nedjelja, 24.02.2019.

Zasljepljujući bljesak

Nezbrinuta sadašnjost izložena je zavisti i mržnji bez razloga, svakom zlonamjerniku, tumačenju u neshvatanju, zloj volji i tupoj pameti i gluposti.



Letargija je stanje u kome su vatra i voda jedno te isto, nezadrživa magnovenja u kojima se pogledi bez imena i lika ne zadržavaju u sadašnjosti, već su usmjereni ka jednoj tački, u kome ljudi lelujaju okrenuti neprilagođenoj svjetlosti sa ekrana, kao suncokreti u polju na vjetru.

A mi nevino kročimo pred sve događaje života naivno vjerujući da se možemo nositi sa njima u zadahu pakla. Sjećamo se samo svojih snova, ne sjećamo se svoje usnulosti.
15:13 | Komentari (8) | Print | ^ |

utorak, 19.02.2019.

Jutro



Neka prašnjava magla se vuče ulicama, podmuklo i osvajački prekriva grad. Iznad sunce ocrtava njegovu bijelu konturu. Duž rijeke vozi se jedan biciklista, a sa druge strane trčkara psić. Promiču slike kao kroz prozirnu zavjesu. Plovke mirno plove Savom, a druge ptice u jatima uzlijeću.
Grad se polako budi, a ja uz jutarnju pokušavam konzumirati sva maglovita događanja. Treba živjeti sa onim što čovjek vidi i osjeća, a bori se protiv toga.
Budućnost je ono u šta treba vjerovati, a što se samo naslućuje kao suncem obasjana kontura maglovitog grada, negdje daleko, daleko iznad svih nedorečenosti.
09:29 | Komentari (7) | Print | ^ |

Karl

Ni ja ne volim rođendane, sahrane ni vjenčanja, selfije, a ni društvene mreže.
Danas je otišao još jedan Kralj, kralj mode, kako vele možda i najznačajniji dizajner današnjice, Karl Lagerfeld. A ja volim njegove parfeme.
Ako se ovako nastavi, blog će mi se pretvoriti u "dolinu kraljeva". ;)
09:00 | Komentari (0) | Print | ^ |

ponedjeljak, 18.02.2019.

Žal

Ne bih mogla reći da sam ikada slušala njegove pjesme, ne bih ih znala ni pobrojati, ali isto tako ne bih mogla provesti veče u kafani a da ne poželim čuti taj refren:



Teško je sagledati mustru njegovih koraka ispletenu u dugoj profesionalnoj karijeri, stalno je bio prisutan, slušali ga mi ili ne, a nije dočekao riječi svoje pjesme: "dođi da ostarimo zajedno". Ali je "vjerovao u ljubav" i svojim pjesmama stvorio je jedan snažan fluid koji ga povezuje sa nama.
A njegov život sasuo se u jednom neodgovornom trenu, poput stakla, u hiljade djelića i ostao kao neprotumačen odlazak.
19:22 | Komentari (5) | Print | ^ |

petak, 15.02.2019.

Šta ako?

Danas je Medin dan. Meda se nije vratio u jazbinu, ostao je istraživati prirodu i po lijepom i sunčanom danu dao nam je znak. Kraj je zime.
Ali, šta ako događaji krenu nekim drugim tokom, suprotno našem vjerovanju?

U svako doba mogu zamisliti kako mi talasi šume oko nogu i kako tijelo uranja u vodu. To je sloboda.
Ali ne mogu zamisliti kako bi to bilo kada bi me primorali da živim u šupljem stablu drveta u kome se vidi samo nebo iznad. Šta ako bih se na to navikla.
Šta ako se zbunim?

Čekala bih da ptice polete i oblaci da se sretnu, kao što sam u onom drugom svijetu imala strpljiva čekanja, vjerujući u budućnost.
Šta ako se sretnemo?



Ipak, ja nisam u šupljem stablu, drugačiji su zidovi našeg utamničenja. Čovjek se, na kraju krajeva, na sve privikne.
Ali šta ako prestanem vjerovati u budućnost?

