Prečica do sna

Neka 2026. godina za sve vas bude godina pozitivnih promjena, mira i sloge. I neka u vašim domovima uvijek vlada toplina, čisto i otvoreno srce.
Želim vam da svi vaši planovi budu uspješno realizovani i da vam život bude ispunjen srećom ljubavlju i blagostanjem; dobro zdravlje, optimizam i uspjeh u svim vašim nastojanjima i ispunjenje vaših nada, želja i očekivanja.
Da zagrlimo Novu koja već kuca na vratima s nadom da bude naša, najbolja …

Sretna Nova godina!

I kao što to obično biva, stara godina odlazi nervoznim korakom, a nova nastupa sigurnim, kao da i njen korak neće u nekom trenutku postati nemiran.
Kada prođu godine bude nam žao svega što smo mogli a nismo. Prolaznost godina je čudna stvar, kada su tu jedva čekamo sljedeću, nadajući se boljem, a nedugo potom sjećamo ih se sa sjetom ...
Iskoristite ove posljednje dane u godini da pričinite sebi neko zadovoljstvo, da uradite stvari kojih ćete se sjećati s radošću, jer ovi dani se više neće ponoviti.
Suprotstavite se svim svojim brzim primjedbama, lošim navikama i zlonamjernim ljudima. Neka vam svaki dan iščekivanja počne osmjehom, traje srećom i završi lijepim snovima i mirom.

Dnevni pejzaž
Pahulje, kao sjenke skovrdžale, čile kroz dnevnu tminu. Čarobni, čudesni praznik je na pragu i vrata nove godine su već odškrinuta. Ostavićemo za sobom sve brige iz protekle godine i sa sobom ponijeti jedino nadu; jer želimo da pronađemo samo najbolje, najvrjednije…, da sačuvamo najdragocjenije, da dobijemo ono što očekujemo, da steknemo najbolje …

Ne treba zaboraviti smisao i ljepotu tišine, ona zrači svečanošću.

Neka snijeg viori u tišini, a misli polete u ritmu pejzaža ili tačaka u njemu postavljenih. Slike vizuelnog arsenala stvarnosti niču po unutrašnjoj, organskoj potrebi i vizija se pjenušavo kupa u sklopu koji trepti od prave poetske vatre prirode.

„Ljudi imaju izvjestan tajni
nagon da traže razonodu i
zanimanje izvan sebe...
(Blez Paskal: Misli)





Kao i svake druge godine tako će i ove, noć uoči započinjanja kalendarske nove godine biti provedena veselo, vrlo veselo, gdjegod i bučno. Nakon te noći svane dan koji je obično početak nove Zemljine revolucije oko Sunca, koji je, zapravo praznik, svečan, još od godine 1563. kada je ediktom francuskog kralja Karla IX, usred burnih vjerskih ratova između katolika i hugenota, označen kao početak one iste Zemljine revolucije oko Sunca (revolucije — u astronomskom značenju) za koju su stari Asirci, Feničani, Egipćani i Persijanaci kao početni dan slavili jesenji ekvinocijum (22 septembar), dan koji će u istom smislu ozvaničiti, za jedno kratko, prolazno vrijeme, i revolucionarna republikanska, vlada Francuske, u godini 1792.

Noć i dan one Zemljine rotacije oko svoje zamišljene osovine počastvovani su povlasticom da budu u prvoj svojoj polovini, noći, vesela a u drugoj, dnevnoj — praznična i svečana. Kod nas, kao i u cijelom svijetu, taj prvojanuarski, tokom dugog vremena uglavnom svaki 366-–ti dan, najavljuje se pompezno i otvara euforično, započinjući period rukovanja, zagrljaja, ljubaznog osmjehivanja, ljubljenja i uopšte tanano nijansiranog odnosa od trpeljivosti do srdačnosti i uzajamnog pozdravljanja pod znamenjem sveopšte dobronamjernosti i dobrih međuljudskih želja.

U posljednjim danima decembra godine koja nas zauvijek napušta mnogim našim sugrađanima i šire, dogodile su se razne, nesreće, saobraćajni udesi, smrtni slučajevi u porodici, požari po mukom i jedva stečenim domovima, poplave po brižljivo njegovanim njivama, stihijne kataklizme besvjesne prirode, poremećaji i kvarovi u opštem redu stvari, koie nazivamo nesrećnim slučajem. Šta u ovoj iluminiranoj noći, razdraganoj uvertiri svečanom, prazničnom danu prvog januara, svima tim unesrećenim, u opasnost dovedenim, zabrinutim, sudbinski ugroženim ljudima možemo poželjeti, šta drugo do to, da im nova, nailazeća godina bude srećnija ili bar manje nesrećna, milostivija, naklonjenija, po stihijnim snagama svojih zlih potencijala neutralnija, neaktivnija, ravnođušnija!

