white lilith https://blog.dnevnik.hr/whitelilith

ponedjeljak, 02.12.2019.

Volim blog

Nekada nisam mogla zamisliti dan bez bloga.
Da se ne lažemo, ni danas nije puno drugačije.
Samo......ne pišem više svakodnevno, ne čitam sve na blogu, tek ponekad nešto što mi uskoči u vidokrug il' iskrsne poznato ime blogera na ovim našim listama il' naslovnici.
Ali nema one komunikacije od prije, jer nisam "tu".
Ponekad se ulovim da lako polovim propušteno ...kroz objave i komentare, ali ponekad...kao da sam s Marsa pala pa ne kužim o čemu je riječ.

A nekako vjerujem da sve za čim tragamo dođe do nas (pa i kada "stojimo":D) ili to pak nađemo ne tražeći više :) ili odustavši od prvobitne bjesomučne potrage :P. (Pa ti biraj!)

Vrijeme nikoga ne čeka.
Došli su neki novi ljudi.
Neke sam upoznala, o nekima nemam pojma da postoje (i obratno).
Govorim o blogu, naravno. Ali....isto tako bih mogla i o životu i stvarnosti.
Koliko smo "tu", stvarni u nečijim životima?!

Koliko nam je to bitno? ponajprije da se zapitamo.

Volim blog, volim ovdje pisati, razmjeniti mišljenja i osjećaje...samo to ne činim toliko često kao prije.
Volim podršku koju ovdje dobijem, komunikaciju, interakciju...čak me i kritike "pokrenu" da razmislim, sagledam sve iz nekog drugog ugla.

I osjećam se da pripadam, osjećam da postojim (i u ovom svemiru), osjećam da nisam sama i osjećam se "podržana" u svom postojanju.
Volim blog.

Oznake: blog

02.12.2019. u 17:02 • 23 KomentaraPrint#^

utorak, 19.11.2019.

Reći il' šutjeti: štrajk?!

Inače sam u fazi šutnje.

Samo kada me jako, al' ono baš jaaaaako, nešto zasmije, dirne il' zasmeta tu i tamo napravim grimasu, ispustim neartikulirani zvuk il' pustim bujicu. Et' neumjerna kao i inače, u bilo kojem smjeru ...i ovdje na blogu: od dva posta dnevno (nekad davno, godinama prije) do šutnje - mjesecima, godinama... (noviji podatci :D)...

Ne bih štrajkala i tražila 6 (dobro 6,11), tražila bih min 26!
Zašto?
Obrazovanje, pa onda socijala itd. zaostaje za privatnim sekorom 35-38%, zdravstvo npr. do 10%, al' idemo samo na jedan sektor, bez miješanja krušaka i jabuka.
Kako nema love za uravnoteženje koeficijenata u obrazovanju s ostalima u javnim i državnim djelatnostima, a ima love za dizanje koeficijenata svima u javnom i državnom sektoru traženih (mizernih) 6% i to bez traženja tih ostalih u javnom i državnom sektoru (medicinari su se doduše za neka povećanja izborili nedavno)?!
Obrazovanje (osnovnoškolsko i srednjoškolsko) ima max 25% zaposlenih od ukupno svih onih na tzv ."državnim jaslama".
I od toga ih je 90% VSS (prosjek EU je 70% VSS u istom tom obrazovanju).

Prosječna plaća u RH za VSS je minimalno 20% veća od prosječne plaće u RH (statistika), i to smatram premalo, al' ajde statistika k'o točan zbroj netočnih podataka kaže tako.
Prosjek neto plaće u RH je cca 6.500 , a u obrazovanju je 7.200 što nije 20% više jer prosjek plaća u RH nisu samo VSS nego SVI (VSS-a ima cca 15% u RH - isto statistika).
I da se vratima na onu: nema love za četvrtinu javnog sektora od 6%, a ima za 6% za sve (100%) u javnom i državnom sektoru!
Tko je ovdje lud?!
Ne trebaš znati gotovo ništa do malo matematike da usporediš omjere...

