Malo je zahladilo, danas ljudi nose mantile pa sa maskama i torbama u ruci više liče na provalnike nego ljude koji su krenuli na posao. Blaga jeza. Nije mi se dopala ta slika.
Zaključava li se to naš um. Gledamo li ljude kao neprijatelje i da li je prisilna distanca podigla najviši stepen maloumnosti u nama.
Hoćemo li postati socijalni idioti ili će humano-socijalna inteligencija pomoći da se prebrodi kriza? Može li prisilna fizička udaljenost stvoriti novu bliskost, i da li će ta bliskost opstati i nakon krize?
Vjerujem da može. Ljudi će se udruživati na novim idejama, što će pokrenuti i novi talas stvaralaštva i umjetnosti. Vjerovatno će nas prije toga zapljusnuti snažan talas protesta po raznim osnovama nezadovoljstva koje se već dugo skupljalo u svima.
|