RIJEČI - DANAS JE DAN NA P
RIJEČI
koje su bile moje najjače oružje
RIJEČI
koje su me liječile
RIJEČI
koje su me voljele i obožavale
RIJEČI
koje su bile "mlada Vesna Parun"
RIJEČI
koje su zamrle na usnama
RIJEČI
koje su duboko zakopane u meni
RIJEČI
bez pogreba, mise i karmina
RIJEČI
koje čupam
RIJEČI
sada
RIJEČI
oslobodite me ovog sužanjstva
DANAS JE DAN NA P
Petak
Konačno vikend i olakšanje
Što sam preživjela radni tjedan
Danas je dan na P
Poniženje
od nadređenih i podređenih
koji ne bi bili to što su sada
bez moje pomoći
Danas je dan na P
Pivo
Doping koji pomaže da prebrodim sve navedeno
Danas je dan na P
P.M.
Da pošaljem sve u p.m.
Danas je dan na P
Prijatelji
Da prijatelji koji nisu moji prijatelji
Prestanu biti prijatelji
Danas je dan na P
Procvjetali irisi
Prvi ove godine da prožmu moje srce
Danas je dan na P
Prelivene tuge
Da ne prepukne srce preteško od suosjećanja i ljubavi
Danas je dan na P
Preboljeti, preživjeti...
Danas je dan na P
Poljubac
Klimt, klinč i prožetost koja se ne može razdvojiti
Danas je dan na P
Preobrazba
U blogericu
Danas je dan na P
Pozlatile vam se dobre namjere, djela i riječi
Danas je dan na P
Pjesma
Što nastaje bez moje volje podsvjesno
Danas je dan na P
Pustite me na miru danas
Danas je dan na P
Pucat ću, pući ću, pokosit ću
Danas je dan na P
Prezreni
O znam, znam kako se osjećate
Danas je dan na P
Pjesma (opet)
Za koju me pita moja najmlađa kći
Danas je dan na P
Pretvoriti se u pjesmu
Pa makar na blogu
Danas je dan na P
Ja, praiskonska Eva
Stvorena da navodim na grijeh
Jedna
Jedina
Prava
Iz Raja
Zaklinjem se prahom od koga sam nastala
Da ću se vratiti Tebi Svemogući Bože
Da se pokajem
Danas je dan na P
Petak
Pozdrav
Hvala svima zbog kojih sam ovih 7 godina još uvijek na blogu:)
Oznake: prva objava
Danas je bio dobar dan.
Kada odem ponekad na facebuk pa me pita: Što vam je na umu? odvalim se od smijeha......da samo zna što mi je sve na umu :)
Ako ne cjepidlačim, prije 6 godina sam objavila post, točnije 2.4.2015. (da cjepidlačim) u kojem sam samo iznijela činjenice: postala sam jedna od onih 319 208 nezaposlenih.
Starija kći je završavala 4. gime, maturantica, odlikašica , malo nedostaje do 5.0!
Slijedi izabrani studij, a ja bez karijere (politički naprasno ukinute jer nisam politička nikad bila), izvora financiranja, egzistencije, hormončići poludjeli, boleštine eksplodirale, kilaža eksponencijalno narasla....koma.....svijet mi se rušio u nekoliko "filmova življenja".
Ne znam kako sam sve ovo vrijeme preživjela, ostala normalna, bila tu za moju djecu u svakom trenu kada su me trebali.....al' znam da još sam tu. I još dio one statistike stotine tisuća nezaposlenih. Unatoč sveučilišnoj diplomi i godinama iskustva.
Sada dolazi vrijeme i za mene....imala sam u zadnjih mjesec dana nekoliko značajnih razgovora s mojom doktoricom, kratkih, šokantnih....sve dođe na naplatu pa i dugotrajni stres.
A do mirovine još 8 godinica jahanja valova života, za koje točno znam kakvi su:izazovni, zahtjevni, onakve kakve volim, koji me potiču, dižu, potapaju, peru, onesvješćuju, izdižu i.....donose do obale kao pobjednicu surfanja životnim nedaćama, ne sumnjam uopće, al' ponekad.....ponekad klonem, izgubim dasku pod nogama i mislim da neću isplivati, gušim se, utapam, ostajem bez zraka, ne mogu disati.....ne znam koliko mi još život ovakivih surfanja sprema, al' znam da mi je u krvi izroniti, udahnuti i....boriti se dalje, zbog njih, zbog sebe.
