U noći kada je plavi mjesec digao plime
srce se prepustilo
otkucajem tražeći smjerokaz
ruže vjetrova u ishodištu.
Ljubav je podigla stijeg
visoko iznad zabluda
pozivajući sunčano oko
Vini se u visine!
Na Ikarovim krilima letim.
https://www.youtube.com/watch?v=iPK0q2-rEHw
Oznake: Blue Moon
Prvo jutro u kojem me nije probudilo grebanje na vratima.
Jutro u kojem nisi došla, čuvši me da sam ustala, da se pomaziš oko mojih nogu, da te pogladim po glavi i dam ti jesti te otvorim ulazna vrata da možeš izaći van.
Jutro u kojem je kutak s tvojim stvarima u hodniku pusto prazan, sterilno očišćen jučer.
Jutro u kojem nisi pila kavu sa mnom u kuhinji.
Jutro u kojem te tražim da se bez riječi pozdravimo i započnemo zajedno dan.
Jutro u kojem spavaš, pod jorgovanom u dvorištu, a bijeli cvijet kao anđeo bdije nad tobom.
****
Bila je topla ljetna kolovoška noć. Vraćali smo se s proslave Sv. Roka iz mjesta moga djetinjstva. Izlazeći iz auta, osjetila sam da mi se neko paperjasto klupko mota oko noge. Ogroman puni mjesec visio je nad našim glavama. Kakva divna luna. Tako je došlo tvoje ime.
Djeca su se rastrčala po kući tražeći potrebno za tebe, improvizirajući. Okrugla posuda margarina postala je posudica za mlijeko. Poklopac kutije dječjih cipela, napunjen pijeskom, wc, a ogromna kartonska kutija, zavezana izvana špagom, tvoje sklonište za tu noć.
Probudila sam se rano, kao i svako jutro, izašla van, na natkriveni ulaz u tišini popiti kavu prije posla. Svitalo je. Grebanje iz kutije, htjela si van. Nisam se stigla ni dići, a ti si se već nekako izvukla i pored zavezanog kartona izašla van. Promatrala sam te. Onako mala, zatvorenih očiju, njuškajući si pronašla wc, pa onda opet, njuškajući na drugu stranu, posudu s mlijekom. Rekla sam si: Ti si borac. Ti si naša. Ti ćeš ostati.
Tako je i bilo.
Idućih mjesec dana svaki smo drugi dan bili u veterinarskoj ambulanti. Oči su ti i dalje ostale s trećom mrenom, bez mogućnosti da vidiš. Bila si naša slijepa mica. Ona koja je nas našla jedne ljetne večeri punog mjeseca i unijela puno radosti u naš život. Svih ovih godina.
Nedostatak vida nadomještala si drugim osjetilima sve dok ne bi svladala neke nove mogućnosti. Naučila si skakati, čak si i pobjegla jednom od kuće (kao buntovna teenagerica), stidljivo si progovorila. Nikada nisi puno pričala, možda najviše sa mnom jer i ja sam puno s tobom pričala, onako tipično ženski.
Bila si nam prva kućna ljubimica. I jedina. Zato nam je svima bila teška za prihvatiti tvoja nenadana dijagnoza i kratkoročna prognoza.
Moja najmlađa, čija si mezimica bila, tvoja službena vlasnica na putovnici, najviše se potrudila da ti ovi zadnji dani budu lakši, posebno ispunjeni ljubavlju, maženjem, paženjem.
Samo je tebi govorila, kada bi dolazila sa školovanja iz Zagreba, za vikend, a ti je išla dočekati u dvorište uzdignuta repa: Ljuuuubavi moja.
Starija je, nakon noćne smjene, sjela u auto i vozila 350 km da te još vidi i poigra se s tobom, onako žešće kako si se samo s njom igrala. Najstariji te je vidio preko video poziva i oprostio se...
Jučer nam je bio težak dan. Svima.
Zasuli smo te tratičnicama i rascvjetanim mirisnim irisom i položili u tvojoj dekici u posebnoj kutiji pod jorgovan.
Hvala ti što si bila dio našeg života.
Oznake: Luny
I tako...
