white lilith https://blog.dnevnik.hr/whitelilith

utorak, 21.08.2018.

naiva :)

Ponekad poželim ostaviti samo dvije, tri riječi
u kojima će se netko prepoznati (većina ne)
i to mi je sasvim u redu
jer niti ja ne želim biti prepoznata
uvijek i svugdje
kvari mi čar
incognita
i puninom doživljen doživljaj :)
al' ovdje na blogu
nekako naivno vjerujem
da me prepoznaje više njih
doli samo ciljani krug :D

21.08.2018. u 20:44 • 16 KomentaraPrint#^

četvrtak, 16.08.2018.

Who's That Girl?

Lady Soul. Aretha. 77. 4 sina. Kuma Whitney Houston.
Žena. Majka. Kraljica.

Naš dragi cy opet nas je isprovocirao : Tko smo doista?
Nimalo čudno njegovoj vodenjakovskoj buntovničko – avanturističoj prirodi spojenoj s dalmatinskim dišpetom i tankoćutnom dušom  (nasreću , 2. Sreća po redu, da se razumijemo :D, ima purgericu pa ga ona – vjerujem malo, malo prizemlji, inače bi već sam sebe ispucao na Saturn! Eto, baš su mu „napeti“ oni Saturnovi prsteni :P)

Umjesto komentara kod moga najdražeg blog-komentatora: post.

Žena
(zna se da je za spol, znanost dokazala – zaslužan .....otac, stoga : Hvala tata iako te baš i nije bilo u mom životu, nešto si sigurno dobro odradio jer sam (tako su rekli) ista svoja baba od Sinja...nažalost preminula kada je tebi bilo samo 3 .....
Cijeli život trudeći se dokazati da su žene i muškarci jednaki, jednako vrijedni, ravnopravna ljudska bića...e to mi nije ni od koga , to sam „zakačila“ pa se sad „objašnjavam“ Životu (i rodbini) po tko zna koji put zašto sam „crna ovca“)
Op. A. (opaska uutora) i Arethica je ovnuša :DDDDDDD

Hrvatica
(ponosna i nemam tu što više reći – prihvatila i zavoljela onu geografsku širinu i dužinu na koju me Bog smjestio) ponosna

Uloge
(kći, sestra, unuka, supruga, majka, prijateljica) sve izuzetno značajne uloge u mom životu, trudim se maximalno „odigrati“ ih, sretna jer mi ih je Sudbina dodijelila tako raznovrsne ) igrane i odigrane u skladu s: generalna proba maestralnija od premijere jer....nikad ne znaš hoćeš li dočekati glavnu ulogu u premijeri)

Katolkinja
(odgojem, razumjevanjem, izborom...doduše malo se svađamo institucija i „forma“ crkve i ja, ali....suština nikad upitna – tako sam i djecu odgojila, blagoslovljeni...svi...i vi)

Heteroseksualka
(ne bih o seksu više, iako sam Lilith na blogu, a Lilithici se svašta pripisuje...važno je da svatko od nas zna tko je i u tom pogledu)

Volim pisanu riječ
Možda zato i pišem blog, ali nije samo zato.
(Ne smatram se pjesnikinjom)

Cilj mi je biti Čovjek.

I tražim samo
Respect

I jednog dana, kada me ne bude, neka iza mene ostane (između ostalog) bar moja
Pisana Riječ.


Oznake: Aretha

16.08.2018. u 17:56 • 12 KomentaraPrint#^

nedjelja, 05.08.2018.

Pomirena sa sobom

Danas sam pjesnički raspoložena
Znaš one moje tuge plave koje me preplave
E ove nisu takve...
Ove su tihe i široke, široke,
Bezglasne, bezbojne, duboke
Ne traže ništa
Samo su tu
Oduvijek
Skrivene u meni
Odnekud same dolaze riječi
Dok sjedim mirno i ne želim ništa
Samo disati polako i osjećati taj mir
Unatoč tuzi.

Oznake: život

05.08.2018. u 11:05 • 20 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 09.07.2018.

