Blog je jedno posebno mjesto, veće od dnevnika i značajnije od spomenara, mjesto gdje se slika riječima, mašta slovima, sanja slikama i vaja osjećanjima. Ali, blog je prije svega mjesto javne riječi i mjesto koje nas obavezuje jer je uglavnom necenzurisano.
To mjesto je poput vrta gdje se uzgaja mašta i ubiru njeni najljepši cvjetovi u komunikaciji sa drugima, sa sporazumom ili nesporazumima, mjesto gdje se vrednuje riječ i misao i mi sami i posjetioci, na nevidljim tasovima ali ponekad sa skrivenim tegovima.
Preleti tu poneki golub i grlica, dovede nekada neko i svog ljubimca, ali ... sve to znači da smo oni koji treba da budu, znači da trebamo ravnotežu, znači da možemo osjetiti muk i titraju s one strane samo ako znamo slušati, i osluškivati, znači da u svakom trenutku možemo provjeriti i sebe i druge, jer ljudski doživljaji imaju onaj oblik koji im mi svojim shvatanjima i postupcima dajemo.
Blog je mjesto gdje možete i razvijati i suzbijati mnoge svoje nagone, virtualno živjeti, gorjeti i sagoriti, ..., a stvarno; i najvažnije je trajati jer to znači imati svoj stav i put i da ste na njemu, tom putu i tom blogu pronašli sebe (sve ostalo bi bilo čisto gubljenje vremena); blog je mjesto intenzivne razmjene energije.
Volim ovo mjesto jer od samog početka (dvije godine sam samo komentarisala, a sljedećih pet imam ovaj blog) teži i pokazuje znakove uravnoteženost i i želju za njom, a samo izbalansirano i uravnoteženo mjesto može biti i prijatno mjesto.