četvrtak, 30.04.2020.

Smjer istorije



Malo je zahladilo, danas ljudi nose mantile pa sa maskama i torbama u ruci više liče na provalnike nego ljude koji su krenuli na posao. Blaga jeza. Nije mi se dopala ta slika.
Zaključava li se to naš um. Gledamo li ljude kao neprijatelje i da li je prisilna distanca podigla najviši stepen maloumnosti u nama.
Hoćemo li postati socijalni idioti ili će humano-socijalna inteligencija pomoći da se prebrodi kriza? Može li prisilna fizička udaljenost stvoriti novu bliskost, i da li će ta bliskost opstati i nakon krize?

Vjerujem da može. Ljudi će se udruživati na novim idejama, što će pokrenuti i novi talas stvaralaštva i umjetnosti. Vjerovatno će nas prije toga zapljusnuti snažan talas protesta po raznim osnovama nezadovoljstva koje se već dugo skupljalo u svima.
10:00 | Komentari (32) | Print | ^ |

utorak, 28.04.2020.

Kolika je distanca?



Za njih ne važi distanca.
Ljudi se vole posve drugačije; tajanstveno, razgranato, snažno i dugovječno, pritajeno u stalnoj težnji ka novim oblicima zajedništva.
19:54 | Komentari (5) | Print | ^ |

subota, 25.04.2020.

Vidimo se "u oblačićima"



Na razini dubokoumnog razmišljanja, tehnologija nam je neophodna, ali na razini zdravorazumskog teško je objasniti dobrovoljno pristajanje na tehnološki kavez koji je naš um smjestio "iza rešetki".
Do 2030-i neke na internet će biti povezeni svi uređaji.
Kad se povežete na internet, vama će upravljati ono što upravlja internetom - vještačka inteligencija, a kavez će biti sve manji (po veličini).
Svi podaci će biti "u oblačićima"; kosmos je jedan veliki bežični sustav.
23:29 | Komentari (19) | Print | ^ |

petak, 24.04.2020.

Dan poslije



Ne zaboravite u vrijeme socijalne distance podijeliti sa drugima ljubav, vrijeme i pažnju.

Šta donosi dan poslije?
15:07 | Komentari (13) | Print | ^ |

utorak, 21.04.2020.

Black 'n' Easy

Uz popodnevnu kaficu ... Što mi znači Blog?



Blog je jedno posebno mjesto, veće od dnevnika i značajnije od spomenara, mjesto gdje se slika riječima, mašta slovima, sanja slikama i vaja osjećanjima. Ali, blog je prije svega mjesto javne riječi i mjesto koje nas obavezuje jer je uglavnom necenzurisano.
To mjesto je poput vrta gdje se uzgaja mašta i ubiru njeni najljepši cvjetovi u komunikaciji sa drugima, sa sporazumom ili nesporazumima, mjesto gdje se vrednuje riječ i misao i mi sami i posjetioci, na nevidljim tasovima ali ponekad sa skrivenim tegovima.
Preleti tu poneki golub i grlica, dovede nekada neko i svog ljubimca, ali ... sve to znači da smo oni koji treba da budu, znači da trebamo ravnotežu, znači da možemo osjetiti muk i titraju s one strane samo ako znamo slušati, i osluškivati, znači da u svakom trenutku možemo provjeriti i sebe i druge, jer ljudski doživljaji imaju onaj oblik koji im mi svojim shvatanjima i postupcima dajemo.

Blog je mjesto gdje možete i razvijati i suzbijati mnoge svoje nagone, virtualno živjeti, gorjeti i sagoriti, ..., a stvarno; i najvažnije je trajati jer to znači imati svoj stav i put i da ste na njemu, tom putu i tom blogu pronašli sebe (sve ostalo bi bilo čisto gubljenje vremena); blog je mjesto intenzivne razmjene energije.

Volim ovo mjesto jer od samog početka (dvije godine sam samo komentarisala, a sljedećih pet imam ovaj blog) teži i pokazuje znakove uravnoteženost i i želju za njom, a samo izbalansirano i uravnoteženo mjesto može biti i prijatno mjesto.

Oznake: Što mi znači blog?
19:43 | Komentari (16) | Print | ^ |

ponedjeljak, 20.04.2020.

#OstaniDoma foto-izazov 2.



-eek?
-A, ne! no #OstaniDoma lud

Socijalno distanciranje, statistika, izolacija, brojke, nagađanja o tome da li je virus iz laboratorije ili nije, ko je uhapšen, a ko nije, i ko bi mogao biti, svjetske zavjere i one koje to nisu ... kad se može van a kad ne, primamljivi miris proljeća i gvozdena disciplina ... korona, korona, korona unedogled ...

Sve su to već potrošene teme.

Korona više nije vijest, baš kao što kaže staro novinarsko pravilo da nije vest kad pas ujede čoveka nego obrnuto.
Zato se spremite za nove životne izazove, prave, foto-, ali i one druge, spremite se za "ujed čovjeka"! smijeh
07:41 | Komentari (18) | Print | ^ |

četvrtak, 16.04.2020.

