white lilith https://blog.dnevnik.hr/whitelilith

subota, 21.03.2020.

U prilog (obiteljski).....situaciji

U životu sam naučila da nekako ipak ima smisla: Svako zlo za neko dobro. a evo, sada cmizdrim, jer su me moje jedine rođene dvije (koje imaju istu sposobnost kao ja - dati i produžitit novi život, taaaako rascmizdrile svojom gestom da sam još pod dojmom....sretna i blagoslovljena što ih "imam".

Kao i jučer, dok nas još vrijeme dorbro služi, i danas je bio dan za radove u dvorištu, pogotovo one koja ja više ne mogu već 5 godinica odraditi....sada se spjilo sve: obje su tu, voljne, vesele, pretvorile to u igru, obiteljsko okupljanje i zabavu....Ima li išta ljepše od toga?! pogotovo u ovoj situaciji, iznimno opasnoj za sve nas u RH.

Posljednjih desetak dana intenzivno pratim situaciju, iz razno-raznih razloga (natječaj za posao, razgovor koji sam morala obaviti, zubar, međugradski promet....), a moje curke koje su se (hvala Bogu) okupile kod kuće s nama, kao i uvijek kada nešto zajedno vani radimo, "odvrnile" Otvoreni :)

I onda, odjednom, taman iznosim još ćevape za rođštilj njemu van, a one....."Sluuuuušajte!" kad ono: čestitka mami za rođendan dan prije koji slavimo uređujući dvorište i uz tatin roštilj.

Ne moram vam reći da još cmizdrim:)




Oznake: samo(o)čuvanje u obitelji

21.03.2020. u 15:04 • 22 KomentaraPrint#^

subota, 29.02.2020.

Ljudi

Vrijeme nikoga ne čeka. Ako zašutimo, puštamo mu da pobijedi.
Ti izgubljeni trenutci talože se i postaju neprobojni oklop.
Ispod skorene površine ostaju zatočene riječi, misli, osjećaji, ne-djelovanje.
Do nekog trenutka erupcije u kojem rušilački i nimalo lijepo eksplodiraju.
Ponekad zaboravimo što smo to sve zakopali u sebe.
Ponekad svakodnevno zakopavamo iznova.
Ne možemo pobjeći od sebe.
Zato tražimo opet iznova na drugim mjestima, u nepoznato-poznatim okolnostima, s novim ljudima sve ono što je zapravo u nama samima.
Zato se zaljubljujemo iznova u isti (provjereno neodgovarajući) tip.
Zato se bojimo probati novo.
Zato ostajemo zarobljeni u sebi.
Najveći izazov s kojim se suočavamo smo mi sami.
I najveća borba koju možemo dobiti je protiv naših vlastitih ograničenja.
Kada nas život opskrbi preprekama, svladavanje često nije ni lijepo ni lako, ali osjećaj da smo nadišli sebe je osjećaj (samo)dokazivanja.
Nekome je put do susjeda ili trgovine ravan nečijem maratonu, možda i veći od toga.
Svatko ima svoj put i samo on zna koliko je sebe uložio u taj put.
Nekome beznačajan, nekome nevidljiv, nekome ne(s)poznat, ali sebi....vrijedan.
Zato ne trebamo posustati na vlastitom putu bez obzira, usprkos i unatoč svemu i svima.
Ustrajati, ne gazeći druge.
To je odlika Čovjeka.
Čovjeka u potrazi za Čovjekom u Vremenu ograničenog trajanja.
Zato vrijedi biti Čovjek.
Želim nam svima da što više budemo Ljudi.

Oznake: ljudi

29.02.2020. u 18:10 • 26 KomentaraPrint#^

petak, 28.02.2020.

