Kad se jednom odvaži za odlazak, pakuje se u kofere, tamo negdje skriveno i od sebe, i one ugarke vremena što su nas sagorjeli, ali na pragu se, ipak, ostavlja dio sebe, čvrsto prikovanog, kao da se želi reći: I šta ti sve ne pada na pamet kad si sam na putu sa koferima u rukama. Nemaš periskop za pogled u budućnost. Tako su se osjećali slijepi putnici u torbi ili potpalublju nekog prekookeanskog broda kojim odlaze sa vizijom Kipa slobode, duboko u sebi skrivajući tračak kajanja. Vjeruješ u dolaske. Vjerujem i ja. Samo ti kreni po svoje parče slave, Vilijame S. Ti si slavan. Prolaziš pored mene i ne prepoznaješ me. Mrmljaš u sebi biti il' ne biti dok se svi tvoji glumci pretvaraju da se sve na ovome svijetu odvija drugačije. A mi glumimo svjetove jednakih mogućnosti i ispredamo beskonačnost univerzuma. Život je prilično darežljiv kad osrednjosti nagrađuje takvim vrhunskim darom. |
< | travanj, 2019 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 |