U 6 godina, sin je maturirao, odselio i sada živi i radi u drugom gradu. Ima dobru ekipu na poslu iako radi malte ne za minimalac i sve što zaradi mu treba za preživljavanje.
Starija kći je danas položila zadnji ispit na 6. godini teškog fakulteta, zadnji ispit i to s visokom ocjenom,a prošli tjedan je dobila dekanovu nagradu za studenta godine....no ona bi nakon diplomskog malo putovala po svijetu?! ja u šoku....
Najmlađa će maturirati na godinu, onda faks i za nju...kako? od čega? ......sada polaže vozački za koji si je sama zaradila prošlo ljeto i vozi kao prava Niki Laudica uz pohvale instruktora po Zagrebu
Moj zakoniti moli Boga (a i ja s njim) da izdrži do kraja godine (postcovid upleo prste) dok ne stekne uvjete za mirovinu.
Onaj tko nije imao za kruh il' struju, ne zna o čemu govorim, (molim samo dobronamjerne primjedbe), život mi je ionako dao puno toga pa razmijem i imati i nemati, al' unatoč tome stalno dokazujem: Biti!
No to ima svoju cijenu, sve više osjećam, najčešće onu zdravstvenu. Tu priču tek tebam rasplesti, vidjeti što je kokoš, a što jaje kako je rekla moja doktorica, da bi znala što i kako dalje....
Danas je dobar dan.
Zbog svega.
Dobar.
A za sve ono teško, svakodnevno, već "normalno", molim Boga za snagu, iznova za carpe diem, iznova za moju djecu, zakonitog, mene, sve koje volim, sve koje znam, neka bude dobar dan.
Svaki.
Oznake: danas
„Malena nije nikada odrasla, zatočena u tijelu nevoljenog djeteta.“
Sjedila je u kuhinji sa svoje dvije, već poodrasle punoljetne, kćeri.
Komentirale su slučaj tragično preminule djevojčice.
Centar nije svemoguć, mora postupati po procedurama, davati preporuke sudu, dio je sustava. A sustav nije nikada pojedinac, pravo i pravda dva su različita pojma, jako to dobro znam kao dijete razvedenih roditelja.
Tada se to nije zvalo Centar već neka služba pri Sudu koji je odlučivao, o svemu.
Sjećam se da sam kao 5 i pol godišnjakinja pozvana izjasniti se na sud s kime želim živjeti: mamom ili tatom.
Teško pitanje za petogodišnje dijete kojmu tebaju i majka i otac.
Oni se oboje kunu da je vole, burni razvod je dovršen tri godine prije, skrbništvo dodjeljeno majci s pravom oca na jedan dugački vikend mjesečno, dva tjedna ljetnih i tjedan zimskih praznika.
Otac se odmah oženio i doveo drugu ženu u kuću koju su zajedno sagradili. Njih dvije su izbačene na ulicu. Pod prijetnjom oružjem majka je potpisala da se odriče kuće i svega iz tog braka, jedino djeteta ne.
Samohrana majka, uz pomoć svojih roditelja, podiže Malenu.
Stiže sudska tužba. Otac želi skrbništvo nad kćeri. Ima posao, ima kuću, ima novu ženu.
Majka ostaje bez posla, nema kuću, samo Malenu. Sele majčinim roditeljima.
Susjed njenih roditelja odigrava ulogu provodadžije. Upoznaje majku s muškarcem kojeg je ostavila žena i odvela njihovu malenu kći. On je želi oženiti, ali ona ostaje uporna: Pokušaj se prvo pomiriti sa svojom bivšom ženom, ako ni zbog koga drugoga, zbog svoje kćeri.
Otputovao je da pokuša jer joj je obećao, iako je znao ishod.
Vjenčali su se i uselile su k njemu u kuću.
Malena se sjeća da mu je sjela u krilo i rekla: Ti si isti kao moj tata. I zagrlila ga. I njega je prozvala tata.