Čekamo
Dok se netko ne probudi
Dok netko ne zaspe
Da sjedne plaća, mirovina
Da kupimo život na kredit
Čekamo
Da prestane kiša, oluja, vjetar
Da svane bistro sunčano jutro
U kojem ćemo vidjeti bez naočala jasno
Opravdavamo se drugima lažući sebe
Čekamo
Da postanemo ljepši, vedriji, mršaviji, zdraviji
Dok vrijeme prirodno slaže svoje trajanje
Umaramo se očekivanjima, borbama
Zavaravajući se: Sutra je novi dan
Čekamo
Da razumijemo, postanemo, promijenimo
Volimo, oprostimo, zaboravimo
A sutra je već jučer
I život nije na čekanju
Živimo!
Oznake: stand by
Zastanimo
Za trenutak
Da čujemo sebe
Samo u tišini
Možemo čuti sebe
Možemo razgovarati s Čovjekom
U sebi i pored sebe
I s Bogom
Dopustimo
Da nam u tišini dođe
Božić.
Oznake: Božić
Imam dvoje naočale. Od nedavano, kada mi se država udostojila dati 100 eur kao dugotrajno nezaposlenoj, to je doprinijelo proračunu za vid: jedne intreview (za blizu do 2 m) i druge za daljinu (bez njih ni tv gledati, ni auto više ne mogu voziti, a kamo li vidjeti tko mi preko ulice maše). Tako kada krenem u trgovinu, vozim kolica s onima na daljinu, al' artikle gledam s onima iz bliza, pa ih malo-malo mijenjam zauzeta da ih dobro odložim i ne oštetim. Tako zauzeta i još uz pomoć popisa za tu trgovinu, ne kužim da mi se netko javlja. Tek kada kršni lik osvanu preda mnom, progledam.
Osmijeh od uha do uha, stari radni kolega i ruka na pozdrav pružena.
Nismo se vidjeli nekoliko godina, pa ni na moru.
Ne dolazim više na more od kada mi je mama umrla.
Žao mi je, čula sam, koliko ima?
Treća godina.
Radiš li još s bivšim direktorom u biznisu?
Ma ne, sad sam u N.
N?
Ma.....
Ista branša?
A...drvo, što ćeš!
Ni vlastiti biznis nije išao znaš.
Nemam dovoljno staža ni godina za mirovinu, još godinu da izdržim, a i kralježnica i zdravlje zeza....
Ja sam u zadnjih 8 godina skupila samo godinu staža, fali...i godina i staža i pitanje je , s obzirom na zdravlje, hoću li dočekati i kolika ća biti...mirovima,kažem.
Da, nasmije se , meni treba još godina da izdržim pa ćemo se vidjeti na moru.
Meni šest.
Bilo mi je drago vidjeti te.
Generacija.
Oznake: generacija, mirovina
Kada se u tebi počnu smirivati svi uskovitlani rojevi čestica prašine s ostacima krhotina metaka, bombi, granata, gelera
Kada pečat neljudskog zvjerstva okupanog alkoholom, moći oružja, grupe, ideologije za taoce uzima tvoju djecu, maku, sestru il' brata od tebe tražeći da plaćaš zatomljenim krikovima iznova i iznova otkupninu njihovih života bez ikakvog jamstva preživljenja
Kada okus krvi, metala, blata i paljevine počne silaziti sa svih zaboravljenih okusa iz tvojih usta, sa tvoje kože
Kada se izgubiš u traženju smisla u besmislu ponovo i ponovo i ponovo
Kada tvoja sjećanja žive u fragmentima tuđih objašnjenja, opravdanja, iznova pisane povijesti pobjednika – gubitnika
Kada se izopćiš, umreš, zavaraš ulogom novog čovjeka u novom vremenu izbjegavajući prostor i vrijeme vlastitog nekadašnjeg bivstvovanja
Kada proteknu desetljeća
Životi su odživljeni u varljivom trajanju, sigurnog mjesta nema ni kao i prije, a negdje u tebi se točka prijeloma strmoglavila u potrazi osvete, objašnjenja, odgovora, oprosta, zaborava
Opet nisi sigurna da živiš jer iz svakog kuta prisilno zatočenog sjećanja iskaču aveti prošlosti koju nosiš kao dio sebe, kao zatočenjem ukroćenu zvijer koje se još uvijek bojiš pa ne znaš bi li joj bila majka, maćeha il' krvnik
Al' iskače iz tame sve rijeđe i gubi snagu u bitci s vremenom
Ti jačaš i rasteš iako znaš da zaborav još je daleko
Vukovar.
