white lilith https://blog.dnevnik.hr/whitelilith
utorak, 19.05.2020.
Sve je dobro.....što se dobro svrši!
O mojoj bak(ut)i zmajici sam već pričala, spominjala je.
Imala je cca metar i po', al' djelovala je kao Amazonka, nadvisujući svojom unutarnjom veličinom i snagom i većinu muškaraca, zračeći tako baš to - svoju unutarnju snagu.
Silno sam ponosna (i dan-danas, kada je već odavno nema) što sam baš od nje potekla, što mi je baš ona bila bakuta.
Bila je stroga majka.
Kod nje nije bilo popuštanja. Mama bi morala izabrati i donijeti šibu iz šljivika kojom bi je kaznila.
Ujaka je zadnji put ošamarila kada je imao 16. Tada ju je uzeo za ruku i rekao: Nikad više!
Tetu je mazila davši moju mamu, kao prvorođenu (ta bila joj je podsjetnik od datuma vjenčanja do njenog rođena, da „nije bila luda“ ona, već njen budući muž), svojoj majci na odgoj jer ona nije mogla skrbiti za obje odjednom. U ratu. Činjenica. I nisam je zbog toga manje voljela.
Najmlađu svoju, 16 godina nakon moje mame,nazvavši je po sebi, razmazila je do besvjesti,a ova je to obilato koristila. I u poznoj dobi, uzrokovala joj je grčenje želuca i čireve, pa sam ja unuka (opet), u neko doba noći, skakala i vozila je na hitnu. Nakon 2 il' 3 dana saznala bih da ju je najmlađa zvala i, posljedično tome, uzrokovala želučane i ine tegobe...koje sam ja onda, opet, njegovala. Uporno. 15 godina. U tišini.
Za mene je bila uzor, od malena. Ta ja sam bila prva unuka. Ujedno i prvi podsjetnik na obiteljsku sramotu. Rastavu. Ni crkveni brak moje mame (s partijašem) ne traje do smrti, nije joj mogla oprostiti „zaluđena“ dogmom. I spočitavala bi joj to u svakoj mogućoj prilici, sve do jednom. Kada je mama ustala i rekla: Znam ja izračunati kada sam se rodila, a kada ste se vjenčali. Ti i tata.
Ni onda se ne predavši, rekla je: Nisam ja bila luda, tvoj je ćaća bio lud.
I od tada su sve diskusije na tu temu bile završene.
Bila sam 7. razred osnovne i tema sastava je bilo Sunce. Napisala sam sastavak: Imam dva sunca: moju mamu i moju baku. Natjerali su me da ga čitam pred cijelom školom. (Na)Učila sam da ne plačem dok su svi drugi cmizdrili, cijela zbornica i škola. Spasila je život mojoj mami doniravši joj bubreg, inače bi je izgubila u 6. osnovne. I ostala zaista bez igdje ikoga, jer moj otac (s kojim nisam rasla) nije ni pitao za mene te dvije godine dok je mama bila u bolnici, boreći se za život (prihvaćanjem doniranog bubrega). No sve je to sada aorist.
Uglavnom, najveća mi je mana što nisam dovoljo romantičarka ružičastih naočala. Kada volim, volim apsolutno, al' to me ne sprečava da vidim i ono što nije ok. Tako i moja bakuta, postavši heroj u našoj obitelji, dobivši moju zahvalnost za vjeke vjekova jer mi je po drugi put u životu darovala moju mamu, nije bila baš takva svetica u mojim očima.
Znala sam, vidjela, zašto je to napravila. I ražalostilo me, pa sam to potisnula. Nije to učinila iz ljubavi prema mojoj majci, nego prvenstveno iz ljubavi prema svojoj drugoj djeci, da ne bi od njih bilo traženo donorstvo.....Unatoč tome, ona je ostala moja bak(ut)a zmajica. Moja ljubav, moje sunce, moj uzor.
I nije bila obična seoska žena, školovala se u Domaćičkoj školi kralja Petra u Sremskoj Kamenici prije 2. svjetskog rata. Moj pradjed (čija je slika i prilika bila, osim spola) ju je poslao tamo (kao 14-ogodišnjakinju) pokazujući da razmišlja „izvan okvira“ i to tridesetih godina prošlog stoljeća.
I sada, dok ovo pišem, više me ne čudi zašto sam „crna ovca“ u obitelji. Pa generacije prije mene su bile svoje, drugačije...
Živjevši do 90-e, od 63-e kao udovica, 45 godina, pola života, samo s jednim bubregom...uvijek se zauzimajući za obitelj (pa i kada je griješila, dodajem ja), ona je moj uzor.
