utorak, 19.02.2019.

Jutro



Neka prašnjava magla se vuče ulicama, podmuklo i osvajački prekriva grad. Iznad sunce ocrtava njegovu bijelu konturu. Duž rijeke vozi se jedan biciklista, a sa druge strane trčkara psić. Promiču slike kao kroz prozirnu zavjesu. Plovke mirno plove Savom, a druge ptice u jatima uzlijeću.
Grad se polako budi, a ja uz jutarnju pokušavam konzumirati sva maglovita događanja. Treba živjeti sa onim što čovjek vidi i osjeća, a bori se protiv toga.
Budućnost je ono u šta treba vjerovati, a što se samo naslućuje kao suncem obasjana kontura maglovitog grada, negdje daleko, daleko iznad svih nedorečenosti.
09:29 | Komentari (7) | Print | ^ |

<< Arhiva >>