A tek nakon uravnoteženja koeficijenata plaća u obrazovanu (udio 25%) s ostalima (udio 75%) u javnim i državnim službama, možemo i moramo i o kvalteti istih, koja još treba podebljati ili stanjiti uravnoteženo, jer kako biti motiviran kada te i društvo i poslodavac omalovaža?! Samo onaj tko voli svoj posao u obrazovanju ZNA koliko se tamo dajemo da djeci nešto damo, da ne govorim jezikom ppmd-a da bi ishodi učenja za naše učenike bili veći. A o ljudskom ( odgojnom) utjecaju, elementu još nisam niti riječ rekla.
I da, kao diplomirana ekonomstica jaaaaako dobro znam kako se formira proračun: i prihodi i rashodi.

I da se razumijemo:
Ne govorim o teškom i bogatom iskustvu i u privatnom (koji puni taj isti prorčun kao i svi mi potrošači) i u javnom sektoru ( nekoliko godina u ratnom vihoru i kratko na zamjeni do nedavno), nego kao majka o tome da će me ove "igre" koštati nekoliko povratnih karata Zg - Slavonija (svaka cca 150kn), troškova doma u kojem moje dijete ne boravi, ne spava i ne jede, troškova učeničke mjesečne karte od škole do doma i po Zg, a ne putuje ZET-om jer nije u Zg, troškova sportskog kluba u kojem ne tenira jer nije u Zg - a sve bez da punim proračun il' uzimam iz njega - jer sam bez posla i plaće, radim samo "po doma" neplaćeno.

Oznake: štrajk

19.11.2019. u 14:23 • 11 KomentaraPrint#^

nedjelja, 06.10.2019.

Srce od kamena

Ostavljam da ih čuva
skriveno u zidu
vidljivo svima
da bdije danonoćno
kao simbol života
potvrda ljubavi neizbrisiva
jer i kada ih pustimo u svijet
i dalje brinemo
i volimo
i s njima smo
utkani u njihovo postojanje
želimo ih vječno
zagrliti
zaštititi
voljeti
pustiti a opet znati
da dobro su
sigurno
sretni
zdravi
voljeni
i zaštićeni.

Djeco moja,
neka vas čuva ovo srce
u zidu vašeg stanarskog dvorišta.



Oznake: srce od kamena

06.10.2019. u 07:34 • 29 KomentaraPrint#^

četvrtak, 19.09.2019.

*******

Sve moje ljetne crtice obrisalo je more
Spužve su krute u dubini
Zaboravljam
Iznova pišem
Da li na kraju staviti točku ili zarez?!


19.09.2019. u 10:09 • 14 KomentaraPrint#^

subota, 10.08.2019.

Čudno ljeto

Osjećam se bezvrijedno.
Nikako.
U ovom trenutku.
Nekako je puno, previše
takvih trenutaka
ovo ljeto.

Ovo je ljeto jako čudno.

Ne mogu isplivati.
Još tonem u dubinu.
No oko mene nije mrak
već plava prozirna svjetlost dubina
u koje zadire sunce zrakama
i pravi putokaze.

Čudno,.

Kao da ne moram disati.
A dišem.
Nevidljivo.

Ne postoji potreba življenja
u zamrznutom trenutku
modrine, topline i dubine.
No ipak svakim atomom tijela
ćutim da živim.

Prirodno okruženje moje duše.

Samo se prepuštam
vjerujući u idući trenutak.
Udisaj.
Izdisaj.

Ovo je ljeto jako čudno.

Borim se.
Razumjeti.
Sebe.



Oznake: čudno ljeto

10.08.2019. u 13:33 • 24 KomentaraPrint#^

nedjelja, 21.07.2019.



Ulazak u raj ili izlazak iz....odabreite sami :)

Oznake: raj

21.07.2019. u 20:26 • 12 KomentaraPrint#^

utorak, 16.07.2019.

