Prečica do sna

U par riječi, sveopšti (globalni) progon po kućama i neuspjela instalacija straha.

Radovali smo joj se kao i svakoj prije nje, kao što ćemo se radovati i svakoj narednoj, a ona je bila godina u kojoj su "vlakovi poput metaka pogađali postaje". Stanice su se povukle u ilegalu, a mi smo bili prisiljeni da u sebi tražimo ono čega nije bilo u okruženju. Postali smo ravnodušni prema tim dolazećim vlakovima, bezimeni u svemu i svuda, brojevi i statistika i sve manje vidljivi. Pronalazimo se, još uvijek, na našim frekvencijama i znamo šta nam je činiti.
A oni?
Oni bi da nas registruju, na svaki mogući način, učine vidljivim na način koji to njima odgovara, od zdravstvenih pasoša do društvenih mreža.

Možda je fraza home sweet home najbolji sinonim za odlazeću godinu.

Što se bloga tiče, 35 postova u (k)oronuloj godini.

Želim vam sretnu Novu 2021. godinu sa puno zdravlja i sreće. Nemojte dozvoliti da globalni igrokaz utiče na vaše raspoloženje. :)

Te noći sam spavala slabo i isprekidano, iako redovno spavam dubokim snom. Te noći sam sanjala neopisive glupost iako obično ne sanjam ništa. Vjetar je napolju divljao, poslije je padala i kiša …

Bio je dan, i bio je to jedan tren poput bljeska munje, jedan bolan tren u kome se nekima, ničim izazvano, srušio jedan, dugo i strpljivo građeni, svijet.
Ipak, to jeste samo jedan tren, ali tren koji te položi na zemlju ili te vrati njoj. Šteta je, onome kome se desi takav tren, nepreboliva i nenadoknadiva.

Budiš se iz životne rutine i ne razaznaješ šta je to što se događa. Strahovita buka i lomljavina iz dubine. Nevjerovatna instalacija straha kakvu može proizvesti samo prirodna katastrofa. I umjesto da sumiraš godinu i da čekaš njen kraj, ona ne popušta, uvodi te u nova iskušenja. Iskustvo je važna stvar u životu (iskusila sam rano u životu šta znači nedostatakn iskustava), ali postoje i potpuno nepotrebna iskustva koja se ne mogu izbjeći. Otvoriš oči začuđeno, ugledaš nebo i drveće iznad sebe, ruševine pored ili preko sebe i ne znaš gdje se nalaziš i kako si tu dospio. i čini ti se kako je onaj prethodni trenunat beskrajno dalek, prekriven koprenom i beskrajno stran i osjećaš se potpuno ravnodušno prema njemu; ali se prema ovom bolnom trenutku ne osjećaš ni malo tako, jer znaš da si nepovratno napustio svoj prethodni život. I odbacio bi ovaj tren, pun čemera i jada, bola, …, i tiho izgovaraš riječ Amen; riječ sa kojom ćeš zaspati i buditi se, riječ koja će se pretvoriti u dugotrajnu misao i njeno ponavljanje, misao prožetu molitvom, uranjanje i potpuno poniranje u bezimeno i nadu; najvažnije je čuvanje srca u miru, i važno je da znate da niste sami ni ostavljeni.