Danas je Medin dan. Meda se nije vratio u jazbinu, ostao je istraživati prirodu i po lijepom i sunčanom danu dao nam je znak. Kraj je zime.
Ali, šta ako događaji krenu nekim drugim tokom, suprotno našem vjerovanju?
U svako doba mogu zamisliti kako mi talasi šume oko nogu i kako tijelo uranja u vodu. To je sloboda.
Ali ne mogu zamisliti kako bi to bilo kada bi me primorali da živim u šupljem stablu drveta u kome se vidi samo nebo iznad. Šta ako bih se na to navikla.
Šta ako se zbunim?
Čekala bih da ptice polete i oblaci da se sretnu, kao što sam u onom drugom svijetu imala strpljiva čekanja, vjerujući u budućnost.
Šta ako se sretnemo?
Ipak, ja nisam u šupljem stablu, drugačiji su zidovi našeg utamničenja. Čovjek se, na kraju krajeva, na sve privikne.
Ali šta ako prestanem vjerovati u budućnost?
Grip je ozbiljno uzeo maha. Drugi virusi odavno haraju, samo što niko ne obraća pažnju na njih.
Šta ako pokleknem?
Hoćeš li i ti?
U svijetu izvitoperenom do neprepoznavanja, prepoznavanje je veoma rijedak i lijep način komunikacije.
"Prepoznavanje je iskustvo rastuće prisnosti, i sva naša iskustva svijeta su forme u kojima gradimo prisnost s tim svijetom. Umjetnost je način prepoznavanja u kojem se s prepoznavanjem produbljuje samospoznaja, a time i prisnost sa svijetom."
izvor: nagovor na filozofiju
… I tako, obično u nekoj vedroj noći, roj Neizgovorenih Reči nepovratno odbegne iz košnice misli i u potrazi za novim mestom sumanuto pokušava da otkrije prečicu do najbližih zvezda, ali zna se, još niko sem prevejane skitnice Pogleda nije uspeo da dospe do Tamo…
Riječ putovanje.
Život je putovanje. Zato mi ne putujemo da bismo pobjegli od života, već da on ne pobjegne od nas.
Putujemo zajedno.
Linkovi
Naše pjesme, Aneta, meditativne i lirske su molitve o sebi za sebe kako bi se spasili od banalnog i predvidivog. Pisati pjesme znači igrati se datim kako bi se pobjeglo od njega.
Potok
"Iza tvojih misli i osjećaja stoji moćni vladar, nepoznati mudrac nazvan jastvo. On živi u tebi, on je ono umno u tebi" Friedrich Nietzsche