white lilith https://blog.dnevnik.hr/whitelilith

četvrtak, 19.09.2019.

*******

Sve moje ljetne crtice obrisalo je more
Spužve su krute u dubini
Zaboravljam
Iznova pišem
Da li na kraju staviti točku ili zarez?!


19.09.2019. u 10:09 • 10 KomentaraPrint#^

subota, 10.08.2019.

Čudno ljeto

Osjećam se bezvrijedno.
Nikako.
U ovom trenutku.
Nekako je puno, previše
takvih trenutaka
ovo ljeto.

Ovo je ljeto jako čudno.

Ne mogu isplivati.
Još tonem u dubinu.
No oko mene nije mrak
već plava prozirna svjetlost dubina
u koje zadire sunce zrakama
i pravi putokaze.

Čudno,.

Kao da ne moram disati.
A dišem.
Nevidljivo.

Ne postoji potreba življenja
u zamrznutom trenutku
modrine, topline i dubine.
No ipak svakim atomom tijela
ćutim da živim.

Prirodno okruženje moje duše.

Samo se prepuštam
vjerujući u idući trenutak.
Udisaj.
Izdisaj.

Ovo je ljeto jako čudno.

Borim se.
Razumjeti.
Sebe.



Oznake: čudno ljeto

10.08.2019. u 13:33 • 23 KomentaraPrint#^

nedjelja, 21.07.2019.



Ulazak u raj ili izlazak iz....odabreite sami :)

Oznake: raj

21.07.2019. u 20:26 • 12 KomentaraPrint#^

utorak, 16.07.2019.

Olovka ili gumica

Olovka ili gumica? Vjetar ili list? Noć ili dan? Crno ili bijelo?...
Vjerujem da sve smo ono što do sada proživjesmo.
Nekako vjerujem da nas je sve to odredilo, oblikovalo, kreiralo, korigiralo u ovo što smo sada. Možda sam mazohist pa se „borim“ i za ružna, loša, bolna sjećanja i iskustva. A možda je to i stoga što ih je bilo podosta u mome životu. Pa sam se nekako saživjela s njima, kao dijelom sebe, utkanim u moje postojanje. Ali vjerujem da su nas i ona oblikovala, ne želim se odreći niti jednog dijela sebe. Svog proživljenog, ma koliko boljelo. A to uključuje sve. I ružno i lijepo.
Volim lijepa sjećanja, lijepe osjećaje, ali nisam nesvjesna niti onih drugih.
Primjetila sam da (i ovdje na blogu) u zadnje vrijeme jako cijenim (parafrazirano) onu: Ako nemaš nešto lijepo za reći – ne reci ništa! To ne znači da uvijek šutim, samo sam osvijestila kada – ne želim. Kvariti. Raspravljati se. Bjesomučno se svađati. Uzaludno dokazivati. (ionako svatko svoju „istinu“ ima).
Više volim ono što je bilo dobro. I lijepo. I istinito. I konstruktivno. I podržavajuće.
Zapitam se : Da nisam ovakva, kakva bih željela biti?
I, osim nekoliko stvari, (a možda ni njih), vjerojatno bih sve opet učinila isto, svjesna (ovaj puta) da ću počiniti i greške, da će boljeti.
No, volim život. I kada boli.
Život je dovoljno nepredvidljiv, dovoljno nas (gotovo svakodnevno) iznenađuje, da bismo se izgubili u traženju (be)smisla.
Ja sam samo mala olovka u božjoj ruci, rekla je velika (mala rastom) majka Tereza.
A ja ću reći (kao netko meni nepoznat): Olovka piše srcem.

Dodatak: zalasci koje s mirom u duši sada promatram J
Nakon 4 godine konačno na plaćenom godišnjem odmoru mjesec dana J ovo ljeto.

Oznake: olovka

16.07.2019. u 14:22 • 16 KomentaraPrint#^

petak, 10.05.2019.