Neizust i Muk



Kiša je za trenutak prekinula proljeće, a onda je ono nastavilo da traje.
Čas je šapata i műka. U neizvjesnosti će se naći i ono čega nema. Ali ima nešto važno, ne može se imenovati, a bdije.
Priroda u bezrječju tihuje.

01:29 | Komentari (16) | Print | ^ |

utorak, 14.04.2020.

Jutarnja



Kiša je spriječila dan da se osmjehne vedrim jutrom, ali mene nije. Kafić u kućnim uslovima, zašto ne, ako može rad od kuće. Dovoljno vremena ostavlja prostor za razmišljanje. Neko će otkriti prve pukotine u svom životu, a neko će starim šavovima dati novo tumačenje. Događaji koji nas očekuju donose mogućnost velikih, ali i neočekivanih, promjena i preobražaja. Neko je na početku rekao da više ništa neće biti isto i sada svi o tome pišu kao po zadatom obrascu razmišljanja. Kina je ozvaničila vlastiti oblik virtualne gotovine - digitalni Juan.
Život još uvijek izgleda podnošljiv, zato živim i šutim, iako sam u godinama kad sve teže uvlačim stomak a i jezik.
Ipak, naziru li se pukotine između nas i društva u nastajanju?
Žalite li se na život?
Žalite li se sad kad više nije onakav kakav je bio?
11:08 | Komentari (20) | Print | ^ |

ponedjeljak, 13.04.2020.

Slike-Prizori-Raspoloženja-Izolacija



Svaki dan gledam kroz prozor, sve je tako brzo rascvjetali i olistalo, proći će mi proljeće, a da ga "ne dodirnem".
Svaki park, skver, ulica, šetnica djeluje tužno i pusto, sterilizovano, kao i sve što dotičemo. Nad cijelim krajem nadvila se neka slutnja bujanja i izobilja. Ako se nastavimo ponašati kao da smo bolesni, to ćemo na kraju i postati. Mi smo svoju nepomičnosti proglasili stavom i robujemo mu, dok onaj drugi mutira nebrojeno puta.

Svaki čovjek ima svoj mali svijet za sebe ("i oko njega kineski zid") ili bar državu za sebe. To znači da ima svoje unutrašnje zakone, religiju, svoju unutrašnju i vanjsku politiku, svoj imunitet i vojsku antitijela. Nekad se taj izdvoji od ostalog svijeta i preraste u potpunu autarhiju i izolaciju. Međutim, ako je to odlika spoljašnjeg svijeta, unutrašnji svijet ima mogućnosti beskrajnog fraktalnog širenja, ima svoj svemir umjetnosti.

Samo dječak i djevojčica
Pokušavaju da promijene svijet
...a ti,
Ti si samo čovjek i žrtva ludila
11:52 | Komentari (12) | Print | ^ |

nedjelja, 12.04.2020.

Sretan Uskrs!



Iz sv. Evanđelja po Ivanu. Iv 20 1-31

VIII. USKRSNI DANI
Prazan grob
(Mt 28, 1–8; Mk 16, 1–8; Lk 24, 1–12)
Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. 2Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.«
3Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. 4Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. 5Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. 6Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže 7i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu.
8Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. 9Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih. 10Potom se učenici vratiše kući.
11
Ukazanje Mariji Magdaleni
(Mt 28, 9–10; Mk 16, 9–11)
A Marija je stajala vani kod groba i plakala. 12Zaplakana zaviri u grob i ugleda dva anđela u bjelini kako sjede na mjestu gdje je ležalo tijelo Isusovo – jedan kod glave, drugi kod nogu. 13Kažu joj oni: »Ženo, što plačeš?« Odgovori im: »Uzeše Gospodina mojega i ne znam gdje ga staviše.« 14Rekavši to, obazre se i ugleda Isusa gdje stoji, ali nije znala da je to Isus.
15Kaže joj Isus: »Ženo, što plačeš? Koga tražiš?« Misleći da je to vrtlar, reče mu ona: »Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga stavio i ja ću ga uzeti.« 16Kaže joj Isus: »Marijo!« Ona se okrene te će mu hebrejski: »Rabbuni!« – što znači: »Učitelju!« 17Kaže joj Isus: »Ne zadržavaj se sa mnom jer još ne uziđoh Ocu, nego idi mojoj braći i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu, Bogu svomu i Bogu vašemu.«
18Ode dakle Marija Magdalena i navijesti učenicima: »Vidjela sam Gospodina i on mi je to rekao.«
19
Ukazanje učenicima
(Mt 28, 16–20; Mk 16, 14–18; Lk 24, 36–49)
I uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« 20To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina.
21Isus im stoga ponovno reče:
»Mir vama!
Kao što mene posla Otac
i ja šaljem vas.«

22To rekavši, dahne u njih i kaže im:
»Primite Duha Svetoga.
23Kojima otpustite grijehe,
otpuštaju im se;
kojima zadržite,
zadržani su im.«
24
Ukazanje u nazočnosti Tominoj
Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. 25Govorili su mu dakle drugi učenici: »Vidjeli smo Gospodina!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.«
26I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!«
27Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.« 28Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« 29Reče mu Isus:
»Budući da si me vidio, povjerovao si.
Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!«
30
Zaključak: svrha ove knjige
Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. 31A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.
01:04 | Komentari (7) | Print | ^ |

petak, 10.04.2020.