Grip je ozbiljno uzeo maha. Drugi virusi odavno haraju, samo što niko ne obraća pažnju na njih.
Šta ako pokleknem?
Hoćeš li i ti?
16:23 | Komentari (16) | Print | ^ |

nedjelja, 10.02.2019.

"ćao, zdravo"

Dogledno unazad, imali smo razne generacije koje pamtimo po njihovim parolama, uzrečicama i manifestacijama, od onih poslijeratnih koje je nosila izuzetna životna energija i želja za obnovom i napretkom "da nam živi živi rad", preko onih pozitivno orjentisanih "vodite ljubav, a ne rat" (kriza je uvijek bila prisutna u svijetu), savjetodavnih "čuvajte mir kao zjenicu oka svoga", ocjenjivačkih "studenti su u pravu", zaštitničkih "niko ne smije da vas bije", usprotivljenih "drugar, tukaj je granica" ... pa sve do, sa jedne strane indolentnih "ćao, zdravo" generacije, a sa druge imperativne "ubi! ..." generacije. Bila je tu i "generacija 5", ali to je neka druga priča.
Pa iako je prednik u nasljeđivanju dobre energije, pozitivnih misli i lijepog ponašanja, svim bila ista generacija koja je nesebično davala sebe i voljela "zemljo moja", mi smo se, ipak, uspjeli odroditi i izroditi.



Danas praznim noćima vlada zagrižen Mjesec, a u njivama korov, pa od one Žikine (Žika Pavlović) maksime "poorati njivu - roditi djecu i umrijeti na vrijeme" ostalo je samo, jedino važno "umrijeti na vrijeme".
Postali smo " čudna ptica desnim krilom oslonjena na zla vremena"; preplavio nas je crni talas.
08:59 | Komentari (23) | Print | ^ |

subota, 09.02.2019.

Ljubičasto more

Sredinom ove zime, po neobično promjenljivom vremenu, tišti neka tjeskoba. Nismo bojažljivi, ni zastrašeni, već baš obrnuto, ali od nekog vremena taj virus stvara napetost sličnu hipohondriji.
Ljudi su i inače zadubljeni sami u sebe i osamljeni, neki razdražljivi i napeti.
Ubila ih siromaština svake vrste.



Kuda da idu odavde?
Može li se razobručiti od vjetra.
Može li se disati bez sna.
Usuditi vjerovati.
Osmjeliti pokrenuti.
Dozvati promjene.
Začikati srce.

Stećom pa je vjetar promjenljive prirode.
17:53 | Komentari (4) | Print | ^ |

četvrtak, 07.02.2019.

Još jedan krug

Kad riječi odzvanjaju, slike su nejasne kao u tunelu kroz koji se prati poluzaboravljeni san. Tajnu noćnih vjetrova čuvaju poluzapamćena imena i lica za koja se ne zna kome pripadaju.
Hajde, sjeti se mene, budi drug …



Od težine riječi vazduh je sabijen, ali zato daljine razdvojenosti stvaraju sve veći nama pripadajući prostor.
I, tako, svijet samo izgleda pitomo.
14:48 | Komentari (20) | Print | ^ |

subota, 02.02.2019.

Vremenski ekstremi

Čitam danas da nam prijeti "vremenska apokalipsa" i da je došlo vrijeme ekstrema.
Kao da mi to već godinama unazad nismo osjetili na sopstvenoj koži?!



Hladno i slomljeno usklikujemo Gospodaru pjesme, jer ljubav nije neki vojni marš.
Pjesma traži slobodu, iako mislim da više ne zna šta bi s njom. I sviđa mi se kad kažeš:
"Ali ja sam u ljubavi naučio samo
Da ranim svakog ko tebe raniti hoće"

kao i kada priznaš:
"Dao sam sve od sebe, nije to bilo mnogo,
Pokušah da dodirnem jer da osetim nisam mog'o
Istinu ti rekoh, nisam došao da te lažem
I iako je sve
Krenulo na loše"

Volim tu iskrenost i osjećam je kao u filmu Bez dodira, jer čak i u knjigama kada se likovi počnu čudno ponašati, ja posumnjam u umjetničku iskrenost Pisca.
16:20 | Komentari (13) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>