Olovka ili gumica

Olovka ili gumica? Vjetar ili list? Noć ili dan? Crno ili bijelo?...
Vjerujem da sve smo ono što do sada proživjesmo.
Nekako vjerujem da nas je sve to odredilo, oblikovalo, kreiralo, korigiralo u ovo što smo sada. Možda sam mazohist pa se „borim“ i za ružna, loša, bolna sjećanja i iskustva. A možda je to i stoga što ih je bilo podosta u mome životu. Pa sam se nekako saživjela s njima, kao dijelom sebe, utkanim u moje postojanje. Ali vjerujem da su nas i ona oblikovala, ne želim se odreći niti jednog dijela sebe. Svog proživljenog, ma koliko boljelo. A to uključuje sve. I ružno i lijepo.
Volim lijepa sjećanja, lijepe osjećaje, ali nisam nesvjesna niti onih drugih.
Primjetila sam da (i ovdje na blogu) u zadnje vrijeme jako cijenim (parafrazirano) onu: Ako nemaš nešto lijepo za reći – ne reci ništa! To ne znači da uvijek šutim, samo sam osvijestila kada – ne želim. Kvariti. Raspravljati se. Bjesomučno se svađati. Uzaludno dokazivati. (ionako svatko svoju „istinu“ ima).
Više volim ono što je bilo dobro. I lijepo. I istinito. I konstruktivno. I podržavajuće.
Zapitam se : Da nisam ovakva, kakva bih željela biti?
I, osim nekoliko stvari, (a možda ni njih), vjerojatno bih sve opet učinila isto, svjesna (ovaj puta) da ću počiniti i greške, da će boljeti.
No, volim život. I kada boli.
Život je dovoljno nepredvidljiv, dovoljno nas (gotovo svakodnevno) iznenađuje, da bismo se izgubili u traženju (be)smisla.
Ja sam samo mala olovka u božjoj ruci, rekla je velika (mala rastom) majka Tereza.
A ja ću reći (kao netko meni nepoznat): Olovka piše srcem.

Dodatak: zalasci koje s mirom u duši sada promatram J
Nakon 4 godine konačno na plaćenom godišnjem odmoru mjesec dana J ovo ljeto.

Oznake: olovka

16.07.2019. u 14:22 • 16 KomentaraPrint#^

petak, 10.05.2019.

Pljesak

Oduvijek sam bila fascinirana Hemigwayem, ne samo jednostavnošću, obnaženošću i snagom njegovih riječi, nego, prije svega, njegovim životopisom. Hemingway mi je postao (doduše u teengerskoj dobi) uzor, inspiracija....kada bih samo ja mogla dosegnuti njegova životna iskustva ("sanjala" sam)...sigurno je zato tako dobro pisao. Pa sam se svojski potrudila da moj životopis, po raznovrsnosti, sliči njegovom, stoga, kako stari Kinezi kažu: Pazi da ti se ne ostvari što želiš!, mene je Život nagradio ostvarenjem "snova".
Tako sam od referentice, na svom životnom poslovnom putu, stigla i do direktorice, prošla sve razine upravljanja, odlučivanja, sudjelovanja....i iz prve ruke "vidjela" što od toga je za mene, a što ne.

No, ovo nije post o tom poslovnom putu.

Ovo je post o ovoj poslovnoj stanici na kojoj trenutno jesam.
Jednoj od.
S kojom sam jaaaaako zadovoljna jer volim ovaj posao. I nije mi prvi put da ga radim. Radila sam ga kada je bilo najteže. 4 godine, u ratu, od 1990. do 1994.(bez kurikuluma, programa, litrature, mentora, tehike i tehnologije), kada je i taj sustav preživio promjene, reforme, ukinuo neke smjerove, a meni ostalo:by,by!
Otada sam bila u gospodarstvu. Do prije 4 godine.
A unazad 8 mjeseci, na zamjeni, dok se mlada mama ne vrati s porodiljnog, opet u staroj branši.
Najprije sam se ugodno iznenadila kada su mi priznali staž u toj branši, pa onda kada je na težini plaće dobilo moje vlastito uloženo obrazovanje u ppmd naobrazbu (pedagoško-psihološku-metodičko-didaktičku naobrazbu), i to u vrijeme kada nisam bila u sustavu obrazovanja nego u gospodarstvu. Najbolje potrošeno stričevo nasljeđe ikad, jamčim.

Današnji dan. Petak. Zadnji sat. Svi umorni k'o psi. I oni i ja.