MOJ SIN

Čekam da me nazove. Da čujem kako prolaze ovi zadnji dani. Kako izdržava desetu noćnu smjenu za redom. Posljednju. Da mu još jednom kažem: Ponosna sam na tebe! Rastani se od njih kao čovjek, kakav si i do sada bio.
Moj sin. Jedini. Prvorođeni.
Opće je poznato da se s prvim djetetom učimo biti roditelji, radimo greške iz neznanja koje poslije trudimo se ne ponoviti sa slijedećima.
Nedavno sam mu se ispričala, za sve što nisam dobro napravila.
Oprost uopće nije bio upitan, već tko zna od kada, kako je rekao, jer ja sam njegova majka.
I kada mi kaže : Majko! (ili Madre) ja se sva rastopim, jer on je moj sin. Čovjek. Od 23 (godine). Mladi, mladi čovjek pred kojim je Život.
Koji je otišao od kuće na svoj 21. rođendan, našao posao i stan s prijateljima. Pustila sam ga s blagoslovom i poticajem, al' u srcu strepeći, kao i za njegovu sestru kada je otišla studirati, kao i za najmlađu sada koju puštam na školovanje u drugi grad...
(365x2)+25 dana. Toliko je izdržao. Kada mi je proljetos rekao : Imao sam od 22 radna dana, 16 noćnih, ostala sam skamenjena. Što učiniti? Kako mu pomoći, osim ono malo ljubavi i domaće kuhinje (po željicama) i obiteljskog ugođaja, kada (rijetko) dođe kući.
Sjećam se njegovog 1. godišnjeg, 7 dana usred zime, nakon 6 mjeseci rada, kada sam mu vidjela podlaktice spržene od vrelog ulja iz friteze....plačem i sad, al' pred njim – ne... Izdržao je. Moj sin.
I nakon dvije godine rekao: Dosta.
I poduzeo sve da to promijeni.
U proteklih 10 dana dobio je 3 ponude za posao, sve respektabilne firme. U kojima ne moraš strepiti hoće li ti plaća, porezi i doprinosi biti plaćeni (kao što sam ja dok sam radila). Odbio prvu, prihvatio drugu i krenuo u proces, zatražio sporazumni raskid od sadašnje firme. Njegova šefica iznenađena. Puno sam naučio ovdje, hvala vam, rekao je, ali sada moram dalje. Nevoljko ga pušta. Dolazi popodne, izvan njenog radnog vremena, još jednom ga pokušavajući nagovoriti da se predomisli. Ne, rekao je. A onda, kao i svima koji odlaze, noćne smjene (najteže) u raspored. Odraditi će i to.
Druga firma ok. Počinje skupljati dokumentaciju.
Jedno dopodne, nakon noćne, ne znajući za sebe, javlja se na mobitel i gotovo odbija poziv na razgovor za posao (treća firma).
Kaže mi : Toliko sam umoran da ne znam kako da se sredim, istuširam, jedem, stignem busom na razgovor za posao, budem ok i onda još busom na posao u sadašnjoj firmi.
Sine, nemoj se odreći svojih snova!
Jer to je posao koji je želio raditi od kada je završio srednju školu.
Na njegovoj skali od 1 do 10 to je 10!
Odlazi sutradan na razgovor, traje sat vremena, s dva menadžera firme, daje sve od sebe, saumouvjereno i već s iskustvom, on je iskren i pošten, govori sve otvoreno, puno toga zna jer to mu je struka i zainteresiran je, voli to, moli odgovor što prije zbog spomenutih okolnosti. Sviđa im se njegova samouvjerenost i iskrenost. Govore mu da će mu javiti za 2 dana.
Zovu već iduće jutro.
Izabran. On.
Moj sin.
Vi ste zanimljivi i puni potencijala, samouvjereni ste i imate već iskustva u prodaji, želimo vas u svom timu, kažu mu. Još samo testiranja radi dosjea, ali možete biti mirni, vi ste primljeni. Šalju mu već sve potrebno na mail. Daju mu prostora da malo odmori iako je on spreman početi odmah po isteku otkaznog roka u sadašnjoj firmi.
Zar vam ne treba čovjek? pita ih.
Treba, ali najprije tih 5 dana odmorite i onda od ponedjeljka startate, kažu mu.
A ja......već isplakala kada je skupio hrabrosti promijeniti situaciju u kojoj je bio. I izborio se za posao u onoj drugoj firmi.
Divim mu se.
Kažem mu: Rastu mi krila do neba. Ponosna.
Naravno, nazvao je drugu firmu, ispričao se, objasnio sve, jer već je mislio da ga više nitko neće kontaktirati iz drugih firmi kojima je posalo ponude sa životopisom, kada već nisu do tada. Ali ovo je ponuda najbliža njegovoj struci i ono što on želi raditi.
Moj sin.
I sjetim se kako smo zaglavili u bolnici u sterilnoj Švicarskoj, on i ja, kako je porod kliještima (forceps) bio jedino rješenje, kako je stručna i topla babica (naša srećom, pa postala i obiteljska prijateljica i kuma....do neba sam joj zahvalna zauvijek) to riješila i spasila mi dijete dovevši promptno primarijusa klinike, još jednog doktora i stažista. Kako me njegov otac poljubio u čelo državši me sve vrijeme za ruku uz uzglavlje...
kako me pedijatar 7 dana nakon poroda, na prvom UZV kukića moga prvorođenca, pitao (engleskim sam se sporazumijevala u bolnici):
Do You like him?
No.
You love him!
No.
What?
I adore him, I sad.
I to mogu reći i sad.
I ne samo za njega, i za njih dvije – isto.
Ali, ovo je posvećeno njemu.
Jer on je
Moj sin.
Vtm_

