Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

nedjelja, 31.10.2004.

Legenda o Alandiji

Tajnoviti Ledeni grad, grad prozirnih zidova, grad Asgrad

Sjedili bi tu, oko vatri koje bi zapalili u krug, ogrnuli bi se svojim plavim ogrtačima, na toplim krznima i mekim kožama. Promatrali bi oni nemirnu igru vatrenih jezika, ali i pozorno osluškivali zvukove i šumove noći. Kada bi na visokoj snježnoj planini ugledali znak koji bi danima strpljivo čekali, jedan po jedan uzimali bi svoja drvena koplja i nestajali u mračnoj šumi srebrenog bora i tada bi sve ponovno počelo.
Počelo bi zagonetno i misteriozno vrijeme, Vrijeme snjegova, kako su to doba noći zvali Alanđani…
Palača Mynetonka, Asgrad, grad prozirnih zidova, grad Vitezova vjetra, alandski grad ispod maglovite, tajanstvene i misteriozne planine Wyghen. Alandski stražar mirno šeće ledenim smrznutim bedemom, a smrznuti mu snijeg škripi pod nogama. Vani je jako hladno, krv se ledi u žilama, ali Alanđanin ne osjećaju hladnoću. U predivnoj zimskoj palači Mynetonka, u toploj sobi, na širokom i udobnom krevetu, spava Shagan, a pored njega crnokosa princeza Sonsyreya. Njezina prekrasna duga crna kosa rasula se jastukom. Jutro je tek počelo svitati nad krošnjama srebrenog bora, a visoki Wyghen obasjan prvim zracima sunca izgledao je kao vrata u izgubljeni svijet. Amazonka odjednom ustane, na trenutak bljesne njezino prekrasno golo tijelo, a onda se ogrne toplim ogrtačem. Alanđanin je primijeti, ali nastavi mirno ležati. Sonsyreya se uputi prema slici na zidu koja se iznenada pomakne i zid se otvori. Iz otvora pojavi se Čuvar (Xawyarac). Njegova iznenadna pojava, a još više izgled, prestraši Sonsyrey. Ona prestrašeno vrisne i potrči prema Shaganu koji je već bio na nogama s teškim mačem u ruci. Istovremeno u odaju upadnu stražari s hodnika, te upitno i zbunjeno pogledaju Shagana.
Shagan prigrli prestrašenu Sonsyrey i mirno reče Alanđanima stražarima: - Dobro je. Vratite se na stražu, princeza je imala susret sa Brontom čuvarem! Oboje su se iznenadili i prestrašili jedno drugog. Alanđani se smiješeći udalje, a Sonsyrey se odmakne od Shagana: - Bront čuvar?! Slušaj ti mene Alanđanine, što me još s tobom snaći neće? Tko je to bio Alanđanine? To nije bio čovjek! - - Smiri se crnokosa, to je samo Xawyarac, a čini se da si ti njega više prestrašila nego on tebe. – nasmije se Shagan. Sonsyrey se sada namršti: - Ma nemoj mi reći Alanđanine! Da se smirim jer je to samo Xaw… i još sam ja njega uplašila. Joj ti zaigrani dječače! Razgovaraš sa životinjama, pričaš s kutijama, zapovijedaš munjama i gromovima, mijenjaš vremenske prilike kako ti se prohtije, nosiš mitski mač, a po palači ti šeću najružnija čudovišta koja sam ikada vidjela. Nisi li ti stvarno neko davno zaboravljeno Božanstvo?! – Shagan se stane slatko smijati i umirivati Sonsyrey: - Daj se smiri Sonsyreyo, što ti pada na pamet?! Nemoj vikati probudit ćeš i uzbuniti pola Asgrada. Hajde vrati se u krevet, vani je još jako hladno, a kad se razdani, obući ćeš ovu odoru i ideš sa mnom da konačno vidiš tajnu Asgrada! -
Nekoliko trenutaka Sonsyrey ga je s nevjericom promatrala, a onda se sa smiješkom vratila k njemu u krevet. Ponovno se pridigla i tiho rekla Shaganu: - Tako mi i treba kad uvijek zaboravim da sam s Andraghonom razigranim dječakom kojeg … - Nije mogla završiti jer je Shagan prekine poljupcem …
Vani je tama polako popuštala i noć se prosipala u prekrasan dan, a snježni vrhovi Wyghena polako su izranjali iz tame, iako su gornji dijelovi još uvijek bili obavijeni gustom maglom, a duboko u pećini planine jedna je tajnovita prilika nešto je zbunjeno objašnjavala ostalima, kojih je moglo biti tridesetak. Onda se svi, njih tridesetak, stanu gromoglasno smijati od kojeg prve dnevne ptice prestrašeno uzlete iz krošnji srebrenog bora…

Atlantida - misterija prošlosti, tajna sadašnjosti

… ili je možda Atlantida sinonim za raj na zemlji koji je čovjek davno prije izgubio, možda vrtovi Hesperida, otočje blaženih, Alkinsovi vrtovi, možda Olimp grčkih bogova. Možda su bogovi i božice starih naroda zapravo bili kraljevi, kraljice, ratnici i junaci univerzalnog sjećanja na mjesto gdje je nekada bio raj na zemlji, a ja …

Grčka mitologija

Pegaz – krilati konj (grč. Pegasos, lat. Pegasus)

Krilati konj koji je izletio iz tijela Meduze kad joj je Perzej odrubio glavu. Mogao je letjeti brzinom vjetra, a živio i obitavao je na visokim planinskim gorama Parnasa u Fokidi i na Helikonu u Beotiji. U helenskom gaju koji je posvećen muzama jednom se spotaknuo, te je na tom mjestu nastao izvor Hipokrena. Kada bio Pegaz ožednio, spuštao bi se iz oblaka na izvor Pirenu, na Akrokorintu. Tako ga je i uhvatio junak Belerofont da uz njegovu pomoć ubije neman Himeru koja je živjela u Likiji. Himeri se jedino moglo priči iz zraka zbog toga što je obitavala u dubokoj i nepristupačnoj guduri. Kada je Belerofont odlučio da na Pegazu poleti na sam Olimp, Zeus ga je kaznio tako što je poslao na Pegaza bjesnilo. Belerofont se nije mogao održati u sedlu, pao je na zemlju, a Pegaz je poludio.
Kao stvoritelj konja, Pegazovim ocem smatra se bog Posejdon.

subota, 30.10.2004.

Atlantida - misterija prošlosti, tajna sadašnjosti

Atlantida je ono područje na našem planetu gdje je čovječanstvo prvi put zakoračilo iz divljaštva u civilizaciju. Tijekom vremena pretvorila se Atlantida u snažnu i razvijenu državu koja je svoj kulturni utjecaj proširila planetom. Njezine najstarije kolonije možda bi mogle biti drevne, tajanstvene i misteriozne zemlja faraona ili…

Legenda o Alandiji

Sonsyreya je osjećala svu žestinu hladnoće, ali nije odustajala. Iako sva iscrpljena ona se i dalje penjala prema samom vrhu planine koji od magle nije mogla ni vidjeti, a onda odjednom pred njom se stvori čopor alandskih vukova. Vukovi je potpuno okruže i cereći svoje očnjake prijeteći stanu režati. Sonsyrey od straha klone i stane plakati, dok su se strašni polarni bijeli vukovi približavali sve više. Vjetar je sve glasnije fijukao i huk vjetra se potpuno pomiješao s režanjem vukova. Kada je Sonsyreya mislila da joj više nema spasa, odjednom kroz vjetar začuje se glasan povik: - Dyngho, odbij! – Sonsyrey se okrene i ugleda Shagana odjevenog u debelo toplo krzno, slično krznu bijelih vukova. Vukovi poslušaju Shagana i legnu potrbuške zadovoljno i ležerno mašući repom.
– O Boginjo blaga, pa ti stvarno zapovijedaš i životinjama Shagane! Još samo da te vidim da letiš među zvijezdama i povjerovat ću da si ti stvarno Medyay – božanski ratnik. -
- Hajde princezo od hladnoće si počela buncati, a te tvoje amazonske legende ispričat ćeš mi u toplini pećine Bywakh. – Nasmije se Shagan i nešto progovori u neku kutiju, što ponovno kod Sonsyreye izazove čuđenje:
- S kim to i u što to pričaš Shagane? Kakve sve to tajne čuvaš u ovoj divljini carstva Bijele smrti? – Shagan se okrene prema princezi i nježno je pomiluje po promrzlom, ali lijepom i nježnom licu:
- Htjela si upoznati moje tajne, pa sada ih upoznaješ. Samo te molim nemoj se toliko uznemirivati jer mnoge ti stvari nikad neće biti jasne. Opusti se i nemoj se brinuti, sve prepusti samo meni, a sada se nemoj uplašiti. Polako se okreni i upoznaj mog Boltharha. On će ti pomoći do vrha i nosit će te na svojim leđima jer do tamo imamo još pola sata hoda, a snježna mećava samo što nije počela. Sonsyrey se okrene i zamalo se onesvijesti ugledavši velikog polarnog bijelog medvjeda.
– Ne, ništa me više s tobom neće iznenaditi. Ništa mi više nemoj pokušavati objasniti jer malo je potrebno da poludim! – zbunjeno je gledala Sonsyreya u velikog medvjeda koji je tiho brundao. Shagan se ponovno nasmije i reče:
- Upozorio sam te Shangro, a sada se popni Boltharhu na leđa, daj mi konačno taj mač koji već jedva vučeš za sobom i da konačno krenemo! –
Kada su stigli pred pećinu Shagan pomogne Sonsyrey i obrati se vukovima i medvjedu: - Ostanite u pećini dok ne prođe mećava i hvala na pomoći tebi Dyngho i tebi Boltherhe. – Sada on i Sonsyreya uđu u jedan otvor u stijeni pećine koji se za njima zatvori. Na Shaganove riječi «svijetla», svijetla se upale i pred Sonsyreyom se prikaže toplo zagrijana prostorija s potrebitim namještajem puna toplih tepiha i krzna, te s još mnogo stvari koje su joj bile nepoznate.
– Iza ovih vrata možeš se okupati i malo osvježiti, naši domaćini Xawyarcy pripremili su ti najmanji zimski kombinezon koji možeš obući, a Polpah ti je uredio i toplu kupku. Tu smrznutu odjeću skini sa sebe i ostavi je tamo, a ako ti još nešto treba reci meni princezo. -
- A gdje su ti naši domaćini i tko su oni Shagane? – Ovo ti je dio baze Xawyaraca pripremljen za moj boravak, a da ih sada upoznaš možda bi bilo malo previše za tebe. Kada se mećava smiri spustit ćemo se u Asgrad, a tamo će ti sigurno biti udobnije. Ja moram nešto riješiti još dan dva s Xawyarcyma, a ti ćeš za to vrijeme obećati meni da se nećeš puno motati izvan grada po planini iako sada nema opasnosti za tebe jer su te Dyngho i Bolthar upoznali. Kad ja završim s poslom odvest ću te do Baharanamadhe u Sylencu, a sada mi obećaj da mojim Alanđanima nećeš praviti probleme jer oni su slabi na tvoje čari i potpuno su zbunjeni tvojim postupcima. – Opet nježno pomiluje Sonsyreyu po kosi i pogleda je nježno u oči. Sonsyrey sada već malo opuštenija pokuša imitirati alandski pozdrav:
- Na zapovijed! Obećavam da ću biti dobra Alanđanine, ali ti se ipak požuri, u Asgradu nas čekaju braća, što će o nama misliti i vrati se brzo. – Mazno zatrepće očima Sonsyreya i nestane iza vrata koja joj je pokazao Shagan.

Egipatska mitologija

Sekment, Sekhet ( razarajuća božica vatre i topline )

Ime božice Sekment najvjerojatnije je izvedeno iz korijena s kh m koji u staroegipatskom rječniku označava snagu, moć, razornu silu i slično. Zapravo drevni Egipćani smatrali su božicu Sekment personifikacijom vatre i razorne toplote. Za razliku od svoje sestre Bastet s kojom dijeli zajedničke epitete, obije imaju tijelo žene, Bastet ima glavu mačke i nosi zelenu odoru, Sekment ima glavu lavice i nosi crvenu odoru. Sekment ima još neke od titularnih naziva kao Gospodarica Mnau planine ili Gospodarica Libije, što jasno govori i ukazuje na njezino zapadno podrijetlo.
Sekment je žena jednog od najmoćnijih bogova stvoritelja Ptaha, boga mrtvih, velikog čarobnjaka i vladara riba i zmija. S njime Sekment ima sina boga lotusa Nefertuma, (Nefertema), koji sudjeluje u zaštitnim funkcijama svoje majke. Sekment ima ulogu braniteljice božanskog poretka, pa ovdje ima i dodirnih veza s božicom Maat, supružnicom boga Tota. Bogovi Tot i Ptah često se izmjenjuju i nadopunjuju u mitologiji, pa tako i Sekment ponekad može biti Maat. U hijeroglifima božica Sekment se spominje kao «moćna» i «grozna» božica rata i borbe i kao «uništavateljica Raovih neprijatelja». Drevni su Egipćani smatrali da je upravo ona Raovo oko, jer ona predstavlja razornu sunčevu silu koja pali. Kao zmija ureus smještena na Raovo čelo štiti glavu boga sunca i riga vatru na njegove neprijatelje.

petak, 29.10.2004.

Legenda o Alandiji

Sonsyrey sada već vidno uzbuđena i sve više nemirnija ponovno pozove Pasku:
- Generale Paska, tako vam božice Izydye, otvorite vrata Zimskog bedema i pustite me do Shagana. Nosim Mu njegov mač koji mora biti uz Njega, a i ja! Ja moram biti uz Njega, ako opet želite vidjeti svoju tajnu. Visoko gore na najvišoj kuli Zimskog bedema general Paska samo se osmjehne, pokretom ruke pokaže da se vrata otvore, a onda promrmlja samo za sebe:
- Hvala zvijezdama što si to konačno shvatila Handrho! – Sonsyrey praćena braćom i sestrama, te svojim i njihovim pratnjama konačno ugleda grad prozirnih zidova, Ledeni grad Asgrad. Sonsyrey sjaše s konja praćena pogledima alandskih ratnika čuvara zimskog bedema. Ona shvati njihove poglede, te odmota ponovno teški Shaganov mač i pokaže ga svima. Asgradom se sada zaori gromoglasan poklič Alanđana od kojeg se svi iz Sonsyreyne pratnje stresu, a i led stane pucati. Bilo je jasno da su ovi ratnici koji se tu smrzavaju danima osjetili da je njihova zaštitnica konačno shvatila staru priču Sychyta. Ona, Gospodarica toplih mora bila je ta svijetlost koja je trebala obasjati Njega, pa da bi sve konačno moglo početi… Oružje Alnđana blistalo je nekom mističnom plavkastom svijetlošću koja kao da je dolazila direktno iz teškog dvosjeklog Shaganovog mača. Stari je Tahunah uz odobravanje ostalih samo tiho primjetio: - Mač Bogova u rukama Izabrane blješti i štiti oružje Alanđana, a kada ga Izabrana preda Njemu legenda je konačno živa, a Hladne će vatre bilježiti teške poraze sve dok zauvijek ne budu poražene na bojnom polju Herofahla i bačene u vjetar Actyalana. - potom se na ulazu u predivnu palaču pojavi Panđa u pratnji generala Amaksosa i Zumaha:
- Dobro došla u Ledeni grad Asgrad, Snježna princezo, čekali smo te dugo! Nešto te putem zadržalo? Imala si možda nekih problema? – Kroz smiješak u kutu usana poželio je dobrodošlicu Panđa Sonsyrey.
- Gdje je Shagan generale Panđo? – Opet se Panđa nasmije:
- Dugo te nije bilo, pa je odšetao malo do vrha Wygena, a mač možeš dati i meni, a … - Sonsyreya se sada nasmije i odgovorom zbuni staroga Panđu:
- Ne, a ne! Mač ću predati osobno Shaganu! Panđo neka se moja i Njegova braća ugriju i opuste u palači, a Njega ću ja potražiti u šetnji. – Panđa se sada uznemiri:
- To ne smiješ, Wygen ne poznaješ i nešto bi ti se moglo dogoditi dok … - ponovno Sonsyreya prekine zbunjenog i uznemirenog Panđu:
- Tko će me zaustaviti, a i što bi mi se moglo dogoditi? Misliš da ja ne znam da si se ti osobno pobrinuo da se planina pročešlja temeljito kako bi tvoj dječak, koji voli nestašluke, bio siguran? Ne brini se ja ću Ga sama pronaći, a ti grij svoje stare kosti uz toplu vatricu i zapali tu tvoju lulu kojom mi već danima daješ čudne znakove. – To reče i otrči stazom koja je vodila do vrha planine. Stari Panđa samo promrmlja sebi u bradu:
- Kao dijete i plač. Jedno bez drugog ne idu. E, sada imam dvoje nestaška, a sve mi teže padaju te njihove igrarije. No, dobro. Bolthar i Dyngho čuvat će ih od opasnosti, a kada se dobro promrznu već će se vratiti u palaču. Panđa pozove ostale prinčeve, princeze i njihove ratnike iz pratnje u predivnu palaču Asgrada, te više tješeći sebe nego ostale da se Shaganu i Sonsyrey ništa ne može dogoditi, a onda podigne ozbiljan, mrk, ali i upitan pogled prema Paski koji je još uvijek bio na najvišoj kuli Asgrada. Paska se ponovno osmjehne i pokazujući Panđi otvoreni dlan desne šake, što je trebalo značiti da je shvatio što Panđa traži od njega, polako se okrene naredniku koji mu odgovori: - Sve je učinjeno kako ste zapovjedili generale. Naše Ledene patrole točno su tamo gdje trebaju biti i ništa im promaknuti ne može, a Shagan je trenutno kod njegove omiljene pećine Bywakh u društvu s Boltharom i Dynghom. – Panđa klimne glavom i stane se spuštati prema palači Mynetonka, gdje se trebao pridružiti ostalim Vitezovima vjetra.

Egipatska mitologija

Egipatske kozmogonije, Veliki pauti, Neteru

Kozmogonija Heliopola – Bog stvoritelj je Atum (samorodni) koji je stvorio prvi božanski par Šu (zrak) i Tefnut (red i pravda), oni stvaraju drugi božanski par Geb (zemlja) i Nut (nebo) koji pak stvore Ozirisa i Izidu, te Set i Neftidu. Oziris i Izida rađaju Horusa, a Set (možda i Oziris) i Neftida rađaju Anubisa. Horus i Hator božanski su par koji nakon pobjede Horusa nad Setom vladaju Nebom i Zemljom.

Kozmogonija Hermopola – bogovi Chemenua nikada nisu imali toliku popularnost kao bogovi iz Iunua (Annu) Heliopol koji su u Velikom pautu, ali su oni podjeljeni u Paut Neteru u četiri skupine (parovi) s po dva božanstva (božica + bog). To su: Nun i Nut, Hehu i Hehut, Kekui i Kekuit, Gerh i Gerhet.

Kozmogonija Memfisa – bogovi Men – Nefer čine trijadu (sveto trojstvo) koja se sastoji od boga Ptah, njegove družice božice Sekmet i njihova sina boga Nefertema.

Kozmogonija Tebe – bogovi iz Uasta čine trijadu koja je sastavljena od boga Atona, njegove družice božice Mut, te njihova božanskoga sina Khonsua.

Kozmogonija Elefantine – bogovi grada Abua opet čine trijadu koja je sastavljena od boga Khnuma, njegove družice božice Satis (zaštitnice egipatsko – nubijske granice), te njihovog sina boga Anukisa (bog poplave Nila).

četvrtak, 28.10.2004.

Legenda o Alandiji

- Drago moje dijete, odakle ti toliko znaš o njima i daj konačno reci nam koja je to njihova velika tajna o kojoj nam stalno govoriš. - Tješeći svoju najmlađu kćer bio je zabrinut car Arthur.
- Nikada ne bi povjerovali, ali izgleda da je to sve zbog ovog njegovog mača koji je stalno kod mene. Otkako sam ga podigla u Zabranjenoj dolini i spremila ga u svojim odajama, kao da sanjam Alanđane i njihovu zemlju, kao da sam sve ovo već vidjela i doživjela. Tajna pak je jednostavno On! On je njihova tajna, a ne ono što bi oni željeli da mi mislimo. Nisu to njihovi gradovi, njihove šume srebrenog bora, prostranstva Sylenca, Zimski bedem ni bilo što drugo … On, ovaj njegov tajanstveni mač i još nešto … ali što? – sada se opet umiješa Tahunah:
- Tako je Gospodarice toplih mora konačno si na to rekla! Njega smo oduvijek čekali, mač mora biti uz njega, a to što ne razumiješ … Čula si pjesmu koju su malo prije pjevali? Koga bi On to mogao zvati u toj pjesmi? Zašto te je pukovnik Mandan nazvao Handhrom (zaštitnica), tko jedini od svih nas čuje tišinu Sylenca, tko od nas priča s mačem, tko čuje drhtaj srebrenih borova, zbog koga je on došao na Hyperareyu, zašto je Intosh pričao da će zbog Wyxene on dovesti kišu i vjetar u Wananunhu, zašto mi ovi starci stalno ponavljaju da su te već jednom prije vidjeli da plešeš među zvijezdama Amandho, zašto je potonula Atlantida… zašto svih ovih noći koje te pratimo čujemo otkucaje tvoga srca? Kakvu to tajanstvenu svijetlost Vitezovi vjetra čekaju da obasja Shagana, pa da sve konačno može početi iz početka? Mogao bih ja tako danima nabrajati i postavljati pitanja, a odgovor bi uvijek bio isti. Ti, ti princezo s toplih mora, ti si to još nešto što nedostaje, ti si ta tajanstvena svijetlost koja u zoru Hawalanda treba obasjati Onoga koji jaše s vjetrom, Onoga koji danima spava ispod pijeska... Shagan već ima svoje Alanđane i Vitezove vjetra, ima svoj teški mač, a jedino mu još ti nedostaješ, pa da se vjetar konačno smiri, kiše stanu i da počne to dugo i toplo Alandsko ljeto koje su zapamtili samo oni koji su sada među zvijezdama ogrnuti svojim plavim plaštevima. Idi i ne zastaj, jer ti jedina znaš put do Zimskog bedema, idi prema toj svijetlosti u daljini i prati taj zvuk u tišini. -
Sonsyreyna pratnja zaobiđe u velikom luku Aland i nastavi prema tajnovitoj planini Wygen čiji su vrhovi izranjali iznad misteriozne šume srebrenog bora, a koju su Alanđani nazvali Mynechyz. Snijeg je opet zamijenio kišu i opet je hladan vjetar nosio dah ledene Bijele smrti. No, sada se pojavila i gusta magla Anybeatha što je dodatno zakompliciralo snalaženje Hayweyovim izvidnicama. Sonsyrey ponovno shvati da mora tražiti pomoć Alanđana:
- Generale Paska prisiljena sam opet tražiti tvoju pomoć! – Svi su čekali odakle će se pojaviti Alanđani i svi pogledi bili su uprti u snijeg. No, sada su krošnje borova oživjele i u odorama bijelim, prošaranim iglicama srebrenog bora, opet se pojavi na stotine alandskih ratnika. Ovaj put vodio ih je pukovnik Fokoz, ali pojavilo se još nešto. Bili su to bijeli polarni vukovi. Pukovnik Fokoz obrati se princezi:
- Handrho, bilo bi pametno da carske pratnje i njih same pošalješ u Aland, a mi ćemo im osigurati siguran put i smještaj u Alandu, prinčevi, princeze i ti možete sa najodvažnijima nastaviti dalje prema Asgradu. Vukovi će te otpratiti do Asgrada, ali otuda ćete morati sami do Zimskog bedema. Zapamtite temperatura je vrlo niska i ne uspijete li nagovoriti generala Pasku da vam otvori vrata Zimskog bedema snaći će vas prokletstvo Athumazye. - Sada se Haywey obrati pukovniku Fokozu:
- Baš ste nas ohrabrili pukovniče, a zašto nas vi ne otpratite do Zimskog bedema? Ako ne želite pokazati Zimski bedem zašto ste se uopće onda pokazali i ponudili nam pomoć?
- Ja bih vas rado otpratio, ali moje su zapovjedi jasne. Moje područje odgovornosti prestaje kod jezera Myneton, a isto tako zapovijed je da se pomogne Handrhy kada to ona bude tražila, ali samo ako to bude izričito ona tražila.-
- Dobro pukovniče, ali kako uopće znate koja je od ovih princeza princeza Handrha? To bi mogla zatražiti bilo koja.-
- Griješite prinče Haywey, Actyalan, Athumazya i Anybeatha popuštaju jedino pred toplim dahom naše zaštitnice, princeze Handrhe. Pogledajte kosu svih triju princeza, vidite dok je kosa dviju mokra i u njoj se zaustavljaju pahulje snijega, to se ne dešava s kosom Handrhe. Ne znam vam objasniti zašto, ali to je tako. – Haywey ostane zbunjen zureći u Sonsyreyu.
Pratnja se sada razdvoji i dok je jedan dio praćen Alanđanima krenuo prema Alandu, drugi dio je praćen čoporom opasnih polarnih alandskih vukova nastavio potragu za Zimskim bedemom. Kada je čopor pronašao prolaz između visoke i snijegom pokrivene planine Wyghen i obronaka šume Mynechyz, veliki predvodnik stane zavijati, što brzo prihvate i ostali. Nakon nekoliko trenutaka vukovi se izgube u magli, a Moskhytho promrmlja:
- Dalje ne idu ni divlje zvijeri. Što li nas samo čeka kod tog Zimskog bedema? -
Nakon nekoliko sati probijanja kroz mećavu Haywey zaključi da se opet vrte u krug, ali sada su mlade Dyadonkhe koje su bile u Sonsyreynoj pratnji počele upozoravati Sonsyrey redom da osjećaju nešto. Bio je to prastari amazonski instinkt kojim su mlade djevice mogle osjetiti zasjedu muškaraca. Mlada Sonya upozori Sonsyreyu:
- Princezo osjećam na sebi poglede tisuću očiju, a i cijelo mi tijelo nekontrolirano drhti. – Sonsyreya upozori Hayweya da su vrlo blizu Zimskom bedemu i neka poveća opreznost. Antyopha je više puta pitala Sonsyreyu da li će ih sada Alanđani napasti.
No, još neko vrijeme ništa se nije događalo, a izvidnice nikako nisu mogle otkriti Zimski bedem, a onda se Sonsyrey ponovno nečeg sjeti. Ona odmota Shaganov teški mač i podigne ga visoko iznad glave. Na jutarnjem suncu slabi bljesak odbije se od mača, ali dovoljno jak da osvijetli prizor kroz maglu koji do tada nije bio vidljiv. To što su sada ugledali, svima redom izmami uzdah zaprepaštenja i iznenađenja. Pojave se ledeni bedemi prekriveni snijegom, a na bedemima tisuće alandskih ratnika koji su ih čuvali ogrnuti u svoje ogrtače. Velikom pozornošću i samo Alanđanima sklonom mirnoćom oni su čuvali svoje položaje i bili spremni boriti se i izginuti svi redom, samo da bi to što su vidjeli u sam Osvit vremena opet i zauvijek to vidjeli.

Egipatska mitologija

Am – mit (Gutač mrtvih)

Am – mit je zvijer s tri lika. Glava krokodila, tijelo lava i zadnji dio nilskoga konja. Sjedi pored boga Tota koji zapisuje ishod mjerenja pokojnikova srca koje obavlja Anubis i pomagač mu psoglavi majmun. Am – mit čeka da pojede (poždere) srce pokojnika ako bi ono bilo lakše ili teže od pera božice Maat. Jezičak na vagi naime mora ostati točno na sredini kako bi Tot zapisao da je pokojnikovo srce ma - heru (čestito). Ako je tako Am – mit neće progutati pokojnikovo srce i on je spreman nastaviti živjeti u zagrobnom svijetu. Ovo mjerenje odvija se u podzemnoj dvorani nazvanoj Maati, o čemu je već prije bilo riječi.

srijeda, 27.10.2004.

Legenda o Alandiji

Noć u kojoj su nestali Alanđani

Northshyla je upozorila Hayweya da u trenutku kada njegove izvidnice dođu u dodir sa Šumskim patrolama, ostanu mirni i bez naglih pokreta, jer tko zna kakve naputke imaju Alanđani. Ubrzo su Hayweyowy ratnici uz pomoć Dyasparkhy pronašli i javili da vide utvrdu Armaghedonhu, ali da nigdje nema alandskih ratnika, stražara nikoga živog.
- Prinče Haywey, na mostu se nešto čudno dogodilo, Alanđana jednostavno nema, sve kule i utvrde su prazne, nema zastava, nema ratnika, nema nikoga! – Car Arthur se zabrine i zapita da ih možda nisu iznenadili Sywolyky napadački odredi. Na tu primjedbu odgovori Northshyla u nevjerici odmahujući glavom:
- Iznenaditi posadu Armagedhone i prevariti Šumske patrole? To je jednostavno nemoguće! -
- Ma što god da je bilo, bar ćemo lakše prijeći ovu stvarno divlju i opasnu rijeku. – zaključio je car Thandher. No, iako je cijelim putem bila zamišljena i nezainteresirana za događaje okolo nje, sada se uzbuđeno javi Sonsyreya:
- Ne Haywey! Nitko ne smije preko Armagedhone ako na njoj nema Alanđana. Moglo bi se dogoditi nešto strašno, ali nemojte me pitati što jer to ni ja ne razumijem. Rijeku
treba priječi na mjestu na kojem je prelaze samo odabrani.- Sada svi u čudu pogledaju u Sonsyreyu, a Moskytho s nepovjerenjem pogleda u valove Hesperaskhe i raširivši ruke bespomoćno reče sestri:
- Nadam se da znaš gdje je to mjesto i da je ono sigurno, jer upadnemo li u ove divlje valove ništa nas neće moći spasiti. – Sonsyreya potjera svog konja i zatraži da je svi slijede u koloni po jedan. I stvarno, konji su bili u vodi do koljena, te su svi prešli rijeku bez problema, a na drugoj obali Sychyte su klimanjem glave nešto potiho raspravljali između sebe. Sonsyreyna pratnja nastavi put prema prvom alandskom gradu koji je osiguravao drugi prijelaz preko divlje rijeke Hesperaskhe. No, izvidnice opet su u čudu dojavile. Grad je prazan, a njegovi branitelji i stanovnici nestali su. Sada Sonsyreya opet žalosno izjavi:
- Alandown je ispražnjen jer nam ne žele odati put prema Asgradu, a primijetili ste da otkad smo prešli Armagehonu nismo vidjeli ni jednu divlju životinju, nismo čuli ni jednu pticu u granama. Sve je to njihova velika tajna, a svi je oni dobro znaju, pa zar Ga legenda ne spominje i kao Onog koji razgovara sa divljim životinjama. Niti ljudi, a ni životinje nam ne žele odati Njegovu tajnu i mislim da je bolje da odustanemo i vratimo se natrag jer izgubit ćemo se u vrletima Wyxen planine. – No, Haywey i Moskytho odluče krenuti naprijed, a i svi ostali ih podrže, pa napokon razuvjere i Sonsyreyu, te se potraga nastavi. No, ubrzo svima je bilo jasno da ih je prokletstvo Wyxen planine stvarno pogodilo. Izvidnici su se nekoliko puta vratili na isto mjesto ne razumjevši ni sami gdje griješe, a da bi stvari bile još gore počeo je puhati hladan vjetar koji je donio i prve snježne pahulje. Hladnoća se sve više zavlačila pod tanku odjeću, a vjetar je nastavio tući bez milosti za ikoga.
- Prokleto bilo, opet se vrtimo u krug! Generale Kaor pošaljite još ratnika lijevo i desno, moramo pronaći neki znak, neku cestu ili smo izgubljeni zauvijek! – ljutio se Haywey, a onda Sonsyrey ponovno preuzme inicijativu:
- Generale Paska ja znam da je to djelo Šumskih patrola, ali meni je hladno i osjećam dah Bijele smrti! Morate mi odmah pomoći, sa mnom su i braća Shaganova i njegovi roditelji! Moja braća i stotine nedužnih ratnika i ratnica koje su ovdje po mojoj zapovjedi!- Nekoliko trenutaka nastane tišina, čuo se samo huk vjetra i rzanje konja, a onda šok za sve nazočne. Odjednom kao po nekoj zapovjedi, snijeg je počeo poprimati ljudski oblik! Na stotine alandskih ratnika u potpuno bijelim odorama, maskiranih lica izranjalo je ispod snijega na zaprepaštenje svih. Uzdasi zaprepaštenja zavladaju u redovima Sonsyreyne pratnje, pa i sam Haywey i Moskytho bili su iznenađeni. Alandski ratnici potpuno su okružili zbunjene i iznenađene ratnike i ratnice iz Sonsyreyne pratnje. Alanđani su prijeteće isukali oružje i bili spremni na sve, ali nisu napadali. Onda se pojavio pukovnik Mandhan:
- Pozdravljam te Handrho, a pozdravljaju te i moji ratnici. Nalaziš se u području moje odgovornosti, a kakva te nevolja donijela ovamo? – Sonsyreya se osmjehne i priđe mladom pukovniku:
- Mandan ti znaš da ovaj mač pripada Shaganu i ja mu ga moram vratiti! Moraš mi pomoći da pronađem Zimski bedem!- Mandan je neko vrijeme šutio, a onda je nešto šapnuo jednom od svojih zapovjednika i potom odgovorio:
Dati ćemo vam topla odijela i tople napitke, provest ćemo vas sve do izlaza iz šume Hawalan, ali Zimski bedem princezo moja, morat ćeš sama pronaći. – Sonsyrey zahvali Mandanu i pošto su svi dobili topla odijela i napitke, ona krene dalje prema Alandu, najvećem Alandskom gradu. Kada su prošli veliku Tawega dolinu, Sonsyrey se zaustavi i stane promatrati velike kule i bedeme zlatnog grada Alanda. U Alandu su znali da im se primiče pratnja Sonsyreye, pa su užurbano stali napuštati grad na očigled svih iz Sonsyreyne pratnje, koji su to sve lijepo mogli vidjeti. Moskytho u čudu pogleda prema sestri i s nevjericom primijeti i upita: - Ma, što li to oni rade? Kao da bježe iz grada, ili ja ne vjerujem vlastitim očima!? -
- Gledajte, tu kao da u njegovom krilu spava grad Aland. Njega su mu gradile mitske vile, vidite ga kako blješti na suncu. Još ne mogu zaboraviti da sam ga prije nekoliko godina posjetila i u njemu bila počasna gošća. Sada mi se zatvaraju teška vrata i jasno mi daju do znanja da nisam dobro došla. Nekakva ga čudna svijetlost obasjava kao da je On u njemu… Slušajte taj zvuk vjetra što pleše u tim kulama. Osjećate li miris kiša koje dolaze sa sjevera. Sada konačno znam i razumijem što sam uradila. Ja sam kule od vjetra gradila, a zaboravila sam da je On miljenik vjetra. Pogledajte na more u zaljevu. Odlaze, lađe alandske odlaze, a kiše sa sjevera dolaze! Slušajte, čujete li njihove pjesme!? – sada Sonsyreyu prekine Antyopa:
- O čemu to oni pjevaju Sonsyreyo, ja ne razumijem ni jednu riječ!? – Sonsyreya se opet na trenutak osmjehne:
- Kao i uvijek, o Njemu! Slave svog Shagana i po tko zna koji put zaklinju Mu se na vjernost i odanost. Kišu koja će uskoro padati neće ni primijetiti, a ni hladnoća im neće smetati, a riječi … Ne, ne daju se točno prevesti ali mogle bi biti … - Dok plaču krošnje srebrenih borova … On Te zove krikom i gubi glas … daleko na jugu rađa se novo svitanje. –Tako nekako, ali jasno je da se skrivaju u šume srebrenog bora gdje će tajanstveno nestati. To će za Njega urediti Paska, a stari Panđa samo će primijetiti da nigdje nema ljepše šume srebrenog bora i da nema ništa većeg od njihove tajne … Ta tajna živjet će tako dugo dok to On bude htio, a oni će u tim šumama biti poput duhova i pažljivo će osluškivati šumove noći i strpljivo čekati Njegov znak. Bit će mirni danima, a onda kada ugledaju ono što budu čekali, njihova će tajna biti još veća i zagonetnija. -

Egipatska mitologija

Bastet (božica mačka, gospodarica Istoka)

Bila je božanska gospodarica istočnog dijela riječne delte. Kultno središte bilo joj je u gradu Per Bastet (Bubastis). Obično je predstavljana u liku žene s glavom mačke u najranijem dobu, a kasnije kao žena s glavom lavice. Vrlo često identificirana je kao božanska pratilja glavnih bogova poput Raa i Atuma. U drugim kultnim središtima Bastet je poistovjećivana s božicama Hator ili Mut. Na temelju pronađenih zapisa slobodno i sigurno se može ustvrditi da je Bastet simbol toplote i vatre, a božica Sekhet razorna snaga. Kada se Bastet pojavljuje s bogom Khonsuom, ona predstavlja personifikaciju Mjeseca. Upravo tada ona je prikazana s glavom mačke. Među životinjskim kultovima, kult mačke u Egiptu zauzimao je vrlo značajno mjesto.

utorak, 26.10.2004.