Pljesak

Oduvijek sam bila fascinirana Hemigwayem, ne samo jednostavnošću, obnaženošću i snagom njegovih riječi, nego, prije svega, njegovim životopisom. Hemingway mi je postao (doduše u teengerskoj dobi) uzor, inspiracija....kada bih samo ja mogla dosegnuti njegova životna iskustva ("sanjala" sam)...sigurno je zato tako dobro pisao. Pa sam se svojski potrudila da moj životopis, po raznovrsnosti, sliči njegovom, stoga, kako stari Kinezi kažu: Pazi da ti se ne ostvari što želiš!, mene je Život nagradio ostvarenjem "snova".
Tako sam od referentice, na svom životnom poslovnom putu, stigla i do direktorice, prošla sve razine upravljanja, odlučivanja, sudjelovanja....i iz prve ruke "vidjela" što od toga je za mene, a što ne.

No, ovo nije post o tom poslovnom putu.

Ovo je post o ovoj poslovnoj stanici na kojoj trenutno jesam.
Jednoj od.
S kojom sam jaaaaako zadovoljna jer volim ovaj posao. I nije mi prvi put da ga radim. Radila sam ga kada je bilo najteže. 4 godine, u ratu, od 1990. do 1994.(bez kurikuluma, programa, litrature, mentora, tehike i tehnologije), kada je i taj sustav preživio promjene, reforme, ukinuo neke smjerove, a meni ostalo:by,by!
Otada sam bila u gospodarstvu. Do prije 4 godine.
A unazad 8 mjeseci, na zamjeni, dok se mlada mama ne vrati s porodiljnog, opet u staroj branši.
Najprije sam se ugodno iznenadila kada su mi priznali staž u toj branši, pa onda kada je na težini plaće dobilo moje vlastito uloženo obrazovanje u ppmd naobrazbu (pedagoško-psihološku-metodičko-didaktičku naobrazbu), i to u vrijeme kada nisam bila u sustavu obrazovanja nego u gospodarstvu. Najbolje potrošeno stričevo nasljeđe ikad, jamčim.

Današnji dan. Petak. Zadnji sat. Svi umorni k'o psi. I oni i ja.

Sjećam se kada sam, prije 8 mjeseci, prvi puta ušla u taj razred.
Dvogodišnje obrazovanje.
Pola njih se ponaša kao da ima ADHD, a s polovicom pokušavam nešto odraditi s obzirom na mogućnosti.
Pedagoginja me upozorila: prosječan IQ ispod 80...prilagođen pristup, pedagoške mjere i tehnike...gledam ih, pričamo, upoznajemo se...oni su za mene ljudi, mladi ljudi.
Dolazim kući. Sjedam van u svom dvorištu, otvaram pivo, uzimam stanku..., sve je još zeleno, sredina je rujna, bogatstvo plodnosti svega oko mene u zraku je, u iščekivanju.
Željela bih i ja tako zaroditi na ovom poslu, pa makar na određeno, pokazati da još mogu i da želim i da znam. Željela bih....i onda opet film: vraćam na njih, vidim im lica i reakcije, čujem im riječi....i pomislim: Hvala ti Bože što si mi dao zdravu, normalnu i pametnu djecu.

Nisu oni krivi.
Nije do njih.
Tu su.
I ja čvrsto odlučujem biti tu za njih.
Svaki sat.
Svaku prekinutu rečenicu u izlaganju.
Svaku pripremu.
Svaki test.
Svaki problem.
Svaku riječ.

Danas sam zaključivala ocjene.
Kada sam završila, učionicom se prolomio pljesak, glasno zviždanje i navijanje. Odobravanje. Iako je bilo i dvojki.
Čulo se van, na školsko dvorište ( potvrdili mi i ravnatelj i domar, nakon sata).
Kako smo završili ranije, pustila sam ih.

Još sam pod dojmom današnjeg dana_

Oznake: pljesak

10.05.2019. u 16:30 • 25 KomentaraPrint#^

subota, 20.04.2019.