Oznake: MOJ SIN

09.07.2018. u 16:12 • 24 KomentaraPrint#^

četvrtak, 05.07.2018.

On i ja - na molu uz more

Sjedim na molu. Konačno lijepo sunčano toplo jutro. Još je rano. More mirno. Nigdje nikoga.
Odjednom, prolazi on. Sav ponosan i plemenitog držanja. Polako kako bih ga zamijetila. Naravno da jesam, pa ujutro komadi koje vidim nose kruh iz lokalne trgovinice, što više kruha to više djece, veća obitelj. Kako ne bih zamijetila njegovu eleganciju i lakoću pokreta.
Pogleda me onako nonšalantno crnim okom.
A ja - trk u kuću po mobitel. Dok sam izašla, on je već produžio dalje do susjednog mola. Odlazim tamo.
Zovem ga : Vrati se! Baš si lijep. I gle čuda, kao da me razumije, okreće se i dolazi do mene.
Pozira. Dostojanstveno.
A onda opet elegantno otpliva kao da klizi po moru.

Oznake: labud, more

05.07.2018. u 05:41 • 17 KomentaraPrint#^

petak, 15.06.2018.

Adam

Sam u kutu, onako visok, tih i samozadovoljan, u polusjeni, djelovao je samodostatno. Istovremeno i tužno i zadovoljno.
Društvo se odavno razišlo. Bio je sam.
Vidiš li Adama? pitala me.
Da, rekla sam.
I? Što misliš? značajno me pogledala uz osmijeh.
Kako što mislim?
Pa....opet se nasmiješila.
Ja sam svog Adama našla i sasvim mi je dovoljan, odgovorila sam joj.
Pričala sam sa rođakinjom M o njemu, no ona ne zna, možda, vidjet će i tako. Ma baš je lijep, onako visok i mlad i pun potencijala, nagovarala me.
Znaš da sam ja i na blogu Lilith, a ona je po mitu ostavila Adama jer nisu bili ravnopravni, pokušah je odvratiti od nauma da me nagovara na Adama.
Sutra putujem, rekla je, baci oko na Adama, tek toliko.
Naravno, rekla sam, pa viđam ga svaki dan.
Rođakinja M nije dolazila.
Adam je i dalje bio sam.
No prijateljica M se pokazala kao rješenje.
Znaš Adama? pitala sam je.
Znam, rekla je.
Sviđa ti se?
Pa....sviđa, rekla je nekako stidljivo.
Hoćeš doći sutra do mene?
Može, dogovoreno.
To neka ti bude poklon za rođendan, rekla sam.
Hvala, nasmijala se.
Tako sam udomila Adama. I Adamića, jer mladica je u njegovoj sjeni nicala.



