Pod pepelom zvijezda, nebo je zatravljeno tugom, a čovjek sabijen na dno mraka, nemoćan da se odbrani od njega. Mali krugovi svjetlosti trepere u oku i duši, iskrsavaju podsvjesne slike vremena, zidovi otpora, a u nama raste čudesna snaga riječi, do krika, od kojeg će zadrhtati i čovjek i nebo.
Batina, kažu, posjeduje preimućstvo sažetog razgovora.
Dozrijevamo.
Dozrijevamo kao u snu ili na javi, svejedno, dozrijevamo svjesni činjenica, istine, opomena i
budimo se bez oružja.
Jednom nas tu, gde nas ima,
Neće biti.
Mi smo niti
Koje vežu nerođene sa mrtvima.
Stevan Raičković
Post je objavljen 22.12.2025. u 14:27 sati.