Sunčano je prijepodne. Kroz starinski prozor sunce obasjava stare pločice u dugačkom hodniku suda. Ulaze u polutamu, polusvjetlo, majka i Malena.
Desno u hodniku na zadnjoj tamnoj drvenoj klupi, sjajnoj, lakiranoj, sjedi njen tata. Zove je: Dođi. Ona pogleda majku, smije li. Pušta je. Tata je grli i ljubi. Kaže: Došao sam po tebe. Ništa čudno, tako je dolazio svaki mjesec kada ju je mama ostavljala sudskoj službenici da je preda tati na vikend. Tako je odredio sud. I Centar. Tata je gleda, ima novu haljinicu, kikice s bijelim mašnama. Iz kaputa vadi veliku čokoladu. Toliku čokoladu nikada nije vidjela u životu. Daje joj čokoladu i kaže da bude dobra i kaže sudcu da želi biti sa svojim tatom.
Malena uzima čokoladu. Ne zna zašto, ali osjeća da nije slatka kao što je očekivala.
Vraća se majci koja joj kaže: Reci čiki unutra sve kako je kada te bude pitao.
Malena je pozvana, bez roditelja, u sudnicu. Ne sjeća se što ju je sve čiko pitao, ali zna da ju je mama učila da ne laže i da je tako i radila. Drugačije nije niti znala niti umjela.
Pozvani su i roditelji u sudnicu, nakon kratkog razgovora s Malenom.
Malena ostaje s majkom.
I dalje će viđati oca jednom mjesečno.
I dalje će pješačiti s njim 4 kilometra do auto-puta da uhvate autobus za njegov grad.
I dalje će ga zvati tata, kao i onog dugog, za kojeg zna, da joj nije tata, ali živi s njim.
Još će se puno puta suditi zbog alimentacije, ali nikada je više nitko neće pitati s kim želi živjeti.
Malena voli i mamu i tatu. Pravog tatu. I zna da ne mogu živjeti zajedno. Svjedno joj nedostaje njen tata. Želi s njime šetati svaki dan, kroz gradski park, držeći ga za ruku. Ali on živi u drugom gradu. I vide se rijetko.
Malena već ide u školu-
Želi da njen tata dođe pred njenu školu da druga djeca vide da i ona ima tatu. Želja joj se ostvarila tek u četvrtom osnovne.
Zašto nikada o tome ne pričaš? pita ju starija kći.
Zastaje.
Razmišlja.
Oči se pune suzama.
Zato što me i danas još uvijek boli.
Malena pamti sve, zaključana u sjećanjima na sustav, centar, sud......ne želi se toga sjećati.
Malena
Oznake: malena
< | travanj, 2021 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Nijedan čovjek nije Otok sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese Grumen zemlje - Europe je manje, kao da je odnijelo kakav Rt; Posjed tvoga Prijatelja ili Tvoj vlastiti; smrt svakog čovjeka smanuje Mene; jer sam obuhvaćen u Čovječanstvu; i zato nikada ne pitaj kome Zvono zvoni; Tebi zvoni. (John Donne)
Ja sam
Plimni val
Vulkan proključao iz dubine
Gejzir u zraku što se raspršuje
Tisućama kapljica sunca
Brzina misli što bježi vjetru uma
Nedostajući element svemira
Ja sam
Mirna šuma u ljetno popodne
Sjeverna vlažna mahovina
Na deblu života
Srna na izvoru oprezna
Da lovinom ne postane
Zemlja u iskonskom obliku
Ja sam
Totalno drugačija od sebe nekad
Ni manja ni veća neg' drugi
Osjećajući se tako malom
U ovom velikom životu
Što ga nastanjujemo
Voljno
Ja sam
Rođena umrla oplakana pokopana
Nebrojeno puta do sada
Žestoka u borbi za dobro
Beskompromisna kada je Život u pitanju
Ljubavlju stvorena
Ljubavlju nastavljam
Živim_
***
Ja sam jaka
i mogu sve sama
pomicati brda i ostvarivati snove,
ali tvrdoglavo prešućujem priznati
koliko mogu biti slaba
kada se u sebi lomim
ili kada me prekrije val vlastitog straha.
Čuvarica pinkleca 07.03.2015.
***