white lilith https://blog.dnevnik.hr/whitelilith

petak, 16.07.2021.

"F****** six years - jujujuju - ocjena izvrstan!

Morala sam.
Najprije : ijujujuju! do Šibenika se čulo.
A sad cmizdrim ko kišna godina, od sreće.
Moja je kći diplomirala.
S ocjenom izvrstan.
Medicinu.
Nakon 6 godina.
Redovno.
S uvijetom stipendije.
S prosječnom ocjenom blizu 4,5.
S dekanovom nagradom ove godine.
S volontiranjem,
organizacijom kongresa Hitne medicine svake godine,
predstavništvom u Studentskom zboru svih 6 godina,
osnivanjem foto sekcije na fakultetu.....
sa studentskim radom svako ljeto, pa i preko godine,
to su samo službeni podaci....
sve ono između, što je moja kći postala bolji čovjek na n-tu, raširila krila i leti, leti.....
što je druga u obitelji sa sveučilišnom diplomom...
što je 6 godina muke, nespavanja i brige ostalo iza nas...
u ovih 6 godinica ja sam radila 1,2 godine, imala naknadu za nezaposlene 1,5 godina, malu ušteđevinu...znači punila kućni budžet ni 3 godine, a do tada je moje učešće bilo 70-80% kućnog budžeta....ostala bez posla sa 50+ i bez mogućnosti novog zaposlenja u malom gradu gdje gradonačelnik (po 3. put) i pod istragama i dalje postavlja svoje, poništava i namješta natječaje (doživjela na svojoj koži 3 puta)....
Ovisili o suprugovom malom paušalnom obrtu, stipendiji županije, pomoći rođakinje iz inozemstva (koja je pomagala koliko ona hoće, a ne koliko zaista treba(cca 30% više), bili zahvalni do neba na svemu tome, a opet.....muka živa svaki božji dan.
Zato neprospavane noći i briga....egzistencija, ne moja i moga zakonitog nego nas, obitelji, djece....
Pa i sin je otišao "trbuhom za kruhom" prije 5 godina....da se sam uzdržava.
Mlađa kći tek nagodinu maturantica, a onda nova borba jer i ona je odlikašica i studirati će.

Moja doktorica.
Vrijedilo je.
I vrijedi.
Ma što dalje bilo.
Sretno ti bilo u životu doktorice moja.
Ponosna do neba, preponosna na tebe.
Ljubim.
Vtm.

Oznake: život na n-tu

16.07.2021. u 10:20 • 28 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 12.07.2021.

Veliko spremanje

Nekada se veliko spremanje obavljalo dva puta godišnje: za Božić i za Uskrs.
Jesensko bi počelo već prije Svisveta (Svih Svetih), nakon Miholjskog ljeta, s početkom sezone zatvaranja prozora i grijanja. Svi vanjski radovi bi prestajali, plodovi ubrani, zimnica napravljena i radovi su selili u zatvoreni prostor. Potrajalo bi i do Božića. Temeljito, sveobuhvatno.
Proljetno je bilo vezano za početak novog ciklusa života, u proljeće, prije Uskrsa. Također temeljito, sveobuhvatno. Prozori su se otvarali, grijanje je doduše još radilo, ali pripreme za novi ciklus su počinjale.
Poanta je u tome da se spremalo i držalo urednim cijele godine, ali ova dva velika spremanja imala su značaj pripreme za velike blagdane, okupljanje obitelji i uživanje u zajedništvu i blagodatima života.
Koliko često spremamo unutar sebe?
Jesu li dovoljna (simbolično) dva velika spremanja godišnje?
Koliko smo temeljiti i sveobuhvatni?
I najbitnije: Jesmo li iskreni prema sebi i zadovoljni rezultatom?

Oznake: spremanje

12.07.2021. u 06:04 • 23 KomentaraPrint#^

srijeda, 07.07.2021.

