white lilith https://blog.dnevnik.hr/whitelilith

srijeda, 24.06.2020.

Znaš

Znaš
Meni je sasvim dovoljan
Moj mali svemir
Sve zelene širine
Plave dubine
I zlatna obzorja
Sve moje tuge i radosti

Znaš
Meni je sasvim dovoljan
Moj mali svemir
I svi svemiri u njemu
Mali i veliki
Prošli i budući
Življeni sada

Znaš
Meni je sasvim dovoljan
Moj mali svemir
Jer u njemu si
Ti
I ti
I ti...

01.07.2017.


A onda me ova pjesma izuje iz cipela Mali krug velikih ljudi

Oznake: mali krug...znaš

24.06.2020. u 07:48 • 16 KomentaraPrint#^

utorak, 16.06.2020.

U krvi zapisano...

u krvi zapisano
boriti se
ne pobjeći
sakriti slabost
pokazati snagu
veličinu
u oprostu zarobljenih

u genima dano
ne predati se
ići glavom kroz zid
kroz draču i trnje
izaći
okrunjenim kupinovim vjencem
ožiljcima na golim natkoljenicama ljeta

u sudbini spoznato
živjeti
sa svim uspjesima i padovima
dići se po tko zna koji put
nakon nebrojenih aperkata života
suočiti se s vlastitim demonima
što koče i odvlače od sebstva

pobjeći i vratiti se
odbojevati boj do kraja
prihvatiti svaku žrtvu
ponizno primiti
slavoluk pobjede
ne zaboraviti...
biti Čovjek_

pa ipak...

Oznake: boriti se ili...

16.06.2020. u 21:16 • 13 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 08.06.2020.

Eto

Nisam ni pomislila danas nešto pisati, ali...eto.
Uz to sam se sjetila lokalnog boema, pjesnika i glazbenika, slikara....koji je obillježio naše postojanje, počesto s gitarom na ramenu "upadajući" na privatne fešte i izdizao ih na neku novu sinergijsku razinu, podsjećajući nas tko smo zapravo i odakle smo potekli.
Imala sam sreću da mu je je moj suprug nešto privatno odradio pa da nas je pozvao u svoj dom, desetak godina prije. Gledala sam izložbu koja je postala njegova kuća, imajući priliku iz prve ruke doživjeti kompkleksnost, umjetnost, njega. Nisam našla dovoljno dobrih riječi tada, nemam ni sada da bih mu izrazila svoju zahvalnost i podršku...
Neka su mu blagoslovljene nebeske ravnice kojima luta s gitarom na ramenu.
Josip Pintarić Puco

UMRO JOSIP PINTARIĆ PUCO: Slikar, glazbenik i boem
Objavljeno 12/05/2017
U 90. godini umro je Josip Pintarić Puco, slikar, glazbenik i jedan od najvećih novogradiških boema. Umro je čovjek koji je znao živjeti.

Rođen je 19. ožujka 1927. godine u Novoj Gradiški. Izlaže od 1963. godine na kolektivnim i samostalnim izložbama u Hrvatskoj i najpoznatijim galerijama svijeta. Njegove slike nalaze se u brojnim galerijama i privatnim zbirkama diljem svijeta.

Slikama se počeo baviti u ranoj mladosti, u tijeku školovanja. Od 1960. godine otpočinje sa slikanjem na staklu, a od 1962. godine koristi se uljanim bojama.

Od prve izložbe u Novoj Gradiški 1963. godine redaju se izložbe u Vukovaru i Vinkovcima do izložbe u Galeriji naivne umjetnosti u Zagrebu 1971. godine, koja Pintariću daje dodatni poticaj i nadahnuće za osebujnost koju postiže u naivnoj umjetnosti. O tome najbolje govore kritike vrsnih poznavatelja te vrste umjetnosti. Pintarić uz brojne izložbe u Hrvatskoj i gradovima bivše Jugoslavije izlaže u svjetskim metropolama i brojnim gradovima diljem svijeta: Milanu, Beču, Munchenu, Bernu, Genevi, Bew Yorku, Victoriji, Australiji i Japanu.

