Danas je bio dobar dan.
Kada odem ponekad na facebuk pa me pita: Što vam je na umu? odvalim se od smijeha......da samo zna što mi je sve na umu :)
Ako ne cjepidlačim, prije 6 godina sam objavila post, točnije 2.4.2015. (da cjepidlačim) u kojem sam samo iznijela činjenice: postala sam jedna od onih 319 208 nezaposlenih.
Starija kći je završavala 4. gime, maturantica, odlikašica , malo nedostaje do 5.0!
Slijedi izabrani studij, a ja bez karijere (politički naprasno ukinute jer nisam politička nikad bila), izvora financiranja, egzistencije, hormončići poludjeli, boleštine eksplodirale, kilaža eksponencijalno narasla....koma.....svijet mi se rušio u nekoliko "filmova življenja".
Ne znam kako sam sve ovo vrijeme preživjela, ostala normalna, bila tu za moju djecu u svakom trenu kada su me trebali.....al' znam da još sam tu. I još dio one statistike stotine tisuća nezaposlenih. Unatoč sveučilišnoj diplomi i godinama iskustva.
Sada dolazi vrijeme i za mene....imala sam u zadnjih mjesec dana nekoliko značajnih razgovora s mojom doktoricom, kratkih, šokantnih....sve dođe na naplatu pa i dugotrajni stres.
A do mirovine još 8 godinica jahanja valova života, za koje točno znam kakvi su:izazovni, zahtjevni, onakve kakve volim, koji me potiču, dižu, potapaju, peru, onesvješćuju, izdižu i.....donose do obale kao pobjednicu surfanja životnim nedaćama, ne sumnjam uopće, al' ponekad.....ponekad klonem, izgubim dasku pod nogama i mislim da neću isplivati, gušim se, utapam, ostajem bez zraka, ne mogu disati.....ne znam koliko mi još život ovakivih surfanja sprema, al' znam da mi je u krvi izroniti, udahnuti i....boriti se dalje, zbog njih, zbog sebe.
U 6 godina, sin je maturirao, odselio i sada živi i radi u drugom gradu. Ima dobru ekipu na poslu iako radi malte ne za minimalac i sve što zaradi mu treba za preživljavanje.
Starija kći je danas položila zadnji ispit na 6. godini teškog fakulteta, zadnji ispit i to s visokom ocjenom,a prošli tjedan je dobila dekanovu nagradu za studenta godine....no ona bi nakon diplomskog malo putovala po svijetu?! ja u šoku....
Najmlađa će maturirati na godinu, onda faks i za nju...kako? od čega? ......sada polaže vozački za koji si je sama zaradila prošlo ljeto i vozi kao prava Niki Laudica uz pohvale instruktora po Zagrebu
Moj zakoniti moli Boga (a i ja s njim) da izdrži do kraja godine (postcovid upleo prste) dok ne stekne uvjete za mirovinu.
Onaj tko nije imao za kruh il' struju, ne zna o čemu govorim, (molim samo dobronamjerne primjedbe), život mi je ionako dao puno toga pa razmijem i imati i nemati, al' unatoč tome stalno dokazujem: Biti!
No to ima svoju cijenu, sve više osjećam, najčešće onu zdravstvenu. Tu priču tek tebam rasplesti, vidjeti što je kokoš, a što jaje kako je rekla moja doktorica, da bi znala što i kako dalje....
Danas je dobar dan.
Zbog svega.
Dobar.
A za sve ono teško, svakodnevno, već "normalno", molim Boga za snagu, iznova za carpe diem, iznova za moju djecu, zakonitog, mene, sve koje volim, sve koje znam, neka bude dobar dan.
Svaki.
Post je objavljen 16.04.2021. u 21:16 sati.