ponedjeljak, 24.06.2019.

Nautilus


Spremila sam slike, ali ne i tekst. Mala vožnja brodićem po Savi kao uvod u odmor na moru. Dobar uvod. Nautički selo u Boljevcima kod Beograda. I komarci su me izujedali za sav odmor. Iskalili su sav bijes pred kišu na meni. Sada more "vida" rane. :-)
20:14 | Komentari (5) | Print | ^ |

subota, 08.06.2019.

Moj kamen i "Redak zver"



Petak je bio naporan, puno posla, ljudi i zahtjeva. Ali zato je subota protekla u hučanju rijeke i cvrkutu ptica.
Cilj nam je bio konjički klub, udaljen oko 4 km od mjesta gdje smo ostavili auto. Mogli smo prići i bliže, ali pješačenje dolinom i klisurom rijeke Gradac je prijatnije. Put je asfaltni, na svakih petsto metara mostić i puno restorana sa obe strane.
Bio je kišni period i voda je nadošla, pa u prvih 14 km nestalnog toka rijeke sada ima vode. Rijeka je mjestimično široka i mirna, a mjestimično huči virovima. Malo plitka, malo duboka. Miriše. Miriše na svježinu i vodu. Ko bi rekao da je ponornica. Izvire pored planine Povlen pa se ponovo pojavljuje poviše manastira Ćelije koji sam spominjala prije par godina.Obala nije uređena, a trebala bi biti. Možda bi tada bila taknuta priroda, ovako bi se moglo reći da je skoro netaknuta, posebno u gornjem kanjonsko-klisurnom dijelu.
Na lijevoj obali se vide tračnice nekada čuvene pruge Beograd-Bar. Ispod je crpna stanica i puno lijepo uređenih dvorišta kuća sa verandama, vajatima i santračima.
Mi idemo desnom obalom. Šetalište i most su posvećeni velikom srpskom piscu Milovanu Glišiću. Postavljen je pano sa odlomkom iz njegove pripovijetke Redak zver. U srcu smo zaštićenog rezervata prirode, područja izuzetnih geomorfoloških odlika, staništa mnogobrojnih vrsta biljaka, gljiva i životinja i izuzetnog biodiverziteta. Predio izuzetnih odlika "Klisura reke Gradac" se prostire na površini od 1270 ha. Ima tu dosta vrela, pećina i spomenika kulture, a mi smo naišli na jedan izvor i okrijepiti se. Čista voda, bez ukusa i mirisa, hladna. Odlična.
Nastavljamo dalje. Ulazimo na privatni put, staza prestaje biti asfaltirana, a onda je sve uza i uža, kamenita i pomalo blatnjave, pomiješana sa ogoljenim korijenjem. Prelijepa. Ovdje miriše na travu, zemlju i mahovinu.
Ne mogu odoliti rijeci, izuvam patike i čarape i u vodu. Onda pronalazim svoj veliki kamen, sjedam i spuštam noge u vodu. Toliko je hladna da se ne može izdržati duže od 10 sekundi.

Nešto dalje su temelji davno odnesenog mostića. Tako je to, rijeke su odnijele mostove ali čvrsti temelji čekaju nove. Biće još mostova. I napokon stižemo do cilja. Konji su tu, ali teren je još raskvašena pa ih nisu izvodili napolje. Šteta. Biće više sreće neki drugi put.
14:32 | Komentari (20) | Print | ^ |

subota, 01.06.2019.

Otklikano vrijeme



Prođe to tako, s vjetrom koji miriše na cvijeće, s vjenčičem u kosi, prvim zubićem, i posljednjim, i kada ti noge postanu slabe, vrijeme se ubrza.
Kažu da su satovi ubili vrijeme, jer su ga, na snažnim nogama, ubrzali do jalovosti. Duša se diskonektovala od mentalne i duhovne harmonije i samo tek čudesni sluhisti čuju simfoniju udruženih kamena i vode.

Satovi ubijaju vreme… Vreme je mrtvo u onom trenutku kada ga te male stvarčice otklikaju. Vreme oživi jedino kada satovi stanu. – Vilijam Fokner
10:15 | Komentari (18) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>