Još juče se sve providilo kroz gole grane drveća, a danas me iznenadilo to koliko su pune krošnje zatvorile ulicu. Bogate.
Tako me grad ponovo osvojio, grad koji je sada, zahvaljujući vremenskim pomacima, postao manje zastrašujući.
Nagli pomaci, odlasci i dolasci, napuštanja, su kao elementarna nepogoda, puni su nekog emotivnog naboja, dođu iznenada i kao da nešto eksplodira u jedinki. Zato treba dolaziti polako i nečujno, a odlaziti tiho i dugo.
U subotu smo ispratili rano premilog prijatelja, već u ponedeljak mi je javila prijateljica da joj je umrla majka, a danas još jedan poznanik. Napuštaju nas i mnoge poznate ličnosti ... Ljudima kao da se žuri da napuste ovaj svijet. A kakav je i smrt je lijepa. Uostalom i smrt je Božja kreacija, a oni su stvorili svoj novi dom u našim mislima i našim sjećanjima.
I dok se neki dijelovi staroga tkanja trgaju, raspliću i paraju, novi su ponovo satkani. Tako je to, takav je život.
U svijetu izvitoperenom do neprepoznavanja, prepoznavanje je veoma rijedak i lijep način komunikacije.
"Prepoznavanje je iskustvo rastuće prisnosti, i sva naša iskustva svijeta su forme u kojima gradimo prisnost s tim svijetom. Umjetnost je način prepoznavanja u kojem se s prepoznavanjem produbljuje samospoznaja, a time i prisnost sa svijetom."
izvor: nagovor na filozofiju
Blog je kreiran
15.12.2014.
"Mir započinje osmjehom."
Majka Tereza :-)
Riječ putovanje.
Život je putovanje. Zato mi ne putujemo da bismo pobjegli od života, već da on ne pobjegne od nas.
Putujemo zajedno.
Naše pjesme, Aneta, meditativne i lirske su molitve o sebi za sebe kako bi se spasili od banalnog i predvidivog. Pisati pjesme znači igrati se datim kako bi se pobjeglo od njega.
Potok
"Iza tvojih misli i osjećaja stoji moćni vladar, nepoznati mudrac nazvan jastvo. On živi u tebi, on je ono umno u tebi" Friedrich Nietzsche
"Strogošću umilne nježnosti,
snagom i umijećem uma,
nadahnućem umjetnika
misao pretočena
u želju
za očuvanjem
vedrine svijeta.
Savršenstvo jučerašnjice
zgusnuto
u
omamljujuće htijenje
za odgonetanjem
zagonetki
i magije
ljepote.
Slike u isti mah bliske i daleke,
tajanstvene
kao titrajuća struna,
kao tkivo svemira,
kao svjetlost zvijezda
koja
odmakom u vremenu
našim očima
postaje vidljiva."
Ako tražiš pakao, pitaj umjetnika gdje je.
Ako nema umjetnika, znači da si u paklu."
Avigdor Pawsner, 1793- 1993 Dean J. Toumin
rekla bih ti - jednom,
ali nikad više,
rekla bih ti onda
kad padaju kiše,
rekla bih ti "možda",
ali neću moći
kroz blijedi sjaj Mjeseca
i tišinu noći shadow-of-soul