Dogledno unazad, imali smo razne generacije koje pamtimo po njihovim parolama, uzrečicama i manifestacijama, od onih poslijeratnih koje je nosila izuzetna životna energija i želja za obnovom i napretkom "da nam živi živi rad", preko onih pozitivno orjentisanih "vodite ljubav, a ne rat" (kriza je uvijek bila prisutna u svijetu), savjetodavnih "čuvajte mir kao zjenicu oka svoga", ocjenjivačkih "studenti su u pravu", zaštitničkih "niko ne smije da vas bije", usprotivljenih "drugar, tukaj je granica" ... pa sve do, sa jedne strane indolentnih "ćao, zdravo" generacije, a sa druge imperativne "ubi! ..." generacije. Bila je tu i "generacija 5", ali to je neka druga priča.
Pa iako je prednik u nasljeđivanju dobre energije, pozitivnih misli i lijepog ponašanja, svim bila ista generacija koja je nesebično davala sebe i voljela "zemljo moja", mi smo se, ipak, uspjeli odroditi i izroditi.
Danas praznim noćima vlada zagrižen Mjesec, a u njivama korov, pa od one Žikine (Žika Pavlović) maksime "poorati njivu - roditi djecu i umrijeti na vrijeme" ostalo je samo, jedino važno "umrijeti na vrijeme".
Postali smo " čudna ptica desnim krilom oslonjena na zla vremena"; preplavio nas je crni talas.
Post je objavljen 10.02.2019. u 08:59 sati.