Nezaobilazan dio Pintarićeva života je glazba koja se isprepliće sa slikarstvom i svakodnevnim životom. Autor je niza pjesama koje se najčešće izvode na požeškom festivalu „Zlatne žice“. Neke su poprimile obilježja starogradskih pjesama. Novogradiščanima je najdraža Ulicama Gradiške Nove, svojevrsna gradska himna.

U njegov dom u Maloj dolazili su na nezaboravna druženja poznati novogradiški kulturni djelatnici i prijatelji. Često su se ta druženja znala pretvoriti u Pucina poznata „gibanja“ do prijatelja u Novoj Gradiški i okolnim selima. Znala su potrajati i nekoliko dana.

Znao je reći da je Mala njegovo gnijezdo iz kojeg se daleko ne udaljava. Na more nije išao, jer mu, kako je znao reći, pored Slavonije nikad nije nedostajalo. Slikao je i drugovao sa svojim težacima i težakinjama, njihovim mukama i radostima. Tugovao je za zaboravljenom slavonskom tradicijom i rado se sjećao vremena kada se živjelo teže, ali zadovoljnije. Njegov je dom pored Malčanske šume, bio i atelje i galerija, i mjesto u koje su svraćali Novogradiščani, Malčani i Cerničani. Razgledale su se njegove slike i mogle recitirati kao pjesma, a uz dobro vino i otpjevati.

-Najprije napišem i uglazbim pjesmu, a potom naslikam, sliku – znao je reći.

Zahvaljujući Hrvatskoj glazbenoj uniji i Agenciji novogradiško glazbeno ljeto 2003. godine, predstavljen je njegov slikarski i glazbeni opus. Izdana je jedinstvena zbirka pjesama „Kad šume sanjaju“. Njena osobitost je u tome što su uz pjesme i notni zapisi, a uz njih po jedna od Pintrićevih slika. Sastavni dio zbirke je i CD na kome su njegove najpoznatije pjesme od kojih su neke prihvaćene kao narodna baština.

Iako je doživio duboku zavidan broj godina mladenački duh ga nije nikada napustio. Znao je reći da je živio život u kome nije volio folirante i da mu je takav život sačuvao vitalnost i održao stvaralački duh.

Josip Pintarić Puco nagrađivan je brojnim priznanjima. Dobitnik je i NAGRADE GRADA NOVA GRADIŠKA. Najviše gradsko priznanje dodijeljeno mu je za životno djelo na području glazbene i likovne umjetnosti te za promicanje Grada Nova Gradiška izvan granica Republike Hrvatske.



https://www.youtube.com/watch?v=AvUc3bYf1ZI

Oznake: Puco

08.06.2020. u 20:31 • 9 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< lipanj, 2020 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Srpanj 2020 (1)
Lipanj 2020 (3)
Svibanj 2020 (1)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (1)
Listopad 2019 (1)
Rujan 2019 (1)
Kolovoz 2019 (1)
Srpanj 2019 (2)
Svibanj 2019 (1)
Travanj 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (1)
Studeni 2018 (1)
Listopad 2018 (1)
Kolovoz 2018 (3)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (1)
Rujan 2017 (3)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (4)
Travanj 2017 (2)
Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (2)
Prosinac 2016 (1)
Studeni 2016 (2)
Listopad 2016 (1)
Srpanj 2016 (6)
Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (5)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (6)
Veljača 2016 (4)
Siječanj 2016 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Nijedan čovjek nije Otok sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese Grumen zemlje - Europe je manje, kao da je odnijelo kakav Rt; Posjed tvoga Prijatelja ili Tvoj vlastiti; smrt svakog čovjeka smanuje Mene; jer sam obuhvaćen u Čovječanstvu; i zato nikada ne pitaj kome Zvono zvoni; Tebi zvoni. (John Donne)