Preduskrsna

Otpustiti teret i odahnut'
Da bi bilo lakše
Disati ponovo čvrsto
Ne možeš učit'
Nit' vježbat'
Već samo molit'
Da dođe samo
Skotrlja se s duše
U ponor oprosta
A onda opet molit'
Da ljubavlju ispuniš
Sve kanjone nepravdi
Pa ustat' lakši i čišći
Od opranog grijeha
Blagoslov izmolit'
Isusu se poklonit'.

Oznake: Uskrs

20.04.2019. u 08:02 • 12 KomentaraPrint#^

četvrtak, 17.01.2019.

Trag sjećanja

Sjećanja su jako varljiva i zeznuta...
sjećanja nas vode u lijepo i toplo i meko,
sjećanja nas vode i u ono drugo,
u zime i hladnoću i zaborav
(gdje bi ga htjeli ostaviti)
sjećanja nosimo sa sjetom,
sjećanja nas hrane kalorično
i izgladnujuju bjesomučno,
sjećanja ne bismo dijelili sa svima,
jer
cijeli svijet živi napola u sjećanju,
a napola u iščekivanju
(da će se imati čega sjećati),
sjećanja me ubiše,
sjećanja me oživješe
(ne jednom, negdje
na dnevnoj bazi zapisano)
sjećanja su
nenadmašiva
neponovljiva,
sjećanja,
kao kad voliš i mrziš
(istovremeno)
sjećanja su jednostavno
neponovljiva,
satkana u našim snovima
love se za niti tanke,
neprepoznatljive,
varljivo lažući o uzrocima
povijesti,
sjećanja prošlosti
tkaju svijet budućnosti.
***
i sve što dodirnem
ostavi trag
u duši_

Oznake: sjećanja

17.01.2019. u 19:27 • 30 KomentaraPrint#^

petak, 21.12.2018.

Učili su nas

da je najveći katolički blagdan Uskrs.

U mojoj obitelji, nekakako oduvijek, to je Božić.
Pa i u ovoj koju sam ja s mojim zakonitim stvarala, i prije nego je kao dar pod bor došla (nikad ne reci nikad) najmlađa, Božić je bio dar, čarobno blagoslovljeno vrijeme u kome se osjećala pripadnost obitelji, zajedništvo, duh predaka, onih koji nisu više s nama (a učili su nas sve o životu, obitelji, davanju, ljubavi, Božiću), posveta živima, vrijeme okupljanja i blagovanja obitelji.
Zahvalnost za sve što jesmo, podsjetnik kakvi bi trebali biti sve dane, a ne samo u ovo predbožićno vrijeme.
Radost što smo zajedno, okupljeni za istim stolom.
Uz obiteljske specijalitete, naravno.
Spoj duha i tradicije s novostvorenim vrijednostima.
I uvijek se osjećao taj čar Božića.
I kada su nam pokloni pod borom bili tisuću kuna.
I kada su nam pokloni pod borom bili niti sto kuna (a ima nas najuže obitelji komada 5!).

Veselim se ovom Božiću.
Veselim se obiteljskom okupljanju oko zajedničkog stola.
Druženju. Razgovoru. Pjesmi. Molitvi. Punom stolu. Pečenici (a nije je bilo svakog Božića).
Nije to samo ono Slavonka i puna trpeza, prije bih rekla Slavonka i puna duša.
To mene uveseljava, čini sretnom, razdraganom, laganom, svojom....a njihovom.
I polako nestaje bojazan za sve ono što treba napraviti i pripremiti da bi Božić bio onako bogat kako zaslužuje, oko nas i u nama.

Moja najmlađa, poslala mi je sliku predbožićnog vremena tamo gdje već je



koje mijenja slikom ovoga gdje već (od sutra iščekujem sve) mi već jesmo.




Sretan Vam i blagoslovljen Božić!

Oznake: " božić dolazi "

21.12.2018. u 17:56 • 24 KomentaraPrint#^

nedjelja, 04.11.2018.