Oznake: Vukovar
Prije 18 godina u Australiji je započeo projekt Movember, a prije nekoliko godina počeo se obilježavati i u Hrvatskoj. Time je mjesec studeni postao mjesec u kojem se povećava svijest građana o raku prostate s kojim se bori veliki broj muškaraca.
Pokret oblježavanja studenog kao mjeseca zaštite zdravlja muškaraca dobio je naziv Movember – spajanjem riječi “moustache” (engl. brkovi) i “November” (engl. studeni) jer su brkovi određeni kao simbol čitavog pokreta.
Cilj cijele globalne kampanje je potaknuti mušku populaciju na redovite preglede kako bi se bolest otkrila na vrijeme te bi se pravovremeno i izliječila jer prevencija je ključ dobrog zdravlja. Fokus je na zdravstvenim problemima kao što su rak prostate i rak testisa, ali i na često zanemarenim poteškoćama vezanim uz mentalno zdravlje i samoubojstvima.
Rak prostate je u svijetu drugi najučestaliji maligni tumor od kojeg svake godine umiru mnogi muškarci. On je najčešća zloćudna bolest među starijima od 50 godina, a prema podacima Hrvatske lige protiv raka, od ove bolesti godišnje u Hrvatskoj oboli 1800 i umre 800 muškaraca. Unatoč njegovoj rasprostranjenosti, istraživanja pokazuju da je poznavanje raka prostate i organa koji zahvaća, vrlo skromno
Zato i vi pustite brkove u plemenite svrhe – podržite mjesec muškog zdravlja!
Moja je starija kći kao studentica suosnivačica foto sekcije Sveučilišta u Rijeci i dvije godine za redom volonterski je bila autorica kalendara Movember gdje su joj modeli bili kolege s faxa i prijatelji (čak i prijateljice :)) da bi ukazala na problem i to kroz svoj hobi - fotografiju (čak ga je i potpisala svojim prvim simbolom -Suncem, koji je i dizajnirala - nacrtala i ovjekovječila u prvoj tetovaži na zapešću).
Da ne govorimo o dijagnozi oba djeda.
Volim TV kalendar i slične emisije.
Danas me osupnula činjenica da je 3. srijeda u mjesecu studenom svjetski dan obilježavanja jedne bolesti.
Svjetski dan kronične opstruktivne plućne bolesti (KOPB) obilježava se od 2002. godine, treće srijede u studenome.
Globalna inicijativa za kroničnu opstruktivnu plućnu bolest (Global Initiative for Chronic Obstructive Lung Disease, GOLD) svake godine odredi drugu temu kojom se nastoji podići svijest javnosti o ovoj čestoj i teškoj bolesti. Tema je ovogodišnjeg Svjetskog dana KOPB-a „Disanje je život – djelujte ranije”, kako bi se istaknula važnost ranog preventivnog djelovanja radi zaštite zdravlja pluća.
KOPB je trenutačno jedan od vodećih uzroka smrti u svijetu. Procjenjuje se da u svijetu od KOPB-a umire više od 3 milijuna ljudi godišnje.
U 2022. godini u Republici Hrvatskoj od KOPB-a je umrla 1 521 osoba.
Prije nekoliko godina mi je starija kći rekla da je najstrašnije što je vidjela za vrijeme studiranja i prakse u bolnici (na 3. ili 4. godini studija medicine) ljudi oboljeli od ove bolesti koji nisu mogli disati i gušili su se, a nisu im mogli pomoći...
Prije dva dana, u nedostatku prirodnog sirupa za kašalj (lovor-med-limun), u jednoj od jakih epizoda kašlja, moj je zakoniti uletio u sobu s pitanjem: Jesi dobro?
Razmišljam da rođendan počnem slaviti ne samo na drugi dan proljeća nego i u jesen (koju oduvijek obožavam) i to treće srijede u studenom.
Ove se godine taman poklapa s rođendanom moje najbolje prijateljice i kume.
Idemo feštati!
ŽŽ!
Oznake: Zdravlje
Svi smo mi zaokupljeni vlastitim životima.
Ljudima u našim životima.
Svi smo mi u svom filmu.
I što više kilometara u nogama imamao sve manje vjerujemo u čuda, sve rijeđe u iznimnost trenutaka ili ljudi.
Pa kada nam netko takav pokuca na vrata, uđe u naš život i stvori si prostor u našem filmu, više smo nego zahvalni.
Životu, Bogu, Višoj sili, Svemiru.
