I sad', kad' je sve gotovo, kada je prošlo....lako je biti general poslije bitke (oduvijek), osmišljavati i braniti „nepostojeće“ strategije...
Život je sada, život se živi, sa svim pogrešnim odlukama i koracima pomiriti se trebamo da bismo mogli dalje, da bismo gradili dalje, da bismo rasli...i bili bolji ljudi.
Najprije se sjetim moje svemirske.............velike duše koja je sebe davala za druge.....Hvala ti Vesna, pokušavamo biti bolji ljudi, vjerujem, svi mi iz tvog' pinkleca.
Još jedan veliki smije se sa zvijezdama, zajedno s njom...negdje gore među zvijezdama i s anđelima, koji pripada malom krugu velikih ljudi.........Zamisli!...moj naklon (pogotovo nakon što sam pogledala snimku koncerta) Massimo....
A sada želim pozdraviti sve one male velike duše koje su došle ovdje da nam pokažu kako je život dragocijen i lijep....moja najmlađa je poseban podsjetnik na to da nikada ne kažem: Nikad' (više)! I kako nas Bog, svemir il' viša sila podsjeti, blagosivlje, podržava u......dobrom!
Naši Vatreni podsjetili su nas na najveću dragocjenost u našim životima: zajedništvo; nije li i stara narodna: Složna braća kuću grade, a nesložna razgrađuju, podsjetnik na istinu.
Blog je mjesto na kojem se povremeno pojavim, ali koje živim ...i osjećam pripadnost, ponos i radost kada se vraćam u poznati zagrljaj, kao kući vlastitoj obitelji....
Nije li i Božić podsjetnik na rođenje Njegovo i Svetu obitelj....tu svetost danas mnogi opovrgavaju jer zaboravljaju da prijatelje biramo sami, al' obitelj nasljeđujemo....
A čovjek bez korijena ne zna ni tko je ni što je ni kuda ide (ni kolike su mu mogućnosti).
I mislila sam da ništa neću pisati, ali moje riječi (oduvijek) traže svoj put...možda će biti neshvaćene, možda će biti negativno ocijenjene, neprihvaćene il' odbačene, ali su tu i izaći su morale u svijet....da budu... jer postoje, kao i ja, kao i moje misli, kao i moji osjećaji....
Hvala svima koji razumiju, dijele i suosjećaju....nismo sami...zajeno smo tu na Zemlji prema kojoj se ponekad odnosimo maćehinski, uzimajući zdravo za gotovo da imamo pravo, a bez obveze, na sve.
Nemamo.
Ali puno toga je u našoj moći, puno toga možemo.....i trebamo...za nas, za sve naše koji jesu i koji će doći.
Želim vam novu 2023. ispunjeniju dobrim više no dosad u životu! S ljubavlju.
Oznake: nova
< | siječanj, 2023 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Nijedan čovjek nije Otok sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese Grumen zemlje - Europe je manje, kao da je odnijelo kakav Rt; Posjed tvoga Prijatelja ili Tvoj vlastiti; smrt svakog čovjeka smanuje Mene; jer sam obuhvaćen u Čovječanstvu; i zato nikada ne pitaj kome Zvono zvoni; Tebi zvoni. (John Donne)
Ja sam
Plimni val
Vulkan proključao iz dubine
Gejzir u zraku što se raspršuje
Tisućama kapljica sunca
Brzina misli što bježi vjetru uma
Nedostajući element svemira
Ja sam
Mirna šuma u ljetno popodne
Sjeverna vlažna mahovina
Na deblu života
Srna na izvoru oprezna
Da lovinom ne postane
Zemlja u iskonskom obliku
Ja sam
Totalno drugačija od sebe nekad
Ni manja ni veća neg' drugi
Osjećajući se tako malom
U ovom velikom životu
Što ga nastanjujemo
Voljno
Ja sam
Rođena umrla oplakana pokopana
Nebrojeno puta do sada
Žestoka u borbi za dobro
Beskompromisna kada je Život u pitanju
Ljubavlju stvorena
Ljubavlju nastavljam
Živim_
***
Ja sam jaka
i mogu sve sama
pomicati brda i ostvarivati snove,
ali tvrdoglavo prešućujem priznati
koliko mogu biti slaba
kada se u sebi lomim
ili kada me prekrije val vlastitog straha.
Čuvarica pinkleca 07.03.2015.
***