U korizmi

Nakon što smo se uspješno (završno) maskirali i izmaškarali, osvanuo je i dan za nove nemaskirane početke.
Kako za koga.
Netko se nije niti maskirao.
Netko masku nije niti skinuo.
A netko se rodio i ostao tako ogoljeno bez maske cijeli život.
Sva naša lica (života) smo mi.
Sebi i drugima (ne)spoznatljivi.
„Spomeni se čovječe da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti!“
Tako počinje još jedan korizmeni ciklus u kojem s nevidljivim znakom križa od pepela na čelu više ili manje nastojimo (p)ostati ljudi.
Uvijek su me fascinirali oni koji u Korizmi mogu bez nikotina, alkohola, psovke, hrane...a onda, kao da ništa nije bilo, nakon 40 dana, vraćaju se onome što su smatrali ne-dobrim u svojim životima.
Jedan od mojih poroka je nikotin.
I dok sam još imala love za cigarete, na kiosku bih tražila otrove, tako sam ih zvala.
Godinama otrove štancam sama na strojčeku. Ručna maufaktura. Puuuuno jeftinije s manje aditiva i kemije od tvorničkih cigareta, ali....i dalje – otrovi.
Kada bih ih se odrekla tih 40 dana, nastavila bih i dalje – bez otrova. Ne vidim smisao u tome da im se opet vratim.
Da se ne zavaravamo, ostavljala sam otrove 10 puta u životu, zbog sebe, jer sam pokušavala raskrstiti sa svojom štetnom navikom onda kada sam osjetila i odlučila da želim pokušati. No, ispadalo je privremeno uspješno, do sada ne-uspješno.
Tko zna, možda će jednom postati i trajno uspješno.
Odavno već na dušebrižnička pitanja: Čega se odričeš u Korizmi? odgovaram: Zločestih ljudi.

28.02.2020. u 06:40 • 20 KomentaraPrint#^

utorak, 25.02.2020.

Bubamara

Poklade su, poklade su i ludi su dani...tako se pjeva u mom kraju.
Uz velike tu su i male (dječje) maškare ili džeme koje obilaze kuće u susjedstvu s košaricama u koje prikupljaju jaja, bombone, novčiće. Sve što dobiju.
Dolaze na vrata kuća s pjesmom: Jedno jajce za rezance, jedan novčić za bombončić!
I na današnji dan, pokladni utorak, spaljuje se lutka (od slame) koja predstavlja sve što nije bilo dobro u prethodnoj godini,a zove se Rade. Odakle to ime i od kada, pojma nemam, ali znam da je tako bilo i prije 50 i više godina. Udruga Malčanske maškare sačuvala je taj običaj od zaborava.
Ideš u Malu na spaljivanje Rade? obavezno je pitanje.
Maškare su bile sastavni dio života. Osobno se nisam nikada maskirala i uvijek bih se našalila: Ne, ne nosim masku, pokazujem svoje pravo lice i ova 3 dana.
No, dječje maškare su bile obavezne, za moju djecu, od vrtića do pred kraj osnovne škole.
Iskreno, jedva sam čekala da poodrastu pa da kostime, šivanje, nabavljanje, spremanje, praćenje, šminkanje i maske zamijene Valentinovski plesovi u školi, bez maske.
Sin i starija kći su i dalje nastavili s maškaranjem, ali u vlastitoj (ne skupnoj) režiji.
Jednom su tako i moje jedine lak crne visoke čizme na petu, završile uz minicu na nogama mog 13-ogodišnjaka i odnio nagradu na školskom plesu pod maskama.
Starija kći doduše i dan danas sudjeluje u skupnoj studentskoj režiji na Riječkom karnevalu. Ove su godine bili mafijaši.
Najmlađa je bila luda za maškaram kao mala, a sada neće ni da čuje za njih.
Budući je htjela biti velika kao brat i sestra, morala sam joj to zadovoljstvo priuštiti već kao dvogodišnjakinji, dok još nije išla u vrtić.
Najslađa bubamara na svijetu. Jer je moja.


Oznake: poklade

25.02.2020. u 15:10 • 22 KomentaraPrint#^

petak, 21.02.2020.

Ludo more

Onako kako život posloži, čovjek ne može niti zamisliti. Niti sanjati.
Pod dojmom jučerašnjeg dana, zahvalna Bogu, Svemiru, Životu jutros pjevušim:
Ludo more, ludo moje more
kako da te smirim?...
i vraćam se instant u djetinjstvo.
U one singlice koje smo puštali i pjevali s mamom.
Voljela je pjevati, smijati se.
Ozarila bi se na poznate taktove, zaplesala, obasjala bi je svjetlost....iznutra.
Tu neku sposobnost stopljivanja s glazbom koju volimo prenijela je i na nas, djecu.
Zato i danas, kada se sjetim ili čujem neki stari hit vrate se one lijepe i sunčane uspomene djetinjstva, onaj osjećaj ljepote i lakoće življenja, izdizanja iznad svih svakodnevnih muka i udaraca sudbine.....sve je lako.
I taj me osjećaj drži u ritmu toplog srca, kao i ona nekada.
Pjesmu je pjevao jedan od maminih dražih pjevača na Splitskom festivalu 1983.
Pjesmu je „reinkarnirala“ klapa u kojoj pjeva čovjek koji mi je nepoznat, kao bloger, uputio lijepe i tople riječi podrške ovdje na blogu. Ne znajući tko je, a saznavši da je iz Dalmacije, upriličila sam prvi susret (jedini do tada s blogerima uživo) želeći mu se zahvaliti.
Kako, kada ja baš ne mogu putovati, kretati se?
Pa imam svoju kućicu na otočkom raju gdje, gle čuda, u blizini živi i nepoznati mi bloger.
I opet, gle čuda, ja Slavonka, al' obožavam more i klape, a on u klapi koju volim.
I onda, dobijem CD iste te klape koja je oživjela pjesmu iz moga djetinjstva. I sva ona lijepa sjećanja pri tome...
Onako kako život posloži, čovjek ne može niti zamisliti. Niti sanjati.



