Beograd 270 (iako kažu da je danas prvi u Evropi) Zagreb 63, Ljubljana 18, Sarajevo 287, Antwerpen 13, Split 2 ...Brojevi možda ne znače toliko koliko boja slikovito dočarava opasnost Zeleno je dobro, bordo opasno.
Gusta magla, kao pramen dima bez vidljive vatre, kao horda gubavaca, kao vojska "sitne prašine", širi se ulicama našeg grada, podmuklo napadački, vidljivost se tanji, a na prvim razgaljenim mjestima naslućuje se suština, dragocjeno jezgro onoga što postoji.
Sunce tu ne pomaže. Ko za inat, nigdje vjetra!?
Zbilja gdje je to on otpuhnuo?
Vlasti kažu da ne kriju podatke o zagađenosti. A i kako bi, prije bismo se svi mi u njoj sakrili.
Zagađenost vazduha "škodi inteligenciji" pokazuju najnovija istraživanja, pa ako nas u skorije vrijeme ne ubiju lebdeće horde zagađivača, postaćemo manje inteligentni.
Možda će tada pokušati sakriti te boje i brojeve od nas, ukoliko i na njih ne bude djelovalo!
Zemljane kao da je shrvala monotonija, rat i mir u ko zna koliko tomova, nikad dopisana istorija, istjerivanje poštenja i osveta, osveta, osveta ...
"Lovci na planete", ti čudesni svemirski izviđači, otkrili su još jednu planetu udaljenu od Zemlje stotinu svjetlosnih godina. Njegova "godina" traje 37 zemaljskih dana.
Jel' se mi to radujemo da negdje još postoji "rezervna Zemlja" ili se nadamo da nismo sami u hladnom bespuću.
Nismo.
Tesla je svojevremeno vjerovao da nam svemirci šalju hiljade šifriranih poruka koje mi nismo u stanju dešifrovati.
Mi nismo u stanju razumjeti jedni druga, a da razumijemo svemirce!?
Nasa ubrzava jurnjavu za Marsom, do kojeg bi se čak moglo i "skoknuti" za nepunu godinu dana. 54,6 milina kilometara do Crvenog planeta. Samo što se ne može vratiti!
Razdaljine među našim svemirima se smanjuju, ali razumijevanje ne raste, dok se svi vrtimo oko svoga sunca. Tu su neke brazde, korita nestalih rijeka, milijarde godina stare katastrofe...
I život na Zemlji je postao monoton, rat i rat u ko zna koliko tomova, uvijek isto, nikad mira.
A mi?
Mi, što bi rekao neki manje poznati književnik - na malo parče zemlje sjedimo i golemo nebo gledamo.
Prvi snijeg. Ta neotklonjiva zimska pomisao navraćala je u svakoj prilici kao otkucaj zvona.
Dan se bližio kraju a sa njim zavlada muk, mučan i dubok muk u planinama. Žar sunčevog zalaska je pomalo jenjavao, a planine bivale sve crnje na prošaranom nebu. Obojena žeravica označila je početak noći u kojoj se zadržao odsjaj.
Temperatura se spustila ispod nule, snijeg je škripio pod nogama, sve se smrzlo uključujući i sliku sutona obojenog bojama crnila i grimiza ...
U svijetu izvitoperenom do neprepoznavanja, prepoznavanje je veoma rijedak i lijep način komunikacije.
"Prepoznavanje je iskustvo rastuće prisnosti, i sva naša iskustva svijeta su forme u kojima gradimo prisnost s tim svijetom. Umjetnost je način prepoznavanja u kojem se s prepoznavanjem produbljuje samospoznaja, a time i prisnost sa svijetom."
izvor: nagovor na filozofiju
… I tako, obično u nekoj vedroj noći, roj Neizgovorenih Reči nepovratno odbegne iz košnice misli i u potrazi za novim mestom sumanuto pokušava da otkrije prečicu do najbližih zvezda, ali zna se, još niko sem prevejane skitnice Pogleda nije uspeo da dospe do Tamo…
Riječ putovanje.
Život je putovanje. Zato mi ne putujemo da bismo pobjegli od života, već da on ne pobjegne od nas.
Putujemo zajedno.
Linkovi
Naše pjesme, Aneta, meditativne i lirske su molitve o sebi za sebe kako bi se spasili od banalnog i predvidivog. Pisati pjesme znači igrati se datim kako bi se pobjeglo od njega.
Potok
"Iza tvojih misli i osjećaja stoji moćni vladar, nepoznati mudrac nazvan jastvo. On živi u tebi, on je ono umno u tebi" Friedrich Nietzsche