Malena i Klepetan

Ljubavna priča koju su desetljećima pratili i u Hrvatskoj, a i u svijetu.
Pisala sam o njoj prije 7 godina, kada sam tek došla na blog, na poticaj naše blogerice, tada Valcerice, danas Lastavice, jer je posjetila Lonjsko polje, Čigoč, selo u kojem se gnijezde rode, ali nije znala ovu priču.
Prije 28 godina, Malenu je našao slomljena krila, te njegovao domar osnovne škole u Slavonskom Brodu, predgrađu Varoš. Preživjela je.
19 godina joj je dolazio isti partner, svako proljeće u gnijezdo, odgajali su novi podlmladak roda. Kako Malena nije mogla letjeti, ostajala je u Varošu pod brigom i skrbi Stjepana cijele godine, a svako novo proljeće, Klepetan joj se vraćao.
Jedne je godine vođena epska bitka za opstanak jer je drugi rodan sletio Malenoj u gnijezdo. Klepetan ga je otjerao.
On je izabrao svoju životnu družicu.
Svake godine joj se vraćao.
A ona ga je čekala.
U njihovom gnijezdu.
I svake godine nove su generacije njihovog podmlatka (66 roda) kretale iz Varoša u Slavonskom Brodu put Afrike.
I svake godine nepogrešivo je nalazio put nazad do njihova gnijezda.
Simbol grada Slavonskog Broda, moga rodnog grada, je roda na grbu. Nema slučajnosti.
Puno možemo naučiti iz ove fauna priče, zar ne?!
Malena.



Oznake: malena

07.07.2021. u 13:14 • 26 KomentaraPrint#^

subota, 03.07.2021.

Bravo za RokOtok!

Nadam se da se naš dragi bloger (kojeg osobno ne poznajem) neće ljutiti zbog ove objave.

Jednostavno sam morala zabilježiti ovaj plemenit događaj.

Sve o RokOtoku više na njihovoj stranici
https://www.rokotok.hr/

Baš sam bila danas ponosna što sam dio blogosvijeta koji rađa ovakve posebne životne priče.

Počelo je na Brodarici kraj Šibenika



Ribafishu su se priključili i drugi plivači



Sve je i u pratnji lučke kapetanije



Plivači su već nadomak Krapnja



Doček na Krapnju



Krapanj pozdravlja



Zastave su osvojile još jedan RokOtok.
Bravo Ribafish!
Ostalo sam prepustila onima kojima je to i namijenjeno: najmlađima s njihovim obiteljima.

Oznake: Rokotok, Ribafish, Krapanj

03.07.2021. u 10:45 • 14 KomentaraPrint#^

utorak, 01.06.2021.

Baš k'o u mojoj avliji

Bila je to teška godina za nju.
Uspješno se izborila s karcinomom dojke. U prilog joj je išla ne samo željezna volja nego i pozna dob usporenih procesa organizma, kao i uspješne radioterapije i zračenja.
No kretanje je postalo glavni problem. Kuk, operiran prije petnaestak godina, pa saniran prije godinu, upaljen, bolan, onemogućava kretanje. Hodalica tek priručno sredstvo. Dogovorila sam joj operaciju u Zagrebu. U hrpi pretraga, nalaza, putovanja, escherichia coli je nađena. Ništa od operacije dok se to ne riješi.
Šest mjeseci moj dnevni boravak postaje njen dom.
Ima puno prozora, svjetlosti, blizu mi je, na dohvat ruke.
Borimo se.
Njoj nedostaje pogled s njenog kuhinjskog prozora na veliko dvorište posuto kamenčićima.
U njemu, kao bijelo-zeleni sag, nikle bijele ljubičice. Iz kamena. I prekrile pola ogromnog dvorišta. Voli ih. Uveseljavaju je.
Odlazim njenoj kući i u pripremljeni dugački cvjetnjak presađujem ljubičice.
Donosim joj ih na moj prozor što gleda na istok.
Budi se s pogledom na njih.
Dugo ih gleda.
Onda pogleda mene:
„Baš k'o u mojoj avliji!“



slika s interneta

Oznake: bijele ljubičice

01.06.2021. u 06:40 • 32 KomentaraPrint#^

petak, 21.05.2021.

