srijeda, 24.04.2019.

Takav je život

Još juče se sve provodilo kroz gole grane drveća, a danas me iznenadilo to koliko su pune krošnje zatvorile ulicu. Bogate.
Tako me grad ponovo osvojio, grad koji je sada, zahvaljujući vremenskim pomacima, postao manje zastrašujući.

Nagli pomaci, odlasci i dolasci, napuštanja, su kao elementarna nepogoda, puni su nekog emotivnog naboja, dođu iznenada i kao da nešto eksplodira u jedinki. Zato treba dolaziti polako i nečujno, a odlaziti tiho i dugo.



U subotu smo ispratili rano premilog prijatelja, već u ponedeljak mi je javila prijateljica da joj je umrla majka, a danas još jedan poznanik. Napuštaju nas i mnoge poznate ličnosti ... Ljudima kao da se žuri da napuste ovaj svijet. A kakav je i smrt je lijepa. Uostalom i smrt je Božja kreacija, a oni su stvorili svoj novi dom u našim mislima i našim sjećanjima.

I dok se neki dijelovi staroga tkanja trgaju, raspliću i paraju, novi su ponovo satkani. Tako je to, takav je život.


21:58 | Komentari (7) | Print | ^ |

utorak, 23.04.2019.

Pretpraznična

Ove noći obiluju zvijezdama padalicama. April je okačio svoje emotikone, a ja stojim i mislim o tebi.
Kažu da to anđeli bacaju kamenje sa neba kako bi otjerali zle džinove kada pokušavaju prisluškivati razgovore u Raju.



Meteorska kiša Lirida je stvorila fenomenalan spektakl. Zvijezde padalice, pretpraznične konfete.
Divni urezi kometa na tamnom nebu ispunjavaju nas osjećanjem uzbudljivog sklada sa svom naravi svijeta ljubavi koji će nas preplaviti.


20:14 | Komentari (6) | Print | ^ |

nedjelja, 21.04.2019.

Sretan Uskrs!

Uskrs je ispunjeno obećanje, simbol novog početka.
Neka vam današnji praznik ispuni srce mirom i radošću!
Sretan Uskrs i sve najbolje. Budite blagoslovljeni!



Da li ste dobili poklon od uskršnjeg zeca?

Ali zečevi nisu tradicionalna uskršnja životinja u svim dijelovima svijeta. U nekim zemljama, Uskrs čine lisice ili pak ptice kukavice.

Kako je nastao Uskršnji zec?
Tačan korijen Uskršnjeg zeca nije poznat. Prema jednoj teoriji, zečevi su bili dio paganske tradicije, tokom proslave boginje plodnosti Eostre jer je upravo zec bio njena zaštitna životinja. Priča kaže kako je ona jednom u šumi naišla na ptičicu koja je od hladnoće umirala u snijegu. Ona ju je pretvorila u zeca, kako bi je krzno zaštitilo od hladnoće. Drugi teoretičari smatraju da je zec, zbog načina na koji se razmnožava oduvijek bio simbol plodnosti.
Izvor:internet (edukacija.rs)



07:57 | Komentari (16) | Print | ^ |

nedjelja, 14.04.2019.

Tvrđava Golubac

Jedna od meni najljepših tvrđava na našem području nalazi se na desnoj obali Dunava na samom ulazu u Đerdapsku klisuru, na liticama vrha Radana. Srasla sa brdom i iznikla iz stijene izgleda baš onako kako se i zove - Golubac.
Iako je smatraju srednjevjekovnom, ona to nije, nastala je kao rimska utvrda Vico Cuppae, a u srednjem vijeku ovdje je podignuta nova tvrđava kao vojna utvrda za borbu hladnog oružja i važna strateška baza.
Legenda kaže da su je gradili robovi i da su kamen na rukama prenosili iz obližnjeg kamenoloma.
Ne zna se ko je i kada gradio, ali se zna da je ovo područje djelovanja velikih rimskih legionara. U samoj kuli su putokazi koji govore o prošlosti, o borbama o životu i smrti.
Jedna takva legenda govori o vizantijskoj kraljici Jeleni koja je bila zarobljena u najvišoj kuli i tu usamljen hranila golubove. Po toj legendi ovaj grad tvrđava je dobio ime Golubac.
Sve poslije toga je istorija koja datira od kraja 13 vijeka i vrti se oko Srba, Ugara i Turaka...