Svatko kad ode ostavi trag.
Nečiji tragovi svijetle još dugo, dugo nakon odlaska.
I griju duše onih što ostaju.
Kao za života.
Ovaj je zapis jednom takvom tragu uz priloženu moju rođendansku čestitku za naš rođendan:
Svemirsko prijateljstvo
U bespućima postojanja smo se srele,
spoznajući trenutak prepoznavanja
odživljenih života i stremljenja ljepoti.
S čuđenjem i nevjericom ispružile ruke,
spojile dlanove s utisnutim srcima na dar.
Blagoslovile već blagoslovljeno.
Zvjezdanu prašinu prosule,
dahom raspršile u svemir.
Sada se smijemo sa zvijezdama
Sretne što nam uzvraćaju.
22.03.2018. 8:02
Danas je godina dana.
Oznake: moja svemirska
Rekla sam joj:
Nikad' se neću udati.
Ni imati djecu.
Ne želim biti samohrana majka jer znam da su djeci potrebna oba roditelja.
Želim unučad.
Nema problema da ti donesem jedno.
Nisam tako mislila (tužna i zgranuta).
Puno toga želim ostvariti i vjerujem da mogu sama na svoj način.
Rekla bi mi:
Stvorila si svoju obitelj!
Luda sam za svojom unučadi.
Ponosna sam na tebe i volim te puno.
Zagrlila bi me i poljubila sočno i glasno.
Poduzmi nešto i za sebe, svoje zdravlje.
I da, nemoj pušiti, nije ti to dobro.
I nemoj previše brinuti, ni to nije dobro.
Znaš kako sam uvijek pjevala:
Que sera, sera...
Da, prije više od 30 godina.
Danas bi joj bio 83. rođendan.
Sretan ti rođendan mami!
Počivaj u nebeskim visinama,
čuvaj nas, blagosljivljaj i budi sretna,
lišena boli.
Mi smo dobro i puno te volimo.
Que sera, sera
Oznake: Što će biti, bit' će
Kada sam došla, imala sam ime, znala sam kako se zovem
Iako
Drugi su me zvali raznoraznim imenima
Neka su bila moja, neka ne
Zapitala sam se:
Kako bih se ja nazvala da imam priliku, da mogu birati?
Mnogim sam cestama prošla tražeći istinu
Na svakoj je cesti bila drugačija
Pa i na onima kada sam ponavljala put
Ni vode mi nisu dale odgovor, samo smirenje
Divljinama nisam lutala bojeći se gubljenja
Al' vlastite divljine odavno zauzdavam
Bezuspješno
Raste kao šuma u proljeće
Plima nezaustavljiva i
Bijelim mramorom obložen put dobrih namjera
Vlastito bivstvovanje
Nisam si pronašla ime
Samo izbor biti
Bezimena
Oznake: ime
< | kolovoz, 2024 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Nijedan čovjek nije Otok sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese Grumen zemlje - Europe je manje, kao da je odnijelo kakav Rt; Posjed tvoga Prijatelja ili Tvoj vlastiti; smrt svakog čovjeka smanuje Mene; jer sam obuhvaćen u Čovječanstvu; i zato nikada ne pitaj kome Zvono zvoni; Tebi zvoni. (John Donne)
Ja sam
Plimni val
Vulkan proključao iz dubine
Gejzir u zraku što se raspršuje
Tisućama kapljica sunca
Brzina misli što bježi vjetru uma
Nedostajući element svemira
Ja sam
Mirna šuma u ljetno popodne
Sjeverna vlažna mahovina
Na deblu života
Srna na izvoru oprezna
Da lovinom ne postane
Zemlja u iskonskom obliku
Ja sam
Totalno drugačija od sebe nekad
Ni manja ni veća neg' drugi
Osjećajući se tako malom
U ovom velikom životu
Što ga nastanjujemo
Voljno
Ja sam
Rođena umrla oplakana pokopana
Nebrojeno puta do sada
Žestoka u borbi za dobro
Beskompromisna kada je Život u pitanju
Ljubavlju stvorena
Ljubavlju nastavljam
Živim_
***
Ja sam jaka
i mogu sve sama
pomicati brda i ostvarivati snove,
ali tvrdoglavo prešućujem priznati
koliko mogu biti slaba
kada se u sebi lomim
ili kada me prekrije val vlastitog straha.
Čuvarica pinkleca 07.03.2015.
***