Zastanimo
Za trenutak
Da čujemo sebe
Samo u tišini
Možemo čuti sebe
Možemo razgovarati s Čovjekom
U sebi i pored sebe
I s Bogom
Dopustimo
Da nam u tišini dođe
Božić.
Oznake: Božić
Imam dvoje naočale. Od nedavano, kada mi se država udostojila dati 100 eur kao dugotrajno nezaposlenoj, to je doprinijelo proračunu za vid: jedne intreview (za blizu do 2 m) i druge za daljinu (bez njih ni tv gledati, ni auto više ne mogu voziti, a kamo li vidjeti tko mi preko ulice maše). Tako kada krenem u trgovinu, vozim kolica s onima na daljinu, al' artikle gledam s onima iz bliza, pa ih malo-malo mijenjam zauzeta da ih dobro odložim i ne oštetim. Tako zauzeta i još uz pomoć popisa za tu trgovinu, ne kužim da mi se netko javlja. Tek kada kršni lik osvanu preda mnom, progledam.
Osmijeh od uha do uha, stari radni kolega i ruka na pozdrav pružena.
Nismo se vidjeli nekoliko godina, pa ni na moru.
Ne dolazim više na more od kada mi je mama umrla.
Žao mi je, čula sam, koliko ima?
Treća godina.
Radiš li još s bivšim direktorom u biznisu?
Ma ne, sad sam u N.
N?
Ma.....
Ista branša?
A...drvo, što ćeš!
Ni vlastiti biznis nije išao znaš.
Nemam dovoljno staža ni godina za mirovinu, još godinu da izdržim, a i kralježnica i zdravlje zeza....
Ja sam u zadnjih 8 godina skupila samo godinu staža, fali...i godina i staža i pitanje je , s obzirom na zdravlje, hoću li dočekati i kolika ća biti...mirovima,kažem.
Da, nasmije se , meni treba još godina da izdržim pa ćemo se vidjeti na moru.
Meni šest.
Bilo mi je drago vidjeti te.
Generacija.
Oznake: generacija, mirovina
Kada se u tebi počnu smirivati svi uskovitlani rojevi čestica prašine s ostacima krhotina metaka, bombi, granata, gelera
Kada pečat neljudskog zvjerstva okupanog alkoholom, moći oružja, grupe, ideologije za taoce uzima tvoju djecu, maku, sestru il' brata od tebe tražeći da plaćaš zatomljenim krikovima iznova i iznova otkupninu njihovih života bez ikakvog jamstva preživljenja
Kada okus krvi, metala, blata i paljevine počne silaziti sa svih zaboravljenih okusa iz tvojih usta, sa tvoje kože
Kada se izgubiš u traženju smisla u besmislu ponovo i ponovo i ponovo
Kada tvoja sjećanja žive u fragmentima tuđih objašnjenja, opravdanja, iznova pisane povijesti pobjednika – gubitnika
Kada se izopćiš, umreš, zavaraš ulogom novog čovjeka u novom vremenu izbjegavajući prostor i vrijeme vlastitog nekadašnjeg bivstvovanja
Kada proteknu desetljeća
Životi su odživljeni u varljivom trajanju, sigurnog mjesta nema ni kao i prije, a negdje u tebi se točka prijeloma strmoglavila u potrazi osvete, objašnjenja, odgovora, oprosta, zaborava
Opet nisi sigurna da živiš jer iz svakog kuta prisilno zatočenog sjećanja iskaču aveti prošlosti koju nosiš kao dio sebe, kao zatočenjem ukroćenu zvijer koje se još uvijek bojiš pa ne znaš bi li joj bila majka, maćeha il' krvnik
Al' iskače iz tame sve rijeđe i gubi snagu u bitci s vremenom
Ti jačaš i rasteš iako znaš da zaborav još je daleko
Vukovar.
Oznake: Vukovar
Prije 18 godina u Australiji je započeo projekt Movember, a prije nekoliko godina počeo se obilježavati i u Hrvatskoj. Time je mjesec studeni postao mjesec u kojem se povećava svijest građana o raku prostate s kojim se bori veliki broj muškaraca.
Pokret oblježavanja studenog kao mjeseca zaštite zdravlja muškaraca dobio je naziv Movember – spajanjem riječi “moustache” (engl. brkovi) i “November” (engl. studeni) jer su brkovi određeni kao simbol čitavog pokreta.
Cilj cijele globalne kampanje je potaknuti mušku populaciju na redovite preglede kako bi se bolest otkrila na vrijeme te bi se pravovremeno i izliječila jer prevencija je ključ dobrog zdravlja. Fokus je na zdravstvenim problemima kao što su rak prostate i rak testisa, ali i na često zanemarenim poteškoćama vezanim uz mentalno zdravlje i samoubojstvima.
