white lilith https://blog.dnevnik.hr/whitelilith

četvrtak, 21.10.2021.

Gori

Šutnja je zlato,
govor je srebro.

Kad zašutim,
onako muški,
inatljivo,
tvrdo
ja žena,
inatljiva,
meka.

Šutim
mekše od tebe,
ranjivije,
plačljivije,
bolnije,
ljekovitije.

Kad zašutim,
kažem ti sve,
šutnjom,
suzom,
pogledom.

Progovorim.
Bujice nose,
mostovi se ruše,
vulkani eruptiraju.

Kad zašutim,
lelek sebra ječi
u izgubljenom vremenu.

Šutim rukama
obudovjelim.

Kad zašutim...

O Moja Ti (iz poštovanja, prva velika slova :))
Svemirska moja
i sve predivne žene koje trče s vukovima
za Vas



Oznake: Gori, šuti, govori

21.10.2021. u 20:21 • 36 KomentaraPrint#^

srijeda, 22.09.2021.

Ravnodnevnica

Provjeravam boje svitanja jutros
Ispraćam prvi brod ka kopnu
Uskoro će se sresti na rubovima obzora
Sunce i Mjesec
Ostaje mir i težina vreline ljeta
Slutim već jesenske magle u pogledu
Ljeto na odlasku ostavit će poruku
Jeseni što dolazi:
Dobro došla!

Oznake: ravnodnevnica

22.09.2021. u 07:00 • 20 KomentaraPrint#^

subota, 04.09.2021.

Jedno sasvim ne-obično prijateljstvo

Moj otočki raj smješten je u šibenskom arhipelagu.
Za Šibenik me vežu veze i prije nego sam znala i upoznala moj otočki raj.
Znam da Život, Bog, Svemir, Sudbina posloži.
Početak je školske godine, a ja sam se sjetila jednog kraja.
4. razreda osnovne kada je Jadran rekao: Selim se na Jadran.
Početkom iduće školske godine stiže nam razglednica iz kraljevskog grada Šibenika. Nedugo nakon toga i dvije kuverte. U jednoj su bili papirići s muškim imenima, a u drugoj sa ženskima.
Razrednica je rekla:Tko se želi dopisivati s novim Jadranovim prijateljima, neka dođe i izvuče papirić!
Izvukla sam ime za koje nisam bila sigurna ni da je žensko, ali me na kraju razrednica uvjerila da je iz dobre kuverte. Ni prezime nikad nisam čula. Čista egzotika.
Počela su pisma Slavonija – Dalmacija. Tada je to, uz telefon, bio jedini način komunikacije.
Tri godine poslije, moja teta kupuje kuću na ovom otočkom raju. Vodit' će me na more. Uzbuđena pišem pismo-prijateljici i dogovaramo se koje nedjelje u kojem mjesecu ćemo se naći na obali otoka (mali porat), znak raspoznavanja (više ne znam koji) je isto bio dogovoren, kao i sat (konačno) uživo susreta. Ne znamo niti jedna kako ona druga izgleda.
Al' onda opet život. Sedamdesetih nema „pruge“ (broda ) za preko.
Došla moja 13-godišnja prijateljica, ostavila mater na obali (na plaži) uz njeno dopuštenje i skočila u more.
Krapanj je samo 300 metara udaljen od obale.
Moram u ovoj priči spomenuti i jednu domaću legendu koja je moju prijateljicu ispratila nazad na kopno da ne pliva sama nazad na obalu jer je mene uhvatio grč i nisam mogla.
Domaću otočku legendu koje, na žalost, više nema, a koji je mojoj najmlađoj lovio ribice da joj skuham juhu (skoro se ugušila jer nije znala gutati, a ribica joj bila fina)....učio pecati moga i kumova sina, uvijek smo se rado podružili kada bi došli ovdje, naučio me, kao klinku, kako raspoznati zvijezde i znati hoće li sutra biti lijepo vrijeme...znan po nadimku Čanče. Neka su mu mirna nebeska mora!
Nikad si nismo čestitale Božić, Novu godinu il' Uskrs. Nikad si nismo čestitale ni rođendane.
Al' kad je izbio rat, moja me je Zoja nazvala i rekla: Dođi k nama u Šibenik da ti mater može na dijalizu, kod nas radi odjel za dijalizu! Nije bilo dugo, i ona je iskusila rat.
I (gotovo) svako ljeto jedan dan je samo naš.
Uživo.
Naravno da smo u priču uvukle i naše muževe, djecu, a ona i unuka.
I svako ljeto kao da vrijeme nije stalo, nastavile smo ondje gdje smo prošle godine stale. I nadoknadimo sve. Ljubavlju i prijateljstvom.
Već 46 godina.
I trajemo.
Jedno sasvim ne-obično prijateljstvo.