Sjećam se kada sam, prije 8 mjeseci, prvi puta ušla u taj razred.
Dvogodišnje obrazovanje.
Pola njih se ponaša kao da ima ADHD, a s polovicom pokušavam nešto odraditi s obzirom na mogućnosti.
Pedagoginja me upozorila: prosječan IQ ispod 80...prilagođen pristup, pedagoške mjere i tehnike...gledam ih, pričamo, upoznajemo se...oni su za mene ljudi, mladi ljudi.
Dolazim kući. Sjedam van u svom dvorištu, otvaram pivo, uzimam stanku..., sve je još zeleno, sredina je rujna, bogatstvo plodnosti svega oko mene u zraku je, u iščekivanju.
Željela bih i ja tako zaroditi na ovom poslu, pa makar na određeno, pokazati da još mogu i da želim i da znam. Željela bih....i onda opet film: vraćam na njih, vidim im lica i reakcije, čujem im riječi....i pomislim: Hvala ti Bože što si mi dao zdravu, normalnu i pametnu djecu.

Nisu oni krivi.
Nije do njih.
Tu su.
I ja čvrsto odlučujem biti tu za njih.
Svaki sat.
Svaku prekinutu rečenicu u izlaganju.
Svaku pripremu.
Svaki test.
Svaki problem.
Svaku riječ.

Danas sam zaključivala ocjene.
Kada sam završila, učionicom se prolomio pljesak, glasno zviždanje i navijanje. Odobravanje. Iako je bilo i dvojki.
Čulo se van, na školsko dvorište ( potvrdili mi i ravnatelj i domar, nakon sata).
Kako smo završili ranije, pustila sam ih.

Još sam pod dojmom današnjeg dana_

Oznake: pljesak

10.05.2019. u 16:30 • 25 KomentaraPrint#^

subota, 20.04.2019.

Preduskrsna

Otpustiti teret i odahnut'
Da bi bilo lakše
Disati ponovo čvrsto
Ne možeš učit'
Nit' vježbat'
Već samo molit'
Da dođe samo
Skotrlja se s duše
U ponor oprosta
A onda opet molit'
Da ljubavlju ispuniš
Sve kanjone nepravdi
Pa ustat' lakši i čišći
Od opranog grijeha
Blagoslov izmolit'
Isusu se poklonit'.

Oznake: Uskrs

20.04.2019. u 08:02 • 12 KomentaraPrint#^

četvrtak, 17.01.2019.

Trag sjećanja

Sjećanja su jako varljiva i zeznuta...
sjećanja nas vode u lijepo i toplo i meko,
sjećanja nas vode i u ono drugo,
u zime i hladnoću i zaborav
(gdje bi ga htjeli ostaviti)
sjećanja nosimo sa sjetom,
sjećanja nas hrane kalorično
i izgladnujuju bjesomučno,
sjećanja ne bismo dijelili sa svima,
jer
cijeli svijet živi napola u sjećanju,
a napola u iščekivanju
(da će se imati čega sjećati),
sjećanja me ubiše,
sjećanja me oživješe
(ne jednom, negdje
na dnevnoj bazi zapisano)
sjećanja su
nenadmašiva
neponovljiva,
sjećanja,
kao kad voliš i mrziš
(istovremeno)
sjećanja su jednostavno
neponovljiva,
satkana u našim snovima
love se za niti tanke,
neprepoznatljive,
varljivo lažući o uzrocima
povijesti,
sjećanja prošlosti
tkaju svijet budućnosti.
***
i sve što dodirnem
ostavi trag
u duši_

Oznake: sjećanja

17.01.2019. u 19:27 • 30 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< prosinac, 2019  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (1)
Listopad 2019 (1)
Rujan 2019 (1)
Kolovoz 2019 (1)
Srpanj 2019 (2)
Svibanj 2019 (1)
Travanj 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (1)
Studeni 2018 (1)
Listopad 2018 (1)
Kolovoz 2018 (3)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (1)
Rujan 2017 (3)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (4)
Travanj 2017 (2)
Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (2)
Prosinac 2016 (1)
Studeni 2016 (2)
Listopad 2016 (1)
Srpanj 2016 (6)
Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (5)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (6)
Veljača 2016 (4)
Siječanj 2016 (2)
Prosinac 2015 (5)
Studeni 2015 (3)
Listopad 2015 (4)
Rujan 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Lipanj 2015 (3)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (2)
Veljača 2015 (4)
Siječanj 2015 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Nijedan čovjek nije Otok sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese Grumen zemlje - Europe je manje, kao da je odnijelo kakav Rt; Posjed tvoga Prijatelja ili Tvoj vlastiti; smrt svakog čovjeka smanuje Mene; jer sam obuhvaćen u Čovječanstvu; i zato nikada ne pitaj kome Zvono zvoni; Tebi zvoni. (John Donne)