ludo more

Oznake: ludo more

21.02.2020. u 09:22 • 19 KomentaraPrint#^

petak, 31.01.2020.

Grčka mitologija u svakodnevnici

Oni koji me dobro znaju, znaju da jako volim grčku mitologiju. Zašto je to tako, pojma nemam, al' baš su mi maštovite i zanimljive te priče. I djeci sam ih čitala kada su bili manji.
Zapravo, htjela sam reći da sam ja sretna žena (ne brine me više 200 eurića - s tim sam se pomirila odavno :)) jer eto život mi opet dao ono što volim.
Ustala jedno jutro i ne-stala. Ojme, što je sad?! Lijeva peta neće na pod već samo u zrak. Po principu: proći će, mirovala, skakutala, aktivnost svela na minimum no promjene na bolje nema. i da, boli, ne mo'š ni stat a kamo li hodat'.
Red je da me zakoniti vozi doktorici. Veli doktorica: Idemo to poslikati, obje.
Zašto obje, pa samo me lijeva boli?
Da vidimo što se događa.
Ajd dobro.
Jedva doskakutala i došepesala do RTG-a u bolnici pa čekaj i čekaj...Konačno obavila i to. Zovem zakonitog, mob zauzet, a sve kao on čeka da ga nazovem. Grrr. Nit stajat' nit sjest', zovi opet do iznemoglosti. Na sreću, javi se brzo i dođe po mene. Opet kući i mirovanje.
U to se još i najmlađa razboli od neke viroze pa moj dragi vozaj nju, vozaj mene, diži nalaze, vozi na vađenje krvi, vozi na kontrolu, vozi u trgovinu (vidi vraga više nema zaliha u kući...i sve tako nešto). -sve ono što sam ja kako-tako pokretna obavljala, sada - ništa. Nula. Ne mo'š!
A onda stigne i nalaz, naravno dragi išao po njega i nosio ga doktorici.
Stig'o i naputak: uložak za petu takav i takav tamo i tamo.
On u kupovinu. Donio kući uloške za pete i nalaz.
Kako volim grčku mitologiju život mi je dao Ahila.
A budući da volim i Breda Pitta koji je Ahila glumio u filmu Troja, dobila još jednog.
Sad' sam jača od grčke mitologije jer imam - dva Ahila.
Samo još moram nakupovati obuće po mjeri u inozemstvu.

Oznake: grčka mitologija

31.01.2020. u 10:00 • 44 KomentaraPrint#^

srijeda, 08.01.2020.

SHAME ON YOU!

Kada me nešto, (al' ono baš jako, jako) izbaci iz ravnoteže - evo mene (pa bilo to poz ili neg).

Dakle, ona šačica najboljih i najupornijih (to su oni koji mene prate na blogu kada sam tu 3x godišnje - zato su najbolji jer me unatoč tome nađu:D)) zna da muku mučim s egzistencijom svojom i svoje obitelji već par godinica. Pa sam, poduzetna, u malom okruženju gdje živim (a zna se da tu natječaji oslobođeni politike, mita i korupcije niču svaki dan pa je na meni samo da biram što ću raditi u ovim mlađahnim godinicama 50+) odlučila malo svog ušteđenog jada (rezerviranog za školovanje dječice i to ne na privatnim fakultetima i školama) investirati, ni više ni manje, u virtualne valute i trgovanje tradewel exchange. Da mi je uzor bio interview na koji sam na glupom facebuku slučajno naišla u novogodišnjoj euforiji: Emil Tedechi ne trebam niti reći, samo ni 24 sata nije trebalo da shvatim da je njegovo ime zloupotrebljeno, a cijela priča čista prijevara.

