Evo već uveliko kasnim sa prethodnim postom, a sada kasnim i sa ovim duplim. |
Kada sam se probudila nebo je bilo izblijedio, a ulice, parkovi i drveće su se zabijelili. Prava zimska čarolija. Nije bilo dovoljno hladno, pa se snijeg polako topio. A i bljuzgavica je dio te čarolije. Neželjeni. |
Nisam planirala da poslije prvog posta bude još jedan prvi, ali sam snijeg se nametnuo. Noćas je počeo padati i ne bih ga ni primijetila da usred noći nisam čula dječiju graju i radost. Zimska noć sa tankim velom snijega na zemlji i hladnim zrakom. Na automobilima ga je bilo dovoljno za grudvanje i djeca nisu htjela rizikovati njegov sutrašnji nestanak. Prolaznici su rijetki, zaziru jedni od drugih ili više od čudnog virusa protiv kojeg se zvaničnici vakcinišu na još čudniji način. Bilo kako bilo, misli su silne i sveobuhvatne; o postanku i nestanku, o borbi i sudbini ljudi koje poznajem i nepoznajem, o svemu što nas je satiralo a što će nestati iz života i sjećanja kao ovaj tanki snijeg čiju sudbinu već i djeca dobro znaju. |
Prvi koraci i prvi utisci prvoga dana dvije i dvadeset prve godine. |
< | siječanj, 2021 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |