Turizam u Crnoj Gori hehe



Moram prepisat jedan clanak vezan za boravak jedne nase "zvjezdice" u Crnoj Gori, citiram:

Ako ste mislili da na hrvatskom primorju nesto ne stima i da usluga nije u skladu s ljepotama prirode i nasim mogucnostima, moram vas razocarati.
Niste jos bili na crnogorskom primorju s kojeg sam se ja prije par dana vratila. ...
Medjutim u usporedbi s crnogorskim primorjem i uslugom u njihovim hotelima, HR se turisticka usluga odmah moze usporediti s Azurnom obalom. Zemlja koja se nedavno odvojila od srbije i to bez rata, samo zahvaljujuci svadji oko eurovizijske pjesme, zemlja koja nema svoju valutu, privredu ni poljoprivredu, ali racuna na prezivljavanje od turizma, po tom pitanju je vjerojatno najsmjesnija zemlja na svijetu. jer da nije smijesno, turisti bi plakali.

Udjem ja u hotel koji se zove Mediteran, navodno jedan od boljih (4*).Ima klimu koja buci ko traktor moga dide, a hladi ko moj ventilator kad se pokvari. Otvaram mali frizider u sobi, ali prazan... Sidjem ja na recepciju i zamolim fino da mi napune frizider.
"A cime" -pita mene sefica recepcije, mrtva ozbiljna.
"Kurtonima punim vode", kazem ja "pa da se spricamo i malo pijemo"..
"Zapisite sto treba", kaze ona opet ozbiljno i uvali mi ceduljicu za kupovinu.
Tu ja ispisem "par sokova, dvi tri vode, coca-cola, vino, Karlovacko..."
"Auh"..."Nema Karlovacko" uzme ona ceduljicu i kaze "morate da nam date novac da bi vam mogli napunit frizider"
"A sto? Da ne pobjegnem?" pitam ja.
"Ne, nego nemamo sluzbu za punjenje frizidera"
OK, kazem ja i dam sefici 50 Eur.
Odem ja na probu i vratim se predvecer. U frizideru koji ne hladi uopce, dvi tri litre sokova i vode iz obljiznjeg marketa, a ispod litarske boce Chardonnaya zatvorena kuverta i u njoj moj popis, racun iz obliznjeg marketa i ostatak od 43 eura. Kreditirala ja hotel Mediteran sav u mramoru i staklu sa 7 eura, da mi napune frizider.
Tu naravno prici nije kraj, jer kraja nema...

Nazovem ja recepciju da mi donesu par casa i malo leda, jer su mi stigli plesaci, pa da ljude ponudim picem.
"Ne mozemo da napustamo radno mjesto" kaze lik na baru.
"ok" kazem ja pomirljivo, "poslat cu nekog po case i led".
Sidje decko iz plesne grupe i vrati se praznih ruku.
"Kaze neki tip da ne moze .Ne daju da se nosi ledi i case u sobu"
Tu ja potpuno poludim. Nazovem recepciju i trazim direktora.
"Gospodjo, direktor je upravo vasem plesacu rekao da ne moze, on je bio za barom"
"Recite mu da silazim, zelim razgovarati s njim", kazem ja i sidjem.
Medjutim dok sam ja sisla, on je pobjegao.
Luda kuca.

Ponekad se stvarno cudim, sto smo mi svi radili u istom dvoristu.
Jer covjek moze proputovati citav svijet, ali ono sto moze vidjeti u svom susjedstvu, to moze samo kad drzi oci sirom otvorene."