white lilith https://blog.dnevnik.hr/whitelilith

srijeda, 07.07.2021.

Malena i Klepetan

Ljubavna priča koju su desetljećima pratili i u Hrvatskoj, a i u svijetu.
Pisala sam o njoj prije 7 godina, kada sam tek došla na blog, na poticaj naše blogerice, tada Valcerice, danas Lastavice, jer je posjetila Lonjsko polje, Čigoč, selo u kojem se gnijezde rode, ali nije znala ovu priču.
Prije 28 godina, Malenu je našao slomljena krila, te njegovao domar osnovne škole u Slavonskom Brodu, predgrađu Varoš. Preživjela je.
19 godina joj je dolazio isti partner, svako proljeće u gnijezdo, odgajali su novi podlmladak roda. Kako Malena nije mogla letjeti, ostajala je u Varošu pod brigom i skrbi Stjepana cijele godine, a svako novo proljeće, Klepetan joj se vraćao.
Jedne je godine vođena epska bitka za opstanak jer je drugi rodan sletio Malenoj u gnijezdo. Klepetan ga je otjerao.
On je izabrao svoju životnu družicu.
Svake godine joj se vraćao.
A ona ga je čekala.
U njihovom gnijezdu.
I svake godine nove su generacije njihovog podmlatka (66 roda) kretale iz Varoša u Slavonskom Brodu put Afrike.
I svake godine nepogrešivo je nalazio put nazad do njihova gnijezda.
Simbol grada Slavonskog Broda, moga rodnog grada, je roda na grbu. Nema slučajnosti.
Puno možemo naučiti iz ove fauna priče, zar ne?!
Malena.



Oznake: malena

07.07.2021. u 13:14 • 26 KomentaraPrint#^

srijeda, 07.04.2021.

Malena i Centar

„Malena nije nikada odrasla, zatočena u tijelu nevoljenog djeteta.“

Sjedila je u kuhinji sa svoje dvije, već poodrasle punoljetne, kćeri.
Komentirale su slučaj tragično preminule djevojčice.

Centar nije svemoguć, mora postupati po procedurama, davati preporuke sudu, dio je sustava. A sustav nije nikada pojedinac, pravo i pravda dva su različita pojma, jako to dobro znam kao dijete razvedenih roditelja.

Tada se to nije zvalo Centar već neka služba pri Sudu koji je odlučivao, o svemu.
Sjećam se da sam kao 5 i pol godišnjakinja pozvana izjasniti se na sud s kime želim živjeti: mamom ili tatom.

Teško pitanje za petogodišnje dijete kojmu tebaju i majka i otac.
Oni se oboje kunu da je vole, burni razvod je dovršen tri godine prije, skrbništvo dodjeljeno majci s pravom oca na jedan dugački vikend mjesečno, dva tjedna ljetnih i tjedan zimskih praznika.

Otac se odmah oženio i doveo drugu ženu u kuću koju su zajedno sagradili. Njih dvije su izbačene na ulicu. Pod prijetnjom oružjem majka je potpisala da se odriče kuće i svega iz tog braka, jedino djeteta ne.
Samohrana majka, uz pomoć svojih roditelja, podiže Malenu.
Stiže sudska tužba. Otac želi skrbništvo nad kćeri. Ima posao, ima kuću, ima novu ženu.
Majka ostaje bez posla, nema kuću, samo Malenu. Sele majčinim roditeljima.
Susjed njenih roditelja odigrava ulogu provodadžije. Upoznaje majku s muškarcem kojeg je ostavila žena i odvela njihovu malenu kći. On je želi oženiti, ali ona ostaje uporna: Pokušaj se prvo pomiriti sa svojom bivšom ženom, ako ni zbog koga drugoga, zbog svoje kćeri.
Otputovao je da pokuša jer joj je obećao, iako je znao ishod.
Vjenčali su se i uselile su k njemu u kuću.
Malena se sjeća da mu je sjela u krilo i rekla: Ti si isti kao moj tata. I zagrlila ga. I njega je prozvala tata.

Sunčano je prijepodne. Kroz starinski prozor sunce obasjava stare pločice u dugačkom hodniku suda. Ulaze u polutamu, polusvjetlo, majka i Malena.
Desno u hodniku na zadnjoj tamnoj drvenoj klupi, sjajnoj, lakiranoj, sjedi njen tata. Zove je: Dođi. Ona pogleda majku, smije li. Pušta je. Tata je grli i ljubi. Kaže: Došao sam po tebe. Ništa čudno, tako je dolazio svaki mjesec kada ju je mama ostavljala sudskoj službenici da je preda tati na vikend. Tako je odredio sud. I Centar. Tata je gleda, ima novu haljinicu, kikice s bijelim mašnama. Iz kaputa vadi veliku čokoladu. Toliku čokoladu nikada nije vidjela u životu. Daje joj čokoladu i kaže da bude dobra i kaže sudcu da želi biti sa svojim tatom.
Malena uzima čokoladu. Ne zna zašto, ali osjeća da nije slatka kao što je očekivala.
Vraća se majci koja joj kaže: Reci čiki unutra sve kako je kada te bude pitao.

Malena je pozvana, bez roditelja, u sudnicu. Ne sjeća se što ju je sve čiko pitao, ali zna da ju je mama učila da ne laže i da je tako i radila. Drugačije nije niti znala niti umjela.
Pozvani su i roditelji u sudnicu, nakon kratkog razgovora s Malenom.

Malena ostaje s majkom.
I dalje će viđati oca jednom mjesečno.
I dalje će pješačiti s njim 4 kilometra do auto-puta da uhvate autobus za njegov grad.
I dalje će ga zvati tata, kao i onog dugog, za kojeg zna, da joj nije tata, ali živi s njim.

