četvrtak, 07.02.2019.

Još jedan krug

Kad riječi odzvanjaju, slike su nejasne kao u tunelu kroz koji se prati poluzaboravljeni san. Tajnu noćnih vjetrova čuvaju poluzapamćena imena i lica za koja se ne zna kome pripadaju.
Hajde, sjeti se mene, budi drug …



Od težine riječi vazduh je sabijen, ali zato daljine razdvojenosti stvaraju sve veći nama pripadajući prostor.
I, tako, svijet samo izgleda pitomo.


14:48 | Komentari (20) | Print | ^ |

<< Arhiva >>