Kada se u tebi počnu smirivati svi uskovitlani rojevi čestica prašine s ostacima krhotina metaka, bombi, granata, gelera
Kada pečat neljudskog zvjerstva okupanog alkoholom, moći oružja, grupe, ideologije za taoce uzima tvoju djecu, maku, sestru il' brata od tebe tražeći da plaćaš zatomljenim krikovima iznova i iznova otkupninu njihovih života bez ikakvog jamstva preživljenja
Kada okus krvi, metala, blata i paljevine počne silaziti sa svih zaboravljenih okusa iz tvojih usta, sa tvoje kože
Kada se izgubiš u traženju smisla u besmislu ponovo i ponovo i ponovo
Kada tvoja sjećanja žive u fragmentima tuđih objašnjenja, opravdanja, iznova pisane povijesti pobjednika – gubitnika
Kada se izopćiš, umreš, zavaraš ulogom novog čovjeka u novom vremenu izbjegavajući prostor i vrijeme vlastitog nekadašnjeg bivstvovanja
Kada proteknu desetljeća
Životi su odživljeni u varljivom trajanju, sigurnog mjesta nema ni kao i prije, a negdje u tebi se točka prijeloma strmoglavila u potrazi osvete, objašnjenja, odgovora, oprosta, zaborava
Opet nisi sigurna da živiš jer iz svakog kuta prisilno zatočenog sjećanja iskaču aveti prošlosti koju nosiš kao dio sebe, kao zatočenjem ukroćenu zvijer koje se još uvijek bojiš pa ne znaš bi li joj bila majka, maćeha il' krvnik
Al' iskače iz tame sve rijeđe i gubi snagu u bitci s vremenom
Ti jačaš i rasteš iako znaš da zaborav još je daleko
Vukovar.
Post je objavljen 18.11.2023. u 08:15 sati.