Kad se mama zaigra

Smišljam projekte.
Kako biti kreativna u vremenu bez love....
Platno, lagano, pamučno, idealno za ljetnu tuniku il' pareo za plažu... (izvukla iz zaboravljenih zaliha).
Ljeto će.
Sanjam more i moj otočki raj.
Eko projekt neslavno završio.
Nakon što sam dvorište riješila kopriva i srezala pola oveće glavice crvenog kupusa, nakon svih procedura kuhanja, cijeđenja, ponovnog kuhanja tkanine i prirodnog bojenja.....prethodno fiksiranje tkanine octom i vodom...svaka procedura najmnaje sat i pol....rezultat....nula...ništa se nije uhvatilo na tanku pamučnu tkaninu....
Trgovina u kvartu, boje.....
rezultat na slici
Tri puta po sat vremena kuhanja tkanine u svakoj kombinaciji boja da bih dobila željeni rezultat + vezanje i ukrašavanje.
Zadovoljna.

Oznake: ljeto

21.05.2021. u 17:47 • 26 KomentaraPrint#^

nedjelja, 16.05.2021.

Sutra je novi dan

Vodim vas sutra u kino.
(Radovala se da je htijela skakati od sreće, svega je nekoliko puta u životu bila u kinu, pa i prvi puta upravo s njom.
Kino je tada bilo ravno vrhunskoj izložbi, koncertu il' predstavi danas.)
Što ćemo gledati?
Jedan prekrasan film, dugo traje, 4 sata, ponijet' ću ti nešto za jesti. Kada ti završava škola?
5 do 6.
---
Ispekla je veliki domaći kruh. Mijesila ga je svojim rukama s ispupčenim venama i žilama od dijalize, čitav estuarij na lijevoj ruci. Bio je još topao kada ga je prepolovila i namazala dvije najveće šnjite domaćom masti i zamotala. Da dijete ne bude gladno. Vječno slavonsko poslanje.
---
Voljela je mrak i iščekivanje kada bi ogromno platno zaživjelo, nekim svojim životom. Svi bi utihnuli, osjećalo se samo napeto iščekivanje radnje filma, sudbine glumaca, poruka koje nosi, glazbe koja vodi u drugi svijet....doživljaj.
---
Danas.
Spakovala je ostatke ručka.
Danas je skuhala veću količinu kako bi ona mogla ponijeti sa sobom.
Vozila je brzo do autobusnog. Već su se unaprijed dogovorile da je neće ispraćati s perona. Samo zagrljaji i poljupci u autu.
Javit' će joj se kada stigne u Zagreb, u dom.
---
Nije nikada zaživjela: Mislit' ću o tome sutra.
Uvijek je mislila danas. Za sutra. Možda zato neprospavane noći u kojima se sve više pita je li dobra majka, je li svojoj djeci mogla osigurati bolje sutra.
Zašto nije mogla platiti cijenu odricanja od sebe, vlastitih principa i vrijednosti? Bi li bilo bolje? Bi li bila mirnija?
Bilo bi bolje, nezamislivo bolje, materijalno, lakše bez svakodnevnih egzistencijalnih pitanja preživljavanja. Opstanak kao nasljeđe, ne samo njoj nego i njenom podmlatku.
O kako okrutan možeš biti živote!
Prokleti ideali.
---
Sutra je novi dan.

Oznake: sutra je novi dan

16.05.2021. u 16:57 • 17 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 26.04.2021.