Rak prostate je u svijetu drugi najučestaliji maligni tumor od kojeg svake godine umiru mnogi muškarci. On je najčešća zloćudna bolest među starijima od 50 godina, a prema podacima Hrvatske lige protiv raka, od ove bolesti godišnje u Hrvatskoj oboli 1800 i umre 800 muškaraca. Unatoč njegovoj rasprostranjenosti, istraživanja pokazuju da je poznavanje raka prostate i organa koji zahvaća, vrlo skromno
Zato i vi pustite brkove u plemenite svrhe – podržite mjesec muškog zdravlja!
Moja je starija kći kao studentica suosnivačica foto sekcije Sveučilišta u Rijeci i dvije godine za redom volonterski je bila autorica kalendara Movember gdje su joj modeli bili kolege s faxa i prijatelji (čak i prijateljice :)) da bi ukazala na problem i to kroz svoj hobi - fotografiju (čak ga je i potpisala svojim prvim simbolom -Suncem, koji je i dizajnirala - nacrtala i ovjekovječila u prvoj tetovaži na zapešću).
Da ne govorimo o dijagnozi oba djeda.
Volim TV kalendar i slične emisije.
Danas me osupnula činjenica da je 3. srijeda u mjesecu studenom svjetski dan obilježavanja jedne bolesti.
Svjetski dan kronične opstruktivne plućne bolesti (KOPB) obilježava se od 2002. godine, treće srijede u studenome.
Globalna inicijativa za kroničnu opstruktivnu plućnu bolest (Global Initiative for Chronic Obstructive Lung Disease, GOLD) svake godine odredi drugu temu kojom se nastoji podići svijest javnosti o ovoj čestoj i teškoj bolesti. Tema je ovogodišnjeg Svjetskog dana KOPB-a „Disanje je život – djelujte ranije”, kako bi se istaknula važnost ranog preventivnog djelovanja radi zaštite zdravlja pluća.
KOPB je trenutačno jedan od vodećih uzroka smrti u svijetu. Procjenjuje se da u svijetu od KOPB-a umire više od 3 milijuna ljudi godišnje.
U 2022. godini u Republici Hrvatskoj od KOPB-a je umrla 1 521 osoba.
Prije nekoliko godina mi je starija kći rekla da je najstrašnije što je vidjela za vrijeme studiranja i prakse u bolnici (na 3. ili 4. godini studija medicine) ljudi oboljeli od ove bolesti koji nisu mogli disati i gušili su se, a nisu im mogli pomoći...
Prije dva dana, u nedostatku prirodnog sirupa za kašalj (lovor-med-limun), u jednoj od jakih epizoda kašlja, moj je zakoniti uletio u sobu s pitanjem: Jesi dobro?
Razmišljam da rođendan počnem slaviti ne samo na drugi dan proljeća nego i u jesen (koju oduvijek obožavam) i to treće srijede u studenom.
Ove se godine taman poklapa s rođendanom moje najbolje prijateljice i kume.
Idemo feštati!
ŽŽ!
Oznake: Zdravlje
Svi smo mi zaokupljeni vlastitim životima.
Ljudima u našim životima.
Svi smo mi u svom filmu.
I što više kilometara u nogama imamao sve manje vjerujemo u čuda, sve rijeđe u iznimnost trenutaka ili ljudi.
Pa kada nam netko takav pokuca na vrata, uđe u naš život i stvori si prostor u našem filmu, više smo nego zahvalni.
Životu, Bogu, Višoj sili, Svemiru.
Svatko kad ode ostavi trag.
Nečiji tragovi svijetle još dugo, dugo nakon odlaska.
I griju duše onih što ostaju.
Kao za života.
Ovaj je zapis jednom takvom tragu uz priloženu moju rođendansku čestitku za naš rođendan:
Svemirsko prijateljstvo
U bespućima postojanja smo se srele,
spoznajući trenutak prepoznavanja
odživljenih života i stremljenja ljepoti.
S čuđenjem i nevjericom ispružile ruke,
spojile dlanove s utisnutim srcima na dar.
Blagoslovile već blagoslovljeno.
Zvjezdanu prašinu prosule,
dahom raspršile u svemir.
Sada se smijemo sa zvijezdama
Sretne što nam uzvraćaju.
22.03.2018. 8:02
Danas je godina dana.
Oznake: moja svemirska
Rekla sam joj:
Nikad' se neću udati.
Ni imati djecu.
Ne želim biti samohrana majka jer znam da su djeci potrebna oba roditelja.
