Danas je Medin dan. Meda se nije vratio u jazbinu, ostao je istraživati prirodu i po lijepom i sunčanom danu dao nam je znak. Kraj je zime.
Ali, šta ako događaji krenu nekim drugim tokom, suprotno našem vjerovanju?
U svako doba mogu zamisliti kako mi talasi šume oko nogu i kako tijelo uranja u vodu. To je sloboda.
Ali ne mogu zamisliti kako bi to bilo kada bi me primorali da živim u šupljem stablu drveta u kome se vidi samo nebo iznad. Šta ako bih se na to navikla.
Šta ako se zbunim?
Čekala bih da ptice polete i oblaci da se sretnu, kao što sam u onom drugom svijetu imala strpljiva čekanja, vjerujući u budućnost.
Šta ako se sretnemo?
Ipak, ja nisam u šupljem stablu, drugačiji su zidovi našeg utamničenja. Čovjek se, na kraju krajeva, na sve privikne.
Ali šta ako prestanem vjerovati u budućnost?
Grip je ozbiljno uzeo maha. Drugi virusi odavno haraju, samo što niko ne obraća pažnju na njih.
Šta ako pokleknem?
Hoćeš li i ti?
Post je objavljen 15.02.2019. u 16:23 sati.