Oznake: prijateljstvo

04.09.2021. u 14:14 • 27 KomentaraPrint#^

petak, 16.07.2021.

"F****** six years - jujujuju - ocjena izvrstan!

Morala sam.
Najprije : ijujujuju! do Šibenika se čulo.
A sad cmizdrim ko kišna godina, od sreće.
Moja je kći diplomirala.
S ocjenom izvrstan.
Medicinu.
Nakon 6 godina.
Redovno.
S uvijetom stipendije.
S prosječnom ocjenom blizu 4,5.
S dekanovom nagradom ove godine.
S volontiranjem,
organizacijom kongresa Hitne medicine svake godine,
predstavništvom u Studentskom zboru svih 6 godina,
osnivanjem foto sekcije na fakultetu.....
sa studentskim radom svako ljeto, pa i preko godine,
to su samo službeni podaci....
sve ono između, što je moja kći postala bolji čovjek na n-tu, raširila krila i leti, leti.....
što je druga u obitelji sa sveučilišnom diplomom...
što je 6 godina muke, nespavanja i brige ostalo iza nas...
u ovih 6 godinica ja sam radila 1,2 godine, imala naknadu za nezaposlene 1,5 godina, malu ušteđevinu...znači punila kućni budžet ni 3 godine, a do tada je moje učešće bilo 70-80% kućnog budžeta....ostala bez posla sa 50+ i bez mogućnosti novog zaposlenja u malom gradu gdje gradonačelnik (po 3. put) i pod istragama i dalje postavlja svoje, poništava i namješta natječaje (doživjela na svojoj koži 3 puta)....
Ovisili o suprugovom malom paušalnom obrtu, stipendiji županije, pomoći rođakinje iz inozemstva (koja je pomagala koliko ona hoće, a ne koliko zaista treba(cca 30% više), bili zahvalni do neba na svemu tome, a opet.....muka živa svaki božji dan.
Zato neprospavane noći i briga....egzistencija, ne moja i moga zakonitog nego nas, obitelji, djece....
Pa i sin je otišao "trbuhom za kruhom" prije 5 godina....da se sam uzdržava.
Mlađa kći tek nagodinu maturantica, a onda nova borba jer i ona je odlikašica i studirati će.

Moja doktorica.
Vrijedilo je.
I vrijedi.
Ma što dalje bilo.
Sretno ti bilo u životu doktorice moja.
Ponosna do neba, preponosna na tebe.
Ljubim.
Vtm.

Oznake: život na n-tu

16.07.2021. u 10:20 • 41 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 12.07.2021.

Veliko spremanje

Nekada se veliko spremanje obavljalo dva puta godišnje: za Božić i za Uskrs.
Jesensko bi počelo već prije Svisveta (Svih Svetih), nakon Miholjskog ljeta, s početkom sezone zatvaranja prozora i grijanja. Svi vanjski radovi bi prestajali, plodovi ubrani, zimnica napravljena i radovi su selili u zatvoreni prostor. Potrajalo bi i do Božića. Temeljito, sveobuhvatno.
Proljetno je bilo vezano za početak novog ciklusa života, u proljeće, prije Uskrsa. Također temeljito, sveobuhvatno. Prozori su se otvarali, grijanje je doduše još radilo, ali pripreme za novi ciklus su počinjale.
Poanta je u tome da se spremalo i držalo urednim cijele godine, ali ova dva velika spremanja imala su značaj pripreme za velike blagdane, okupljanje obitelji i uživanje u zajedništvu i blagodatima života.
Koliko često spremamo unutar sebe?
Jesu li dovoljna (simbolično) dva velika spremanja godišnje?
Koliko smo temeljiti i sveobuhvatni?
I najbitnije: Jesmo li iskreni prema sebi i zadovoljni rezultatom?