Želim unučad.
Nema problema da ti donesem jedno.
Nisam tako mislila (tužna i zgranuta).
Puno toga želim ostvariti i vjerujem da mogu sama na svoj način.
Rekla bi mi:
Stvorila si svoju obitelj!
Luda sam za svojom unučadi.
Ponosna sam na tebe i volim te puno.
Zagrlila bi me i poljubila sočno i glasno.
Poduzmi nešto i za sebe, svoje zdravlje.
I da, nemoj pušiti, nije ti to dobro.
I nemoj previše brinuti, ni to nije dobro.
Znaš kako sam uvijek pjevala:
Que sera, sera...
Da, prije više od 30 godina.
Danas bi joj bio 83. rođendan.
Sretan ti rođendan mami!
Počivaj u nebeskim visinama,
čuvaj nas, blagosljivljaj i budi sretna,
lišena boli.
Mi smo dobro i puno te volimo.
Que sera, sera
Oznake: Što će biti, bit' će
Kada sam došla, imala sam ime, znala sam kako se zovem
Iako
Drugi su me zvali raznoraznim imenima
Neka su bila moja, neka ne
Zapitala sam se:
Kako bih se ja nazvala da imam priliku, da mogu birati?
Mnogim sam cestama prošla tražeći istinu
Na svakoj je cesti bila drugačija
Pa i na onima kada sam ponavljala put
Ni vode mi nisu dale odgovor, samo smirenje
Divljinama nisam lutala bojeći se gubljenja
Al' vlastite divljine odavno zauzdavam
Bezuspješno
Raste kao šuma u proljeće
Plima nezaustavljiva i
Bijelim mramorom obložen put dobrih namjera
Vlastito bivstvovanje
Nisam si pronašla ime
Samo izbor biti
Bezimena
Oznake: ime
Bio je to novi život. Novi početak. U dvoje. Daleko od svega poznatog. Puno je toga obilježilo tih nekoliko godina. Tamo zauvijek ostaje naš prvi dom.
Prvi film u otvorenom kinu kraj jezera. Kiša je lijevala kao iz kabla sredinom kolovoza, nas dvoje pod kišobranom za dvoje. Fim Ja, Tina! Ostala fascinirana ženom zmajicom.
Stoga nije čudo kada je doselila u Švicarsku i organizirala prvi koncert u Zurichu. Rasprodan u trenu. Ta ne samo da je međunarodna zvijezda, nego je postala i njihova. Stoga organizira još jedan. Povučemo veze i...šogorica nam nabavi karte + postaje teta-servis za našeg jedno i polgodišnjeg prvorođenca.
Ja u visokoj trudnoći s drugom bebom, ali ne odustajem. U omiljenu crvenu pelerinu stavljam po dvije mandarine u svaki džep kada me uhvati glad jer u koncertnu halu ništa ne smijemo unijeti.
Mjesta su sjedeća no vidim je i čujem jasno i glasno. Oko mene uglavnom kulturni suzdržani Švicarci, ja se dižem i plešem ispred svoga sjedala, držim trbuh, kći pleše sa mnom. Sretna.
U jednom trenu pogledam do sebe kad...Švicarka isto tako dobrano trudna sjedi, uživa. Nasmijemo se zavjerenički. Ponudim joj mandarinu za nju i njenu bebu. Iznenadi se, no primi i zahvali. Dobro joj je došlo, kao i meni. Nagne se prema meni i kaže: Zwei versteckt! (Dvije sakrivene) pokazujući na naše trbuhe.
Rado je se sjetim i njena Proud Mary me uvijek, uvijek digne.
Odmori Tina u nebeskim prostranstvima, zaslužila si.
Proud Mary - Tina
Oznake: tina
Učili su nas biti najbolja verzija sebe.
Nisu nas učili kako naći tu najbolju verziju sebe, naći sebe.
Nadići vlastite slabosti.
Učili su nas biti pošteni, vrijedni, poslušni, uspješni.
Nisu nam definirali uspjeh do svojim mjerama postignuća.
Kada smo se zapitali koje su naše vlastite mjere postignuća.....proglašeni smo neposlušnima.
I nezahvalnima.
Na darovima života koje uživamo.
Potrudili smo se stvoriti vlastite darove, vlastite živote i vlastita mjerila poštenja, vrijednosti, ne-poslušnosti i uspjeha.
I svi u tome uspjevamo.
Prema vlastitim mjerilima.
Pomoću svojih smjerokaza brodimo životom.
Volimo ga.
Samoostvarujemo se.
I znamo da život nije bez cijene, bez vrijednosti. Stoga se ne dajemo (više) u bescjenje i nezahvalnost.