Prva objava na blogu

RIJEČI - DANAS JE DAN NA P

RIJEČI
koje su bile moje najjače oružje
RIJEČI
koje su me liječile
RIJEČI
koje su me voljele i obožavale
RIJEČI
koje su bile "mlada Vesna Parun"
RIJEČI
koje su zamrle na usnama
RIJEČI
koje su duboko zakopane u meni
RIJEČI
bez pogreba, mise i karmina
RIJEČI
koje čupam
RIJEČI
sada
RIJEČI
oslobodite me ovog sužanjstva


DANAS JE DAN NA P
Petak
Konačno vikend i olakšanje
Što sam preživjela radni tjedan
Danas je dan na P
Poniženje
od nadređenih i podređenih
koji ne bi bili to što su sada
bez moje pomoći
Danas je dan na P
Pivo
Doping koji pomaže da prebrodim sve navedeno
Danas je dan na P
P.M.
Da pošaljem sve u p.m.
Danas je dan na P
Prijatelji
Da prijatelji koji nisu moji prijatelji
Prestanu biti prijatelji
Danas je dan na P
Procvjetali irisi
Prvi ove godine da prožmu moje srce
Danas je dan na P
Prelivene tuge
Da ne prepukne srce preteško od suosjećanja i ljubavi
Danas je dan na P
Preboljeti, preživjeti...
Danas je dan na P
Poljubac
Klimt, klinč i prožetost koja se ne može razdvojiti
Danas je dan na P
Preobrazba
U blogericu
Danas je dan na P
Pozlatile vam se dobre namjere, djela i riječi
Danas je dan na P
Pjesma
Što nastaje bez moje volje podsvjesno
Danas je dan na P
Pustite me na miru danas
Danas je dan na P
Pucat ću, pući ću, pokosit ću
Danas je dan na P
Prezreni
O znam, znam kako se osjećate
Danas je dan na P
Pjesma (opet)
Za koju me pita moja najmlađa kći
Danas je dan na P
Pretvoriti se u pjesmu
Pa makar na blogu
Danas je dan na P
Ja, praiskonska Eva
Stvorena da navodim na grijeh
Jedna
Jedina
Prava
Iz Raja
Zaklinjem se prahom od koga sam nastala
Da ću se vratiti Tebi Svemogući Bože
Da se pokajem
Danas je dan na P
Petak
Pozdrav


Hvala svima zbog kojih sam ovih 7 godina još uvijek na blogu:)

Oznake: prva objava

26.04.2021. u 06:40 • 33 KomentaraPrint#^

petak, 16.04.2021.

Danas ili carpe diem....

Danas je bio dobar dan.

Kada odem ponekad na facebuk pa me pita: Što vam je na umu? odvalim se od smijeha......da samo zna što mi je sve na umu :)

Ako ne cjepidlačim, prije 6 godina sam objavila post, točnije 2.4.2015. (da cjepidlačim) u kojem sam samo iznijela činjenice: postala sam jedna od onih 319 208 nezaposlenih.
Starija kći je završavala 4. gime, maturantica, odlikašica , malo nedostaje do 5.0!
Slijedi izabrani studij, a ja bez karijere (politički naprasno ukinute jer nisam politička nikad bila), izvora financiranja, egzistencije, hormončići poludjeli, boleštine eksplodirale, kilaža eksponencijalno narasla....koma.....svijet mi se rušio u nekoliko "filmova življenja".

Ne znam kako sam sve ovo vrijeme preživjela, ostala normalna, bila tu za moju djecu u svakom trenu kada su me trebali.....al' znam da još sam tu. I još dio one statistike stotine tisuća nezaposlenih. Unatoč sveučilišnoj diplomi i godinama iskustva.

Sada dolazi vrijeme i za mene....imala sam u zadnjih mjesec dana nekoliko značajnih razgovora s mojom doktoricom, kratkih, šokantnih....sve dođe na naplatu pa i dugotrajni stres.

A do mirovine još 8 godinica jahanja valova života, za koje točno znam kakvi su:izazovni, zahtjevni, onakve kakve volim, koji me potiču, dižu, potapaju, peru, onesvješćuju, izdižu i.....donose do obale kao pobjednicu surfanja životnim nedaćama, ne sumnjam uopće, al' ponekad.....ponekad klonem, izgubim dasku pod nogama i mislim da neću isplivati, gušim se, utapam, ostajem bez zraka, ne mogu disati.....ne znam koliko mi još život ovakivih surfanja sprema, al' znam da mi je u krvi izroniti, udahnuti i....boriti se dalje, zbog njih, zbog sebe.