Oznake: spremanje

12.07.2021. u 06:04 • 24 KomentaraPrint#^

srijeda, 07.07.2021.

Malena i Klepetan

Ljubavna priča koju su desetljećima pratili i u Hrvatskoj, a i u svijetu.
Pisala sam o njoj prije 7 godina, kada sam tek došla na blog, na poticaj naše blogerice, tada Valcerice, danas Lastavice, jer je posjetila Lonjsko polje, Čigoč, selo u kojem se gnijezde rode, ali nije znala ovu priču.
Prije 28 godina, Malenu je našao slomljena krila, te njegovao domar osnovne škole u Slavonskom Brodu, predgrađu Varoš. Preživjela je.
19 godina joj je dolazio isti partner, svako proljeće u gnijezdo, odgajali su novi podlmladak roda. Kako Malena nije mogla letjeti, ostajala je u Varošu pod brigom i skrbi Stjepana cijele godine, a svako novo proljeće, Klepetan joj se vraćao.
Jedne je godine vođena epska bitka za opstanak jer je drugi rodan sletio Malenoj u gnijezdo. Klepetan ga je otjerao.
On je izabrao svoju životnu družicu.
Svake godine joj se vraćao.
A ona ga je čekala.
U njihovom gnijezdu.
I svake godine nove su generacije njihovog podmlatka (66 roda) kretale iz Varoša u Slavonskom Brodu put Afrike.
I svake godine nepogrešivo je nalazio put nazad do njihova gnijezda.
Simbol grada Slavonskog Broda, moga rodnog grada, je roda na grbu. Nema slučajnosti.
Puno možemo naučiti iz ove fauna priče, zar ne?!
Malena.



Oznake: malena

07.07.2021. u 13:14 • 26 KomentaraPrint#^

subota, 03.07.2021.

Bravo za RokOtok!

Nadam se da se naš dragi bloger (kojeg osobno ne poznajem) neće ljutiti zbog ove objave.

Jednostavno sam morala zabilježiti ovaj plemenit događaj.

Sve o RokOtoku više na njihovoj stranici
https://www.rokotok.hr/

Baš sam bila danas ponosna što sam dio blogosvijeta koji rađa ovakve posebne životne priče.

Počelo je na Brodarici kraj Šibenika



Ribafishu su se priključili i drugi plivači



Sve je i u pratnji lučke kapetanije



Plivači su već nadomak Krapnja



Doček na Krapnju



Krapanj pozdravlja



Zastave su osvojile još jedan RokOtok.
Bravo Ribafish!
Ostalo sam prepustila onima kojima je to i namijenjeno: najmlađima s njihovim obiteljima.

Oznake: Rokotok, Ribafish, Krapanj

03.07.2021. u 10:45 • 14 KomentaraPrint#^

utorak, 01.06.2021.

Baš k'o u mojoj avliji

Bila je to teška godina za nju.
Uspješno se izborila s karcinomom dojke. U prilog joj je išla ne samo željezna volja nego i pozna dob usporenih procesa organizma, kao i uspješne radioterapije i zračenja.
No kretanje je postalo glavni problem. Kuk, operiran prije petnaestak godina, pa saniran prije godinu, upaljen, bolan, onemogućava kretanje. Hodalica tek priručno sredstvo. Dogovorila sam joj operaciju u Zagrebu. U hrpi pretraga, nalaza, putovanja, escherichia coli je nađena. Ništa od operacije dok se to ne riješi.
Šest mjeseci moj dnevni boravak postaje njen dom.
Ima puno prozora, svjetlosti, blizu mi je, na dohvat ruke.
Borimo se.
Njoj nedostaje pogled s njenog kuhinjskog prozora na veliko dvorište posuto kamenčićima.
U njemu, kao bijelo-zeleni sag, nikle bijele ljubičice. Iz kamena. I prekrile pola ogromnog dvorišta. Voli ih. Uveseljavaju je.
Odlazim njenoj kući i u pripremljeni dugački cvjetnjak presađujem ljubičice.
Donosim joj ih na moj prozor što gleda na istok.
Budi se s pogledom na njih.
Dugo ih gleda.
Onda pogleda mene:
„Baš k'o u mojoj avliji!“



slika s interneta

Oznake: bijele ljubičice

01.06.2021. u 06:40 • 32 KomentaraPrint#^

petak, 21.05.2021.