Legenda o Alandiji

Carica Tanya, majka Shaganova, nježno je obrisala suze zaplakanoj Sonsyrey, a onda munjevito ustala i odlučno krenula prema caru Thanderu i princu Hayweyu:
- Bez obzira na sve, Shagan nema pravo da ti patiš, a sigurna sam da je sve to djelo onih njegovih Vitezova vjetra i sama si rekla da bi oni za Njega uradili i nemoguće. Prestani plakati, svi će ti pomoći da pronađeš Shagana. Thanderu i ti Haywey odmah poduzmite nešto! – energična je bila stara carica, majka Sahaganova. Haywey sa prvi snađe:
- Moje najbolje izvidnice i moji najbolji ratnici pronaći će ti put do tog Zimskog bedema, osobno ću ih ja voditi. – Sada su svi redom stali nuditi pomoć u onom najboljem što su imali. Northshyla: - Moje će ti ratnice pronaći Armagedhonhu i pomoći će ti da je prijeđeš. Neke smo tajne Alanđana ipak i mi zapamtile. Antyopha: Pozvala sam Wulkankhe, a njihova magična zelena svijetlost trebala bi bar na trenutak zbuniti čuvare Zimskog bedema, a kad ih jednom ugledaju Moskythovi Amaryanci spremni su na borbu s njihovim tajnama i enigmama. Moje Anubyke svojim pjesmama na trenutak će zbuniti Alanđane, a Unakasov nalet osobno će odbiti tvoje Dyadonkhe koje će voditi Sandrha koja je već zapela za oko tom mladom i nepredvidivom pukovniku. I dok su svi nudili svoju pomoć, daleko na sjeveru u vječnom i ledenom gradu, gradu prozirnih zidova netko je sve to slušao i odlučio pomoći. Bio je to stari Panđa koji je pripalio svoju lulu, polako otpuhnuo dim, a onda rekao ostalim Vitezovima vjetra:
- Izgleda da je Handrha konačno shvatila svoj dio poslanstva. Ona kreće na nas sa svime najboljim što ima i uvjerena je u uspjeh. No, svi mi znamo da joj to bez naše pomoći neće uspjeti. Zato idite i uradite svatko svoj dio, a ja ću još noćas o svemu upoznati i Čuvare, jer i oni imaju pravo o tome znati koliko i mi. – U nekoj zagonetnoj, misterioznoj i tajanstvenoj tišini koja je odisala mističnom snagom kakvu to Nezamislivo vrijeme nije zapamtilo od potonuća Atlantide i propasti Slavnih gradova, punoj dostojanstva i odanosti, Vitezovi vjetra stisnu desne šake i prislone ih istodobno i energično na svoje grudi. Bio je to davno zaboravljen pozdrav ratnika, tajanstvenih Vitezova vjetra, a koji ih je naučio dječak kojeg su oduvijek čekali i tražili, a značio je – spreman sam na sve! Boriti se i poginuti ako treba, samo da ponovno vidim u to predivno jutro zvijezdu Hawalandha i ratnika ispod nje, jer velika je mudrost i snaga Onoga kojeg su Bogovi sa zvijezda poslali nama …
Stari Panđa potom tiho otvori vrata jedne od soba, iz mraka pojave se tiho dvije prilike, bili su to Tonyno i Wowokha, Vitezovi vjetra zaduženi da čuvaju Shaganov san u to tajanstveno doba noći. Oni prepoznaju Panđu i šutke ga pozdrave Zaboravljenim pozdravom i izgube se stopivši se s mrakom i tminom noći. Stari pak Panđa tiho priđe krevetu u kojem je mirno spavao ranjeni Shagan. Znao je Panđa da u to doba noći njegov dječak sanja svoje nove nestašluke koje je on davno zavolio i sada ne bi mogao bez njih. Onda pak u najdaljem kutu ugleda svoju sjenu, osmjehne se i tiho je pozdravi – Pozdravljam te Polpah, čuvaru Shaganovog mača i mislim da je nepotrebno da ti govorim o Handry. – Sjena se na trenutak pokrene i odgovori – I tebi neka je sklona noć Panđo Viteže, znam da je Nebeska princeza odlučila da nas upozna i to me raduje. Alanđanin je dobro i brzo će se oporaviti potpuno. Sjena tajanstveno nestane, Panđa otpuhne dim iz svoje lule, te u njemu i on nestane.
Vani u krilu neke tajanstvene svijetlosti spavao je grad Asgrad, grad prozirnih zidova, Ledeni grad sakriven iza Zimslog bedema, a tama se uskoro počela prosipati u prekrasan dan.
Bilo je to doba noći koji su Alanđani zvali Vrijeme snjegova, tajanstveno i misteriozno vrijeme, vrijeme kada je njihov dječak Shagan spavao ogrnut plavim plaštem iza zastora noći pod svijetlom milijun zvijezda.
Velika skupina ratnika Moskytowyh, Hayweyovih, Amazona, Waluzyanaca i svih ostalih amazonskih kraljevstva pratila je i osiguravala Sonsyreyu koja je vodila pohod i potragu za Alanđaninom koji je nestao poslije nemilih događaja u Zabranjenoj dolini. Nitko nije znao što ih sve očekuje u Alandiji, zemlji u surovom klimatskom okružju, prekrivenoj tajanstvenim velom tisuću tajni i misterija. Od prvog je trenutka Alandija izazivala znatiželju, raspirivala maštu, a nerijetko u trenucima uzbuđenja Okolnih naroda koji su tek stasali u Hrabre narode izazivala je i priče začinjene strahom i nepoznatim, nečim tajnovitim i misterioznim. Za one koji bi prešli divlju i opasnu rijeku Hespraskhu, a koju je bilo moguće prijeći samo na mjestu koje su Alanđani zvali Armaghedhona ili mjesto gdje sve počinje za prijatelje i dobronamjernike, a završava za neprijatelje i zlobnike. Bilo je to opasno i strašno područje koje nadziru proslavljene alandske Šumske patrole. Elitni ratnici Alanđana koji su bili pravi majstori u zasjedama i prepadima, brzim udarima i još bržim izvlačenjima, da bi se opet poput bljeska pojavili na drugom najmanje očekivanom mjestu, a imali su svoje uporište baš na samoj Armagedhony. Ti ratnici poznati po svojoj neshvatljivoj žestini i brzini bili su tek prva zapreka koju je trebalo prijeći, a da bi se uopće našlo u Alandiji.

ponedjeljak, 25.10.2004.

Legenda o Alandiji

Northsyla stane objašnjavati:
- Vitezovi vjetra sklonili su ranjenog Shagana u grad Asgrad i svi su tamo s njim. Na Armaghedhony vidjela sam zastavu pukovnika Unakasa, što jasno govori da je on preuzeo zapovijedanje nad svim alandskim pukovnijama koje štite i brane Armaghedonhu.- Sonsyreya sva van sebe zapita:
- Kako je On, je li mu rana teška i opasna?- No, na njezino pitanje nitko nije znao odgovor. Svi nazočni obore pogled, a onda se u raspravu uključi i Haywey:
- Sigurno je živ jer u protivnom Alanđani bi nas već o tome obavijestili, ali nikako nije dobro što su svi Vitezovi vjetra s njim, to sigurno govori o ozbiljnosti njegove rane, a nama će biti puno teže pronaći ih. – Sonsyreya sva van sebe gorko zaplače i potrči u svoje odaje gorko jecajući. Baci se na krevet i još glasnije zaplače, a onda primijeti da u kutu njezinih odaja pored Shaganovog teškog mača stoji stari Tahunah koji je šutljiv ozbiljno promatra. Sonsyreya poleti prema starcu:
- Ti starče, ti nešto znaš! Odmah da si mi to rekao, a nemoj mi samo lagati da ne znaš, pa ti si me poslao k Njemu i savjetovao mi da tražim Njegovu pomoć za Hyperaeyu!- odlučno je zahtijevala Sonsyreya. Tahunah više nije izgledao onako izgubljeno i vrlo polako, ali smireno odgovori princezi:
- Davno prije Osvita vremena sve je već bilo zapisano, Gospodarice toplih mora. Moj narod je vrlo star, a zovu nas Sychythe, ima nas vrlo malo i rasuti smo svijetom poput pijeska iz Wananunhe. Njega su nam Bogovi obećali davno prije Osvita vremena, Njega su Vitezovi vjetra godinama bezuspješno tražili, a sada kada smo Ga napokon pronašli Ti si Ga Wyxeno Gospodarice toplih mora izdala!- Sonsyreya prestane plakati i tiho, ali odlučno progovori:
- I meni je moja baka i stara svećenica s Cronosa pričala o Onome koji spava ispod pijeska. Slušala sam i priče o njegovoj ljubavi prema lijepoj Wyxeny, a zašto si ti mene nazvao tim imenom?-
- Zato što Ti jesi Wyxena! Zar On nije zbog Tebe doveo najbolje ratnike koje je zapamtilo ovo Nezamislivo vrijeme, na Hyperareyu? Time je na sebe i navukao bijes potomaka Hladnih vatri. On ne smije biti odvojen od svojeg mača nikada. Zato uzmi mač i odnesi mu ga! Kako i kamo ja Ti tu ne mogu pomoći, to ćeš morati otkriti sama ako si Ti ona koja nebom šeće, a ako nisi sve je ionako uzalud. – Sonsyreya uzme teški mač u svoje ruke i osjeti blagu vrtoglavicu, te se onesvijesti. Kad se probudila starog Tahunaha više nije bilo, a u snu je čula glas koji joj je rekao da je Shagan čeka u dolini koju je zauvijek okovao led i nemilo je pritišće snijeg. Sonsyreyne misli bile su izmiješane, osjećala je kao da joj je netko u glavu usadio brdo novih podataka koje nije baš do kraja razumjela, ali ona odluči krenuti po naputcima koje je proživjela u snu. Kao prvo, ona odmah pošalje svoje ratnice po staru svećenicu s Cronosa, a Shaganovoj braći, roditeljima, te svojoj braći pošalje obavijest da ih čeka u Suncytyu.
U dyadonskhom gradu Zabranjene doline Suncytyu okupili su se svi koje je Sonsyreya pozvala i nestrpljivo su čekali njezino objašnjenje. Sonsyreya je sada izgledala vedrije i dok je ona tiho razgovarala sa starcima koje je Haywey doveo iz zemlje Sychytye, te opisao kao Sychyte, strari carevi Thander i Arthur bili su sve zabrinutiji, dvije predivne princeze Anthyopa i Northshyla također su tiho nešto šaputale, a dva snažna princa Haywey i Moskyhto bili su jako ozbiljni i zamišljeni, a onda Sonsyreya predstavi staru svećenicu s otoka Cronosa:
- Velika svećenica ispričat će nam svima već dobro poznatu legendu iz davnina, ali ako je budete pozorno slušali primijetit ćete da je legenda živa. Dobro slušajte! – Stara svećenica započne svoju priču:
- Pojavili su se niotkuda u zemlji Wananunhy. Nitko nije znao odakle su došli, nitko nije zapamtio kamo su nestali. Pojavili su se odjednom i pratili su dječaka. Bili su to strašni ratnici, lutalice i osvajači, ratnici napadači. Govorili su da su pobijedili Bijelu smrt i da su se već prije borili u Bitkama Svijetlih noći protiv svojih zakletih neprijatelja Hladnih vatri. U tim bitkama Svijetlih noći pomogli su oni carici Tany koju vidim ovdje i pozdravljam je. Pomogli su oni i carici Nemesydy Vašoj majci predivna Sonsyreyo i Antyopo. – Nastane kratko komešanje i zbunjenost svih nazočnih, a onda se priča nastavi: - Govorili su Sychyte da su ih za vedrih noći vidjeli kako lete prema zvijezdama, a letjeti ih je naučio njihov dječak kojeg su odano i vjerno slijedili. Pričali su nam Sychyte i da su ih vidjeli kada su se igrom borili s vjetrom, a toj igri ih je opet naučio njihov dječak. Magovi s Hyperareye oduvijek su nam najavljivali njegov dolazak, a sve naše stare amazonske legende slavile su Ga. – Kada je svoju priču završila stara svećenica, Sonsyreya se tajanstveno osmjehne i počne ona svoju priču:
- Nikada ne znaš kada će se pojaviti i kada će nestati i kamo? To smo već vidjeli, ali vjerujte mi ja znam gdje su i kako ćemo ih pronaći! – Opet nastane komešanje među svima, a sada su zbunjeni bili i stari Sychyte i stara svećenica, a Sonsyreya nastavi svoju priču: - Ne! Ne naganjaju vjetar i ne lete prema zvijezdama, jer to rade samo onda kada to On želi. Sakrili su ga iza nepreglednih šuma u nepreglednom prostranstvu Sylenca. Skrivaju Ga iza Zimskog bedema koji je podigao uvijek oprezni Paska, a to Ga je naučio On. Zamislite samo, tamo na samom rubu svijeta, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje su led i snijeg zauvijek okovali zemlju, postoje snažni i neprobojni bedemi. Utvrde kakve još nije zapamtilo vrijeme, njihov Ledeni grad, grad Asgrad. Nikada tamo ne bi mogla stići nijedna vojska, a zamislite samo tamo se u punoj bojnoj opremi smrzava stotine najelitnijih ratnika spremnih da izginu svi od reda. Zašto se oni smrzavaju na samom rubu svijeta?! Jasno je, Njega, tamo su oni sakrili svog dječaka i ljubomorno Ga čuvaju riješeni na sve. Nikad Ga oni neće izgubiti i nitko im Ga neće oteti, pa zar Ga nisu tražili od vremena prije samog Osvita vremena. Ne, ne trebate brinuti, on tamo sanjari i smišlja svoje igre, a za sve su krivi Bijeli snjegovi koji su nama pomiješali legende. -
- Sestrice, pa ti drhtiš. Zar ti nije dobro, bolesna si? – Zabrinuto je primijetila Antyopa. – Ne, nije to ništa draga sestro. To je zbog vjetra koji me lomi, a i miris alandske Svijetle noći i Bijele zime osjećam. Tamo daleko u tim prostranstvima zbog Njega počinje još jedna beskrajna zimska alandska noć. Vrijeme snjegova, nije li tako Sychyte? Tako Alanđani zovu to doba kada se on odmara u tišini Sylenca. Vidim u svojim mislima da pale svoje tajanstvene vatre, ogrnuti su svojim plavim ogrtačima, a njihove pjesme sve su jače i ja ih čujem, a ne znam kako. (Tajanstveni teški Shaganov mač je kod Sonsyreye) Osjećam i čujem zapovjedi Paske po kojima se aktivira Zimski bedem, osjećam opojni miris Panđine lule, vidim onog mladog i snažnog pukovnika Unakasa kako vježba s elitnim pukovnijama iza Zimskog bedema. Osjećam potrebu za Njegovim dlanovima i osjećam da sam jača nego ikada. Zašto ja to sve osjećam reci mi Tahunah!? – Sonsireja zaplače iscrpljena. Sada se carica Tanya približi Sonsyrey i nježno je zagrli te je stane tješiti.

nedjelja, 24.10.2004.

Legenda o Alandiji

Odjednom u Zabranjenoj dolini pojavio se i sam Sahagan sa svojim Vitezovima vjetra. On ujaše preko mosta Zaborava u sam grad Cytykray. Njegova pojava dogodila se u vrlo nezgodnom trenutku. Sonsyreya se nalazila u odajama nekog mladog tykanderoškog časnika. Pojava Alanđana u amazonskom gradu zbunila je sve, pa čak i samu Northshylu koja je mislila da dobro poznaje svog mlađeg brata. Nitko nije vjerovao da bi se Alanđanin mogao pojaviti u samom Zabranjenom gradu Amazonki. Razljućena Sonsyreya, od prije zatrovana Thandrynym zlobama o Alanđanima, reagirala je burno i nepromišljeno. Odmah je napala Shagana: - Odakle ti samo pravo da ulaziš sa svojim ratnicima u sveti amazonski grad?! Što si ti uopće zamišljaš i kako si se samo usudio prekršiti amazonske zakone?!- No, Alanđanin nije baš bio zbunjen iznenadnim Sonsyreynym napadom:
- Ma nemoj crnokosa, ja ne mogu ući, a cijela je dolina puna sywolykyh odreda. Što oni tu uopće rade?! Ako to tebi ne smeta meni baš nije svejedno i ti ćeš morati to objasniti …- Odjednom i iznenada Shagana na zaprepaštenje svih pogodi strijela. On padne s konja i pri tom mu ispadne njegov teški mač. U djeliću sekunde i prije nego se itko snašao divlji krik, više urlik, staroga generala Panđe prelomi se dolinom i gradom. Paska odmah posiječe teškom sjekirom strijelca, dok su Zumah i Amaksos već pridigli ranjenog Shagana. Ostali Vitezovi vjetra svojim tijelima okruže ranjenog vođu, a pukovnik Unakas izda naredbu za napad. Nastane strašna pomutnja u kojoj su se jedino Alanđani snašli. U trenutku oni su posjekli više tykanderoškyh i sywolykyh ratnika i u općem se metežu izgubili odnoseći ranjenog Shagana. Još je veću pomutnju izazvala pojava Tahunaha koji je izrekao strašnu i ljutitu prijetnju samoj princezi Sonsyrey:
- Mač bez gospodara pod tvojim nogama predivna princezo toplih mora, nesreća i strašna kletva je ispunjena. Shaghan nikada ne smije biti odvojen od svog mača. – Stari se mag teturajući udalji plačući i mrmljajući nerazumljive riječi. Sonsyrey klone na koljena i zaplače te podigne teški Shaganov mač.
Ubrzo nakon ovoga incidenta u Cytykrayu amazonskom gradu u Zabranjenoj dolini zavlada nesvakidašnja gužva. Tu su najelitniji odredi Araradskog konjaništva pristigli sa samih nemirnih granica Mandraghona, iz tvrdih gradova Manhosha i Syryesha.
Zašto je oprezni princ Haywey oslabio svoju granicu s nemirnom i podmuklom zemljom Kotyom i povukao te prekaljene odrede s najboljim ratnicima koje je pamtilo to Nezamislivo vrijeme? Vrlo čudnovato. Još čudnije je to što su u gradu i elitni i ne manje opasni odredi Amaryanaca princa Moskytha. Zašto su pak oni napustili nemirne granice Syvolykyh zemalja i dojahali ovako daleko na zapad gdje nisu bili viđeni od samog Osvita vremena? Vrlo neobično je i to što su s Amaryanskym konjaništvom dojahale i Anubyske streličarke, vrlo opasne ratnice princeze Antyophe, sestre princa Moskhytha. Tu su već danima nazočni i odredi s Hyperareye, vrlo vješti ratnici za borbe po šumama. Zašto bi princ Aharon poslao tako daleko na sjever svoje ratnike i time u opasnost doveo svoje granice s Divljom zemljom Tyx. S odredom Wulkankhy, Zelenih čarobnica, stiglo je i desetak najmudrijih staraca Sychytha. Bilo je i više nego jasno da se dogodilo nešto što je predstavljalo novu neizvjesnost i opasnost za Hyghlandersko vrijeme koje je napokon krenulo svojim tijekom. I dok su gradski trgovi bili krcati i prepuni najboljim ratnicima i ratnicama tog Nezamislivog vremena, u velikoj dvorani okupljao se cvijet plemstva Sjevernog Saveza i Amazonskog Saveza. Moćni i snažni princ Haywey i njegova predivna plavokosa sestra Shynha (No-Shi) vladarica Dyasparha, tu je i cvijet Amazonskog plemstva moćni princ Moskytho, amazonsko izdanje princa Hayweya, predivna princeza Antyopha njegova sestra i vrlo bliska prijateljica princeze Dyasparha, a tu je i cvijet plemstva Južnog Saveza prekrasna princeza Dyonha i njezin brat princ Aharon sa svojim kopljanicima proslavljenim iz bitke koju su još zapamtili i kao Bitku Svijetlih noći.
Zašto su svi oni tu i ne nedostaje li netko? U kutu velike dvorane najljepša žena tog Nezamislivog vremena, mlada crnokosa princeza ratnica, Amazonka, Dyadonkha, Baharanunha – ona koja lebdi u zraku, dive joj se Sychyte mudri starci koji još pamte vrijeme prije potopa Atlantide, slave je svi Okolni narodi i na njezin poziv šalju ono najbolje što imaju. Sonsyreya je zovu.
No, ona je bezvoljna i tužna, najljepše princeze tog vremena tješe je i umiruju, a najsnažniji i najmoćniji prinčevi zabrinuto se pogledavaju riješeni da joj stave na raspolaganje svoje najelitnije odrede kako bi joj pomogli. Konačno Haywey izgubi strpljenje i glasno zatraži objašnjenje: - Reci nam Sonsyreyo što se dogodilo? –
Zaboravila sam potpuno na njegovu divlju i neshvatljivu ćud. Pojavio se niotkud i to usred Zabranjene doline. Straže ga nisu primijetile, a ja sam bila u društvu tykanderoškyh časnika. Ne znam zašto su ga počeli izazivati, no odjednom došlo je do otvorenog nasrtaja tykaderoškyh ratnika na njega, a tada je nastala katastrofa. Njegovi Alanđani prestrašeni za njegovu sigurnost potpuno su podivljali i u trenutku su posjekli neoprezne tykanderoške časnike i ratnike. U metežu koji je nastao, On je ranjen … Njegovi generali potpuno su se promijenili, u trenutku su ga potpuno okružili i zaštitili svojim moćnim i snažnim tijelima. Nikada do sada ja ih nisam vidjela tako uplašene i tako mutnih pogleda. Uz bolne urlike napustili su Zabranjenu dolinu koja je ostala prekrivena mrtvim tijelima Tykanderožana koji nisu imali nikakvog izgleda u sudaru s Njegovom pukovnijom koja Ga je dopratila u Zabranjenu dolinu. – suznih je očiju objasnila Sonsyreya.
- Poslala sam odmah svoju stražu u susret Alanđanima i ponudila im pomoć, no oni su moju stražu odbili uz prijetnju oružjem, a onda ni sama ne razumijem odakle su se stvorili Sywolykhy odredi koji su Alanđanima pokušali odsjeći odstupnicu prema Armaghedhony. – nadopunila je priču Sonsyreye, princeza Dyasparha, te nastavila: - Razvila se kratka, ali žestoka bitka između sywolykyh odreda i Alanđana koji su pokušali proboj prema Armaghedhony. Iako brojčano nadmoćniji Sywolykhy nisu uspjeli u svom naumu. Alandska pukovnija koja Ga je pratila uspjela je odvući Sywolykhe odrede i vezati ih na sebe, a Vitezove vjetra odmah je prihvatila jedna od alandskih Šumskih patrola koja se tu opet misteriozno pojavila. Sonsyreya je plačući pokušala objasniti:
- Ja to nisam željela, ja nisam znala da su Sywolykhy u dolini, ja ne znam što mi je uopće bilo …- Princ Haywey brat Shaganov predloži da se odmah dovede Tahunah i da objasni što je mislio o onoj kletvi, a princeza Northshyla požuri u Dyasparh kako bi stupila u vezu s Alanđanima. Uzalud su pokušavali saznati od Tahunaha bilo što, on je mumljao nerazumljive riječi i bio sav utučen, a pokušaji princeze Northshyle da stupi u kontakt s Alanđanima propadali su i ostajali bezuspješni.

Stari Egipat

Imhotep – Graditelj je najstarije piramide u drevnom Egiptu, piramide faraona Djosera (Đosera), koja je u Sakari unutar kompleksa piramida okruženih visokim zidom. Stepenasta Djoserova piramida prva je građevina drevnog Egipta izgrađena isključivo od kamena. Ova piramida je prvo bila građena kao mastaba, poput svih tadašnjih faraonskih i plemićkih grobnica, ali ju je Imhotep nadogradio i pretvorio u sedmostupanjsku piramidu, te time pokrenuo graditeljsku revoluciju u arhitekturi drevnog Egipta. Iako je živio u 25. stoljeću p. K. u doba Starog kraljevstva (2635. – 2155. p. K.) Egipćani Imhotepa slave kao mudraca i dvije tisuće godina kasnije. U Ptolomejskom dobu štoviše štuju ga kao božanstvo. Imhotep je prikazivan kao mudri pisar koji sjedi sa smotkom papirusa u dlanovima.

Imhotep (bog osnivatelj medicine)

U tekstovima, kao treći član memfiskog (Men – Nefer) trojstva, pojavljuje se još jedan sin boga Ptha imena Imhotep. Njegovo ime na staroegipatskom znači – onaj koji dolazi u miru i time potpuno odgovara bogu medicine. Iako ga drevni Egipćani smatraju i bogom znanja i učenja, najznačajnija uloga mu je ipak kao liječnika i pisca medicinskih tekstova. Sve dosadašnje analize dokazale su da je Imhotep bio jedan od najstarijih drevnih egipatskih znanstvenika s polja medicine. Kao takav i kao graditelj koji je uveo u egipatsku arhitekturu prvu piramidu s punim pravom može zauzeti i mjestu među egipatskim drevnim bogovima.

Grčka mitologija

Dioniz (bog vina i vinogradarstva, zaštitnik vinogradara)

(grč. Dionysos, Bakhos, lat. Bacchus – sin Zeusa i Semele, kćerke tebanskog kralja Kadma)
Rodio se u gradu Tebi, možda i u Naksosu, Kreti, Elidi, Teosu ili Eleuteri. Podrijetlo mu je dosta zamršeno i spetljano, a kada je trebao da se rodi ljubomorna božica Hera odlučila ga je ubiti. Hera je posjetila njegovu majku prerušena u staru dadilju i nagovorila je da Zeusa zamoli da joj se pokaže u svoj svojoj moći i veličanstvenosti. Zeus, stari razvratnik, da li što nije mogao odoljeti čarima Semele ili u svom samoljublju, ispuni želju Semele. U sjaju munji i praćen tutnjavom gromova on se pokaže nad Tebom svojoj ljubavnici. Međutim, baš kako je Hera i zamislila, jedna munja zapara nebom i pogodi kraljevsku palaču u kojoj je živjela Semela. Semela u smrtnom strahu rodi nedonošče koje je trebalo umrijeti, ali sada se umiješa Zeus. Svoju ljubavnicu prepušta ljudskoj sudbini, ali okolo svog sina podigne zid gustog bršljana koji malog Dioniza zaštiti od vatre. Kad se vatra stišala, Zeus izvlači malog Dioniza i zašiva ga u svoju butinu, da se do kraja razvije i rodi normalno. Kada se Dioniz «rodio drugi put» Zeus ga je povjerio bogu Hermesu. Hermes nije imao ženu, a kako je kao skoroteča (glasnik) bogova bio stalno na putu nije mogao odgajati malog Dioniza. Stoga Hermes dijete preda Ini, sestri Semelinoj, ženi orhomenskog kralja Atamanta. Kada je Hera doznala za to, ona na Atamanta pošalje ludilo, ne bi li on u napadu ludila ubio maloga Dioniza. No, Atamant je pobio samo svoju djecu i ženu, a u posljednji trenutak Hermes je zaštitio Dioniza. Sada Hermes malog Dioniza predaje Nimfama koje ga skrivaju u dubokoj pećini gorja Nisa. Nimfe oko ulaza zasade guste redove vinove loze i uspijevaju nadmudriti Heru, te odgojiti maloga Dioniza usprkos svim Herinim smicalicama i podvalama. Dioniz kao mladić otkriva vino i njime opija nimfe i satire, a prve sadnice vinove loze poklanja i ljudima. U znak zahvalnosti za gostoprimstvo Dioniz poklanja vinovu lozu atenskom pastiru Ikariju, te ga poduči kako od grožđa dobiti vino.
Međutim, u početku ljudi nisu odmah prihvatili Dionizov kult. Dok su jedni s oduševljenjem uživali u vinu, drugi su bili žestoki protivnici toga uživanja. Tako je trački kralj Likurg s bičem (korbač) pokušao Dioniza istjerati iz svoje zemlje, ali je za to platio sljepoćom, a kasnije i nasilnom smrću. Tebanski kralj Pentej mrzio je Dioniza zato što je ljude svojom veselom naravi i druželjubivošću odvraćao od misli na mnogo važnije stvari kao: rat, odricanje, samoprijegor, žrtvovanje i slično. Naravno i on je za tu mržnju skupo platio. U Argu Dionizu su se suprotstavile žene koje su predvodile kraljeve kćeri. No, one su kasnije svoju hladnu trezvenost zamijenile mahnitošću, pa su se međusobno poubijale. Na svojim veselim putovanjima Dioniz je svuda sretao svoje stare i nove protivnike i neprijatelje koji su mu nanosili bezbrojne nevolje i probleme, ali ih je on sve svojom veselošću i bezbrižnošću dovodio skoro do očaja. Jednom su Dioniza uhitili tirenski gusari i zamijenivši ga za kakvog kraljevskog sina nadali se bogatom otkupu. No, Dionizu postane dosta tih ljudskih gluposti i on se pretvori u razjarenog lava, a gusarska lađa u trenutku zaraste u vinovu lozu. Preplašeni gusari poskaču u more, (osim kormilara, koji je pošteđen jer je jedini bio za to da se Dioniz pusti na slobodu), a Dioniz ih pretvori u dupine. Napokon ljudi su prihvatili Dioniza kao moćnoga boga, a njegovom daru, vinu, prepuštaju se, evo, sve do naših dana.
Stari Grci Dioniza su štovali još i kao zaštitnika voća i slatkog grmlja (kupina, trnina, malina…) kojima je on davao svježinu i sočnost. Budući da vinogradarstvo i voćarstvo iziskuju veliki trud i marljivost, Dioniz je tako postao začetnik tih vrlina. Koliko truda i znoja lica svoga treba da bi od grožđa postalo vino, vjerujte Athumanunh jako dobro zna. No, na kraju, vino ljude oslobađa svih muka i briga, osvježava duh i tijelo, tjera ljude na druženje, zabavu i ljubav, umjetnicima omogućuje zamah stvaralačke energije, ali samo pod jednim uvjetom! Uvijek se treba pridržavati Dionizove zapovjedi i Athumanunhove upozorbe: - meden agan – ničega previše.

subota, 23.10.2004.

Legenda o Alandiji

Ratovi Wakyzashy, završeni su na radost svih Okolnih naroda. No, oni su konačno na svijetlo dana izbacili dugo čuvanu tajnu Sychytha. Onaj kojeg su čekali pojavio se u ratovima i svima je postalo jasno da je Andraghon konačno probuđen. I dok su se Okolni narodi veselili i slavili Andraghonovo buđenje, narodima Velikog Klana i carstvu Amaroth to nije odgovaralo. Njihova je dominacija i prevlast zauvijek prestala. Zbog toga je princ Sywolykyh uz pomoć Tykanderoške princeze Thandre, polusestre Sonsyrey, pokušao preokrenuti tijek i maknuti Shagana Alanđanina s pozornice na kojoj se pojavio poput velikog praska i preokrenuo tijek događaja Hyghlanderskog svijeta iz doba Hrabrih naroda.

Opasnost sa sjevera

Strategijski važan prostor između jezera Kray, rijeka Mandraghon i Hunther, a poznatiji pod imenom Zabranjena dolina, oduvijek je smetalo i bilo trn u oku Sywolykog carstva, a pojavom Alanđana i njihovom stalnom nazočnošću u toj dolini bio je i povod princu Fanthomu za djelovanje. Tykanderoška princeza Thandrha, Amazonka iz Tykanderoghe ili divlje zemlje Tyx, stigla je u pratnji svojih ratnika i ratnica u posjetu princezi Sonsyrey. I dok je Thandrha stalno plašila Sonsyreyu da će joj Alanđani svojom nazočnošću narušiti ugled koji uživa u Amazonskim Savezima, dotle su njezini ratnici pomogli Sywolykym da se potajno ubace u Zabranjenu dolinu. Ubrzo su zabilježeni i prvi incidenti između alandskih i tykandroških ratnika, a koje pak su izazvali preobučeni sywolyky ratnici u odore Tykanderožana.
Da bi spriječile daljnje incidente u Zabranjenu dolinu sa svojim ratnicama ulaze princeza Antyopha, sestra Sonsyreye i princeza Northshyla, sestra Shagana. Zapovjednik Alandskih pukovnija u Zabranjenoj dolini pukovnik Fokoz protestirao je kod princeze Sonsyreye, ali ga je ona odbila:
- Vi nemate pravo graditi utvrde po svetoj amazonskoj zemlji!- Pukovnik Fokoz pokušao je objasniti da je područje oko ušća Mandraghona i Huntherha zapravo pradomovina Alanđana i da oni na nju plažu pravo po istim temeljima po kojima to rade i Amazonke, a s druge su strane u snažnom sywolykhom uporištu fort Downh odredi koji su više puta upadali u Zabranjenu dolinu radi pljačke.
- Polovica mojih ratnika je povrijeđeno i ja sam prisiljen povući se, ali nisam baš siguran da će se to dopasti našem Shaganu. No, ja sam vas upozorio, a vi činite ono što morate, ali još samo nešto. Bilo bi vam pametno da malo ispitate Tykanderožane, među njima ima i Syvolykyh ratnika, a upravo oni su napali moje patrole.- Ni ovo upozorenje Sonsyreya nije shvatila ozbiljno, a ubrzo ga je i potpuno zaboravila. Nedugo potom ona se upustila u organiziranje Amazonskih igara. Zaokupljena tim priprema potpuno je zaboravila na Alanđanina i njegove ratnike. Međutim princeza Northshyla zabrinuto je objašnjavala Antyophy:
- Bilo bi dobro da malo obuzdaš svoju sestru, jer njezino neiskustvo i mladost mogli bi uskoro izazvati velike nevolje. Sigurno si primijetila da se od jučer u zaljevu nalazi alandsko ratno brodovlje, a ono nije tu slučajno. Moje mi izvidnice javljaju o prikupljanju alandskih pukovnija kod Armaghedonhe, a sve to nije slučajno. Alanđani su u velikoj brzini napustili svoje područje u Zabranjenoj dolini, a to odgovara samo Sywolykhyma. Nikako nije dobro što Sonsyreya organizira Amazonske igre jer Shaghan bi to mogao shvatiti krivo.- Iako je i sama Antyopha bila zbunjena i zabrinuta ona ipak nije reagirala, a stvari su se ubrzo izmakle nadzoru. Dok se Sonsyreya pripremala za amazonske stare običaje, dotle je Fanthom preko Thandrhe planirao kako opljačkati i zapaliti cijelu Zabranjenu dolinu, a istodobno i riješiti se Alanđanina. Slijedeće jutro u Zabranjenu dolinu ujahalo je nekoliko alandskih pukovnija koje su se nakon kraćeg zadržavanja utaborile na razvalinama alandskih tabora od prije nekoliko dana. Ovu upozorbu nitko nije shvatio ozbiljno, no prava opasnost tek je dolazila sa sjevera.

Ime Sonsyreya (Sonsireja) složenica je od dvije alandske riječi Son – sunce i syrey – nešto sjajno, svijetlo), pa bi u prijevodu ime Sonsyreye bilo – sjaj sunca (Sunčana). Alanđani Sonsyreyu zovu još i Handrha što na alandskom znači zaštitnica, Shangrha (Šangra) na alandskom sha – kosa, grha – crno, dakle, crnokosa. Wyxena (Viksena) pak dolazi od složenice xena – princeza i wy – zapad, a znači princeza sa zapada jer se Dyadonha (Dijadonka) nalazi zapadno od zemlje Wananunhe (Vananuna). Ime Baharanunha (Baharanuna) označava Onu koja lebdi u zraku. Ime Amandha također je složenica aman – ples i dha – nebo što znači nebeska plesačica.
Panđa (Panxa) složenica od dvije alandske riječi pana – šuma i xa – duh znači šumski duh, duh šume. Actyalan (Aktialan) složenica acty – hladnoća, alan – tajnovito, stalno znači tajnovita hladnoća ili stalno hladan. Athumazya je složenica athu – ona (j) koja (i) mazya – zima kao godišnje doba. Anybeatha složenica any – spustiti se, beatha – skrivati nešto, znači spušta se i skriva nešto. Paska označava alandsku riječ za onoga koji može ubiti na mnogo načina, jako opasnog ratnika. Zumah alandsko ime koje označava čovjeka koji je prognan iz vlastitog naroda, nešto kao otpadnik. Amaksos – oprezan, Yakwi (nemirno, olujno more), Unakas (trkač, koji trči), Pekso (nemiran)…
Sandrha jednostavno Sandra, Charysmha – donositeljica sudbine, sudbonosna, ali vile Charysmhe su ratnice carice Nemesydye (Nemesidija), majke Sonsyrey, Anthyophe i Moskhytha, koje su se borile na bojnom polju Herofahla prije Osvita vremena zajedno s Vitezovima vjetra, a na strani «Bogova» protiv prvih Hladnih Vatri (Xurha). No, to je druga legenda. Zapravo one su prethodnice (bake) Amazonki koje se pojavljuju u Alandiji. Jedina preživjela i koja se spominje u Alandiji je Velika svećenica s otoka Chronosha stara Amazonka Charysmha Shugha. Charysmha (Karizma) kneginja koja prati Sonsyreyu lijepa je i mlada djevojka i mogla bi biti unuka neke od Charysmhy s bojnog polja Herofhala.

četvrtak, 21.10.2004.

Legenda o Alandiji

Dyadonskhe tople noći

Tamo negdje gdje noći nisu tako tamne, a jutra se zlatom zlate. Tamo negdje gdje topla mora zapljuskuju obale predivne zemlje Dyadonhe. U Zabranjenoj dolini, Zabranjeni grad, grad Sunca. U gradu tisuću piramida, u piramidama tisuću hramova, u hramovima tisuću prelijepih djevojaka, ali samo je jedna princeza. Princeza s tisuću imena Sonsyreya, Wyxena, Baharanunha, Handhra, Shangrha, Amandha …
Sunce je kupalo piramide Suncytya zlatnim sjajem, iako je ljeto već bilo pri kraju, još uvijek u Zabranjenoj dolini vladale su tople temperature. U dyadonskhom gradu vladala je normalna užurbanost karakteristična za sve amazonske gradove. U svojim odajama mlada princeza Sonsyreya pričala je svojim pratiljama o utiscima koje je doživjela tijekom zadnjeg posjeta Dyasparu i princezi Sheni, sestri Shaganovoj. Lijepe i mlade, časnice i ratnice Dyadonkhe upravo pristigle iz Dyadonhe postavljale su bezbrojna pitanja svojoj princezi, a onda je jedna iznenada zapita: - Princezo Sunca, a gdje su naši muškarci, zar mi nećemo imati pravo na Amazonske igre kao naše prijateljice iz kaste čuvarica i majki? Čule smo da su one već imale iskustva s muškarcima, a što je s nama? - Sonsyreya se osmjehne i mirno odgovori: - Vi nećete imati muškarce kao ostale amazonske kaste, vi ste ratnice i kneginje i svoju ćete krv pomiješati s najhrabrijim ratnicima koje je zapamtio svijet ikada od svog postojanja, a kada se prvi put sretnete s njima više ništa neće biti isto za vas. Ti romantični ratnici koji prate razigranog dječaka potpuno će vam ispuniti srca.
Jutro se budilo, sneno i polako, kao i uvijek nakon toplih noći. Nigdje nisu noći bile ovako tople kao na Dyadonhy u zemlji tisuću otoka, u zemlji princeze Sosyreye. Dyadonha je bila puna egzotike toplih mora: palme, ptice, pijesak, gradovi piramida, oaze, potoci… Tisuće prekrasnih mladih djevojaka pristiglih sa svih strana Amazonskih zemalja skupljale su se u čarobnom dyadonskhom gradu Drymu. Cijelim skupom rukovodile su Sonsyreyne najodanije kneginje Sandrha, Carysmha, Lucrecya, Anyshya, Myrandha, Felycya i Noyrha. Nazočnost ovih mladih Dyadonkhy ovdje, a one se nikada nisu odvajale od Sosyreye, jasno je govorila o važnosti ovog okupljanja. Stalna i povećana aktivnost alandskih ratnih brodova oko otoka, iskrcavanje Šumskih patrola i Noćnih očiju, posebnih odreda Alanđana, na obale otoka Sunrays, a i njihova tajanstvena pojava u blizini grada Hawen u kojem se nalazila princeza Sonsyrey, jasno pak su govorili da će se tu pojaviti i sam Alanđanin u pratnji Vitezova vjetra.
Dyadonskhe tople noći odjednom su postale još toplije i svjetlije, a neobičan vjetrić koji se podizao iznad krošnji palmi, pjesme Alanđana koje su se čule pred jutro, priče mladih kneginja o alandskom vremenu koje oni zovu Vrijeme snjegova, kod mladih amazonskih djevojaka izazivale su veliku znatiželju i pozornost. – Kneginjo Lucrecyo, pričaj nam još o tim tajnovitim ratnicima i njihovom princu! – tražile su one od kneginje Lucrecye, predivne crnokose dyadonkhe koja se samo tajnovito smješkala, a onda ipak popusti pod nagovorom i počne priču: - Predivne legende kruže o toj zemlji. Govore da ti romantični i tajnoviti ratnici ogrnuti svojim plavim ogrtačima danima uporno sjede, trpe hladnoću i nekoga strpljivo čekaju. Govore da se oni još uvijek sjećaju vremena prije potonuća Atlantide i Slavnih gradova i da znaju tajnu Vitezova vjetra o kojima su nam pričale naše bake. Govore da su to najstrašniji ratnici koje je zapamtilo vrijeme, lutalice i napadači, strašni mitski osvajači. Govore da ti ratnici ne poznaju strah i svi su oni odreda spremni na borbu i pogibiju samo da bi ponovno vidjeli i pratili svojeg dječaka kojeg su im poslali Bogovi i Boginje u znak zahvalnosti što su se na njihovoj strani borili protiv oholih i zlih Hladnih vatri. Legenda govori da su oni dugo lutali i tražili ga posvuda sve dok jedne noći nije zapuhao hladan i neobičan vjetar za to doba godine. Na mjestu gdje se gasi dan, na mjestu gdje se vjetar i kiša dodiruju pojavio se On. Poveo ih je taj dječak kroz vrata vjetra daleko na sjever u zemlju koju je zauvijek okovao led. Naučio ih je Taj dječak kako se boriti protiv Bijele smrti, kako pronaći put kroz nevidljivu maglu, kako pobijediti ledeni vjetar. Govore da je velika snaga i moć koju su Bogovi i Boginje sa zvijezda poklonili tom dječaku na dar, a govore da je On pozvao One koji su otišli i oni su se vratili, te postali veliki prijatelji. Taj razigrani dječak pojavio se niotkud i iznenada, a put mu se isprepleo s našom princezom Sonsyrey. Zbog nje pojavio se na Hyperarey i branio njezine boje, a naša princeza osjeća Ga iza zastora noći i vidi Ga pod svijetlom zvijezda, a kada su daleko jedno od drugoga ljubav ih spaja svojim strunama. Govore da daleko na sjeveru u nepreglednim prostranstvima Alanđani pjevaju našoj princezi: Laku noć zaštitnice i spavaj na jastuku od cvijetova…Govore da kada prate svog dječaka ništa oko sebe ne primjećuju, ogrnuti svojim plavim ogrtačima mirno jašu iza Njega na svojim snažnim i plemenitim konjima, a dovoljan je samo jedan njegov znak, pa da se oni pretvore u strašne ratnike napadače i tada ih ništa, ali baš ništa zaustaviti ne može. Njihovi pogledi, oklopi i oružje mutno svjetlucaju, a njihovi juriši i navale nezadrživi su. Tada oni gaze, lome, sijeku i probijaju se što bliže k Njemu, a onda kada Ga vide ili dotaknu poput munja razlete se na sve strane i opet se probijaju k Njemu. Njihove zastave vijore na vjetru, a njihovi pokliči lede krv u žilama. Njihovi konji pjene i bijesno gaze i grizu, a kada čuju Njegov poziv, hitro se okupe i slože u samo njima razumljiv složaj. Tada njihove pjesme počinju u dubokim borbenim tonovima i opet Ga slave. Nema sretnijih na ovome svijetu i kako oni kažu, nema nigdje ljepše šume srebrenog bora i nema ničeg većeg od njihove tajne. Nakon toga nestaju u tim misterioznim predivnim šumama srebrenog bora i u svojim neobičnim i zagonetnim gradovima… -
Sunce je polako zalazilo iza krošnji palmi, sjene su bile sve duže, a onda se spustila još jedna topla dyadonskha noć. Ptice po granama su se smirile, valovi su sve tiše oplakivali pješčane plaže i obale Dyadonhe koja je polako tonula u san. Odjednom palmina krošnja oživi i poprimi ljudski oblik. Pijesak se pokrene i iz njega izrone ljudske prilike. Nekoliko brzih i čudnih znakova rukom, otvoreni dlan da se znakovi razumiju i opet tajanstvene prilike tiho nestanu, stope se s okolinom. Bilo je sigurno i bilo je jasno, počelo je doba noći kada alandske Šumske patrole predaju dužnost alandskim Noćnim očima, posebnim alandskim odredima koji su zaduženi za sigurnost tog dijela noći.
Kneginja Charysmha, dežurna kneginja u gradu Drymu, izašla je na balkon palače, na trenutak pogledala prema gradskim vratima koja su čuvale dyadonskhe ratnice, a onda se osmjehnula i tiho prošaputala za sebe: - Baš sam blesava! Bojim se za sigurnost gradskih vrata, a sigurna sam da su negdje vani dobro skriveni i krajnje oprezni Alanđani koje je sam general Paska poslao ovamo kako bi osigurali mjesto na kojem će se ujutro pojaviti On, razigrani alandski dječak Andraghon. Bolje je da idem na spavanje, jer ovdje se ništa neće dogoditi što Alanđanima ne bi bilo po volji. Baš su zanimljivi ti Alanđani, već sada brinu za sigurnost svojeg dječaka, a tek sutra kada bude tu sigurno će ih biti više od zrnaca pijeska na obalama Dyadonhe. -

Lijepe Egipćanke

Nefertiti

Puno ime ove lijepe žene drevnog Egipta je Nefer – nefru – Aton što u prijevodu s egipatskog znači – Lijepa je ljepota Atonova ili Atonova najljepša. Ipak, Athumanunh je više voli zvati Nefertiti. Nefertiti je žena faraona Aknatona (Amenofis IV. Aknaton) i kraljica Egipta. Ona je prikazana na jednoj kamenoj bisti kao žena izdužena lica, dugog vrata, pravilnog nosa i velikih očiju. Ova prelijepa kraljica živjela je u vrlo teškom dobu prevrata u drevnom Egiptu, gdje u to doba vlada i opća kriza. Nefertiti je povremeno vladala Egiptom. Rodila je faraonu tri kćeri, a njezino ime zajedno s Aknatonovim izbrisano je sa svih spomenika, kako bi se što prije zaboravio pokušaj reforme s bogom Atonom. U šesnaestoj godini vladavine faraona Aknatona, Nefertiti jednostavno nestaje s pozornice zbivanja oko faraona Aknatona. U slijedeće dvije godine uz faraona pojavljuje se njegova majka Tija, a nakon nje Nefertitina kćer Meritaten, a potom i faraonova druga žena Kija. Ionako je mnogo toga oko vladavine faraona Aknatona ostalo nerazjašnjeno, pa izgleda da je Nefertiti napustila grad prijestolnicu Akhetaton i negdje se povukla. Nakon smrti Aknatona vladaju faraoni Aj, Semenkare i Tutankhamon. Izgleda da ovaj Semenkare nije uopće ni postojao, već je to bila prerušena Nefertiti.

Athumanunhova legenda

Zašto ime Athumanunh

Tražeći genijalnost, zasljepljen ambicioznošću, žudeći za lijepim i idealnim, tragajući za svjetskom mudrosti – pronašao sam samo gluposti. Oduvijek tražeći i želeći samo ljubav, našao sam i dobio mržnju. Razočaran počeo sam stvarati svoju povijest arbitra i plemenitog mirotvorca, ali izgleda da sam postao bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen vlastitog uništenja…
Nema veze tko sam i kako izgledam, važno je kakav sam. Kad bih mogao hranio bih se samo zrakom, da ne bih slučajno povrijedio niti jedno živo biće. Živim na brdu na kojem plaču ptice, promatram ptice, uzgajam i njegujem vinovu lozu i pravim vino. Nekada nas je bilo trideset u moćnome Savezu, a šest je elemenata tog Saveza. Taj moćni Savez nazvali smo imenima svojim Khte-hapa-tine, a onda u strašno doba Alanthanunha ostao sam samo ja – Athumanunh – dječak u kojem se čovjek budi, a možda i čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Imam svoju tajnu, pitajte me bilo što, napisat ću Vam bilo koju mitologiju i legendu, ali nikada me nemojte pitati za moju tajnu jer tajne se ne ispovijedaju.
Ipak je ovo blog za mitologije i legende, pa sam i jednu o sebi napisao. He he he…

srijeda, 20.10.2004.

Legenda o Alandiji

Leptirica u sjeni palmi

Nad toplim i azurno plavim morima Dyadonhe noć je prosula svoju tamu i otvorila svoje tajne odaje. Tama je prekrila Zabranjeni grad piramida, a noćne su ptice raširile svoja krila. Polako se spuštala još jedna beskrajna noć nad šumama prekrasnih palmi. Polako trnu i posljednja svijetla, a onda blagi povjetarac, neobičan i čudan, pretvori toplo more u ogledalo za tisuću zvijezda. Kroz šumu palmi stanu se probijati i pojavljivati djevojke božanske ljepote. Svi Okolni narodi zovu ih Leptirice zbog njihovog laganog hoda po pijesku u kojem ni tragove ne ostavljaju. No, njihov lagani, tihi, graciozni hod i ples po toplom pijesku ipak je nekoga ili nešto uznemirio. Leptirice to osjete poput ljetnih mirisa. One stanu! One čekaju jer podigne se neobičan vjetar preopasan za njihova svilena krila. Pijesak se sve više pokretao i poprimao ljudski oblik. Redom, istodobno i u trenu iz toplog pijeska izranjali su ratnici napadači. Njihovi oklopi svjetlucaju pod svijetlom zvijezda, ali za čudo ratnici napadači ne napadaju. Ne pokazuju svoje blistavo oružje, već se ogrnu svojim ogrtačima i sjedaju u tišini u nekakav tajanstveni polukrug. Leptirice stanu okolo njih plesati svoj zavodljivi Mjesečev ples. Ratnici napadači mirno promatraju njihov ples, ali i pozorno osluškuju tihe zvukove i šumove tople noći. Sada se pojavi prekrasna i usamljena Leptirica, nježna i lijepa poput morske pjene, baš kao da ju je ovo predivno azurno more izbacilo na obalu. Ratnici napadači osjete u zraku miris soli i svu toplinu mirnog i toplog mora, pogledaju prema zvijezdama koje su u ovo doba noći već spavale, a zatim munjevito skoče na noge. Stisnutom desnom šakom, zaštićenu pancirnom rukavicom, istodobno udare po svojim blistavim oklopima i pozdrave najljepšu među najljepšim Leptiricama izgovarajući redom njezino ime: Handrho!… blago joj se klanjajući. Ona im uzvrati smiješkom i redom stane izgovarati njihova imena: Panđo, Zumah, Paska, Tonyno, Wowokha, Amaksose … i na kraju završi riječima svoj pozdrav: - Neka vam ova noć bude kao u snu Vitezovi vjetra! –
Tog trenutka osvijetljen svijetlom milijuna zvijezda pojavi se još jedan ratnik iz šume palmi. On zakorači pijeskom, a krošnje palmi zadršću na vjetru. Ratnici napadači, munjevitom brzinom preslože se i zauzmu samo njima razumljiv složaj. Na trenutak, ali samo na trenutak, na svijetlu zvijezda bljesne njihovo blistavo i opasno oružje koje su do tada vješto skrivali ispod svojih dugih i plavih ogrtača. Onda munjevito uz zveket čelika nestane. Još snažnije začuje se udar pancirne rukavice o oklop, te u jedan glas snažno izgovore: Sha-ghan! Leptirice pokorno sklope svoja krila i svečano se Mu naklone uz izgovor njegovog imena : Andraghon! Najljepša među najljepšim Leptiricama priđe Mu kao da lebdi u zraku i pozdravi ga polaganjem svojih nježnih dlanova na Njegovo lice: - Dobro mi došao svake noći prije zore, Andraghonhe! – ratnik je snažno, ali dovoljno nježno zagrli: - Pozdravljam Te moja Shangrho, Palmina Leptirice! – Tog trenutka stane se buditi jutro nad plavim toplim morima. Svijetlost novog dana postane sve jača, a Leptirice zaplešu svoj jutarnji ples. Ratnici napadači stanu jedan po jedan nestajati sa prvim zrakama sunca, ali i dalje spremni na munjevitu pojavu i na najmanju opasnost za Shagana i njegovu Palminu Leptiricu.
No, prve zrake sunca otkriju još nešto. Sve palmine krošnje, u noći u kojoj je Palmina Leptirica dočekala najopasnijeg ratnika koje je vrijeme zapamtilo, bile su krcate Ledenim ratnicima čuvarima Zimskog bedema spremnim da na poziv Vitezova vjetra zaštite Ovo što su od samog Osvita vremena čekali. Nikada do sada, Okolni narodi koji su tek stasali u Hrabre narode, nisu vidjeli toliki broj tih opasnih i teško naoružanih Ledenih ratnika. Nikada do sada topla plava mora nisu zapamtila toliko velikih i opasnih razarača i krstarica koje su pristigle s Ledenih sivih mora prateći Onog kojeg su odavno čekali. Ono što su od samog Osvita vremena najavljivali Oni koji su se još sjećali sjajnog kraljevstva Atlantide i slavnih gradova koji su se borili na strani Bogova protiv oholih i zlih Hladnih vatri, ove se noći i dogodilo.
Davno je bilo obećano i zapisano, ako se ponovno pojave Hladne vatre i zaprijete Onima koji idu uspravno, Bogovi sa Zvijezda poslati će svog Božanskog ratnika koji će ponovno ujediniti Vitezove vjetra i povesti ih u susret vjetru i Hladnim vatrama nanijeti teške poraze, jer velika je bila snaga i moć koju su Mu poklonili Bogovi sa Zvijezda u sam Osvit vremena kada je On još spavao ispod pijeska.
Mitske amazonske Vile Charysme davno prije najavile su Amazonkama Leptiricama da će najljepšu među njima oteti Hladne vatre, ali Nju će Hladnim vatrama preoteti Onaj koji spava ispod pijeska. Božanski ratnik Andraghon doći će u Zabranjeni i Tajni grad samo zbog najljepše Leptirice. Stari Sychythe vidjeli su Ga za vrijeme vedrih noći među zvijezdama gdje su ga pratili božanski ratnici Wyrakoche, a Oni koji znaju tvrdili su da će On doći i u samu Wananunhu, prokletu zemlju duhova i žeđi, a sa sobom On će dovesti kišu, koja tamo nije padala od samog Osvita vremena i koja će konačno natopiti zemlju žeđi.
I tako, u tom strašnom i nezamislivom vremenu, kada se pod plave plašteve Zvijezda opet nadvilo jednom već pobijeđeno zlo, a koje je sada opet pritiskalo Okolne narode što ga nisu na vrijeme prepoznali, već su preduboko kopali, pa su oslobodili zlo koje su Bogovi jednom davno prije Osvita vremena pobijedili i duboko zakopali.
No, nisu svi zaboravili. Alanđani su nekog pronašli u Vrijeme snjegova, a to su ljubomorno čuvali i svake su godine oni na svojim plemenitim konjima jahali daleko na sjever u susret strašnoj Athumazy i još strašnijem Actyalanu. Okupljali su se u velikom broju i gradili pozorno svoj Zimski bedem iza kojeg su strpljivo čekali danima, spremni na borbu i riješeni da izginu do posljednjeg, samo da se ponovno pojavi On pod svijetlom sjeverne zvijezde Hawalanda.
Nikome od Okolnih naroda koji su tek stasali u Hrabre narode nikada nije bilo jasno zašto i zbog čega se ti najopasniji i najbolji ratnici koje je Vrijeme zapamtilo, teško naoružani smrzavaju na samom rubu svijeta i koga to čekaju strpljivo danima i noćima smrzavajući se u tim tajanstvenim šumama srebrenog bora. No, jedno je bilo sigurno i to su svi Okolni narodi zapamtili i znali: - nakon danonoćnog smrzavanja i strpljivog čekanja Alanđani bi se uvijek pojavili u još većem broju, još opasniji i još jači jer znali su oni da je velika snaga i moć Bogova poklonjena Njemu davno prije Osvita vremena.

Egipatska mitologija

Khonsu sin Amunov

Ime boga Khonsua izvedeno je od korijena riječi kh n s što na drevnom egipatskom znači – biti u pokretu, ići, trčati. Sin je Amuna i Mut i treći je član Tebanske trijade bogova. Khonsu je poistovjećen s Mjesecom, pa postaje jedan od oblika boga Tota. Khonsu je još iz doba Starog kraljevstva smatran za glasonošu velikih bogova i putnik je koji se kreće nebom u obliku Mjeseca. Kasnije u Novom kraljevstvu Khonsu je sasvim poistovjećen s bogom Totom, kao s bogom Mjeseca. Drevni ga Egipćani još nazivaju i kao – drugo veliko svijetlo nebesko, ili kao – prvi veliki sin velikog Amuna. Khonsu kao Khonsu Nefer – hetep za drevne Egipćane je bog koji ih štiti od zlih sila koje stalno napadaju zemlju, zrak, vodu i nebo. Te zle sile napadaju i ljudsko tijelo, te donose bolove, bolest, ludilo i smrt. Khonsu se također brine i za plodnost njiva, voćnjaka i stada, a kod ljudi za ljubav. Teško se može tvrditi da su drevni Egipćani povezivali mjesečeve mijene s raznim bolestima, ali postojanje kulta Khonsua to bi moglo značiti da su u to možda vjerovali, ili bar sumnjali da postoji neka veza. Khonsu je obično prikazan u obliku čovjeka sa sokolovom glavom na kojoj je polumjesec, a središte kulta mu je u gradu Tebi, ali se štovao i u hramovima posvećenim bogu Totu.

utorak, 19.10.2004.

Legenda o Alandiji

Odjednom jedan od Sychytha, Tahunah, stane vikati: - Bojno polje Herofahla ponovno je živo, a pijesak Wananunhe bit će crven kao ruža, Hladne će vatre bilježiti svoje prve poraze! – Nitko nije obraćao pažnju na Sychythe koji su od reda mrmljali svoje molitve, doslovno svi na tribinama borilišta bili su na nogama i nakon gromoglasnog klicanja odjednom nastane muk. Bijesan i sav van sebe Fanthom poleti na Shagana koji s lakoćom odbije sve njegove nalete. U novom sudaru Fanthom koljenom udari Shagana u prepone, pa se on savije od bola, ali uspije laktom udariti Fanthoma u lice. Fanthom padne u pijesak borilišta. Shagan se nađe nad Fanthomom prijeteći mačem. Sa tribina čuli su se povici Shaganu da ubije Fanthoma, jer on njega ne bi poštedio, no, Shagan je samo stajao i gledao Fanthoma. Odjednom Fanthom se trgne i baci šaku pijeska u oči Shaganu, dohvati mač i udari Shagana iznad lakta i ponovno navali na Shagana. Međutim Shagan instinktivno postavi teški mač koji slomi Fanthomov. Shagan snažno udari Fanthoma po licu i napravi mu gadan ožiljak. Dok se Shaganova pancirka natapala krvlju, Fanthomovo lice također je bilo obliveno krvlju. Iznenada nekoliko Sywolykyh strijelaca odapne strijele na Shagana koji uspije izbjeći nekoliko strijela, ali ipak jedna ga pogodi u rame. Sada se Unakas snažno zaleti među strijelce i nekoliko ih obori dok ostale posiječe mačem. Istodobno navale svi Sywolyki odredi, ali u zao trenutak. Na svim mjestima snažno im uzvrate Alanđani. Razviju se bespoštedne ulične borbe. Sywolyky snažno navale, ali ih Alanđani još jednom spremno dočekaju.
- Panđo odmah osigurajte carske pratnje, Amaksos zaštiti Sonsyreyu i princeze, odmah se probijte do brodova i počnite s ukrcavanjem! Yakwy neka razarači razbiju blokade na moru, a krstarice neka prihvate borbu na sebe, Paska neka tvoje patrole rastroje što više Sywolykyh odreda, a ti Zumah prati me sa svojom pukovnijom trebamo još jednom rastrojiti Fanthomove Demone prije nego se snađu! – stane izdavati zapovjedi svojim generalima Shagan. Sonsyrey se uspije probiti u gužvi do Shagana, ali je on odmah odgurne prema Todanu, te mu oštro zapovijedi: - Todan, osobno mi odgovaraš za princezinu sigurnost, vodi je u Asgrad odmah! Ja imam još malo posla ovdje. - Oko Shagana stanu se okupljati alandski časnici sa svojim ratnicima pozorno slušajući njegove zapovijedi. Hyperareya je gorjela, a Alanđani su na svim točkama nanosili teške udare Sywolykyma odredima i dosljedno ispunjavali Shaganove naloge. Alandsko brodovlje polako, ali sigurno, pod zaštitom alandskih krstarica i razarača, stane napuštati Hyperareyu koja nikada više neće biti ista. Bitka na Hyperareyi sada je konačno svima obznanila da Sychythe stvarno nisu izmišljale svoje priče i da je Onaj kojeg su svi čekali konačno tu.
Pijesak Wananunhe, kao ruža crven, konačno su mogle natopiti kiše sa Sjevera, a Hladne su vatre konačno zabilježile svoj prvi veliki poraz. No, proći će još neko vrijeme dok se u Wananunhy, toj zauvijek prokletoj zemlji žeđi ne pojavi Onaj koji danima spava ispod pijeska i sa sobom ne dovede kišu i vjetar, koji tamo nisu bili od samog Osvita vremena.

Egipatska mitologija

Mut

Kao pratiteljica, žena boga Amuna, u doba Novog kraljevstva pojavljuje se božica Mut. Temeljem njezinog imena koje znači – majka, te ostalih atributa, jasno je da su drevni Egipćani Mut smatrali božicom majkom koja je rodila sve što postoji. Obično je Mut predstavljana u liku žene s dvostrukom krunom Egipta i parom krila pričvršćenih za njezine ruke. Simbol božice Mut je lešinar, koji pak označava božicu plodnosti iz arhajskog (predhistorijsko) doba Gornjeg Egipta. Poput Amuna i Mut preuzima osobine božica iz ranijih razdoblja egipatske civilizacije, pa se ona ponekad pojavljuje i s lavljom glavom koja je karakteristična za božice Sekhet i Bastet. Krila i glava lešinara opet su karakteristična za božicu Nekhebet, a dvostruka kruna pak zapravo ukazuje da Mut zastupa sve božice Gornjeg Egipta. Kao božica Apet iz grada Tebe, Mut postaje i božica zagrobnog svijeta, pa tako preuzima i osobine božice Hator. Veliki hram božice Mut podignut je u gradu Tebi, južno od Amunovog hrama, ali je bio povezan s njim širokom stazom omeđenom sfingama.

ponedjeljak, 18.10.2004.

Legenda o Alandiji

Dok je Sonsyreyna galija napuštala alandska mora, Shaganovi generali pripremali su Alanđane za put na Hyperareyu, a sam Shagan požurio je svojoj sestri da se pohvali. Dyasparkhe svečano dočekaju Shagana, a on se pohvali sestri: - Znaš da sam pronašao ime za zaljev u Dyasparskom moru? - - Znam, a ime mu je zaljev Sonsyrey. –Iznenada odgovori Shena i stane se smijati. Shagan ostane zbunjen i jedva promuca: - Odakle sada to znaš sestrice? – Shena se nastavi smijati i grleći Shagana tiho upita: - Što misliš kako Te je pronašla u tom zaljevu? Ja sam je uputila i sve joj objasnila, jer ta djevojka očarana je Tobom. Čitavo vrijeme pričala mi je samo o Tebi, pa čak je i zaboravila da sam je ja odvela u Alandiju. To se zove zaljubljenost, a znam i da ti nisi baš ravnodušan prema njoj. Sada sjedni i pozorno me slušaj! Moram Te pripremiti za Hyperareyu, iako sam sigurna da nakon Tebe više ni tamo ništa neće biti isto.
Slijedećih dana u veliku Hyperareysku luku pristizali su mnogobrojni brodovi Okolnih naroda. Svi su željeli vidjeti borbu Divova kako su nazvali dvoboj Shagana i Fanthoma. U počasnim ložama sjedili su stari carevi Thander i Arthur s puno ponosa i dostojanstva. Arthur odjednom zapita Thandera: - Jesi li siguran da će tvoj sin stići na vrijeme. Ne bih volio da mi kćer bude osramoćena i razočarana. - - Daj smiri se prijatelju! Pogledaj svoju i moju kćer kako šapuću, pogledaj nam sinove kako žustro o nečem raspravljaju, pogledaj svoju najmlađu kćer kako blista, a pogledaj nas dvoje staraca. Svi bruje i znaju o ljubavi Tvoje Sonsyreye i mojeg Shagana, jedino ja i Ti to ne znamo. Da mi žena nije objasnila ja bih i dalje bio budala stara, a sada se smiri i čekaj. Popijmo još koji Nektar, dobro mi paše to vaše amazonsko vino. – umiri Arthura Thander.
Ulicama i gradskim trgom glavnoga Hyperareyskog grada paradirale su mnoge vojske Okolnih naroda i pokazivale svoju snagu i stegu. U svemu su prednjačili Sywolyky odredi, a na moru njihova nepobjediva Armada. Onda jednog mirnog jutra prije početka dvoboja, na moru se pojavi neka nova i nepoznata flota od stotinjak brodova galija, razarača i krstarica. Flota je u redu i tišini uplovljavala u luku. Iznenada, sywolyka Armada ispriječi se i zatvori prolaz u luku Hyperareye. Nastane strašan muk kod svih nazočnih. Onda iznenada na svim brodovima gotovo istodobno na najvišim jarbolima pojave se dvije zastave, Alandska i Dyadonskha. Nevjerojatnom brzinom i lakoćom brodovlje se presloži i zauzme bojni poredak. Krstarice razviju bojna jedra i zaštite velike bojne galije, a razarači isture svoje bojne kljunove spremne za napad i udar. Sa svih brodova začuje se glasan poklič Son-syreya! A nakon toga i Sha-ghan! Bojni pokliči i ratne trube jasno su svima davale do znanja da je flota spremna za boj ako joj se ne omogući ulaz u luku. U posljednjem trenutku sywolyko brodovlje se razmakne i propusti alandske razarače. Na velikoj dotada neviđenoj galiji blistala su slova SONSYREY. Mornari spuste velike mostove a potom šok. S velike galije stanu se iskrcavati konjanici u blistavim oklopima. Nazočni zanijeme. Na Hyperareyu prvi se puta iskrcalo konjaništvo, jer na ostalim puno manjim brodovima Okolnih naroda nije bilo mjesta za konje. Alandsko pješaštvo u velikoj tišini i redu stane se iskrcavati iz potpalublja, a tu su i dvije pukovnije alandskih Gradskih patrola posebno uvježbanih ratnika za borbu po gradovima. Ništa manje opasna pukovnija Šumskih patrola iskrca se iza njih. Bilo je jasno da je Paska doveo ove ratnike s nekom posebnom namjerom. Pojavila se i jedna gardijska pukovnija ratnika iz Zimskog bedema koje je osobno predvodio jedan od najopasnijih alandskih generala, general Zumah. Iza njih predvođeni svojim admiralom iskrcaju se mornarički pješaci, još nešto što je imalo svoju posebnu namjenu. Ti alandski mornari jednako dobro borili su se na kopnu kao i na brodu i temeljna im je zadaća bila zauzeti usidreni protivnički brod. Posljednji se iskrcao Alanđanin u pratnji Amaksosa i Panđe. Njegov blistavi oklop, bojna kaciga prekrivena perjem najegzotičnijih životinja, plavi plašt i teški mač izazivali su strahopoštovanje. Ova pojava Alanđana u mnogome je zasjenila dotadašnje parade Sywolykih odreda. Shagan stane odmah pripremati svoje Alanđane: - Unakas ti ćeš obući moj oklop i izaći u borilište! Ne znam tko je u oklopu Fanthoma, ali on sigurno nije. Moraš izdržati samo do njegove pojave, a onda njega preuzimam ja. Vi ostali kako smo se dogovorili, budite na svojim mjestima, na svaku provokaciju odgovorite žestoko i odmah. Nema ograničenja i nema pravila, ali ni u jednom trenutku ne smije biti po sywolykym pravilima. Dvoboj započne pojavom boraca u borilištu. Nitko od nazočnih nije znao da pod oklopima nisu ni Shagan ni Fanthom. Dok su tribine podijeljeno klicale borcima Sonsyreya se nervozno osvrtala po tribinama ne bi li uhvatila kakav znak alandskih generala, no, njih nigdje nije bilo. Poletjevši jedan na drugoga borci započnu dvoboj. Sywolyky rani Alanđanina u ruku, ali ga ovaj uspije dohvatiti svojim mačem, te obojica padnu na koljena, trpeći bolove. Iza sywolykog borca pojavi se Fanthom s isukanim mačem glasno se smijući: - nema pravila Alanđanine, ovdje ona ne vrijede! – Na tribinama svi zanijeme i zašute, a Sonsyreya preplašeno vrisne: - Znala sam da će ga taj gad prevariti! – No, iza Unakasa pojavi se Shagan s teškim mačem: - Imaš pravo lešinaru, ovdje je najbolje igrati po tvojim pravilima! – Sada tribine zaore, a Sonsyreya presretna zaplače: - Hvala ti Boginjo! Alanđanin ga je pročitao i nadmudrio! –

Egipatska mitologija

Amun (Amun – Ra – Atum)

Najčešći oblik prikazivanja Amuna na reljefima i papirusima je snažni bradati čovjek s krunom iz koje se izdižu dva duga pera. U lijevoj ruci mu je žezlo, a u desnoj drži simbol života – Ankh, a ponekad u toj ruci ima i zakrivljeni ratnički nož – khepeš, pa je tada on zaštitnik ratnički raspoloženih kraljeva. Ponekad je prikazivan i s glavom sokola, pa i glavom ovna među čijim rogovima se nalazi sunčani disk, ali i uvijek karakteristična dva pera. Preuzimanjem atributa drevnog boga plodnosti, Amon se pojavljuje i pod imenom Min koje pak pripada drevnom božanstvu iz Istočne pustinje.
Sama riječ amon, izvedena je iz korijena i(a) m n, a kod drevnih Egipćana ona znači – ono što je skrito, ono što se ne može vidjeti. U himnama Amunu pojavljuju se natpisi – on je skriven od svoje djece i skriven od bogova i ljudi. U kasnijem vremenskom dobu ime Amuna dolazi od korijena riječi m n, što pak sada na drevnom Egipatskom znači – stalan, vječan. Znači da je tada za drevne Egipćane Amun vječan. Amunov hram u gradu Uast podignut u sjevernom dijelu grada nosio je ime Apt ili Apet. Svećenstvo Uasta (Tebhe) koristilo se već prije dobro razvijenim konceptom sunčanog božanstva, nije željelo jednostavno zaboraviti stare bogove Ra i Atuma, pa je svojeg boga često i nazivalo Amun – Ra – Atum.

Tebanskha trijada bogova

Usponom tebanskih plemića i njihovom uspješnom borbom za prevlast, središte moći u 17. i u 18. dinastiji seli se u grad Uast (Tebhu). Egipatski grad Tebha nema nikakve veze s kasnijim grčkim gradom Tebes (Teba). Dakle, usponom tebanskih plemića na vlasti i njihov dotadašnji lokalni bog Amun dobiva status značajnog božanstva, a potom i titulu kralja bogova.

nedjelja, 17.10.2004.