No, što imam od toga da žalim za vlakom koji je prošao (il' za babom s kolačima - Bože mi oprosti, al' kolače nit' ne jedem (pečem samo kada su ovi blagdani radi moje obitelji), nit' babe koje prolaze gledam))?! Uglavnom: stručno ekonomsko objašnjenje: popušila!

Danas logorovala u banci ravni sat i pol, poništila jednu karticu (zatražila drugu), poništila drugu karticu (zatražila novu, prethodno konvertiravši jednu u drugu preostale "stranjske" valute, podigavši ih s računa, otvorivši novi račun i štednju (nek' to malo ušteđenog jada za školovanje mojih curki bude na sigurnom) rekla lijepo bankarici: S guštom gledam kako ih režete! Ne, neću ih ni kući nositi, bacajte u svoje smeće!

Al' bar sam sada mirna. Za razliku od prethodnih tjedan i malo više.

Začini si ja i kraj stare i početak nove kako nikome poželjela ne bih. Zbog svoje impulzivnosti, brzopletosti, naivnosti, altruizma i štošta drugog. Već vidjela zubne implantate, troškove stanarine i režija za studij te učenički dom i putovanja plaćene (halo: plaćene za svoju dječicu...sada grrr, brrr na sebe režim).

Ovo je sada faza (po psiholozima) nakon negiranja pa pada i depre, prihvaćanja te poduzimanja akcije da se sanira (ublaži) moguća šteta ovo je faza pomirbe sa situacijom + korak dalje: Kako u budućnosti spriječiti eventualne teškoće toga tipa?! Tako nekako bi to bilo (neka me psiholozi slobodno isprave u ovim "životnim" fazama nošenja s problemom i rješavanja istog). Ja sam se s gubitkom 200 eurića pomirila.

Mea culpa!
Netko bi rekao: To je ništa!
No kada ne zarađuješ više ništa, onda je to više od sve.

Zato sam danas, vrativši se iz banke i poništivši sve te kartice, poslala email na puuuuuno adresa svih onih imena osoba koje su mi ovih dana slale mailove, zvale na mobitel iz Londona i tražile puni sken mojih podataka: SHAME ON YOU!

https://www.youtube.com/watch?v=I65nQhhSX4w

Oznake: trgovanje valutama, internet prijevare

08.01.2020. u 17:11 • 28 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 02.12.2019.

Volim blog

Nekada nisam mogla zamisliti dan bez bloga.
Da se ne lažemo, ni danas nije puno drugačije.
Samo......ne pišem više svakodnevno, ne čitam sve na blogu, tek ponekad nešto što mi uskoči u vidokrug il' iskrsne poznato ime blogera na ovim našim listama il' naslovnici.
Ali nema one komunikacije od prije, jer nisam "tu".
Ponekad se ulovim da lako polovim propušteno ...kroz objave i komentare, ali ponekad...kao da sam s Marsa pala pa ne kužim o čemu je riječ.

A nekako vjerujem da sve za čim tragamo dođe do nas (pa i kada "stojimo":D) ili to pak nađemo ne tražeći više :) ili odustavši od prvobitne bjesomučne potrage :P. (Pa ti biraj!)

Vrijeme nikoga ne čeka.
Došli su neki novi ljudi.
Neke sam upoznala, o nekima nemam pojma da postoje (i obratno).
Govorim o blogu, naravno. Ali....isto tako bih mogla i o životu i stvarnosti.
Koliko smo "tu", stvarni u nečijim životima?!

Koliko nam je to bitno? ponajprije da se zapitamo.

Volim blog, volim ovdje pisati, razmjeniti mišljenja i osjećaje...samo to ne činim toliko često kao prije.
Volim podršku koju ovdje dobijem, komunikaciju, interakciju...čak me i kritike "pokrenu" da razmislim, sagledam sve iz nekog drugog ugla.

I osjećam se da pripadam, osjećam da postojim (i u ovom svemiru), osjećam da nisam sama i osjećam se "podržana" u svom postojanju.
Volim blog.

Oznake: blog

02.12.2019. u 17:02 • 39 KomentaraPrint#^

utorak, 19.11.2019.

Reći il' šutjeti: štrajk?!

Inače sam u fazi šutnje.

Samo kada me jako, al' ono baš jaaaaako, nešto zasmije, dirne il' zasmeta tu i tamo napravim grimasu, ispustim neartikulirani zvuk il' pustim bujicu. Et' neumjerna kao i inače, u bilo kojem smjeru ...i ovdje na blogu: od dva posta dnevno (nekad davno, godinama prije) do šutnje - mjesecima, godinama... (noviji podatci :D)...