U 6 godina, sin je maturirao, odselio i sada živi i radi u drugom gradu. Ima dobru ekipu na poslu iako radi malte ne za minimalac i sve što zaradi mu treba za preživljavanje.
Starija kći je danas položila zadnji ispit na 6. godini teškog fakulteta, zadnji ispit i to s visokom ocjenom,a prošli tjedan je dobila dekanovu nagradu za studenta godine....no ona bi nakon diplomskog malo putovala po svijetu?! ja u šoku....
Najmlađa će maturirati na godinu, onda faks i za nju...kako? od čega? ......sada polaže vozački za koji si je sama zaradila prošlo ljeto i vozi kao prava Niki Laudica uz pohvale instruktora po Zagrebu
Moj zakoniti moli Boga (a i ja s njim) da izdrži do kraja godine (postcovid upleo prste) dok ne stekne uvjete za mirovinu.

Onaj tko nije imao za kruh il' struju, ne zna o čemu govorim, (molim samo dobronamjerne primjedbe), život mi je ionako dao puno toga pa razmijem i imati i nemati, al' unatoč tome stalno dokazujem: Biti!

No to ima svoju cijenu, sve više osjećam, najčešće onu zdravstvenu. Tu priču tek tebam rasplesti, vidjeti što je kokoš, a što jaje kako je rekla moja doktorica, da bi znala što i kako dalje....

Danas je dobar dan.
Zbog svega.
Dobar.

A za sve ono teško, svakodnevno, već "normalno", molim Boga za snagu, iznova za carpe diem, iznova za moju djecu, zakonitog, mene, sve koje volim, sve koje znam, neka bude dobar dan.
Svaki.


Oznake: danas

16.04.2021. u 21:16 • 25 KomentaraPrint#^

srijeda, 07.04.2021.

Malena i Centar

„Malena nije nikada odrasla, zatočena u tijelu nevoljenog djeteta.“

Sjedila je u kuhinji sa svoje dvije, već poodrasle punoljetne, kćeri.
Komentirale su slučaj tragično preminule djevojčice.

Centar nije svemoguć, mora postupati po procedurama, davati preporuke sudu, dio je sustava. A sustav nije nikada pojedinac, pravo i pravda dva su različita pojma, jako to dobro znam kao dijete razvedenih roditelja.

Tada se to nije zvalo Centar već neka služba pri Sudu koji je odlučivao, o svemu.
Sjećam se da sam kao 5 i pol godišnjakinja pozvana izjasniti se na sud s kime želim živjeti: mamom ili tatom.

Teško pitanje za petogodišnje dijete kojmu tebaju i majka i otac.
Oni se oboje kunu da je vole, burni razvod je dovršen tri godine prije, skrbništvo dodjeljeno majci s pravom oca na jedan dugački vikend mjesečno, dva tjedna ljetnih i tjedan zimskih praznika.

Otac se odmah oženio i doveo drugu ženu u kuću koju su zajedno sagradili. Njih dvije su izbačene na ulicu. Pod prijetnjom oružjem majka je potpisala da se odriče kuće i svega iz tog braka, jedino djeteta ne.
Samohrana majka, uz pomoć svojih roditelja, podiže Malenu.
Stiže sudska tužba. Otac želi skrbništvo nad kćeri. Ima posao, ima kuću, ima novu ženu.
Majka ostaje bez posla, nema kuću, samo Malenu. Sele majčinim roditeljima.
Susjed njenih roditelja odigrava ulogu provodadžije. Upoznaje majku s muškarcem kojeg je ostavila žena i odvela njihovu malenu kći. On je želi oženiti, ali ona ostaje uporna: Pokušaj se prvo pomiriti sa svojom bivšom ženom, ako ni zbog koga drugoga, zbog svoje kćeri.
Otputovao je da pokuša jer joj je obećao, iako je znao ishod.
Vjenčali su se i uselile su k njemu u kuću.
Malena se sjeća da mu je sjela u krilo i rekla: Ti si isti kao moj tata. I zagrlila ga. I njega je prozvala tata.

