Kad se jednom odvaži za odlazak, pakuje se u kofere, tamo negdje skriveno i od sebe, i one ugarke vremena što su nas sagorjeli, ali na pragu se, ipak, ostavlja dio sebe, čvrsto prikovanog, kao da se želi reći:
"Ja ću se vratiti"
I šta ti sve ne pada na pamet kad si sam na putu sa koferima u rukama. Nemaš periskop za pogled u budućnost. Tako su se osjećali slijepi putnici u torbi ili potpalublju nekog prekookeanskog broda kojim odlaze sa vizijom Kipa slobode, duboko u sebi skrivajući tračak kajanja.
Vjeruješ u dolaske. Vjerujem i ja.
Samo ti kreni po svoje parče slave, Vilijame S. Ti si slavan. Prolaziš pored mene i ne prepoznaješ me. Mrmljaš u sebi biti il' ne biti dok se svi tvoji glumci pretvaraju da se sve na ovome svijetu odvija drugačije. A mi glumimo svjetove jednakih mogućnosti i ispredamo beskonačnost univerzuma.
Život je prilično darežljiv kad osrednjosti nagrađuje takvim vrhunskim darom.
|