Nijedan statističar neće, međutim, nikađa biti u stanju da sastavi listu ljudi koji neće učestvovait u ovogodišnjem novogodišnjem noćnom zabavljanju i veselju samo zato što su pretrpili bolno i neočekivano iskustvo, što im je uskraćena ljubav, za koju su bili uvjereni da je uživaju, kao uzvraćenu onoliko koliko je i sami pružaju.

Njima, svima ničim krivim stradalnicima ovog svijeta upućene su misli i osjećanja ovog malog ogleda, ćutljivi pozdravi o Novoj godini, neadresirane poruke jedne možda i sasvim nevješte utjehe za tu veselu noć, za tu staru, ponavljanu radosnu i svestrano dobronamjernu noć, uoči dana koji će biti praznično svečan, čovjekoljubiv, kratak i upadljivo tih.

Svjetlost nove nade

U krugu vječnosti, i vjernosti, uveliko gore četiri svjećice, ljubičasta - proročka za nadu, ljubičasta - Betlehemska za ljubav, ružičasta - pastirska za radost i ljubičasta - anđeoska za mir.

Blizu je Božić.

Svaki čovjek treba činiti onoliko dobra svojim bližnjima koliko mu snage dozvoljavaju, koliko god može, a da pritom ne umanji vlastito dobro. To je Božji prag, koji mudar ne prelazi. Božja je volja da sve to dovrši na isti način, čak i ako mi ne možemo. Stvoritelj nam je dao različite načine kojima se možemo približiti ovom uzvišenom cilju, da se nekome usred tame pojavi jedno malo svjetlo nade, da srca naš postanu jaslice u kojima će se Hrist iznova rađati.

Vjerujem.

Vjerujem i u teškim trenucima uzdam se u Boga, kao što ga u sretnim slavim. A u svakom trenutku zahvaljujem Bogu, jer znam da:

"Božja nas volja nikada neće odvesti tamo gdje nas Božja milost neće zaštititi"


Sretan i blagoslovljen Badnji dan i radostan Božić vam želim!

Pod pepelom zvijezda, nebo je zatravljeno tugom, a čovjek sabijen na dno mraka, nemoćan da se odbrani od njega. Mali krugovi svjetlosti trepere u oku i duši, iskrsavaju podsvjesne slike vremena, zidovi otpora, a u nama raste čudesna snaga riječi, do krika, od kojeg će zadrhtati i čovjek i nebo.

Batina, kažu, posjeduje preimućstvo sažetog razgovora.

Dozrijevamo.
Dozrijevamo kao u snu ili na javi, svejedno, dozrijevamo svjesni činjenica, istine, opomena i
budimo se bez oružja.

Jednom nas tu, gde nas ima,
Neće biti.
Mi smo niti
Koje vežu nerođene sa mrtvima.
Stevan Raičković

Većina ljudi proživi život uspavno, a da toga nije ni svjesna. Buđenje nije prijatno, jer predstavlja suočavanje. A suočavanje, po pravilu, otvara probleme ...
Ovo cvijeće, izmamljeno zavodljivim osmjehom sunca, će se vrlo brzo suočiti sa mrazom, i neće mu biti prvi put da rano bude pokošeno. Reklo bi se da je prevareno, ali cvetaće iznova, i opet će se buditi ...

Kažu, da se svi mistici ovoga svijeta, bez obzira na religiju ili filozofiju slažu u jednom: da je sve dobro, sve je dobro. I ako caruje haos, sve je dobro.
To je neki čudan paradoks!?
Većina onih ljudi s početka priče to ne može da shvati, jer su uspavani.
Zato, za buđenje nikada nije kasno.

O tome da li je u imenu čovjekovom data njegova ličnost ili roditelji "učitavaju" naredbu kojom određuju dječiji karakter, a koja je zapravo prethodno učitana genetskom informacijom, naslijeđena, dalo bi se diskutovati. O imenima - nickovima - koje sami uzimamo moglo bi se reći da nas, poput odijela, ne čine, već pokazuju. :)


* * *
a onda sam kod @j. pročitala>