Svaki dan gledam kroz prozor, sve je tako brzo rascvjetali i olistalo, proći će mi proljeće, a da ga "ne dodirnem".
Svaki park, skver, ulica, šetnica djeluje tužno i pusto, sterilizovano, kao i sve što dotičemo. Nad cijelim krajem nadvila se neka slutnja bujanja i izobilja. Ako se nastavimo ponašati kao da smo bolesni, to ćemo na kraju i postati. Mi smo svoju nepomičnosti proglasili stavom i robujemo mu, dok onaj drugi mutira nebrojeno puta.
Svaki čovjek ima svoj mali svijet za sebe ("i oko njega kineski zid") ili bar državu za sebe. To znači da ima svoje unutrašnje zakone, religiju, svoju unutrašnju i vanjsku politiku, svoj imunitet i vojsku antitijela. Nekad se taj izdvoji od ostalog svijeta i preraste u potpunu autarhiju i izolaciju. Međutim, ako je to odlika spoljašnjeg svijeta, unutrašnji svijet ima mogućnosti beskrajnog fraktalnog širenja, ima svoj svemir umjetnosti.
Samo dječak i djevojčica
Pokušavaju da promijene svijet
...a ti,
Ti si samo čovjek i žrtva ludila
Post je objavljen 13.04.2020. u 11:52 sati.