Puno bih još mogla o njenom životu i utjecaju na našu obitelj (od njenog ogromnog vrta, toplih kiflica koje se tope u ustima, pogače, šlingeraja, otvorenog uma i načitanosti i u devedesetoj...) do razočaranja u onoga kome je ostavila sve, bezumnog branjenja razmaženice, toleriranja tete jer je njena „jarculja“ uporna do „toleriranja" i moje mame, drugačije, tople, nježne, brižne na onaj meki ženski način, a koju nije ni podigla (već njena majka) već poslala u daljnje škole s 10....mogla bih. No želim još nešto važno uz moju bak(ut)u reći: Tek me je ona naučila kako, u skladu sa samim sobom, otpustiti svoje drage koji odlaze. Mamu 18 godina nakon što je otišla i koju nisam naučila isplakati.
Kada je moja baka umrla, poslala sam svoju najmlađu kći u lokalnu kvartovsku trgovinicu po bilo kakav crveni lampion.
Manji lampion od toga nisam nikada vidjela. A gorio je 76 sati!!!! Za to sam vrijeme ja slušala glazbu na laptopu, pila i opraštala se od moje bakute. Tri dana.
I nazvala tetu, izrecitirala joj pjesmu. Odakle ti to? Pitala me. Tko je to napisao? Ja, rekla sam kroz suze.
Teta je tražila da ponesem tu pjesmu na sahranu. Pokazala sam joj. Pitala me može li je malo zadržati. Samo sam kimnula glavom.
A na sahrani je moj bratić, svećenik, pročitao moju pjesmu....
MOJOJ BAKUTI
Tvoje svijetlo postojano,
Svijetli,
Na putu u vječnost.
Ti si bila štit.
Ti si bila mač.
Za svu tvoju ljubav,
Zauvijek,
Hvala.
„Budi mi zbogom moja mala
Za svu tvoju ljubav
Zauvijek hvala.
Budi mi zbogom moja mala
U srcu čuvam sve što si mi dala.“
Tvoje svijetlo postojano,
Svijetli,
Kroz nas,
Koji te volimo,
Kroz nas,
Koji te pratimo
I ostajemo čekati poziv,
Na putovanje.
Budi mi zbogom.
06.07.2012. 16.27 petak
Sve je dobro što se dobro svrši, bila je njena najčešće ponavljana poslovica, na koju sam se ja (počevši od određene teenagerske dobi) smijala kao blesava i govorila: Imaš pravo bako!
Draga moja bak(ut)o, još uvijek čekam svršetak ove moje životne priče i nadam se snazi i vjeri u Život kakve si Ti imala, do Kraja.
Oznake: bak(ut)a
| < | svibanj, 2020 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Kolovoz 2024 (1)
Travanj 2024 (1)
Ožujak 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Studeni 2023 (3)
Lipanj 2023 (3)
Svibanj 2023 (1)
Travanj 2023 (2)
Veljača 2023 (1)
Siječanj 2023 (1)
Prosinac 2022 (1)
Studeni 2022 (1)
Kolovoz 2022 (5)
Srpanj 2022 (1)
Lipanj 2022 (1)
Travanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2022 (1)
Listopad 2021 (1)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (4)
Lipanj 2021 (1)
Svibanj 2021 (2)
Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (2)
Siječanj 2021 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Srpanj 2020 (1)
Lipanj 2020 (3)
Svibanj 2020 (1)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (1)
Listopad 2019 (1)
Rujan 2019 (1)
Kolovoz 2019 (1)
Srpanj 2019 (2)
Svibanj 2019 (1)
Travanj 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (1)
Studeni 2018 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Nijedan čovjek nije Otok sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese Grumen zemlje - Europe je manje, kao da je odnijelo kakav Rt; Posjed tvoga Prijatelja ili Tvoj vlastiti; smrt svakog čovjeka smanuje Mene; jer sam obuhvaćen u Čovječanstvu; i zato nikada ne pitaj kome Zvono zvoni; Tebi zvoni. (John Donne)
Space Oddity
Ja sam
Plimni val
Vulkan proključao iz dubine
Gejzir u zraku što se raspršuje
Tisućama kapljica sunca
Brzina misli što bježi vjetru uma
Nedostajući element svemira
Ja sam
Mirna šuma u ljetno popodne
Sjeverna vlažna mahovina
Na deblu života
Srna na izvoru oprezna
Da lovinom ne postane
Zemlja u iskonskom obliku
Ja sam
Totalno drugačija od sebe nekad
Ni manja ni veća neg' drugi
Osjećajući se tako malom
U ovom velikom životu
Što ga nastanjujemo
Voljno
Ja sam
Rođena umrla oplakana pokopana
Nebrojeno puta do sada
Žestoka u borbi za dobro
Beskompromisna kada je Život u pitanju
Ljubavlju stvorena
Ljubavlju nastavljam
Živim_
***
***
Ja sam jaka
i mogu sve sama
pomicati brda i ostvarivati snove,
ali tvrdoglavo prešućujem priznati
koliko mogu biti slaba
kada se u sebi lomim
ili kada me prekrije val vlastitog straha.
Čuvarica pinkleca 07.03.2015.
***