Ne bih štrajkala i tražila 6 (dobro 6,11), tražila bih min 26!
Zašto?
Obrazovanje, pa onda socijala itd. zaostaje za privatnim sekorom 35-38%, zdravstvo npr. do 10%, al' idemo samo na jedan sektor, bez miješanja krušaka i jabuka.
Kako nema love za uravnoteženje koeficijenata u obrazovanju s ostalima u javnim i državnim djelatnostima, a ima love za dizanje koeficijenata svima u javnom i državnom sektoru traženih (mizernih) 6% i to bez traženja tih ostalih u javnom i državnom sektoru (medicinari su se doduše za neka povećanja izborili nedavno)?!
Obrazovanje (osnovnoškolsko i srednjoškolsko) ima max 25% zaposlenih od ukupno svih onih na tzv ."državnim jaslama".
I od toga ih je 90% VSS (prosjek EU je 70% VSS u istom tom obrazovanju).

Prosječna plaća u RH za VSS je minimalno 20% veća od prosječne plaće u RH (statistika), i to smatram premalo, al' ajde statistika k'o točan zbroj netočnih podataka kaže tako.
Prosjek neto plaće u RH je cca 6.500 , a u obrazovanju je 7.200 što nije 20% više jer prosjek plaća u RH nisu samo VSS nego SVI (VSS-a ima cca 15% u RH - isto statistika).
I da se vratima na onu: nema love za četvrtinu javnog sektora od 6%, a ima za 6% za sve (100%) u javnom i državnom sektoru!
Tko je ovdje lud?!
Ne trebaš znati gotovo ništa do malo matematike da usporediš omjere...

A tek nakon uravnoteženja koeficijenata plaća u obrazovanu (udio 25%) s ostalima (udio 75%) u javnim i državnim službama, možemo i moramo i o kvalteti istih, koja još treba podebljati ili stanjiti uravnoteženo, jer kako biti motiviran kada te i društvo i poslodavac omalovaža?! Samo onaj tko voli svoj posao u obrazovanju ZNA koliko se tamo dajemo da djeci nešto damo, da ne govorim jezikom ppmd-a da bi ishodi učenja za naše učenike bili veći. A o ljudskom ( odgojnom) utjecaju, elementu još nisam niti riječ rekla.
I da, kao diplomirana ekonomstica jaaaaako dobro znam kako se formira proračun: i prihodi i rashodi.

I da se razumijemo:
Ne govorim o teškom i bogatom iskustvu i u privatnom (koji puni taj isti prorčun kao i svi mi potrošači) i u javnom sektoru ( nekoliko godina u ratnom vihoru i kratko na zamjeni do nedavno), nego kao majka o tome da će me ove "igre" koštati nekoliko povratnih karata Zg - Slavonija (svaka cca 150kn), troškova doma u kojem moje dijete ne boravi, ne spava i ne jede, troškova učeničke mjesečne karte od škole do doma i po Zg, a ne putuje ZET-om jer nije u Zg, troškova sportskog kluba u kojem ne tenira jer nije u Zg - a sve bez da punim proračun il' uzimam iz njega - jer sam bez posla i plaće, radim samo "po doma" neplaćeno.

Oznake: štrajk

19.11.2019. u 14:23 • 11 KomentaraPrint#^

nedjelja, 06.10.2019.

Srce od kamena

Ostavljam da ih čuva
skriveno u zidu
vidljivo svima
da bdije danonoćno
kao simbol života
potvrda ljubavi neizbrisiva
jer i kada ih pustimo u svijet
i dalje brinemo
i volimo
i s njima smo
utkani u njihovo postojanje
želimo ih vječno
zagrliti
zaštititi
voljeti
pustiti a opet znati
da dobro su
sigurno
sretni
zdravi
voljeni
i zaštićeni.

Djeco moja,
neka vas čuva ovo srce
u zidu vašeg stanarskog dvorišta.



