.

Bez grimase i stresanja.

Naše najdublje želje u stalnom su sudaru sa svijetom u okruženju u slučaju bivstvovanja onoga Tu (ne Onoga tu, već onoga Tu). Život se pretvorio u umjetnost pretvaranja da si normalan. Fale te tri slatke riječi kao dar koji te ispuni mislima za koje i ne znaš da postoje.


22:17 | Komentari (10) | Print | ^ |

<< Arhiva >>