Čitam danas da nam prijeti "vremenska apokalipsa" i da je došlo vrijeme ekstrema.
Kao da mi to već godinama unazad nismo osjetili na sopstvenoj koži?!
Hladno i slomljeno usklikujemo Gospodaru pjesme, jer ljubav nije neki vojni marš.
Pjesma traži slobodu, iako mislim da više ne zna šta bi s njom. I sviđa mi se kad kažeš:
"Ali ja sam u ljubavi naučio samo
Da ranim svakog ko tebe raniti hoće"
kao i kada priznaš:
"Dao sam sve od sebe, nije to bilo mnogo,
Pokušah da dodirnem jer da osetim nisam mog'o
Istinu ti rekoh, nisam došao da te lažem
I iako je sve
Krenulo na loše"
Volim tu iskrenost i osjećam je kao u filmu Bez dodira, jer čak i u knjigama kada se likovi počnu čudno ponašati, ja posumnjam u umjetničku iskrenost Pisca.
Post je objavljen 02.02.2019. u 16:20 sati.