Oznake: srce od kamena

06.10.2019. u 07:34 • 29 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< ožujak, 2020  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (1)
Listopad 2019 (1)
Rujan 2019 (1)
Kolovoz 2019 (1)
Srpanj 2019 (2)
Svibanj 2019 (1)
Travanj 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (1)
Studeni 2018 (1)
Listopad 2018 (1)
Kolovoz 2018 (3)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (1)
Rujan 2017 (3)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (4)
Travanj 2017 (2)
Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (2)
Prosinac 2016 (1)
Studeni 2016 (2)
Listopad 2016 (1)
Srpanj 2016 (6)
Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (5)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (6)
Veljača 2016 (4)
Siječanj 2016 (2)
Prosinac 2015 (5)
Studeni 2015 (3)
Listopad 2015 (4)
Rujan 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Lipanj 2015 (3)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Nijedan čovjek nije Otok sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese Grumen zemlje - Europe je manje, kao da je odnijelo kakav Rt; Posjed tvoga Prijatelja ili Tvoj vlastiti; smrt svakog čovjeka smanuje Mene; jer sam obuhvaćen u Čovječanstvu; i zato nikada ne pitaj kome Zvono zvoni; Tebi zvoni. (John Donne)

Space Oddity


Ja sam
Plimni val
Vulkan proključao iz dubine
Gejzir u zraku što se raspršuje
Tisućama kapljica sunca
Brzina misli što bježi vjetru uma
Nedostajući element svemira

Ja sam
Mirna šuma u ljetno popodne
Sjeverna vlažna mahovina
Na deblu života
Srna na izvoru oprezna
Da lovinom ne postane
Zemlja u iskonskom obliku

Ja sam
Totalno drugačija od sebe nekad
Ni manja ni veća neg' drugi
Osjećajući se tako malom
U ovom velikom životu
Što ga nastanjujemo
Voljno

Ja sam
Rođena umrla oplakana pokopana
Nebrojeno puta do sada
Žestoka u borbi za dobro
Beskompromisna kada je Život u pitanju
Ljubavlju stvorena
Ljubavlju nastavljam
Živim_

Vaše riječi na mom Orionovom putovanju...

Stavih srce na proplanak
tamo gdje jesen obara
zadnje znakove ljeta.
Izdrži srce
ostani vjerno sebi i korijenju
i rasti
izrasti iznad horizonta prolaznosti.
Tamo gore je sunce
tamo gore je beskraj i san...

dinajina sjećanja 26.02.2015.

***

Ja sam jaka
i mogu sve sama
pomicati brda i ostvarivati snove,
ali tvrdoglavo prešućujem priznati
koliko mogu biti slaba
kada se u sebi lomim
ili kada me prekrije val vlastitog straha.

Čuvarica pinkleca 07.03.2015.

***

svladavam
onu prirodnu udaljenost
zvijezde do zvijezde
sebe do sebe
učeći ponovno se voljeti
kao nitko do sada

SarahBernardht 23.03.2015.

***

Iza tamne zime, koja je svojim ledom držala moje srce u okovima šutnje, izronila sam u ovo čudno proljeće, toliko mi blisko i toliko daleko.

Razvezala sam ostatak vremena u zlatni titraj srca, koje još uvijek preskače svoje poznate ritmove i, ponekad, zaluta u uspomene.

Shadow-of-soul 26.03.2015.

***

"Ustani iz noći obeshrabrenosti i umor će nestati iz tvoga srca, ovo jutro je puno sunca, puno ptica i cvijeća. Probudi se iz zimskoga sna nevesela bivanja, zakorači u novo proljeće. Ustani kao nekada kad si još bila djete veselja i sreće, prošeći vrtom u ovom svitanju i potraži skrivene simbole života. Zaviri u grm tek procvalih lješnjaka iz svakog pupoljka će ti se nasmješiti jedan od tvojih već zaboravljenih snova. Nasmješi se jutros, rastopi smijehom led sa smrznuta srca i učini ga spremnim za Ljubav."

dinajina sjećanja 04.04.2015.

***

Sva se godišnja doba
izmjenjuju u meni,
postojim.
U dva razlomka Ljubav
kao cijelo stane,
ne dvojim.

zahira 29.07.2015.

***

Odmorila bih se još malo ovdje, na ovoj plavoj planeti pa onda zaplovila u tu sekundu Duše, koja čini sto godina ljudskih i tek onda promijenila ovu haljinu tijela, koju sa toliko ljubavlju tek sada nosim.

Sjena duše 31.10.2015.

***

O ljubavi se ne priča:-)
o njoj se
sanja
pjeva
pleše
kipari i
sklada
Zbog nje se često
pati, smješka, plače
uvijek je mlada i kad je jako, jako stara!
:-))))
Riječi ko i ljudi, pokvare joj smisao,
natječu se samo ko je za kog disao.
Daleko je od taštine, ona daje sve miline:-))))

SarahBernardht 19.02.2016. (10:30)