Oznake: Adam

15.06.2018. u 06:22 • 18 KomentaraPrint#^

četvrtak, 07.06.2018.

PRVOBITNO

postoji samo jedan odgovor
na sva naša pitanja
prvobitno
rođeni sa sudbinom utisnutom u dlanove
tragamo za smislom, lijekom, eliksirom (izvan sebe)
prvobitno
cijeli se život trudimo upoznati osobu
koja nas svako jutro promatra iz ogledala
prvobitno
iznenađujemo se, radujemo, razočaravamo
pripisujući zasluge, krivnju i uzrok drugima
prvobitno
zanemarujemo tlo pod nogama i nebo nad nama,
tišinu šume i pjev izvora
prvobitno
probudimo se tek kad otvorimo srce
bez obzira na radno vrijeme i zatvorene žaluzine
prvobitno
vatru smo u srce pustili
vodom je gasili neuspješno
prvobitno
LJUDI smo postali i ostali
kad živimo LJUBAV_

Oznake: prvobitno

07.06.2018. u 20:08 • 24 KomentaraPrint#^

četvrtak, 03.05.2018.

I pitala sam se danas...

Gospode,
zašto si mi dao ovaj križ da ga nosim?!
Znam,
da si me stavio pred gotov čin,
opet bih ga izabrala.
Svejedno se pitam : Zašto?
Ne tužim se na težinu,
veličlinu,
grubost izrade,
želim znati :
Zašto?
Mora da sam strahovito bila naporna kao dijete
(na žalost, već jako dugo nemam to koga pitati)
ali uvijek me zanimalo
zašto.
I ne tužim se na nevere i oluje,
tuđe pohlepe i zlobe
što poharaše moj put,
želim shvatiti sebe,
želim znati
zašto?
I nije mi to cilj u životu,
al' život mi je protkanim tim
zašto?
I znam da lekcije koje mi šalješ
moram svladati
moram naučiti
milom il' silom
al' moram
no svejedno:
zašto?
Želim svojoj djeci sutra reći:
Zato i zato!
Želim znati,
želim samoj sebi objasniti
da ovo što osjećam nije
uzalud_

Oznake: zašto

03.05.2018. u 15:22 • 29 KomentaraPrint#^

srijeda, 02.05.2018.

51 kristalna kocka vedrine

Rekli su : „To je najbolje riješenje, najsjajnija izvedba!“
I odlučili.
51 kristalna kocka vedrine.
Slažem se.
Jedinstveni prikaz žrtve.
Pijetet.
I predivno ime za sjećanje.
Naziv koji budi optimizam,
pokazuje da i na smetlištu može
rasti cvijeće, da se možemo i moramo
obnoviti i živjeti
51 kristalnu kocku vedrine.
Danas
gledaju jih ljudi,
oni koji nikada tamo živjeli nisu,
oni čiji su pretci ostali pokopani u drugim državama,
oni koji su došli poslije,
oni koji nisu sudjelovali tada u obrani i stvaranju,
oni koji nisu poznavali
51 kristalnu kocku vedrine.
Gledaju ih i ne znaju.
Ne razumiju.
Njihova krv nije natopila ovu zemlju.
Vide tek iskrivljenu projekciju stvarnosti
na visoko ulaštenim reflektirajućim površinama
51 kristalne kocke vedrine.
Rekli su : „To je najbolje riješenje, najsjajnija izvedba!“
I odlučili.
51 kristalna kocka vedrine.
Na nama koji znamo
potrebno je da ne zaboravimo
51 kristalnu kocku vedrine.