Legenda o Alandiji

Alandsko dugo toplo ljeto primicalo se svojem kraju, sunce je sve slabije sjalo, a šume srebrenog bora polako su se pripremale za dolazak oštre, ali istodobno i čarobne alandske zime. Polarne hladnoće sve su bile bliže i polako su se valjale i šunjale s visokih vrhova maglovitog i zagonetnog Wyghena. Wyghen je planina s koje su Alanđani osjećali dah ledene Athumazye i Anybeathe. Za to vrijeme u predivnom zaljevu pokraj mora, (zaljev još nije imao ime, no, uskoro će ga dobiti po princezi Sonsyrey), odmarao se i ljenčario u visokoj travi Shagan Alanđanin. Nešto dalje od njega u alandskom polukrugu sjedili su njegovi generali (Vitezovi vjetra) i igrali poznatu alandsku igru kartama. Dopratili su oni svojeg dječaka ovamo kako bi se on odmorio. Neprekidno jedan od njih pogledavao je prema Shaganu koji je lijeno ležao na suncu i tko zna o čemu i o kome razmišljao. Stari je Panđa bio siguran da smišlja nove igre s vjetrom Actyalanom koji će uskoro biti probuđen i zapuhati će s Wygenhe, ali Shagan je ovaj put mislio na princezu s toplih mora.
Iz krošnje srebrenog bora pojavi se general Paska, žurno se spusti i dotrči do Shagana: - Pogledaj Shagane na more! Taj brod ne pripada našoj floti, a kreće se baš ravno u zaljev s namjerom da pristane. Bilo bi dobro da se spustimo bliže Ashmahlu, jer ako bude gužve tamo nam može brzo priteći u pomoć Mandhan i njegova pukovnija, a i posada Ashmahla može biti od koristi.- Sada su i ostali Alanđani primijetili brod i oni okruže Pasku i Shagana. – Ne! Ostat ćemo ovdje i vidjeti tko su ti na brodu i kakve su im namjere. – odluči Shagan. To se nije dopalo ni jednom od Alanđana, a najmanje najstarijem Panđi: - Eto ga opet on izaziva opasnost! Zumah odmah zauzmite pozicije i pripremite se za borbu. Wowoka jaši u Kayonas i traži Mandana i njegovu pukovniju, a ti Paska uzbuni svoje patrole. Moramo biti spremni na svaku opasnost, jer ovaj dječak je magnet za opasnosti! Kaybah budi spreman svakog trenutka da Shaganu dovedeš konja, a zašto Yakwy pušta ovaj brod tako blizu obali. Ovo neće baš dobro završiti! Idemo što još čekate! –
- Princezo, sigurna si da smijemo samo tako upasti u njihove vode i iskrcati se na njihovu zemlju. Nismo vidjele ni jedan ratni brod, a to je sigurno da nas oni prate. Puštaju nas sve bliže u njihovu mrežu, a onda će se iznenada pojaviti. Sigurna si da je On baš u tom zaljevu? – nemirna je bila kneginja Sandrha. Sonsyrey se samo osmjehne: - Shenha je sigurna da je u tom zaljevu, a ako i naletimo na njegove ratnike onda će i On znati da smo mi tu, a zbog njega smo i došle. Budi spokojna pripremi sve za iskrcavanje i taborovanje, a Alanđani će se već pojaviti kada budu osjetili potrebu za tim. – Brod pristane u zaljevu. Nekoliko desetaka naoružanih ratnika i ratnica iskrca se prvo i stane pretraživati obalu. Za njima se stanu iskrcavati i ostale djevojke iz Sonsyreyne pratnje. Sve ovo ne dopadne se Alanđanima, a posebno Panđi: - Zumah i Amaksos idite što bliže Shaganu, jer vidite da njemu pada na pamet njegova nestašna ideja. On misli na igru, a oni naoružani ratnici djeluju napeto i spremni su na sve. Puzite kroz travu i budite spremni na sve! – Sada se na obalu iskrca i Sonsyrey u pratnji Sandrhe i još nekoliko časnica. – Sandrho ovo more je predivno, toplo i prozirno, a ja imam želju da se okupam. Dok se ja kupam ti pripremi tabor za doček Alanđana jer sada su nas njihove patrole sigurno primijetile i sigurna sam da su oni već na putu prema nama. – Za to vrijeme Shagan primijeti Sonsyrey: - Ona! Što li radi sama u Alandiji? Ovo moram vidjeti iz blizine. -
I dok se Sonsyrey pripremala za kupanje, Shagan je sve više puzao prema njoj, a njegovi Alanđani za njim. Shaganu zasmeta teški mač kod puzanja i on ga izvuče iz korica. Mač uhvati sunce i on bljesne na trenutak. To odmah primijeti Sandrha: - O Boginjo, netko se krije u travi blizu princeze! – amazonke izvuku svoje mačeve i potrče prema Sonsyrey. Shagan otkriven naglo ustane, a oko njega rasporede se njegovi Alanđani riješeni da ga zaštite svojim tijelima i oružjem. Sonsyrey, iako u prvi trenutak iznenađena pojavom Alanđana, energično zaustavi svoje Dyadonkhe, jedva suspregne glasan smijeh, a potom se ipak glasno nasmije:- Zar se Alanđani kriju u travi, a i vi s njima prinče?! – Shagan zaustavi Alanđane: - Spustite oružje Alanđani i pozdravite princezu i njezine Dyadonkhe! – Shagan priđe Sonsyrey i njihovi se pogledi sretnu: - Što radiš ovdje Crnokosa? Zar nisi na Hyperarey? - - Budite moji gosti Ti i tvoji Alanđani! Moje Dyadonkhe častit će ih pićem Nektara, a ja i Ti moramo ozbiljno razgovarati. – Shagan prihvati ponudu i ubrzo se sa Sonsyrey nađe pod njezinim šatorom. Za to vrijeme ostale Alanđane Dyadonkhe su s puno pozornosti obasipale najfinijim jelima i pićima. Stari Panđa samo promrmlja: - Ovo nije dobro, ne vidim Shagana. – Uvijek šutljivi Zumah odjednom progovori i umiri Panđu: - Ma daj starče ne misliš valjda da se naš Shagan neće sam snaći s onom djevojčicom. Hajde opusti se i uživaj u pilu, ovo nećeš dugo okusiti, a ovakve ljepotice te već sigurno dugo nisu salijetale i ovako brižno dvorile. -
- Dobro princezo sada mi konačno objasni zašto si tako daleko od svoje Dyadonhe i to bez pratnje ratnih brodova? - - Zar mi u tvojim morima trebaju ratni brodovi? Mi smo saveznici, a ja sam sigurna da je čitava tvoja flota ovdje negdje dobro skrivena i samo čeka Tvoj znak. Nije li tako Alanđanine? No, ja nisam ovdje da bih provjeravala spremnost Tvojeg brodovlja. Meni je potrebna Tvoja pomoć Alanđanine! Ja trebam ratnika koji bi branio moje boje u Cvjetnim ratovima, a protivnik je vrlo opasan princ Sywolykyh Fanthom. - - Borit ću se za Tebe Plavooka i bit će mi čast i zadovoljstvo. – bez imalo razmišljanja ponudi se Shagan. Sonsyrey postane još ozbiljnija i pogleda Shagana u oči: - Borit ćeš se samo zato što je protivnik tvoj zakleti neprijatelj ili? - - Borio bi se i protiv samog Vraga za Tebe, a to što je Sywolykhy protivnik to je još jedno zadovoljstvo. – nasmije se Shagan i ne skidajući pogled sa Sonsyry. – Ti Alanđanine, ti si tako mlad i neiskvaren, ali Fanthom je puno suroviji i podliji nego što misliš. Znaš li Ti uopće koja su pravila Cvjetnih ratova i koje su posljedice? – tiho prošapuće princeza. – Pravila u bitki su samo moja, a za posljedice ne marim, ako Ti to tražiš od mene. – mirno odgovori Shagan i nježno dodirne ruku Sonsyreye. Sonsyrey obori pogled, ustane i tiho prošapuće: - Ako je tako i ako si spreman braniti moju čast i moje boje, ja ću Ti dati svoju zastavu i svoju čast predati Tebi u ruke. Sada idi Alanđanine i pripremi se za Hyperareyu i za borbu sa Fanthomom. Obećaj da ćeš biti oprezan i krajnje pozoran, jer Fanthom je spreman na svakakve podlosti i trikove. Nanio je on mnogo zla na Hyperareyi zbog svoje oholosti i bahatosti, a sada je u pitanju njegova čast. S njim ti neće biti lako. - - Ne brini Shangro, mislit ću na Tebe! – to reče i izleti van šatora. Poviče nešto nerazumljivo za Dyadonkhe, ali itekako razumljivo Alanđanima. Kao opareni svi oni istodobno poskaču na svoje plemenite konje i u oblaku prašine nestanu iz dyadonskhog tabora, praćeni zbunjenim pogledima Dyadonkhy. Sonsyreya izađe iz šatora, a Sandrha joj odmah priđe: - Je li pristao princezo? - - Nisam ga ni trebala pitati, bio je presretan što mi može pomoći, ali ja se bojim za njega Sandrho. On je tako mlad i neiskvaren, slobodan i divlji sin ovih prekrasnih prostranstava, a znaš da je Fanthom zao i podmukao. – strahovala je Sonsyreya, ali je Sandrha odmah umiri: - Mislim da ne trebaš biti zabrinuta. Nije ni Alanađanin baš lagan plijen. Sjeti se samo Skartarysa, sjeti se njegovog grada, ovoga danas. Jesi li vidjela njegove generale kojima je svaka opasnost poput avanture, a zbog njega bi išli i na sam kraj svijeta. Čak i kada ste bili sami ispod šatora, omamljeni mirisom naših jela i pila, oni su neprekidno bacali svoje mutne poglede na šator, a kada se On pojavio i izdao im onu nerazumljivu zapovijed, nešto je bljesnulo u njihovim pogledima. Pogledaj ove šume i prostranstva. Kada smo se iskrcale nisam ćula ni jednu pticu, a sada slušaj njihov pjev. Zar to nije iz pradavne legende « I divlje Ga zvijeri i pitome životinje vole, a raduju Mu se i plahe šumske životinje i ptice po granama… «. Sretne smo što On nije ravnodušan prema Tebi i što smo Ga uopće pronašle. Velika je njegova snaga i moć, a ja osjećam da i nas štiti kada smo s Njim. Njegovi Alanđani postaju smireni i blagi u Tvojoj blizini. Taj dječak ima sve, ali nedostaješ Mu samo Ti princezo moja…- - O čemu to govoriš prijateljice moja???- u čuđenju prekine Sandrhu Sonsyreya. - … Dobro Ti mene razumiješ, princezo moja. Više puta sam uhvatila Tvoj pogled upućen Njemu. Nije to pogled djevojke ratnice, nekako je više topao i blag, a čini mi se da je On zauvijek ušao u Tvoje srce, zar nisam u pravu princezo moja? – Sonsyreya se zagonetno nasmije, a potom zapovjedi: - Idemo! Pripremite se za ukrcavanje, ovdje smo postigle i više nego sam se nadala.-

Egipatska mitologija

Maat – božica zakona, reda i istine

Božica Maat toliko je blisko povezana s bogom Tothom da je čak lako moguće poistovjetiti je s njegovom božicom pratiljom. Simbol božice Maat je nojevo pero privezano trakom za njezinu glavu. Često je prikazana i kao žena za čije ruke su pričvršćena krila. Povezanost Maat s nojevim perom do danas nije objašnjeno, ali srećom značenje drevne egipatske riječi maat poznato je i znači – ono što je ravno, a najvjerojatnije je označavala ravnalo, a kasnije se ta riječ koristi za označavanje pravila i zakona. Drevni Egipćani riječ maat rabe u njezinom moralnom i fizičkom smislu, pa tako ona označava pravdu, istinu, ispravnost, pouzdanost, red, zakon…
Božica Maat je prema tome personifikacija moralnog i fizičkog zakona, reda i istine, pa ima i značajnu ulogu u zagrobnom svijetu. Tako se dvorana u kojoj se obavlja mjerenje srca pokojnika naziva – Maati. Ovaj dual najvjerojatnije je nastao zbog opisa božice Maat kao Maat s istoka i zapada ili kao pojedinačna i kozmička Maat. Ovdje se nazire (barem tako izgleda Athumanunhu), postojanje dvojne pravde jer se pominju dvije Maat – Maati. Nažalost nema tekstova ni hijeroglifa koji bi ovo dvojno značenje pravde pobliže objasnili, ali drevni su Egipćani možda samo željeli prikazati ispravnost i božanski red. Tijekom vremena maat je i naziv za vagu na kojoj se mjeri pravednost pokojnika. Titularni naziv za faraona u drevnom Egiptu je – Ankh em Maat (život u istini). Ovaj titularni naziv za faraona ne označuje samo apstraktni princip istinitosti, već označava svijet koji nastaje u skladu s Maat, kao i život koji je usklađen s pravilima Maat.

subota, 16.10.2004.

Legenda o Alandiji

Shagan se samo osmjehne, a onda nježno i pažljivo uhvati Sonsyreyu pod ruku i povede je u susjednu dvoranu: - Dođi Crnokosa, želim ti nešto pokazati! –
U velikoj dvorani prepunoj zemljovida, skica i planova, maketa i reljefa Sonsyreya se zamisli: - Znači ovdje se sve planira. Tu njegovi generali dobivaju zadnje naputke i naloge i zato je sve tako dobro uigrano i isplanirano, a generali znaju točno što moraju učiniti.- Odjednom Sonsyreya naglo stane i okrene se Shaganu: - Alanđanine! Ovo je moja Dyadonha, moja zemlja. Svi ovi potezi i zapisi o stražama i mojim ratnim brodovima, pa ti si planirao invaziju na moju Dyadonhu. Zašto?!! –
- Polako crnokosa. Smiri se i pogledaj ovaj mali grad na rubu ovog otoka. – pokuša smiriti Sonsyreyu Shagan. – To je luka moje polusestre Thandre. Kakve ona veze ima, pa nisi valjda namjeravao napasti njenu malu kneževinu. Ona nema nikakvog izgleda da se obrani od tvoje vojničke sile. To ne bi bilo lijepo od tebe. – i dalje je bila vidno uzbuđena Sonsyreya. – Baš zbog nje zvao sam te ovamo i molio te za Tvoje savezništvo. Molim te da s njom riješiš sama, na vaš amazonski način. Možda ti ne znaš, ali u njenoj luci usidreni su Sywolyky gusarski brodovi koji pljačkaju po Dyasparskom moru. Moj admiral Yakwy presreo ih je više puta, ali oni bi vješto izmakli na tvoj otok i sakrili se u toj maloj luci. Mom Yakwyu to bi vezalo ruke, a oni bi nakon nekog vremena opet napali. Ako ti ne možeš otjerati Sywolyke, onda nam daj dopuštenje da to mi uradimo princezo Dyadonhe. – objasni Shagan.
- Ako je tako, a ja to nisam znala, neka bude Alanđanine. Slobodno pošalji svoje ratne brodove i slobodno pristaj u svim dyadonskhym lukama. To će sigurno razljutiti Sywolykhe, ali vjerujem da će tvoji brodovi znati zaštititi i moje luke i brodove. Sada te moram napustiti i pripremiti se za Cvjetne ratove na Hyperareyi gdje svi samo mene čekaju. Bilo mi je lijepo u tvojoj zemlji i nadam se da ću te opet vidjeti Alanđanine. – osmjehne se Sonsyreya i pozdravi se sa Shaganom koji joj tiho šapne: - Hvala ti plavooka princezo. Ako me trebaš na Hyperareyi samo me potraži, pozovi me i ja ću doći. Bit će mi velika čast i zadovoljstvo da ti mogu pomoći i voditi bitke za tebe. – Sonsyreya ozbiljno pogleda Shagana i tiho ga upita: - Ozbiljan si Alanđanine? Stvarno bi zbog mene išao u Cvjetne ratove? Znaš li ti što oni uopće znače dječače? No, dobro još jednom hvala ti i nadam se da ćemo se uskoro vidjeti. – Sada Shaganu priđe Shena i nasmije se: - E, moj brate, ako si se ponudio za Cvjetne ratove, onda je to isto kao da si zaprosio Sonsyreyu. Hahaha, ako odlučiš tamo otići posjeti me da ti dam neke instrukcije, mada sam sigurna ako se ti pojaviš u tim ratovima da oni više nikad neće biti po amazonskim pravilima već po tvojim, zar ne? – Alanđanin ostane malo zbunjen, odmahne rukom i promrmlja: - Tko bi Vas Amazonke razumio, gore ste od labirinta, zbunjujete me od samog početka. No, rat i bitka su samo rat i bitka, a tu vrijede samo moji zakoni i pravila. -

Ratovi Wakyzashy – Cvjetni ratovi

U prekrasnoj bezimenoj dolini daleke zemlje Hyperareye, po tko zna koji put okupljali su mladi ratnici i ratnice Okolnih naroda, a s jedinom namjerom da u tradicionalnim Wakyzashy ili Cvjetnim ratovima sebi pronađu životnog partnera. No, ovaj put sve je bilo svečanije i uzbudljivije jer tu su stigli i Amazonski car Arthur sa svojom najmlađom kćerkom, lijepom princezom Sonsyrey, te Sywolykhi car Irwyn sa svojim najmlađim sinom Danyelom Fanthomom. Fanthom je bio mlad i hrabar ratnik, ali vrlo svadljiv i prgav. Sywolykhy su u njemu vidjeli svojeg idola, a ostali Okolni narodi plašili su se njega i njegovih odreda Demona koji su samo tražili i najmanji povod da napadnu. Bili su to hrabri, ali i surovo okrutni ratnici. Za njih su Okolni narodi govorili da su potomci Hladnih vatri, najokrutnijih i najsurovijih ratnika koje je zapamtilo to strašno i nezamislivo vrijeme.
Car Irwyn zatražio je od cara Arthura da preda ruku svoje kćeri mladom Fanthomu, no ovaj je samo mirno zatražio da se prvo pročita davno zapisano proročanstvo magova Sychytha. Irwyn se glasno nasmije i zatraži od Velikog maga: - Veliki Cymone, pa pročitaj nam staro proročanstvo o lijepoj Sonsyrey! – Veliki mag otvori stari svezak i stane čitati glasno: - Bit će najljepša među najljepšima, a pratit će najboljeg među najboljima! – Irwyn se ponovno nasmije i upita: - Da je najljepša to se već vidi, a da li ima boljeg od mog Fanthoma? – Svi prvaci Okolnih naroda šutjeli su i obarali pogled u strahu od Sywolykog cara. Onda ustane jedan od Sychytha: - Daleko na sjeveru u tajanstvenim i mirisnim šumama srebrenog bora spava u Ledenom gradu, gradu prozirnih zidova bolji od najboljeg, jači od najjačeg, plemeniti princ zemlje Alandije. Njega prate davno zaboravljeni ratnici napadači, lutalice i osvajači koji se još sjećaju Vremena kada je svijet bio još mlad. Njega su od samog Osvita vremena tražili Vitezovi vjetra i konačno ga pronašli, a sada ga prate…- Stari Irwyn naglo ustane: - O čemu to bunca ovaj starac? Kakvi Vitezovi vjetra, pa oni su samo legenda! Zašto ih nitko do sada nije vidio, a grad Prozirnih zidova ne postoji?! – No, stari Tahunah nije se dao zbuniti: - Alanđani su natjerali u bijeg Fanthoma i njegove Demone u dolini Neberaske. kod Armaghedonhe razbili su ih potpuno i nanijeli im težak poraz. Time su pokazali da su bolji od najboljih, princeza Sonsyrey bila je u Alandiji i vidjela je Onog kojeg smo čekali. Vidjele su i njezine pratilje davno zaboravljene Vitezove vjetra i njihovog gospodara, gospodara Zaboravljenih. Ovi se ratovi Veliki magu odmah moraju raspustiti, a u nove mora doći sam Alanđanin, pa neka se svi Hrabri narodi uvjere u njegovu snagu i moć. Neka ukrste mačeve On i Fanthom i neka princeza pripadne najboljem, neka se proročanstvo konačno ispuni! – Svi magovi i stari Sychyte se slože i ratovi se raspuste, a princeza Sonsyreya osobno je morala u rat pozvati Alanđanina.