Na temelju povijesnih, arhitektonskih i arheoloških podataka smatra se da je grad nastao u drugoj polovici 13. i početkom 14. stoljeća, a gradili su ga Srbi. S vremenom se mijenja temeljni izgled tvrđave, jer je više puta prilagođen i prilagođen potrebama artiljerije, a današnji izgled dobiva krajem 15. stoljeća.


Tvrdava se sastoji iz tri dijela, prednji, zadnji i gornji grad, i tako su obilježene i zone za posjetioce po bojama. Ovdje je košava stalni posjetilac, izuzetno je snažna, tako da ja kada sam bila bio zabranjen pristup najvišem dijelu tvrđave sa šeširom kulom, donžon odnosno glavnom kulom. U drugi nivo bio je zabranjen pristup djeci mlađoj od 18 i starima. Sjetila sam se kako mi je drug pričao da je njegov otac ovde slomio nogu...kretanje je izuzetno otežano, ovdje samo ptica može gore uzletjeti.
Stalno sam se pitala kako li su se oni nekada ovde kretali?
Vladari su boravili u donjem dijelu odakle se pruža divan pogled na jezero, i samo u slučaju velike opasnosti premještali se na više nivoe, odakle je pogled još ljepši. Širi. U centralnom dijelu u utvrde kao da još toga nedostaje (porušeno).



Dodatak za povećati i pročitati:








21:41 | Komentari (12) | Print | ^ |

Plodovi ljubavi



Lutanja gutaju drumove, a mi smo žilište, kao ugalj nastali pod zemljom usljed velikog pritiska, posjedujemo ogromnu energiju koja, kad nas nalože, dugo poslije daje svjetlost i toplotu.
Drži nas ta tanka nit, ta vezica.


08:36 | Komentari (8) | Print | ^ |

četvrtak, 11.04.2019.

Povratak u kameno doba

Tamo gdje Dunav čini prirodnu granicu između Srbije i Rumunije, nekada je bila i granica Rimskog carstva. Tu negdje, gdje su vodili putevi rimskih imperatora, blizu gvozdene klisure legionara, a u vrijeme neposredno prije nego ću se ja roditi, imao je dobroćudni djed Manojlo jednu plodnu njivu koju je obrađivao, i jednu kuću sa zemljanim podom koju je smatrao sasvim dobrom, ni ne sluteći da se u toj kući i toj njivi skupila bogata istorija duga preko 10 milenijuma.



Danubijus, Praroditelja, Rodonačelnik, Vodena Vila i Adam; gledaju me oči ribolikih figurina, istih onih koji su obrađivali ovu djedovu livadu. Njihove oči, šare njihovih reljefa govore mi nešto nekom čudnom abecedom. A usta šute kao ribe.

Ko su bili ti ljudi koji su stvorili središte najkompleksnije prahistorijske kulture sa ostavštinom visokih estetskih vrijednosti?

Kameni idoli simbol su neolitske revolucije jer su razvili različita vjerovanja, između ostalog i kult Majke Zemlje. S obirom na to, ljudi su sahranjivani na vrlo neobičan način, potpuno drugačiji od današnjeg. Naime, tijela su polagana van staništa i to u embrionalni položaj.

Možda se, gledajući njih, možemo zapitati ko smo mi?


00:00 | Komentari (8) | Print | ^ |

nedjelja, 07.04.2019.

Gdje Dunav ljubi nebo(?)

Veliki je On i moćan, gledam ga u svoj njegovoj širini i snazi pokušavajući prepoznati neku kap Miljacke (male, prljave ulizice), sva vrela Bosne (ponosne) i Tisu (sa svim onim njenim mušicama, kad procvata, sve do ušiju). Ima tu svega, slilo se do neprepoznavanja, smućkalo, priča i san pod jastucima, vino i dim u poljupcima i miris ljesnjaka; nebo plave boje indiga, samo ne ti i ja.

Sve to rijeka nosi.



Može li jedna kafica, pitam ga, ali da "skoknemo" do Rumunije?
"Ona gorka, bez šećera!
Brzo smo se složili. Drobeta-Turnu Severin, bio je izbor, s razlogom.