2.5.2018.

Oznake: domovina

02.05.2018. u 08:10 • 8 KomentaraPrint#^

četvrtak, 05.04.2018.

?

Te jeseni dobila je upalu grla. Ništa strašno, događalo se već uz dimilice koje je konzumirala i smatrala zaslužnim. No nije prolazila, ni nakon nekoliko dana primjene priručnih domaćih kućnih uradaka: čaja, meda, C vitamina...Tjedan je prošao do termina kod liječnika. I onda antibiotik. Tjedan dana. Ništa. Drugi tjedan. Ništa. Slijedeći antibiotik. Ništa. Dva su mjeseca prošla, uz hrpu antibiotika sve do penicilina, 4 litre čaja dnevno, slabo poboljšanje. Morala je ići raditi. Iako je, praktički, radila svo to vrijeme, od kuće na mobitelu, laptopu, do toga da je masne kose, uz kašalj, temperaturu i termosicu čaja, morala s direktorom u Finu. Jer on ne zna sam, ne zna ni što ni gdje pitati, u momentu dok se firma sunovraćuje u blokadu. Tek mjesecima, pa čak i godinama poslije, utvrđeno je da je, na prvu, bezopasna upala grla, rezultirala upalom štitnjače, urnebesom u organizmu godinama poslije...
Epilog priče: ovo nije jedini primjer žrtvovanja vlastitog zdravlja za firmu koja nije vaša i od koje nemate ama baš nikakve koristi jer više ste joj dali nego dobili, ovo je upozorenje da ne budete kao ona koja je sve žrtvovala za imaginarne njih I ne samo njih), a nije dodbila ništa zauzvrat. Kako inače objasniti mobbing, smanjivanje plaće za 35% jedino njoj (a mora pristati jer svi su obiteljski krediti na njoj), ukidanje radnog mjesta zbog imaginarne privatizacije (koja se ni godinama poslije nije dogodila), pokušaj "nogiranja" od 4. direktora u 3 godine bez otkaznog roka i potpunu ne-suosjećajnost političke uprave koja upravlja firmom?! Da ne govorimo o tome da je 2 godine prije nemilog događaja bio još nemiliji jer zbog ne-remonta i rada u hladnom mjesecima...od jeseni sve do Nove godine,;upala mišića, kralježaka i živaca zahtjevala je dvomjesečno nepomično ležanje i imala posljedice koje traju i danas.
Jedino dobro iz cijele priče je to da je danas slobodna od svakodnevnog psihičkog maltretiranja onih koji o njenom poslu znaju daleko manje od nje...a to što danas nema posao, za kruh ili školovanje svoje djece...sama si je kriva...što nije bila poput niih.
Zašto je svako dobro i ljudsko, da ne govorim profesionalno, u ovoj našoj Hrvatskoj danas osuđeno na propast i hara-kiri u kojem ni čast ni poštenje nemaju zasluženi spomen?!

Oznake: zašto

05.04.2018. u 11:41 • 19 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< kolovoz, 2018  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Kolovoz 2018 (3)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (1)
Rujan 2017 (3)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (4)
Travanj 2017 (2)
Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (2)
Prosinac 2016 (1)
Studeni 2016 (2)
Listopad 2016 (1)
Srpanj 2016 (6)
Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (5)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (6)
Veljača 2016 (4)
Siječanj 2016 (2)
Prosinac 2015 (5)
Studeni 2015 (3)
Listopad 2015 (4)
Rujan 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Lipanj 2015 (3)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (2)
Veljača 2015 (4)
Siječanj 2015 (6)
Prosinac 2014 (5)
Studeni 2014 (8)
Listopad 2014 (4)
Rujan 2014 (7)
Kolovoz 2014 (3)
Srpanj 2014 (8)
Lipanj 2014 (9)
Svibanj 2014 (14)
Travanj 2014 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Nijedan čovjek nije Otok sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese Grumen zemlje - Europe je manje, kao da je odnijelo kakav Rt; Posjed tvoga Prijatelja ili Tvoj vlastiti; smrt svakog čovjeka smanuje Mene; jer sam obuhvaćen u Čovječanstvu; i zato nikada ne pitaj kome Zvono zvoni; Tebi zvoni. (John Donne)

