Ljubičasto more valove ljulja do zore a mjesec skriven zimi, svjetluca dolje i svoje srebro rasipa bisernim valovima po nestašno promjenljivim vremenima...
Tišti neka tjeskoba iza oblaka noćnih i krade nam mjesečevo osuto srebro nismo bojažljivi niti se strah čini moćnim, iako blaga zima, neki virus napetosti nosi...
Ljudi su i obično zadubljeni sami u sebe u osami zime neki razdražljivi su i napeti, i neznaju koju stranu neba čežnjom gledati, pogled ubija, siromaština odasvud prijeti.
Kuda poći odavde, nošeni ćudima vjetra, može li se disati bez sna, usuditi vjerovati, osmjeliti, pokrenuti, ili si promjene dozvati, začikati srce, na vjetru promjenljive prirode...
(Sintezom nekoliko mojih i tvojih riječi teksta/pjesme nastala je nova, zapravo onako kako sam doživio tvoj post - na svoj način)...
- Pozdrav začikanog mora od EuM
10.02.2019. (16:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Nadu često uguši neimaština.
10.02.2019. (07:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Aneta
Lastavica
Najgore je to prepuštanja, kada čovjek duhom klone. Pada.
Pa ipak,
Svi mi padamo. I moja ruka pada.
Pogledaj druge: pad je u svima.
Pa ipak postoji Jedan na nebesima
koji blagom rukom svakim padom vlada.
Rajner Marija Rilke
10.02.2019. (07:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eum
Začikano more
Ljubičasto more valove ljulja do zore
a mjesec skriven zimi, svjetluca dolje
i svoje srebro rasipa bisernim valovima
po nestašno promjenljivim vremenima...
Tišti neka tjeskoba iza oblaka noćnih
i krade nam mjesečevo osuto srebro
nismo bojažljivi niti se strah čini moćnim,
iako blaga zima, neki virus napetosti nosi...
Ljudi su i obično zadubljeni sami u sebe
u osami zime neki razdražljivi su i napeti,
i neznaju koju stranu neba čežnjom gledati,
pogled ubija, siromaština odasvud prijeti.
Kuda poći odavde, nošeni ćudima vjetra,
može li se disati bez sna, usuditi vjerovati,
osmjeliti, pokrenuti, ili si promjene dozvati,
začikati srce, na vjetru promjenljive prirode...
(Sintezom nekoliko mojih i tvojih riječi teksta/pjesme nastala je nova, zapravo onako kako sam doživio tvoj post - na svoj način)...
- Pozdrav začikanog mora od EuM
10.02.2019. (16:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Aneta
EuM
Eee, kako me prijatno iznenadio tvoj komentar.
Hvala ti :-))
10.02.2019. (19:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...