Sunčano je prijepodne. Kroz starinski prozor sunce obasjava stare pločice u dugačkom hodniku suda. Ulaze u polutamu, polusvjetlo, majka i Malena.
Desno u hodniku na zadnjoj tamnoj drvenoj klupi, sjajnoj, lakiranoj, sjedi njen tata. Zove je: Dođi. Ona pogleda majku, smije li. Pušta je. Tata je grli i ljubi. Kaže: Došao sam po tebe. Ništa čudno, tako je dolazio svaki mjesec kada ju je mama ostavljala sudskoj službenici da je preda tati na vikend. Tako je odredio sud. I Centar. Tata je gleda, ima novu haljinicu, kikice s bijelim mašnama. Iz kaputa vadi veliku čokoladu. Toliku čokoladu nikada nije vidjela u životu. Daje joj čokoladu i kaže da bude dobra i kaže sudcu da želi biti sa svojim tatom.
Malena uzima čokoladu. Ne zna zašto, ali osjeća da nije slatka kao što je očekivala.
Vraća se majci koja joj kaže: Reci čiki unutra sve kako je kada te bude pitao.

Malena je pozvana, bez roditelja, u sudnicu. Ne sjeća se što ju je sve čiko pitao, ali zna da ju je mama učila da ne laže i da je tako i radila. Drugačije nije niti znala niti umjela.
Pozvani su i roditelji u sudnicu, nakon kratkog razgovora s Malenom.

Malena ostaje s majkom.
I dalje će viđati oca jednom mjesečno.
I dalje će pješačiti s njim 4 kilometra do auto-puta da uhvate autobus za njegov grad.
I dalje će ga zvati tata, kao i onog dugog, za kojeg zna, da joj nije tata, ali živi s njim.

Još će se puno puta suditi zbog alimentacije, ali nikada je više nitko neće pitati s kim želi živjeti.
Malena voli i mamu i tatu. Pravog tatu. I zna da ne mogu živjeti zajedno. Svjedno joj nedostaje njen tata. Želi s njime šetati svaki dan, kroz gradski park, držeći ga za ruku. Ali on živi u drugom gradu. I vide se rijetko.
Malena već ide u školu-
Želi da njen tata dođe pred njenu školu da druga djeca vide da i ona ima tatu. Želja joj se ostvarila tek u četvrtom osnovne.

Zašto nikada o tome ne pričaš? pita ju starija kći.

Zastaje.
Razmišlja.
Oči se pune suzama.

Zato što me i danas još uvijek boli.

Malena pamti sve, zaključana u sjećanjima na sustav, centar, sud......ne želi se toga sjećati.



Malena


Oznake: malena

07.04.2021. u 14:05 • 25 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< srpanj, 2021  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Srpanj 2021 (4)
Lipanj 2021 (1)
Svibanj 2021 (2)
Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (2)
Siječanj 2021 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Srpanj 2020 (1)
Lipanj 2020 (3)
Svibanj 2020 (1)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (1)
Listopad 2019 (1)
Rujan 2019 (1)
Kolovoz 2019 (1)
Srpanj 2019 (2)
Svibanj 2019 (1)
Travanj 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (1)
Studeni 2018 (1)
Listopad 2018 (1)
Kolovoz 2018 (3)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (1)
Rujan 2017 (3)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (4)
Travanj 2017 (2)
Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (2)
Prosinac 2016 (1)
Studeni 2016 (2)
Listopad 2016 (1)
Srpanj 2016 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Nijedan čovjek nije Otok sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese Grumen zemlje - Europe je manje, kao da je odnijelo kakav Rt; Posjed tvoga Prijatelja ili Tvoj vlastiti; smrt svakog čovjeka smanuje Mene; jer sam obuhvaćen u Čovječanstvu; i zato nikada ne pitaj kome Zvono zvoni; Tebi zvoni. (John Donne)