Kad se mama zaigra

Smišljam projekte.
Kako biti kreativna u vremenu bez love....
Platno, lagano, pamučno, idealno za ljetnu tuniku il' pareo za plažu... (izvukla iz zaboravljenih zaliha).
Ljeto će.
Sanjam more i moj otočki raj.
Eko projekt neslavno završio.
Nakon što sam dvorište riješila kopriva i srezala pola oveće glavice crvenog kupusa, nakon svih procedura kuhanja, cijeđenja, ponovnog kuhanja tkanine i prirodnog bojenja.....prethodno fiksiranje tkanine octom i vodom...svaka procedura najmnaje sat i pol....rezultat....nula...ništa se nije uhvatilo na tanku pamučnu tkaninu....
Trgovina u kvartu, boje.....
rezultat na slici
Tri puta po sat vremena kuhanja tkanine u svakoj kombinaciji boja da bih dobila željeni rezultat + vezanje i ukrašavanje.
Zadovoljna.

Oznake: ljeto

21.05.2021. u 17:47 • 26 KomentaraPrint#^

nedjelja, 16.05.2021.

Sutra je novi dan

Vodim vas sutra u kino.
(Radovala se da je htijela skakati od sreće, svega je nekoliko puta u životu bila u kinu, pa i prvi puta upravo s njom.
Kino je tada bilo ravno vrhunskoj izložbi, koncertu il' predstavi danas.)
Što ćemo gledati?
Jedan prekrasan film, dugo traje, 4 sata, ponijet' ću ti nešto za jesti. Kada ti završava škola?
5 do 6.
---
Ispekla je veliki domaći kruh. Mijesila ga je svojim rukama s ispupčenim venama i žilama od dijalize, čitav estuarij na lijevoj ruci. Bio je još topao kada ga je prepolovila i namazala dvije najveće šnjite domaćom masti i zamotala. Da dijete ne bude gladno. Vječno slavonsko poslanje.
---
Voljela je mrak i iščekivanje kada bi ogromno platno zaživjelo, nekim svojim životom. Svi bi utihnuli, osjećalo se samo napeto iščekivanje radnje filma, sudbine glumaca, poruka koje nosi, glazbe koja vodi u drugi svijet....doživljaj.
---
Danas.
Spakovala je ostatke ručka.
Danas je skuhala veću količinu kako bi ona mogla ponijeti sa sobom.
Vozila je brzo do autobusnog. Već su se unaprijed dogovorile da je neće ispraćati s perona. Samo zagrljaji i poljupci u autu.
Javit' će joj se kada stigne u Zagreb, u dom.
---
Nije nikada zaživjela: Mislit' ću o tome sutra.
Uvijek je mislila danas. Za sutra. Možda zato neprospavane noći u kojima se sve više pita je li dobra majka, je li svojoj djeci mogla osigurati bolje sutra.
Zašto nije mogla platiti cijenu odricanja od sebe, vlastitih principa i vrijednosti? Bi li bilo bolje? Bi li bila mirnija?
Bilo bi bolje, nezamislivo bolje, materijalno, lakše bez svakodnevnih egzistencijalnih pitanja preživljavanja. Opstanak kao nasljeđe, ne samo njoj nego i njenom podmlatku.
O kako okrutan možeš biti živote!
Prokleti ideali.
---
Sutra je novi dan.

Oznake: sutra je novi dan

16.05.2021. u 16:57 • 17 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< listopad, 2021  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Listopad 2021 (1)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (4)
Lipanj 2021 (1)
Svibanj 2021 (2)
Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (2)
Siječanj 2021 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Srpanj 2020 (1)
Lipanj 2020 (3)
Svibanj 2020 (1)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (1)
Listopad 2019 (1)
Rujan 2019 (1)
Kolovoz 2019 (1)
Srpanj 2019 (2)
Svibanj 2019 (1)
Travanj 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (1)
Studeni 2018 (1)
Listopad 2018 (1)
Kolovoz 2018 (3)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (1)
Rujan 2017 (3)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (4)
Travanj 2017 (2)
Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (2)
Prosinac 2016 (1)
Studeni 2016 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Nijedan čovjek nije Otok sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese Grumen zemlje - Europe je manje, kao da je odnijelo kakav Rt; Posjed tvoga Prijatelja ili Tvoj vlastiti; smrt svakog čovjeka smanuje Mene; jer sam obuhvaćen u Čovječanstvu; i zato nikada ne pitaj kome Zvono zvoni; Tebi zvoni. (John Donne)