Užasan psiholog

Da sam to birala (kada još nisam znala, niti bila u mogućnosti...) i da sam to izabrala (na sreću – nisam) bila bih – užasan psiholog. Ja u poslu ne znam napraviti – odmak, pauzu, razdaljinu, zaštitu, neuplitanje, „ledenu“ objektivnost, neemocionalno uplitanje, ma na njemačkom to najbolje zvuči – abstand!
Smatram da ono što smo u životu - to smo i u poslu, jer sebe ne možemo nijekati, susprezati, prevariti, glumiti, proglasiti mrtvima i nevažećima, jer mi smo to što jesmo – najprije ljudi, pa tek onda neke (dane i uzete) uloge u životu. Tako i profesionalne.
Možemo biti vrhunski profesionalci, ali bez ljudskosti – nismo potpuni i stručnjaci.
Poznajem menadžere koji se tako zovu, a nisu zaslužili.
Nažalost, poznajem i ljude...
Kompletan stručnjak za mene je onaj koji svoju stručnost primjenjuje – ljudski.
Pogotovo u lijepoj našoj, gdje štošta nije na svom mjestu, pa tako ni poimanje stručnjaka, profesionalaca.

Slika je nevezana za temu, a možda i vezana jer...posvećena je Njoj. A Ona je bila Čovjek.
Čovjek koji je i druge ljude naučio da budu – Ljudi, prije svega.
Ta Baština zaslužuje – HVALA!
Hvala ti majko što sam proživjela još toliko koliko si me ti počastila svojim prisustvom, trudeći se da bude – kao da si Ti tu.
I kao da si bila.
I kao da JESI.
HVALA TI!

Oznake: obljetnice

04.11.2018. u 16:22 • 31 KomentaraPrint#^

subota, 27.10.2018.

Odoh ja - na film...

Al' prije da kažem da puno mislim (i previše) o svemu, da se puno pitam (ne valja ti to, opusti se- reći će "dušobrižnici"), da se bojim radovati i graditi kule u pijesku, jer mnoge su se srušile, a ja....nepopravljiva romantičarka, gradim i dalje, al' nekako - radujem se smirenije, tiše, skrivenije....više u sebi. Mora da starim (stvarno starim) kada mi moto postaje : Proći će...u onom stilu pjesme: Prolazi sve, al' onda mi dođe i drugi dio: sve ....osim sjećanja. A ja svoja sjećanja ne dam. Nikome. Ni za "živu glavu". Jer, što je čovjek bez prošlosti? I sjećanja? Bez ljubavi? Života?
I opet mi dođe jedan dijalog iz mojih Mambo Kingsa u sjećanje:
Što je čovjek bez obitelji?
Ništa.
A bez ljubavi?
Dvostruko ništa.
Eto, tek toliko da javim da sam živa (koga zanima:)).

Oznake: film

27.10.2018. u 19:27 • 20 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< rujan, 2019  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Rujan 2019 (1)
Kolovoz 2019 (1)
Srpanj 2019 (2)
Svibanj 2019 (1)
Travanj 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (1)
Studeni 2018 (1)
Listopad 2018 (1)
Kolovoz 2018 (3)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (1)
Rujan 2017 (3)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (4)
Travanj 2017 (2)
Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (2)
Prosinac 2016 (1)
Studeni 2016 (2)
Listopad 2016 (1)
Srpanj 2016 (6)
Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (5)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (6)
Veljača 2016 (4)
Siječanj 2016 (2)
Prosinac 2015 (5)
Studeni 2015 (3)
Listopad 2015 (4)
Rujan 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Lipanj 2015 (3)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (2)
Veljača 2015 (4)
Siječanj 2015 (6)
Prosinac 2014 (5)
Studeni 2014 (8)
Listopad 2014 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Nijedan čovjek nije Otok sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese Grumen zemlje - Europe je manje, kao da je odnijelo kakav Rt; Posjed tvoga Prijatelja ili Tvoj vlastiti; smrt svakog čovjeka smanuje Mene; jer sam obuhvaćen u Čovječanstvu; i zato nikada ne pitaj kome Zvono zvoni; Tebi zvoni. (John Donne)