Još će se puno puta suditi zbog alimentacije, ali nikada je više nitko neće pitati s kim želi živjeti.
Malena voli i mamu i tatu. Pravog tatu. I zna da ne mogu živjeti zajedno. Svjedno joj nedostaje njen tata. Želi s njime šetati svaki dan, kroz gradski park, držeći ga za ruku. Ali on živi u drugom gradu. I vide se rijetko.
Malena već ide u školu-
Želi da njen tata dođe pred njenu školu da druga djeca vide da i ona ima tatu. Želja joj se ostvarila tek u četvrtom osnovne.

Zašto nikada o tome ne pričaš? pita ju starija kći.

Zastaje.
Razmišlja.
Oči se pune suzama.

Zato što me i danas još uvijek boli.

Malena pamti sve, zaključana u sjećanjima na sustav, centar, sud......ne želi se toga sjećati.



Malena


Oznake: malena

07.04.2021. u 14:05 • 25 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< listopad, 2021  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Listopad 2021 (1)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (4)
Lipanj 2021 (1)
Svibanj 2021 (2)
Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (2)
Siječanj 2021 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Srpanj 2020 (1)
Lipanj 2020 (3)
Svibanj 2020 (1)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (1)
Listopad 2019 (1)
Rujan 2019 (1)
Kolovoz 2019 (1)
Srpanj 2019 (2)
Svibanj 2019 (1)
Travanj 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (1)
Studeni 2018 (1)
Listopad 2018 (1)
Kolovoz 2018 (3)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (1)
Rujan 2017 (3)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (4)
Travanj 2017 (2)
Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (2)
Prosinac 2016 (1)
Studeni 2016 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Nijedan čovjek nije Otok sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese Grumen zemlje - Europe je manje, kao da je odnijelo kakav Rt; Posjed tvoga Prijatelja ili Tvoj vlastiti; smrt svakog čovjeka smanuje Mene; jer sam obuhvaćen u Čovječanstvu; i zato nikada ne pitaj kome Zvono zvoni; Tebi zvoni. (John Donne)

Space Oddity


Ja sam
Plimni val
Vulkan proključao iz dubine
Gejzir u zraku što se raspršuje
Tisućama kapljica sunca
Brzina misli što bježi vjetru uma
Nedostajući element svemira

Ja sam
Mirna šuma u ljetno popodne
Sjeverna vlažna mahovina
Na deblu života
Srna na izvoru oprezna
Da lovinom ne postane
Zemlja u iskonskom obliku

Ja sam
Totalno drugačija od sebe nekad
Ni manja ni veća neg' drugi
Osjećajući se tako malom
U ovom velikom životu
Što ga nastanjujemo
Voljno

Ja sam
Rođena umrla oplakana pokopana
Nebrojeno puta do sada
Žestoka u borbi za dobro
Beskompromisna kada je Život u pitanju
Ljubavlju stvorena
Ljubavlju nastavljam
Živim_

Vaše riječi na mom Orionovom putovanju...

Stavih srce na proplanak
tamo gdje jesen obara
zadnje znakove ljeta.
Izdrži srce
ostani vjerno sebi i korijenju
i rasti
izrasti iznad horizonta prolaznosti.
Tamo gore je sunce
tamo gore je beskraj i san...

dinajina sjećanja 26.02.2015.

***

Ja sam jaka
i mogu sve sama
pomicati brda i ostvarivati snove,
ali tvrdoglavo prešućujem priznati
koliko mogu biti slaba
kada se u sebi lomim
ili kada me prekrije val vlastitog straha.

Čuvarica pinkleca 07.03.2015.

***

svladavam
onu prirodnu udaljenost
zvijezde do zvijezde
sebe do sebe
učeći ponovno se voljeti
kao nitko do sada

SarahBernardht 23.03.2015.

***

Iza tamne zime, koja je svojim ledom držala moje srce u okovima šutnje, izronila sam u ovo čudno proljeće, toliko mi blisko i toliko daleko.

Razvezala sam ostatak vremena u zlatni titraj srca, koje još uvijek preskače svoje poznate ritmove i, ponekad, zaluta u uspomene.

Shadow-of-soul 26.03.2015.

***

"Ustani iz noći obeshrabrenosti i umor će nestati iz tvoga srca, ovo jutro je puno sunca, puno ptica i cvijeća. Probudi se iz zimskoga sna nevesela bivanja, zakorači u novo proljeće. Ustani kao nekada kad si još bila djete veselja i sreće, prošeći vrtom u ovom svitanju i potraži skrivene simbole života. Zaviri u grm tek procvalih lješnjaka iz svakog pupoljka će ti se nasmješiti jedan od tvojih već zaboravljenih snova. Nasmješi se jutros, rastopi smijehom led sa smrznuta srca i učini ga spremnim za Ljubav."

dinajina sjećanja 04.04.2015.

***

Sva se godišnja doba
izmjenjuju u meni,
postojim.
U dva razlomka Ljubav
kao cijelo stane,
ne dvojim.

zahira 29.07.2015.

***

Odmorila bih se još malo ovdje, na ovoj plavoj planeti pa onda zaplovila u tu sekundu Duše, koja čini sto godina ljudskih i tek onda promijenila ovu haljinu tijela, koju sa toliko ljubavlju tek sada nosim.

Sjena duše 31.10.2015.

***

O ljubavi se ne priča:-)
o njoj se
sanja
pjeva
pleše
kipari i
sklada
Zbog nje se često
pati, smješka, plače
uvijek je mlada i kad je jako, jako stara!
:-))))
Riječi ko i ljudi, pokvare joj smisao,
natječu se samo ko je za kog disao.
Daleko je od taštine, ona daje sve miline:-))))

SarahBernardht 19.02.2016. (10:30)