Dan poslije



Sunce. I kruna njegovih zraka. Korona. Preliva se u cvjetnim krošnjama. Nikad ljepši dani i, čini se, nikad više sunca, samo su grobovi nijemi svjedoci tišene u kojoj zvona svima nama zvone.
Mi ih ne vidimo i ne čujemo.
Priroda okupana suncem kao da uživa sama za sebe, i sama u sebi.

Kako će izgledati dan poslije?
Vjerujem da će gubici biti srazmjerni prethodnim dobitima, i svako će se u svom malom životu iznova boriti za svoje mjesto pod tim suncem i njegovom krunom. Preživjeće oni koji se budu bolje adaptirali i vezivali za novonastalu situaciju, poput ovog sićušnog stvora sa vijencem proteina u vidu izraslina na njegovoj površini koje liče na krunu sunčevih zraka. Imala sam takvu loptu koja se "hvatala" na staklo, na glatke površine.

Danas vrijeme radi za nas, u času smo taoističkog "ne delanja" i "ne kretanja". Danas je dan velike tuge i iščekivanja. Već sutra neće biti tako. Doći će dan kada će sjećanje na tu patnju udvostručiti našu sreću, pa ćemo možda svi posluživati neku gorku travku u znak sjećanja na ovu patnju.
U jednom mjesecu, aprilu, avivu ili Nissanu spojili su se praznici čija se simbolika može sažeti u jednom pojmu - oslobađanje ili razrješenje. Vrlo blizu je dan u kome ćemo slaviti pobjedu života nad smrću.
16:41 | Komentari (4) | Print | ^ |

petak, 03.04.2020.

Na pola koplja

Ko bi rekao da taj mali poluživi podstanar može napraviti toliko problema stanarima Zemlje. Virus je nama virus, a mi ljudi smo Zemlji (planeti) virus. I tako se (o)kreće.
Treba se čuvati polusvijeta, u vrijeme kada je izvjestan jedino broj mrtvih. Valjda.
Sve ovo (strahove, zabrane, karantine, neizvjesnosti..) sam već prošla, pa ne kukam mnogo, sloboda je put kojim se mentalno nadilazi situacija.
Nije u pitanju kada će proći, samo je pitanje hoće li biti dovoljno strpljenja ili zdravlja da se to i dočeka. To su gorko - slatke čari promjene koja nas je u svom prethodnom koraku i dovela tu gdje jesmo. To je nova društvena realnost koja je gotovo sve mane novog tehnološkog doba pretvorila u prednosti (i vrijednosti), moćno pomagalo koje samoću izolacijom neće pretvoriti u uzemljenje.
I to što se iz minuta u minut stvaraju i razmjenjuju ogromne zalihe zdravog crnog humora u stilu pisane i ilustrovane korona-koreografije, popravlja raspoloženje i izmami pokoji osmijeh na licu. Zaboraviš na strah. Prosto ti taj mali, nevidljivi gad postane kao "blizak". Samo ne previše - neka hvala, budi na pristojnoj distanci!
Jedino se pitam, jesmo li dobro dešifrovali tu situaciju o(p)stanka kod kuće?
Oni koju su odbacili uzde svijeta koji je nestao već sada prave planove, on-line ili na corona party-jima.
To što se tamo sprema i krčka, ne frca na TV-u ni monitoru, tek će se poslužiti našim životima.
Ignorišem preporuke u koje staju dobre namjere o tome kako provesti dan u izolaciji, jer ja, što više vremena imam, sve više mi ga nedostaje.
Karantin je još jedna avantura svijeta u tranziciji.

Pa, kako ste?
Nedostaje li vam nedostatak vremena, užurbanost i dobra stara nervoza. Zamjenjuje li je nova nervoza, o propalim poslovima, izgubljenoj dobiti i vremenu, ukinutoj slobodi? Kao da ste je do sada imali?
I otkuda to da svima najednom nedostaje šetnja, druženje i trčanje, spram dobro skockane stvarnosti društvenih mreža?
Možda zato što je trapez tog novog cirkusa, razapetog nad našim glavama postao dovoljno vidljiv da se može, ako ne sagledati, ono naslutiti sva njegova surovost?
A zapravo se nije dogodilo ništa što se i inače ne događa, samo je podstanar izbacio stanare iz njihove rutine i prilagođene zone komfora, pa se promijenila i percepcija svijeta u kome propadamo, sada malo većim brzinom.
Žrtve su ogromne i zastave su već sada spuštene na pola koplja, samo da nas još i ta statistika ne proguta.
23:07 | Komentari (18) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>