Space Oddity


Ja sam
Plimni val
Vulkan proključao iz dubine
Gejzir u zraku što se raspršuje
Tisućama kapljica sunca
Brzina misli što bježi vjetru uma
Nedostajući element svemira

Ja sam
Mirna šuma u ljetno popodne
Sjeverna vlažna mahovina
Na deblu života
Srna na izvoru oprezna
Da lovinom ne postane
Zemlja u iskonskom obliku

Ja sam
Totalno drugačija od sebe nekad
Ni manja ni veća neg' drugi
Osjećajući se tako malom
U ovom velikom životu
Što ga nastanjujemo
Voljno

Ja sam
Rođena umrla oplakana pokopana
Nebrojeno puta do sada
Žestoka u borbi za dobro
Beskompromisna kada je Život u pitanju
Ljubavlju stvorena
Ljubavlju nastavljam
Živim_

Vaše riječi na mom Orionovom putovanju...

Stavih srce na proplanak
tamo gdje jesen obara
zadnje znakove ljeta.
Izdrži srce
ostani vjerno sebi i korijenju
i rasti
izrasti iznad horizonta prolaznosti.
Tamo gore je sunce
tamo gore je beskraj i san...

dinajina sjećanja 26.02.2015.

***

Ja sam jaka
i mogu sve sama
pomicati brda i ostvarivati snove,
ali tvrdoglavo prešućujem priznati
koliko mogu biti slaba
kada se u sebi lomim
ili kada me prekrije val vlastitog straha.

Čuvarica pinkleca 07.03.2015.

***

svladavam
onu prirodnu udaljenost
zvijezde do zvijezde
sebe do sebe
učeći ponovno se voljeti
kao nitko do sada

SarahBernardht 23.03.2015.

***

Iza tamne zime, koja je svojim ledom držala moje srce u okovima šutnje, izronila sam u ovo čudno proljeće, toliko mi blisko i toliko daleko.

Razvezala sam ostatak vremena u zlatni titraj srca, koje još uvijek preskače svoje poznate ritmove i, ponekad, zaluta u uspomene.

Shadow-of-soul 26.03.2015.

***

"Ustani iz noći obeshrabrenosti i umor će nestati iz tvoga srca, ovo jutro je puno sunca, puno ptica i cvijeća. Probudi se iz zimskoga sna nevesela bivanja, zakorači u novo proljeće. Ustani kao nekada kad si još bila djete veselja i sreće, prošeći vrtom u ovom svitanju i potraži skrivene simbole života. Zaviri u grm tek procvalih lješnjaka iz svakog pupoljka će ti se nasmješiti jedan od tvojih već zaboravljenih snova. Nasmješi se jutros, rastopi smijehom led sa smrznuta srca i učini ga spremnim za Ljubav."

dinajina sjećanja 04.04.2015.

***

Sva se godišnja doba
izmjenjuju u meni,
postojim.
U dva razlomka Ljubav
kao cijelo stane,
ne dvojim.

zahira 29.07.2015.

***

Odmorila bih se još malo ovdje, na ovoj plavoj planeti pa onda zaplovila u tu sekundu Duše, koja čini sto godina ljudskih i tek onda promijenila ovu haljinu tijela, koju sa toliko ljubavlju tek sada nosim.

Sjena duše 31.10.2015.

***

O ljubavi se ne priča:-)
o njoj se
sanja
pjeva
pleše
kipari i
sklada
Zbog nje se često
pati, smješka, plače
uvijek je mlada i kad je jako, jako stara!
:-))))
Riječi ko i ljudi, pokvare joj smisao,
natječu se samo ko je za kog disao.
Daleko je od taštine, ona daje sve miline:-))))

SarahBernardht 19.02.2016. (10:30)