Space Oddity


Ja sam
Plimni val
Vulkan proključao iz dubine
Gejzir u zraku što se raspršuje
Tisućama kapljica sunca
Brzina misli što bježi vjetru uma
Nedostajući element svemira

Ja sam
Mirna šuma u ljetno popodne
Sjeverna vlažna mahovina
Na deblu života
Srna na izvoru oprezna
Da lovinom ne postane
Zemlja u iskonskom obliku

Ja sam
Totalno drugačija od sebe nekad
Ni manja ni veća neg' drugi
Osjećajući se tako malom
U ovom velikom životu
Što ga nastanjujemo
Voljno

Ja sam
Rođena umrla oplakana pokopana
Nebrojeno puta do sada
Žestoka u borbi za dobro
Beskompromisna kada je Život u pitanju
Ljubavlju stvorena
Ljubavlju nastavljam
Živim_

Vaše riječi na mom Orionovom putovanju...

Stavih srce na proplanak
tamo gdje jesen obara
zadnje znakove ljeta.
Izdrži srce
ostani vjerno sebi i korijenju
i rasti
izrasti iznad horizonta prolaznosti.
Tamo gore je sunce
tamo gore je beskraj i san...

dinajina sjećanja 26.02.2015.

***

Ja sam jaka
i mogu sve sama
pomicati brda i ostvarivati snove,
ali tvrdoglavo prešućujem priznati
koliko mogu biti slaba
kada se u sebi lomim
ili kada me prekrije val vlastitog straha.

Čuvarica pinkleca 07.03.2015.

***

svladavam
onu prirodnu udaljenost
zvijezde do zvijezde
sebe do sebe
učeći ponovno se voljeti
kao nitko do sada

SarahBernardht 23.03.2015.

***

Iza tamne zime, koja je svojim ledom držala moje srce u okovima šutnje, izronila sam u ovo čudno proljeće, toliko mi blisko i toliko daleko.

Razvezala sam ostatak vremena u zlatni titraj srca, koje još uvijek preskače svoje poznate ritmove i, ponekad, zaluta u uspomene.

Shadow-of-soul 26.03.2015.

***

"Ustani iz noći obeshrabrenosti i umor će nestati iz tvoga srca, ovo jutro je puno sunca, puno ptica i cvijeća. Probudi se iz zimskoga sna nevesela bivanja, zakorači u novo proljeće. Ustani kao nekada kad si još bila djete veselja i sreće, prošeći vrtom u ovom svitanju i potraži skrivene simbole života. Zaviri u grm tek procvalih lješnjaka iz svakog pupoljka će ti se nasmješiti jedan od tvojih već zaboravljenih snova. Nasmješi se jutros, rastopi smijehom led sa smrznuta srca i učini ga spremnim za Ljubav."

dinajina sjećanja 04.04.2015.

***

Sva se godišnja doba
izmjenjuju u meni,
postojim.
U dva razlomka Ljubav
kao cijelo stane,
ne dvojim.

zahira 29.07.2015.

***

Odmorila bih se još malo ovdje, na ovoj plavoj planeti pa onda zaplovila u tu sekundu Duše, koja čini sto godina ljudskih i tek onda promijenila ovu haljinu tijela, koju sa toliko ljubavlju tek sada nosim.

Sjena duše 31.10.2015.

***

O ljubavi se ne priča:-)
o njoj se
sanja
pjeva
pleše
kipari i
sklada
Zbog nje se često
pati, smješka, plače
uvijek je mlada i kad je jako, jako stara!
:-))))
Riječi ko i ljudi, pokvare joj smisao,
natječu se samo ko je za kog disao.
Daleko je od taštine, ona daje sve miline:-))))

SarahBernardht 19.02.2016. (10:30)