Ja, kraljica, u citadeli u kojoj čuvaju jedna vješala. Život je zaista (bio) okrutan. Nekada vodotoranj, sada muzej, uprkos svemu ne gubi svoj epitet vodenog dvorca.
Jednodnevna avantura sastojala se prvo od vožnje autom kroz grad, a onda smo krenuli u detaljniji obilazak. Sve što treba vidjeti nalazi se na pravcu od te utvrde na Dunavu (jug) do moćnog vodenog zamka (sjever).
Tamo niko ne govori ni srpski ni engleski, i čovjek se osjeća kao da je jedini turista u gradu od oko 100000 stanovnika (sto vjerovatno i jeste), koji nekada bijaše bitna strateška tačka rimske imperije.

Čudnog li grada! Uske ulice, kao u kakvoj varošici, a onda teatar vrijedan divljenja, poput onih u prijestolnicama. Predivan park sa spomeničkom baštinom rimskog cara Trajana i kralja Dakije Decibala, tu je Episkopija i novi korzo. Fontana se rekonstruiše i kažu da je veličanstvena sa svjetlosnim efektima i vodom. U blizini je i nova velika crkva.

Turn je toranj ili kula na rumunjskom, zaključila sam iz mape utvrde. Grad se prije vizantinske vlasti zvao Drobeta, a onda ga oni prozvaše Turnu Severin. Sada se zove sveukupno Drobeta-Turnu Severin.

Na drugom kruznom toku je replika Trajanovog mosta, koji je cak 1000 godina bio najveći most na svijetu ...
I popisni mi tu gorku, pivo nismo, kažu da i to ovdje treba probati, gdje Dunav ljubi nebo.


07:24 | Komentari (12) | Print | ^ |

četvrtak, 04.04.2019.

E

Na zamagljenom staklu crtam tvoje ime. Kroz ispisano vidim kako promiču slike nekog davnog filma, poprečni presjek grada.
Na cvijetu je ostala jedna latica.
Koga ti voliš?

Tvoj lik je u odsjaju nježnog ljetnog pljuska, u nebeskom sjaju. Sad vidim da se ona slika projektuje iznad moje glave, samo obrnuto.
Lako ćemo spasiti dan, ali šta sa ostalim.
Kaži
O čemu razmišljaš?


22:50 | Komentari (18) | Print | ^ |

utorak, 02.04.2019.

Uvrnute misli

Ljubav je nesebična i uzrokuje sreću. Sreća je, pak, sebična i ne mari za tuđince.
Može li se voljeti sebično?
Postoji li sebična ljubav?



Uz kratak ravnodušan uzdah poput djeteta polažem glavu na dlanove prepune snova.
Voljeti zatvorenih očiju znači imati osjećaje. Uskucalo bilo stavlja u pogon zvjezdanu mašinu. Impulsi prolaze pločnicima, zidovima, ispucalom ilovačom ... ispunjavaju vazduh otkucajima arterija.
Voljeti otvorenih očiju znači imati nagone, znači navodno voljeti kao lud, izbezumljeno hvatati...

Prislanjam ruke na školjke kao nekada ljekari uho na grudi i osluškujem tok uspostavljenog vremena.
Voliš li zatvorenih očiju?


21:15 | Komentari (26) | Print | ^ |

ponedjeljak, 01.04.2019.

Odlasci

Kad se jednom odvaži za odlazak, pakuje se u kofere, tamo negdje skriveno i od sebe, i one ugarke vremena što su nas sagorjeli, ali na pragu se, ipak, ostavlja dio sebe, čvrsto prikovanog, kao da se želi reći:
"Ja ću se vratiti"




I šta ti sve ne pada na pamet kad si sam na putu sa koferima u rukama. Nemaš periskop za pogled u budućnost. Tako su se osjećali slijepi putnici u torbi ili potpalublju nekog prekookeanskog broda kojim odlaze sa vizijom Kipa slobode, duboko u sebi skrivajući tračak kajanja.
Vjeruješ u dolaske. Vjerujem i ja.

Samo ti kreni po svoje parče slave, Vilijame S. Ti si slavan. Prolaziš pored mene i ne prepoznaješ me. Mrmljaš u sebi biti il' ne biti dok se svi tvoji glumci pretvaraju da se sve na ovome svijetu odvija drugačije. A mi glumimo svjetove jednakih mogućnosti i ispredamo beskonačnost univerzuma.

Život je prilično darežljiv kad osrednjosti nagrađuje takvim vrhunskim darom.


18:54 | Komentari (12) | Print | ^ |

<< Arhiva >>