Još juče se sve providilo kroz gole grane drveća, a danas me iznenadilo to koliko su pune krošnje zatvorile ulicu. Bogate.
Tako me grad ponovo osvojio, grad koji je sada, zahvaljujući vremenskim pomacima, postao manje zastrašujući.
Nagli pomaci, odlasci i dolasci, napuštanja, su kao elementarna nepogoda, puni su nekog emotivnog naboja, dođu iznenada i kao da nešto eksplodira u jedinki. Zato treba dolaziti polako i nečujno, a odlaziti tiho i dugo.
U subotu smo ispratili rano premilog prijatelja, već u ponedeljak mi je javila prijateljica da joj je umrla majka, a danas još jedan poznanik. Napuštaju nas i mnoge poznate ličnosti ... Ljudima kao da se žuri da napuste ovaj svijet. A kakav je i smrt je lijepa. Uostalom i smrt je Božja kreacija, a oni su stvorili svoj novi dom u našim mislima i našim sjećanjima.
I dok se neki dijelovi staroga tkanja trgaju, raspliću i paraju, novi su ponovo satkani. Tako je to, takav je život.
U svijetu izvitoperenom do neprepoznavanja, prepoznavanje je veoma rijedak i lijep način komunikacije.
"Prepoznavanje je iskustvo rastuće prisnosti, i sva naša iskustva svijeta su forme u kojima gradimo prisnost s tim svijetom. Umjetnost je način prepoznavanja u kojem se s prepoznavanjem produbljuje samospoznaja, a time i prisnost sa svijetom."
izvor: nagovor na filozofiju
… I tako, obično u nekoj vedroj noći, roj Neizgovorenih Reči nepovratno odbegne iz košnice misli i u potrazi za novim mestom sumanuto pokušava da otkrije prečicu do najbližih zvezda, ali zna se, još niko sem prevejane skitnice Pogleda nije uspeo da dospe do Tamo…
Riječ putovanje.
Život je putovanje. Zato mi ne putujemo da bismo pobjegli od života, već da on ne pobjegne od nas.
Putujemo zajedno.
Linkovi
Naše pjesme, Aneta, meditativne i lirske su molitve o sebi za sebe kako bi se spasili od banalnog i predvidivog. Pisati pjesme znači igrati se datim kako bi se pobjeglo od njega.
Potok
"Iza tvojih misli i osjećaja stoji moćni vladar, nepoznati mudrac nazvan jastvo. On živi u tebi, on je ono umno u tebi" Friedrich Nietzsche