Evo već uveliko kasnim sa prethodnim postom, a sada kasnim i sa ovim duplim.
Danas sam, po ko zna koji put, odgledala film "Ljepota poroka" koji je neka od naših televizija odabrala u znak sjećanja na dragu nam, preminulu, Miru Furlan. I možda i ne bi bilo ovog posta, da se pred kraj filma nije čuo komentar kako je Nikolić pretjerao, kako "takvi" odnosi i "zaostalost" zapravo nikada i nisu postojali .... baš kao što Alan Nuri, strani nudista, u filmu kaže "ja sam mislio da takva stidljivost postoji samo u rezervatima"! ....i bla, bla, ... na kraju ispade da film ne valja.
Odmah sam se, naravno, pobunila i pitala dotičnog da li je zaboravio da je postojalo jednom jedno vrijeme koje je imalo svoja moralna načela, vrijeme u kome je postojao stid?! Vrijeme u kome se robovalo običajima, u kome je riječ i kumstvo bilo sveto ... vrijeme u kome novac nije bio "Bog" i u kome nije bilo sve na prodaju, a naročito ne čast, odnosno ljudsko dostojanstvo?
I ne kažem da nije trebalo promijeniti i to i ovo vrijeme, samo kažem da ekstremi nisu dobri.
Film je savršen. On je priča o nama kakvi smo nekada bili i kojih više kao takvih nema, o Njoj, koje takođe nema, o jednom vremenu, koje može biti i bilo koje drugo vrijeme, o ljudima, karakterima, običajima, kumovima, moralu, odnosu prema ženama, njihovoj pokornosti, metafora naš transformacije i uvođenja "nove normalnosti" koja se samo tada nije tako zvala.... film je priča "o uvođenju jedne časne žene u žrtvu", apropo aktualnih događanja u regionu, kao i tome koliko nam je potrebno da postanemo "nešto drugo" ili da se "oslobodimo" ... I zaista odličan šlagvort za neobjavljeni post.
Da, nova normalnost je nastupila i kada je čovjek otkrio vatru, kada je ukinuto ropstvo, kada je Zapadno Rimsko carstvo "tiho palo", kada je Konstantin postao prvi hrišćanski car, kada su vještice gorjele na lomači, a Zemlja bila ravna ploča, pa kada je renesansa ponovo otvorila oči svijeta ...
O Indijancima i rezervatima da i ne govorim, mogu samo misliti kako je njima izgledala "nova normalnosti" očaranim "vatrenom vodom" iz pozicije rezervata u kojima su očajavali uz istu ....
A onda se pojavio nekakav virus nove normalnosti, stare, nove normalnosti, uz uzurpatore, kojima se treba suštinski suprotstaviti, a otvoreno rugati...
Za nas, ovdašnje, sve znam, tu ništa ne treba zamišljati, ..., a, bojim se, ni očekivati, jer kako odoljeti toj ljepoti svih naših poroka ...?
Ili, kako spasiti Dušu, da ne umre fino ušuškana u tom dobro skockanom Paklu?
Post je objavljen 24.01.2021. u 22:48 sati.