Ne bih mogla reći da sam ikada slušala njegove pjesme, ne bih ih znala ni pobrojati, ali isto tako ne bih mogla provesti veče u kafani a da ne poželim čuti taj refren:
Teško je sagledati mustru njegovih koraka ispletenu u dugoj profesionalnoj karijeri, stalno je bio prisutan, slušali ga mi ili ne, a nije dočekao riječi svoje pjesme: "dođi da ostarimo zajedno". Ali je "vjerovao u ljubav" i svojim pjesmama stvorio je jedan snažan fluid koji ga povezuje sa nama.
A njegov život sasuo se u jednom neodgovornom trenu, poput stakla, u hiljade djelića i ostao kao neprotumačen odlazak.
U svijetu izvitoperenom do neprepoznavanja, prepoznavanje je veoma rijedak i lijep način komunikacije.
"Prepoznavanje je iskustvo rastuće prisnosti, i sva naša iskustva svijeta su forme u kojima gradimo prisnost s tim svijetom. Umjetnost je način prepoznavanja u kojem se s prepoznavanjem produbljuje samospoznaja, a time i prisnost sa svijetom."
izvor: nagovor na filozofiju
… I tako, obično u nekoj vedroj noći, roj Neizgovorenih Reči nepovratno odbegne iz košnice misli i u potrazi za novim mestom sumanuto pokušava da otkrije prečicu do najbližih zvezda, ali zna se, još niko sem prevejane skitnice Pogleda nije uspeo da dospe do Tamo…
Riječ putovanje.
Život je putovanje. Zato mi ne putujemo da bismo pobjegli od života, već da on ne pobjegne od nas.
Putujemo zajedno.
Linkovi
Naše pjesme, Aneta, meditativne i lirske su molitve o sebi za sebe kako bi se spasili od banalnog i predvidivog. Pisati pjesme znači igrati se datim kako bi se pobjeglo od njega.
Potok
"Iza tvojih misli i osjećaja stoji moćni vladar, nepoznati mudrac nazvan jastvo. On živi u tebi, on je ono umno u tebi" Friedrich Nietzsche