Prvo jutro u kojem me nije probudilo grebanje na vratima.
Jutro u kojem nisi došla, čuvši me da sam ustala, da se pomaziš oko mojih nogu, da te pogladim po glavi i dam ti jesti te otvorim ulazna vrata da možeš izaći van.
Jutro u kojem je kutak s tvojim stvarima u hodniku pusto prazan, sterilno očišćen jučer.
Jutro u kojem nisi pila kavu sa mnom u kuhinji.
Jutro u kojem te tražim da se bez riječi pozdravimo i započnemo zajedno dan.
Jutro u kojem spavaš, pod jorgovanom u dvorištu, a bijeli cvijet kao anđeo bdije nad tobom.
****
Bila je topla ljetna kolovoška noć. Vraćali smo se s proslave Sv. Roka iz mjesta moga djetinjstva. Izlazeći iz auta, osjetila sam da mi se neko paperjasto klupko mota oko noge. Ogroman puni mjesec visio je nad našim glavama. Kakva divna luna. Tako je došlo tvoje ime.
Djeca su se rastrčala po kući tražeći potrebno za tebe, improvizirajući. Okrugla posuda margarina postala je posudica za mlijeko. Poklopac kutije dječjih cipela, napunjen pijeskom, wc, a ogromna kartonska kutija, zavezana izvana špagom, tvoje sklonište za tu noć.
Probudila sam se rano, kao i svako jutro, izašla van, na natkriveni ulaz u tišini popiti kavu prije posla. Svitalo je. Grebanje iz kutije, htjela si van. Nisam se stigla ni dići, a ti si se već nekako izvukla i pored zavezanog kartona izašla van. Promatrala sam te. Onako mala, zatvorenih očiju, njuškajući si pronašla wc, pa onda opet, njuškajući na drugu stranu, posudu s mlijekom. Rekla sam si: Ti si borac. Ti si naša. Ti ćeš ostati.
Tako je i bilo.
Idućih mjesec dana svaki smo drugi dan bili u veterinarskoj ambulanti. Oči su ti i dalje ostale s trećom mrenom, bez mogućnosti da vidiš. Bila si naša slijepa mica. Ona koja je nas našla jedne ljetne večeri punog mjeseca i unijela puno radosti u naš život. Svih ovih godina.
Nedostatak vida nadomještala si drugim osjetilima sve dok ne bi svladala neke nove mogućnosti. Naučila si skakati, čak si i pobjegla jednom od kuće (kao buntovna teenagerica), stidljivo si progovorila. Nikada nisi puno pričala, možda najviše sa mnom jer i ja sam puno s tobom pričala, onako tipično ženski.
Bila si nam prva kućna ljubimica. I jedina. Zato nam je svima bila teška za prihvatiti tvoja nenadana dijagnoza i kratkoročna prognoza.
Moja najmlađa, čija si mezimica bila, tvoja službena vlasnica na putovnici, najviše se potrudila da ti ovi zadnji dani budu lakši, posebno ispunjeni ljubavlju, maženjem, paženjem.
Samo je tebi govorila, kada bi dolazila sa školovanja iz Zagreba, za vikend, a ti je išla dočekati u dvorište uzdignuta repa: Ljuuuubavi moja.
Starija je, nakon noćne smjene, sjela u auto i vozila 350 km da te još vidi i poigra se s tobom, onako žešće kako si se samo s njom igrala. Najstariji te je vidio preko video poziva i oprostio se...
Jučer nam je bio težak dan. Svima.
Zasuli smo te tratičnicama i rascvjetanim mirisnim irisom i položili u tvojoj dekici u posebnoj kutiji pod jorgovan.
Hvala ti što si bila dio našeg života.
Oznake: Luny
< | kolovoz, 2024 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Nijedan čovjek nije Otok sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese Grumen zemlje - Europe je manje, kao da je odnijelo kakav Rt; Posjed tvoga Prijatelja ili Tvoj vlastiti; smrt svakog čovjeka smanuje Mene; jer sam obuhvaćen u Čovječanstvu; i zato nikada ne pitaj kome Zvono zvoni; Tebi zvoni. (John Donne)
Ja sam
Plimni val
Vulkan proključao iz dubine
Gejzir u zraku što se raspršuje
Tisućama kapljica sunca
Brzina misli što bježi vjetru uma
Nedostajući element svemira
Ja sam
Mirna šuma u ljetno popodne
Sjeverna vlažna mahovina
Na deblu života
Srna na izvoru oprezna
Da lovinom ne postane
Zemlja u iskonskom obliku
Ja sam
Totalno drugačija od sebe nekad
Ni manja ni veća neg' drugi
Osjećajući se tako malom
U ovom velikom životu
Što ga nastanjujemo
Voljno
Ja sam
Rođena umrla oplakana pokopana
Nebrojeno puta do sada
Žestoka u borbi za dobro
Beskompromisna kada je Život u pitanju
Ljubavlju stvorena
Ljubavlju nastavljam
Živim_
***
Ja sam jaka
i mogu sve sama
pomicati brda i ostvarivati snove,
ali tvrdoglavo prešućujem priznati
koliko mogu biti slaba
kada se u sebi lomim
ili kada me prekrije val vlastitog straha.
Čuvarica pinkleca 07.03.2015.
***