nedjelja, 28.07.2019.

Dajbog - Moje Sunce



Često prolazim kroz DOKMIR, selo na teritoriji opštine Ub, bliže Valjevu i znam da tu ima manastir ...ali tek kada mi je do svijesti doprlo da je iz 14. vijeka shvatila sam da samo "znam" da je On tu, ali da ga zapravo nikada nisam vidjela.
Takvo bogatstvo, istog časa sam odlučila da ga moramo vidjeti!
Veoma blizu puta je, ali vješto skriven iza brda.
Crkva manastira je posvećena Vavedenju presvete
Bogorodice i danas predstavlja nepokretno kulturno dobro od velikog značaja.
Podaci kažu da je:
stradao od zemljotresa i obnovljen 1734. god o čemu postoje i zapisi. U manastiru je radila osnovna škola sve do 1788 god. kada je manastir zapalio Mahmud paša Bušatlija. Konačna obnova izvršena je 1976 god. a od 1992 god. prelaskom monahinja iz tada srušenog manastira Žitomislić u Hercegovini u manastir Dokmir ovaj manastir je aktivan i ženski.

Međutim kada sam fotkajući okolo i kroz prozor (jer je bilo zaključano) pored same crkve ugledala stećak, silno sam se iznenadila.
Veliki kamen je nadgrobni spomenik pokojniku koji je očigledno bio vitez, ali je po ornamentici više sličan stećku. Iz ovakvog oblika su nastali kasniji nadgrobni spomenici koje viđam po grobljima a datiraju iz 18. i 19. vijeka. Dva takva stoje ispred kapelice novijeg datuma.



Gledam u stećak, ispod viteza je sunce sa nekom nejasnom predstavom unutar njega, a sa druge strane, mač, štit, rozeta, i ukrštena koplja sa ljiljanima. Sa treće strane su stilizirane predstave sunca (puno krugova jedan unutar drugoga) ali tu stranu zbog blizine zgrade nisam mogla lijepo uslikati.
Ovakvi elementi su česti na bosanskim stećcima u Radimlji kod Stoca i nekropoli stećaka Manastira Žitomislići, koji je, takođe, obnovljen.
Sunce je najčešći simbol na stećcima, često i stiliziran u krugovima, a ponekad i ukomponiran u antropomorfne oblike krsta (predivne) kakvi se mogu naći čak i na nekim merovinškim oblicima krstova i na habsburškim novčićima...
Sunce je Dajbog, predak Slovena po vjerovanju, mjesec je njegova noćna varijanta Horz (oroz najavljuje jutarnje sunce), ponekad je kors - krnji od francuske riječi "cors" koja je umanjenica od latinske riječi za tijelo - corpus ...
Kada sam kod etimologije i jezika u starom grčkom je postojao akcenat koji je izgovoru dodavao slovo "h" pa je Elena izgovarana kao Helena a Homer se pisao Omer, oroz - horoz što se i danas može čuti (ali je to turska riječ), ali se umetanje glasa "h" još jedino kod nas njeguje. ;)
Uostalom i sama riječ za mjesec - Horz nije objašnjena u slovenskom jeziku, ali je evidentno da pripada svarožićima (sinovi Svaroga), Sloveni su svoje pretke smatrali bogovima i bili bliski sa njima. Otuda i svi ti elementi na nadgrobnim spomenicima.

Vjerovanje u moć sunca je kod Slovena bilo izrazito jako.
O tome govori i činjenica da je kod Slovena praznik posvećen nepobedivom Suncu bio upravo padao na datum današnjeg Božića (nepobedivo Sunce je inache atribut Mitre pa ovde deluje kao da su Sloveni slavili istog). Međutim ovaj podatak nije mnogo relevantan. Naime zna se da je rimski car Konstantin Veliki, kada je proglasio hrišćanstvo zvaničnom religijom, namestio datum Božića. Taj datum je padao na datum paganskog praznika posvecenom nepobedivom Suncu, odnosno rađanju sunca. Prema nekim izvorima tog dana je bio praznik posvećen Suncu I kod Slovena I Kelta, te su zbog velikog broja ljudi koji su praznovali ovaj praznik, koji su hrišćani hteli da potisnu, ipak samo zamenjen hrišćanskim praznikom. Božić je krenuo da se slavi ovog datuma počev od 336. godine.
Dolazkom hrišćanstva Dažbog je bio satanizovan. Postao je najmoćniji demon i najveći suparnik hrišćanskog Boga. Moguće je da je to bilo i zbog njegovog izgleda hromog starca sa jednim okom, obučenog u tamnu medveđu kožu, kao i zbog toga da je prema paganskom verovanju boravio u podzemnom svetu veoma često. Međutim, nameće se i mogućnost da je to bilo zbog Dažbogovog jakog kulta, koji je po svaku cenu trebalo da bude iskorenjen. Dažbogove osobine je kasnije u hrišćanstvu preuzeo sveti Sava, koji je takodje predstavljan u narodnim pričama kao pastir koga prati vuk. Sveti Sava u tim pričama takođe predstavlja davaoca.
izvor Internet


13:15 | Komentari (11) | Print | ^ |

nedjelja, 21.07.2019.

Dodir Nepoznatog



Čovjek se ne boji ničega toliko koliko dodira nečeg nepoznatog, a opet hrli Njemu! Putuje i ruši granice.
To što pokušava dohvatiti, čovjek želi prepoznati i negdje svrstati. A onda ide dalje.
Mjesec je savladana, na redu je Mars(!).
Mi i dalje putujemo.


16:45 | Komentari (7) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>