Danas na ovom blogu nece biti humora,nego cemo
danas odati pocast
malo andjelu Simonu..Ne znam koliko vas je pratilo njegov blog i blog
njegove majke Tanje
SIMON U ULMU koja nas je
iz dana u dan informirala o borbi njenog Simona protiv opake bolesti.
Ja sam do posljednjeg trenutka vjerovao i imao nadu da ce andjeo uspjeti i
savladati tesku bolest...Iz dana u dan sam citao njene upise i prije svakoga
otvaranja njenog bloga sam molio Boga da budu dobre vijesti...
Tuzan sam i zalostan jer tko se je toliko borio, zasluzio je da zivi,
jer kao sto majka Tanja kaze uz takve roditelje i familiju bi imao sve potrebno,
jednostavno zasluzio je da njegov osmijeh gledamo dugo dugo..



Neka ove perlice budu simbol hrabrosti,borbe,zelje,pokusaja,jer svako
zrnce na ovoj perlici je posebno,svako zrnce predstavlja bol a u isto vrijeme
nadu da se izdrzi,svako zrnce je bilo nada da se opaka bolest pobjedi..

Bar meni ce njegov osmijeh ostati zarezan u sjecanje....
Jednostavno tesko je naci prave rijeci i nekada se pitam zasto je Bog toliko okrutan..
Mnogi kazu Bog je uzeo andjela i odveo ga medju andjele,ali zar nisu
najveci andjeli za andjela Simona upravo njegova majka i otac,baka i djeda,rodbina....
Zasto je dopustio da njegov smijeh ode sa ovoga svijeta...



Zelim da njegov andjeoski osmijeh ostane u svima nama koji smo posjecivali njen i
Simonov blog i da kada vama rodbini bude najteze da vam taj osmijeh
olaksa dusu i smanji suze....

Zato odajmo sucut malenom andjelu Simonu koji mi je sa svojom borbom prirastao za srce...
S postovanjem