U par riječi, sveopšti (globalni) progon po kućama i neuspjela instalacija straha.
Radovali smo joj se kao i svakoj prije nje, kao što ćemo se radovati i svakoj narednoj, a ona je bila godina u kojoj su "vlakovi poput metaka pogađali postaje". Stanice su se povukle u ilegalu, a mi smo bili prisiljeni da u sebi tražimo ono čega nije bilo u okruženju. Postali smo ravnodušni prema tim dolazećim vlakovima, bezimeni u svemu i svuda, brojevi i statistika i sve manje vidljivi. Pronalazimo se, još uvijek, na našim frekvencijama i znamo šta nam je činiti.
A oni?
Oni bi da nas registruju, na svaki mogući način, učine vidljivim na način koji to njima odgovara, od zdravstvenih pasoša do društvenih mreža.
Možda je fraza home sweet home najbolji sinonim za odlazeću godinu.
Što se bloga tiče, 35 postova u (k)oronuloj godini.
Želim vam sretnu Novu 2021. godinu sa puno zdravlja i sreće. Nemojte dozvoliti da globalni igrokaz utiče na vaše raspoloženje. :)
|