Space Oddity


Ja sam
Plimni val
Vulkan proključao iz dubine
Gejzir u zraku što se raspršuje
Tisućama kapljica sunca
Brzina misli što bježi vjetru uma
Nedostajući element svemira

Ja sam
Mirna šuma u ljetno popodne
Sjeverna vlažna mahovina
Na deblu života
Srna na izvoru oprezna
Da lovinom ne postane
Zemlja u iskonskom obliku

Ja sam
Totalno drugačija od sebe nekad
Ni manja ni veća neg' drugi
Osjećajući se tako malom
U ovom velikom životu
Što ga nastanjujemo
Voljno

Ja sam
Rođena umrla oplakana pokopana
Nebrojeno puta do sada
Žestoka u borbi za dobro
Beskompromisna kada je Život u pitanju
Ljubavlju stvorena
Ljubavlju nastavljam
Živim_

Vaše riječi na mom Orionovom putovanju...

Stavih srce na proplanak
tamo gdje jesen obara
zadnje znakove ljeta.
Izdrži srce
ostani vjerno sebi i korijenju
i rasti
izrasti iznad horizonta prolaznosti.
Tamo gore je sunce
tamo gore je beskraj i san...

dinajina sjećanja 26.02.2015.

***

Ja sam jaka
i mogu sve sama
pomicati brda i ostvarivati snove,
ali tvrdoglavo prešućujem priznati
koliko mogu biti slaba
kada se u sebi lomim
ili kada me prekrije val vlastitog straha.

Čuvarica pinkleca 07.03.2015.

***

svladavam
onu prirodnu udaljenost
zvijezde do zvijezde
sebe do sebe
učeći ponovno se voljeti
kao nitko do sada

SarahBernardht 23.03.2015.

***

Iza tamne zime, koja je svojim ledom držala moje srce u okovima šutnje, izronila sam u ovo čudno proljeće, toliko mi blisko i toliko daleko.

Razvezala sam ostatak vremena u zlatni titraj srca, koje još uvijek preskače svoje poznate ritmove i, ponekad, zaluta u uspomene.

Shadow-of-soul 26.03.2015.

***

"Ustani iz noći obeshrabrenosti i umor će nestati iz tvoga srca, ovo jutro je puno sunca, puno ptica i cvijeća. Probudi se iz zimskoga sna nevesela bivanja, zakorači u novo proljeće. Ustani kao nekada kad si još bila djete veselja i sreće, prošeći vrtom u ovom svitanju i potraži skrivene simbole života. Zaviri u grm tek procvalih lješnjaka iz svakog pupoljka će ti se nasmješiti jedan od tvojih već zaboravljenih snova. Nasmješi se jutros, rastopi smijehom led sa smrznuta srca i učini ga spremnim za Ljubav."

dinajina sjećanja 04.04.2015.

***

Sva se godišnja doba
izmjenjuju u meni,
postojim.
U dva razlomka Ljubav
kao cijelo stane,
ne dvojim.

zahira 29.07.2015.

***

Odmorila bih se još malo ovdje, na ovoj plavoj planeti pa onda zaplovila u tu sekundu Duše, koja čini sto godina ljudskih i tek onda promijenila ovu haljinu tijela, koju sa toliko ljubavlju tek sada nosim.

Sjena duše 31.10.2015.

***

O ljubavi se ne priča:-)
o njoj se
sanja
pjeva
pleše
kipari i
sklada
Zbog nje se često
pati, smješka, plače
uvijek je mlada i kad je jako, jako stara!
:-))))
Riječi ko i ljudi, pokvare joj smisao,
natječu se samo ko je za kog disao.
Daleko je od taštine, ona daje sve miline:-))))

SarahBernardht 19.02.2016. (10:30)