Space Oddity


Ja sam
Plimni val
Vulkan proključao iz dubine
Gejzir u zraku što se raspršuje
Tisućama kapljica sunca
Brzina misli što bježi vjetru uma
Nedostajući element svemira

Ja sam
Mirna šuma u ljetno popodne
Sjeverna vlažna mahovina
Na deblu života
Srna na izvoru oprezna
Da lovinom ne postane
Zemlja u iskonskom obliku

Ja sam
Totalno drugačija od sebe nekad
Ni manja ni veća neg' drugi
Osjećajući se tako malom
U ovom velikom životu
Što ga nastanjujemo
Voljno

Ja sam
Rođena umrla oplakana pokopana
Nebrojeno puta do sada
Žestoka u borbi za dobro
Beskompromisna kada je Život u pitanju
Ljubavlju stvorena
Ljubavlju nastavljam
Živim_

Vaše riječi na mom Orionovom putovanju...

Stavih srce na proplanak
tamo gdje jesen obara
zadnje znakove ljeta.
Izdrži srce
ostani vjerno sebi i korijenju
i rasti
izrasti iznad horizonta prolaznosti.
Tamo gore je sunce
tamo gore je beskraj i san...

dinajina sjećanja 26.02.2015.

***

Ja sam jaka
i mogu sve sama
pomicati brda i ostvarivati snove,
ali tvrdoglavo prešućujem priznati
koliko mogu biti slaba
kada se u sebi lomim
ili kada me prekrije val vlastitog straha.

Čuvarica pinkleca 07.03.2015.

***

svladavam
onu prirodnu udaljenost
zvijezde do zvijezde
sebe do sebe
učeći ponovno se voljeti
kao nitko do sada

SarahBernardht 23.03.2015.

***

Iza tamne zime, koja je svojim ledom držala moje srce u okovima šutnje, izronila sam u ovo čudno proljeće, toliko mi blisko i toliko daleko.

Razvezala sam ostatak vremena u zlatni titraj srca, koje još uvijek preskače svoje poznate ritmove i, ponekad, zaluta u uspomene.

Shadow-of-soul 26.03.2015.

***

"Ustani iz noći obeshrabrenosti i umor će nestati iz tvoga srca, ovo jutro je puno sunca, puno ptica i cvijeća. Probudi se iz zimskoga sna nevesela bivanja, zakorači u novo proljeće. Ustani kao nekada kad si još bila djete veselja i sreće, prošeći vrtom u ovom svitanju i potraži skrivene simbole života. Zaviri u grm tek procvalih lješnjaka iz svakog pupoljka će ti se nasmješiti jedan od tvojih već zaboravljenih snova. Nasmješi se jutros, rastopi smijehom led sa smrznuta srca i učini ga spremnim za Ljubav."

dinajina sjećanja 04.04.2015.

***

Sva se godišnja doba
izmjenjuju u meni,
postojim.
U dva razlomka Ljubav
kao cijelo stane,
ne dvojim.

zahira 29.07.2015.

***

Odmorila bih se još malo ovdje, na ovoj plavoj planeti pa onda zaplovila u tu sekundu Duše, koja čini sto godina ljudskih i tek onda promijenila ovu haljinu tijela, koju sa toliko ljubavlju tek sada nosim.

Sjena duše 31.10.2015.

***

O ljubavi se ne priča:-)
o njoj se
sanja
pjeva
pleše
kipari i
sklada
Zbog nje se često
pati, smješka, plače
uvijek je mlada i kad je jako, jako stara!
:-))))
Riječi ko i ljudi, pokvare joj smisao,
natječu se samo ko je za kog disao.
Daleko je od taštine, ona daje sve miline:-))))

SarahBernardht 19.02.2016. (10:30)