Space Oddity


Ja sam
Plimni val
Vulkan proključao iz dubine
Gejzir u zraku što se raspršuje
Tisućama kapljica sunca
Brzina misli što bježi vjetru uma
Nedostajući element svemira

Ja sam
Mirna šuma u ljetno popodne
Sjeverna vlažna mahovina
Na deblu života
Srna na izvoru oprezna
Da lovinom ne postane
Zemlja u iskonskom obliku

Ja sam
Totalno drugačija od sebe nekad
Ni manja ni veća neg' drugi
Osjećajući se tako malom
U ovom velikom životu
Što ga nastanjujemo
Voljno

Ja sam
Rođena umrla oplakana pokopana
Nebrojeno puta do sada
Žestoka u borbi za dobro
Beskompromisna kada je Život u pitanju
Ljubavlju stvorena
Ljubavlju nastavljam
Živim_

Vaše riječi na mom Orionovom putovanju...

Stavih srce na proplanak
tamo gdje jesen obara
zadnje znakove ljeta.
Izdrži srce
ostani vjerno sebi i korijenju
i rasti
izrasti iznad horizonta prolaznosti.
Tamo gore je sunce
tamo gore je beskraj i san...

dinajina sjećanja 26.02.2015.

***

Ja sam jaka
i mogu sve sama
pomicati brda i ostvarivati snove,
ali tvrdoglavo prešućujem priznati
koliko mogu biti slaba
kada se u sebi lomim
ili kada me prekrije val vlastitog straha.

Čuvarica pinkleca 07.03.2015.

***

svladavam
onu prirodnu udaljenost
zvijezde do zvijezde
sebe do sebe
učeći ponovno se voljeti
kao nitko do sada

SarahBernardht 23.03.2015.

***

Iza tamne zime, koja je svojim ledom držala moje srce u okovima šutnje, izronila sam u ovo čudno proljeće, toliko mi blisko i toliko daleko.

Razvezala sam ostatak vremena u zlatni titraj srca, koje još uvijek preskače svoje poznate ritmove i, ponekad, zaluta u uspomene.

Shadow-of-soul 26.03.2015.

***

"Ustani iz noći obeshrabrenosti i umor će nestati iz tvoga srca, ovo jutro je puno sunca, puno ptica i cvijeća. Probudi se iz zimskoga sna nevesela bivanja, zakorači u novo proljeće. Ustani kao nekada kad si još bila djete veselja i sreće, prošeći vrtom u ovom svitanju i potraži skrivene simbole života. Zaviri u grm tek procvalih lješnjaka iz svakog pupoljka će ti se nasmješiti jedan od tvojih već zaboravljenih snova. Nasmješi se jutros, rastopi smijehom led sa smrznuta srca i učini ga spremnim za Ljubav."

dinajina sjećanja 04.04.2015.

***

Sva se godišnja doba
izmjenjuju u meni,
postojim.
U dva razlomka Ljubav
kao cijelo stane,
ne dvojim.

zahira 29.07.2015.

***

Odmorila bih se još malo ovdje, na ovoj plavoj planeti pa onda zaplovila u tu sekundu Duše, koja čini sto godina ljudskih i tek onda promijenila ovu haljinu tijela, koju sa toliko ljubavlju tek sada nosim.

Sjena duše 31.10.2015.

***

O ljubavi se ne priča:-)
o njoj se
sanja
pjeva
pleše
kipari i
sklada
Zbog nje se često
pati, smješka, plače
uvijek je mlada i kad je jako, jako stara!
:-))))
Riječi ko i ljudi, pokvare joj smisao,
natječu se samo ko je za kog disao.
Daleko je od taštine, ona daje sve miline:-))))

SarahBernardht 19.02.2016. (10:30)