Ako odlučimo nešto, i uz cijenu gubitka, odluka je naša.
Mi je živimo.
Mi preuzimamo odgovornost za naša (ne)djela.
I po tome smo ljudi.
Koji daju sve od sebe.
Neovisno o tome što drugi kažu.
Dancing
Oznake: život
Nitko se od nas nije rodio s priručnikom za život. S priručnikom za odrastanje, djetinjstvo, sazrijevanje, ljubavi, razočaranja, uspone i padove.
Pogotovo ne za roditeljstvo. Ni vlasititi roditelji nisu nam dali dovoljno dobra pojašnjenja (ako ikakva osim standardnih: Razumjet ćeš jednom kad budeš roditelj!) no primjerom.
Kao nadobudna mladica od stamenog stajališta da se nikada neću udati preko tvrdnji da kao dijete rastavljenih roditelja znam koliko su potrebni oboje za dijete, neću biti stoga niti samohrana majka (što je moju majku onda ražalošćivalo i šokiralo) došla sam do statusa udane žene i majke troje djece...sve vlastitim izborom.
Što je bilo s mojim stamenim uvjerenjima?
Život.
Od noćne ptice i uživanja u izlascima, liberalnih shvaćanja, došla sam do mene danas. Ne vidim da su se moja uvjerenja i promišljanja toliko drastično promjenila, ali....nitko me nije niti upozorio niti sam sama pomišljala kako bi sve to moglo emocionalno utjecati na mene.
Uglavnom, ja sam bila ta koja je u našem braku forsala njihovu samostalnost, razmišljanje vlastitom glavom brinući se o tome da budu što prije samostalni i sretni.
Nedavno smo imali raspravu. Moj zakoniti i ja. O djeci. O njegovom teškom mirenju s njihovim izborima koji su fizički daleko od nas. O samostalnosti. Njihovoj. O životnim lekcijama koje moraju proći i koji će ih koštati bola i iskustva. O mome teškom mirenju s tim da budu povrijeđeni. Životom.
I došla sam do zaključka i rekla mu: Nas dvoje smo dvoje vrlo jakih i neovisnih individualaca. Nemoj se čuditi onda što smo istu takvu djecu odgojili.
Mislim da mu je sjelo. Ostao je bez riječi. Samo me pogledao.
I mislim, kada bismo ponavljali, opet bismo napravili isto jer to potiče iz naših uvjerenja i vrijednosti kojima smo učili i njih.
Ponekad pomislim da ovo nisam ja. I pitam se gdje je ona neovisna samostalna ponosna mlada djevojka koja sam bila. Ova cmoljava majka što plače za svojom djecom.
Onda me jednostavno preplavi misao i osjećaj da ova ja je puuuuno bolja, kompletnija, dublja i sveobuhvatnija od mene nekad. Iako zanm da sam i tada bila Čovjek, sada sam još veći.
Duboko to vjerujem.
I onda, ako je sve to u skladu sa mnom i sa svime što sam ih učila, u čemu sam ih podržavala, zašto tako prokleto boli?!
Oznake: život, separacija
< | prosinac, 2023 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Nijedan čovjek nije Otok sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese Grumen zemlje - Europe je manje, kao da je odnijelo kakav Rt; Posjed tvoga Prijatelja ili Tvoj vlastiti; smrt svakog čovjeka smanuje Mene; jer sam obuhvaćen u Čovječanstvu; i zato nikada ne pitaj kome Zvono zvoni; Tebi zvoni. (John Donne)
Ja sam
Plimni val
Vulkan proključao iz dubine
Gejzir u zraku što se raspršuje
Tisućama kapljica sunca
Brzina misli što bježi vjetru uma
Nedostajući element svemira
Ja sam
Mirna šuma u ljetno popodne
Sjeverna vlažna mahovina
Na deblu života
Srna na izvoru oprezna
Da lovinom ne postane
Zemlja u iskonskom obliku
Ja sam
Totalno drugačija od sebe nekad
Ni manja ni veća neg' drugi
Osjećajući se tako malom
U ovom velikom životu
Što ga nastanjujemo
Voljno
Ja sam
Rođena umrla oplakana pokopana
Nebrojeno puta do sada
Žestoka u borbi za dobro
Beskompromisna kada je Život u pitanju
Ljubavlju stvorena
Ljubavlju nastavljam
Živim_
***
Ja sam jaka
i mogu sve sama
pomicati brda i ostvarivati snove,
ali tvrdoglavo prešućujem priznati
koliko mogu biti slaba
kada se u sebi lomim
ili kada me prekrije val vlastitog straha.
Čuvarica pinkleca 07.03.2015.
***