Space Oddity


Ja sam
Plimni val
Vulkan proključao iz dubine
Gejzir u zraku što se raspršuje
Tisućama kapljica sunca
Brzina misli što bježi vjetru uma
Nedostajući element svemira

Ja sam
Mirna šuma u ljetno popodne
Sjeverna vlažna mahovina
Na deblu života
Srna na izvoru oprezna
Da lovinom ne postane
Zemlja u iskonskom obliku

Ja sam
Totalno drugačija od sebe nekad
Ni manja ni veća neg' drugi
Osjećajući se tako malom
U ovom velikom životu
Što ga nastanjujemo
Voljno

Ja sam
Rođena umrla oplakana pokopana
Nebrojeno puta do sada
Žestoka u borbi za dobro
Beskompromisna kada je Život u pitanju
Ljubavlju stvorena
Ljubavlju nastavljam
Živim_

Vaše riječi na mom Orionovom putovanju...

Stavih srce na proplanak
tamo gdje jesen obara
zadnje znakove ljeta.
Izdrži srce
ostani vjerno sebi i korijenju
i rasti
izrasti iznad horizonta prolaznosti.
Tamo gore je sunce
tamo gore je beskraj i san...

dinajina sjećanja 26.02.2015.

***

Ja sam jaka
i mogu sve sama
pomicati brda i ostvarivati snove,
ali tvrdoglavo prešućujem priznati
koliko mogu biti slaba
kada se u sebi lomim
ili kada me prekrije val vlastitog straha.

Čuvarica pinkleca 07.03.2015.

***

svladavam
onu prirodnu udaljenost
zvijezde do zvijezde
sebe do sebe
učeći ponovno se voljeti
kao nitko do sada

SarahBernardht 23.03.2015.

***

Iza tamne zime, koja je svojim ledom držala moje srce u okovima šutnje, izronila sam u ovo čudno proljeće, toliko mi blisko i toliko daleko.

Razvezala sam ostatak vremena u zlatni titraj srca, koje još uvijek preskače svoje poznate ritmove i, ponekad, zaluta u uspomene.

Shadow-of-soul 26.03.2015.

***

"Ustani iz noći obeshrabrenosti i umor će nestati iz tvoga srca, ovo jutro je puno sunca, puno ptica i cvijeća. Probudi se iz zimskoga sna nevesela bivanja, zakorači u novo proljeće. Ustani kao nekada kad si još bila djete veselja i sreće, prošeći vrtom u ovom svitanju i potraži skrivene simbole života. Zaviri u grm tek procvalih lješnjaka iz svakog pupoljka će ti se nasmješiti jedan od tvojih već zaboravljenih snova. Nasmješi se jutros, rastopi smijehom led sa smrznuta srca i učini ga spremnim za Ljubav."

dinajina sjećanja 04.04.2015.

***

Sva se godišnja doba
izmjenjuju u meni,
postojim.
U dva razlomka Ljubav
kao cijelo stane,
ne dvojim.

zahira 29.07.2015.

***

Odmorila bih se još malo ovdje, na ovoj plavoj planeti pa onda zaplovila u tu sekundu Duše, koja čini sto godina ljudskih i tek onda promijenila ovu haljinu tijela, koju sa toliko ljubavlju tek sada nosim.

Sjena duše 31.10.2015.

***

O ljubavi se ne priča:-)
o njoj se
sanja
pjeva
pleše
kipari i
sklada
Zbog nje se često
pati, smješka, plače
uvijek je mlada i kad je jako, jako stara!
:-))))
Riječi ko i ljudi, pokvare joj smisao,
natječu se samo ko je za kog disao.
Daleko je od taštine, ona daje sve miline:-))))

SarahBernardht 19.02.2016. (10:30)