Egipatska mitologija

Hator (božica u obliku krave)

Egipatska božica Hator jedna je od najstarijih poznatih egipatskih božica, možda ne samo drevnog Egipta već i mnogo šireg tadašnjeg egipatskog okruženja. Najstariji poznati nalazi prikazuju Hator kao božicu u obliku krave, ali Hator se tijekom egipatske civilizacije pojavljuje i u drugim oblicima, te se ona često identificira, tijekom razvoja egipatske civilizacije, sa svakom značajnijom lokalnom božicom. No, ime božice Hator pojavljuje se u dva oblika. Prvi oblik je Het Hert što an egipatskom može značiti kao – kuća koja je gore i drugi oblik je Het Heru što pak može značiti - Horusova kuća. Prvi oblik drevni Egipćani rabe rjeđe, a to može upućivati na neku nebesku regiju (dio neba), možda onaj dio neba kuda se kreće sunce, ili dio neba u kojem boravi sunce. Ovo potvrđuje drugi oblik u kojem je Hator dom za Horusa, a kako je Horus drevno solarno božanstvo to je onda možda to. Hator je ponekad prikazana i sa parom rogova na glavi između kojih se nalazi sunčev disk, ali vrlo često ima i lavlju glavu, dvostruku krunu, sunčev disk okružen kobrama … Interesantno je i to da Hator ima više svetilišta u drevnom Egiptu nego sam Horus. Kao velika majka ona je personifikacija prirodne sile obnavljanja i rađanja koja vlada Nebom, Zemljom i zagrobnim svijetom. Najvjerojatnije ni najvatreniji pobornici kulta Hator nisu sigurno znali za sve oblike božice Hator. Od najranijeg doba svaki kult božice Hator ima svoj zasebni izbor od sedam Hator božica, a kasnije poneki kultovi imaju i dvanaest Hator božica. Kasnije Grci Hator poistovjećuju s božicom Afroditom. Što je i normalno jer je Hator kod drevnih Egipćana, pored drugih atributa, zaštitnica ženske ljepote i ljubavi. Kao slavna na Nebu, moćna na Zemlji i kraljica Skrivenog svijeta Hator ima mnogostruke uloge. U kasnijem periodu egipatske civilizacije Hator se poistovjećuje s četiri znamenite božice drevnog Egipta, a to su: božica Nekhebet iz Nekheba, božica Utjaet iz Butoa, (ovdje Athumanunh ima mali problemčić, ovo tj možda je đ, ali stari ga Egipćani nemaju kao ni ć, č ž, š. Tako neka svako tj pročita kako hoće jer može biti i đ i ć.), božica Bast iz Bubastisa i božica Neit iz Saisa. No, o njima drugi put.

petak, 15.10.2004.

Legenda o Alandiji

Kada su u grad ujahale Dyadonkhe čekalo ih je novo iznenađenje. Grad je bio popločen kamenim pločama, a ulice kojima su trebale proći prostrte tepisima. Mnoštvo ljudi i djece glasno i s cvijećem pozdravljalo je razdragano zbunjene Amazonke. Na glavnom trgu postrojena garda iz sastava Peksove pukovnije pozdravi oružjem Amazonke. Crveno-plave odore izvezene zlatnim koncima, blistavo oružje i oklopi, stega i uvježbanost tih ratnika jasno su govorili da to nisu obični ratnici. Na najvišim kulama pored Alandskih vijorile su se i Dyasparske i Dyadonskhe zastave. Princeze je dočekao osobno general Pekso. – Dobro nam došle u Aland, princeze. Shagan je već negdje blizu Alanda i dok on ne dođe možete se osvježiti, okupati i presvući u haljine koje su Vam sašile alandske žene. U njima ćete se ugodnije osjećati, a i dah ledene Athumazye neće Vas toliko pogađati. – U palači Nemesydya Dyadonkhe je čekalo novo iznenađenje. Kamen, mramor, skupi tepisi i kože, predivni kipovi i statue, zidovi obojeni toplim i svježim bojama, a posvuda velike slike s prizorima bitaka koje su Alanđani vodili u sam Osvit vremena. Na svim slikama dominantni lik mladog dječaka okruženog strašnim ratnicima koji Ga štite i izvršavaju njegove naloge. Čitavom palačom straža, neki čudan i tajanstveni mir, baš kao da je ovdje u tim predivnim hodnicima vrijeme uhvaćeno. U sobama veliki kreveti, debeli tepisi, ugodna toplina vatri, a topla voda izvire iz zidova. Sve besprijekorno čisto i složeno, baš kao i cijela Alandija. Sonsyrey opet primijeti: - Sve ovo djelo je tog dječaka? Kada i gdje je to sve naučio, zar su mu stvarno ove tajne poklonili Bogovi sa Zvijezda? –
Nakon što su se okupale i malo odmorile, te se osvježile i okrijepile, Dyadonkhe krenu u veliku dvoranu gdje su ih čekali generali Paska i Pekso. – Princezo Shena, princezo Sonsyrey, u grad je upravo ujahala patrola narednika Okysa koji javlja o pristizanju Shaganovih prethodnica, što znači da je On već blizu Alanda. Pođimo na balkon odakle ćete moći vidjeti pristizanje ratnika u slučaju opasnosti po Aland. Shagan je odlučio da za Vas aktivira obranu Alanda koja Vas je cijelo vrijeme mučila i o njoj ste stalno raspravljale i pitale. -
Dolje na trgu narod se tiskao i čekao dolazak Shagana, a kad su se na balkonu pojavile Amazonke, sa svih strana začuju se trube. General Pekso stane objašnjavati: - Trube najavljuju opasnost za grad Aland i pozivaju ratnike na obranu. Sada pozorno gledajte! - - Velika Boginjo! Princezo pogledajte tamo! Ispred grada sve je zacrnjeno od ratnika koji jašu u besprijekornom složaju. – uzbuđeno pokaže Sandrha. – Unakas i njegova pukovnija Apokalipsa uvijek su Shaganova prethodnica. - objasni Pekso. Sada se odjednom iz šume Mynechyz pojave nove pješačke falange koje su se u trku presložile i svoja duga koplja spustila na borbenu visinu. – Senkhyne pješačke falange koje imaju zadaću razbiti opsadu oko grada. Senkyny pješaci u teškim oklopima kreću se pješke ali kad razbiju opsadu oni odbacuju duga koplja i jašu konje koji se kreću iza njih. Na bedeme će uskoro pristići moji strijelci. – nastavi objašnjavati Pekso. Kao da ih je zemlja izbacila, bedeme, kule, raveline i zidine zaposjednu strijelci generala Peksa. Nakon toga novi šok za Amazonke: - velika Izydyo! Na more, gledajte na more princezo! – uzbuđeno stane pokazivati Suzanha. Zaljev Alanda bio je ispunjen strašnim alandskim razaračima i brzim krastaricama, velikim bojnim galijama i stotinama drugih manjih brodova krcatih mornarima u punoj bojnoj opremi. – Toliko brodova nikada do sada nisam vidjela. – prošapuće Woanha. Alanđani sada stanu pjevati svoje borbene pjesme u dubokim tonovima koje Amazonke nisu razumjele, ali uzbuđenost naroda na trgu i njegova uskomešanost jasno su davali do znanja da će se nešto uskoro pojaviti na horizontu. Uistinu to i nije trebalo dugo čekati. Bljesak na rubu doline Tawege. Samo na trenutak bljeska nestane, a pojave se stotine zastava i duga koplja. Bila je to pukovnija Shadow pukovnika Taurega, ona je danas pratila Shagana, a iza nje ratnici iz Zimskog bedema, još jedna posebna skupina ratnika generala Paske. Peksovi strijelci izvuku svoje kratke mačeve i stanu njima lupati po štitovima glasno uzvikujući: SHA-GHAN! Sada se to isto začuje s mora, zatim sa svih strana. Sve alandsko oružje moćno i blistavo bilo je u zraku i bljeskalo se na suncu, a onda plava munja zapara nebo i razlije se po alandskom oružju i oklopima koji stanu mutno plavo svjetlucati. Ratni pokliči Alanđana stope se u jedan, a Sonsyrey osjeti iznenadnu toplinu u grudima. Ispred Alanda okružen Vitezovima vjetra u blistavom oklopu ukrašenom perjanicama i dugim plavim plaštem stajao je On, Onaj koji spava ispod pijeska. Munju je izazvao njegov tajanstveni i teški dvosjekli mač. – Romantični ratnici! Zar su i oni tu?! Ratnici iz postanka svijeta i oni Ga prate, a On ima Mač Bogova! Predivno sada je legenda konačno živa. – poviče Leana.
Kada je Shagan konačno ujahao u Aland on skine oklop i pridruži se Amazonkama u velikoj dvorani. Pozdravi se sa sestrom, a potom stane pred Sonsyrey na kojoj se zaustavi njegov ispitivački pogled.
- Veličanstveno! Divno i vrlo poučno, prinče Alandije. Raspolažeš zastrašujućom i snažnom vojskom i moram priznati da to nisam očekivala. Ja sam impresionirana i zbunjena. – prošapuće Sonsyrey.
- Sve je to u Tvoju čast, Shangro. Demonstracija sile zapravo je moja zamolba za Tvoje savezništvo sa mnom. – mirno odgovori Shagan.
- Oh! Takvog saveznika svatko bi volio imati. Ti si moćan i snažan, ja iz tog savezništva mogu imati samo korist, ali Ti? Ti nešto trebaš od mene, iako su moje ratnice dobru uvježbane, ne vjerujem da su ti potrebne moje usluge, pa ti imaš tisuće ratnika koji su spremni na sve. -

četvrtak, 14.10.2004.

Legenda o Alandiji

Sonsyreya se ponovno zamisli: - Zar su i Sywolyky prepoznali legendu, zar je i taj dio legende stvaran? Vile Charysmhe davno su pričale da su Hladne vatre prvi put poražene od Božanskih ratnika koje je vodio Onaj koji spava ispod pijeska – božanski ratnik Medyay Ardraghon. –
Na mostu je stajao osobno general Paska sa svojim časnicima. Shena šapne Sonsyrey: - General Paska osobno nas čeka. Vjeruj mi prijateljice, on se ne pojavljuje samo tako. Njega je osobno Shagan ovamo poslao jer jedino njegove želje Paska ispunjava bez pogovora. Njegovo ime na alandskom znači ubojica, a to je ime zaslužio time što je sa svojom teškom sjekirom baš ovdje na Armhagedhony satima sjekao i zadržavao najelitnije odrede Sywolykyh, a znaš tko je bio iza njega? Shagan sa svojim teškim mačem. Prestravljeni ratnici Sywolykyh pričali su da je to bio stravičan prizor. Stotine Sywolykyh najboljih ratnika koji su željeli borbu sa Shaganom, našlo je na mostu Armhagedonhe smrt, a Paska se nije pomaknuo ni za milimetar. Vitlao je tako satima teškom alandskom sjekirom i svojim snažnim tijelom priječio Sywolykyma prodor prema Shaganu koji je tada stvarno izgledao prestravljenim Sywolykima kao njihov Wargard.
- Ja i moji ratnici pozdravljamo Vas najljepše princeze Amazonskih naroda! Mene posebno raduje što vidim Shenu i Sonsyreyu u tako toplim odnosima, raduje me što se ponovno vidimo Shangro ( shangra - crnokosa na alandskom, tako je Sonsyreyu Shagan zvao u Bitkama za Skartarys). Alanđani Vam žele svako dobro, a ja ću Vas osobno otpratiti do Alanda jer dani su sve kraći, a Actyalan, Anybeatha i Athumazya započeli su svoj ples preko Wyghene. – pozdravi Paska princeze.
Sonsyrey se pozdravi s Paskom koji joj se činio izuzetno ponosan, dostojanstven i strašan u istom trenutku, a njegove oči mutno su svjetlucale i stalno pratile svaki pokret Sonsyreye, što pak je ona primijetila.
- Generale maloprije si mi pričao o Bijeloj smrti, zar ne? Zar to nije legenda o kojoj su pričali starci Sychythe, zar Bijela smrt vlada Alandijom? – odjednom zapita Sonsyrey šutljivog Pasku. Bez ikakvog znaka koji bi pokazao zbunjenost ili uznemirenost Paska mirno odgovori: - Ne princezo, nije to samo legenda. Shaghan je poveo nas u borbu s Bijelom smrti, naučio nas je On kako je pobijediti, a Actyalan vrišti i plamti kada ga Shagan napadne, Athumazya nema čaroliju kojom bi prevarila Shagana, a dah Anybeathe je nemoćan jer Shagan zna tajnu koju su mu poklonili Bogovi sa Zvijezda. – Sonsyreya se ponovno zamisli: - Bogovi sa Zvijezda! Boginjo blaga zar je taj dječak stvarno Medyay Ardraghon miljenik vili Charysmy? Zar su one o njemu pričale u Osvit vremena? – Sonsyreya sada ponovno upita Pasku: - Tko je Shaganu izgradio grad Aland. Zar su mu taj grad poklonili Bogovi? – Paska i dalje ostane miran i odgovori: - Aland je naša prijestolnica, veliki i moćan je to grad, trećina našeg naroda živi u njemu. Izgradio ga je Shagan osobno, na mjestu gdje smo ga čekali, a u njegovu veličinu i ljepotu uvjerit ćeš se sama princezo uskoro. -
Nakon nekoliko trenutaka pred Amazonkama ukažu se zidine i obrambene utvrde Alanda u svoj svojoj ljepoti i veličanstvenoj snazi. Dyadonkhe zinu od čuda, a Sonsyreya prošapuće: - Zlatni grad! Grad Sungrad iz legende, zar je ovo stvarno zemlja legendi? Zar su nam o ovom gradu pričale naše bake?! – Sada se i Shena obrati Sonsyrey: - Vidiš prijateljice, to su ti Alanđani. Puni su oni zagonetki i tajni koje samo oni razumiju, a pogledaj kule i utvrde, samo straža. Nigdje ono mnoštvo ratnika koje opisuju Sywolyky. – Stvarno, pa gdje su svi oni ratnici o kojima su pričali Sywolyky, zar oni uopće postoje? Da oni nisu samo legenda i izmišljotina prestravljenih Sywolykyh ratnika generale? – obrati se Sonsyreya Paski. Prvi put se Paska glasno nasmije što malo zbuni Sonsyreyu koja primijeti i blagi osmjeh ostalih Alanđana koji su ih pratili. – Aland je naš glavni i najveći grad, a da bi se do njega stiglo, prvo treba prijeći Armhagedohnu! Ako bi se nešto ratnika probilo preko Armhagedohne stiglo bi ih prokletstvo Kayonas šume. U toj šumi pukovnija pukovnika Mandana najboljese snalazi. Pukovnija pukovnika Unakasa ima veliki prostor u dolini Tawega što joj posebno odgovara za juriš i žestoki karier, a ako se i to prođe onda je u gradu general Pekso sa svojim ratnicima. Njihove strijele ne promaše nikada, a mačevi su im izuzetno kratki i ubojiti, a na kraju ako se u gradu pojavi Shagan… Eh, onda je to ono o čemu su pričali preplašeni Sywolykhy ratnici princezo.

Egipatska mitologija

Seshat

Seshat, pratilja boga Totha ili Se f kh – Aabut (sedmoroga), taj drugi dio imena nije moguće baš pouzdano objasniti, nosi titularni naziv «Gospodarica kuće knjiga». Upravo taj titularni naziv, te pisaći pribor koji često drži u rukama objašnjavaju njezino prvo ime Seshat koje je izvedeno od starog egipatskog sesh – pisar, učeni čovjek. Izgleda da ima i neku vezu s vrlo starim bogom Seshu kojeg prronalazimo na zapisima u piramidama faraona Unasa i Thetia. Seshat je osim pismenosti i znanosti, najvjerojatnije i božica zaštitnica zidara, a temeljna joj je dužnost pisanje povijesti. U svijetu mrtvih ruka ove božice zapisala bi faraonove želje i crtala mu planove za palaču u zagrobnom svijetu. Pored toga Seshat se još može smatrati i kao kroničar jer ponekad u rukama ima rabiš na kojem su urezane godine i najvažniji nadnevci događaja iz života i vladavine.

Nešto o ratnom brodovlju Alandije

Razarač – alandski razarač bojni je brod namjenjen za borbu s protivničkim brodovima. Temeljno naoružanje alandskog razarača je okovani kljun kojim razarač snagom udara nanosi oštećenje protivničkom brodu, dva velika katapulta koji mogu izbacivati kamenje ili zapaljivu smjesu čija je namjena izazvati požar na protivničkom brodu, drveni kaštel (kula) s kojeg osam strijelaca naoružanih lukom i strijelama pogađa protivničke mornare, istodobno zaštićeni od protivničkih strijela upućenih s protivničkih brodova
(strijele mogu biti i zapaljive). Taktika alandskih mornara na razaraču je voditi borbu udarom, vatrom, kamenjem i strijelama, mornari i ratnici ne prelaze na protivnički brod.

Krstarica – alandska krstarica bojni je brod namjenjen za borbu s protivničkim brodovima na daljinu i za blisku borbu. Puno je veći i pokretljiviji od razarača, nema udarni kljun, ali mu je pramac okovan i služi mu za lomljenje vesala protivničkog broda kada mu dolazi čelom u pramac ili čelom u krmu, a s namjerom narušavanja mogućnosti manevriranja protivničkog broda. Ima četiri katapulta, četiri kaštela i četiri leteća mosta s kukama. Pored mornara i ratnika iz posade, u potpalublju ima prostora za ukrcaj četrdeset ratnika koji preko letećih mostova prelaze na protivnički brod s namjerom zauzimanja istog nanošenjem gubitaka u živoj sili na protivničkom brodu. Za razliku od dvojedrenog razrača, krstarica ima tri jedra i dva manja pomoćna (krmeno i pramčano kojima manevrira tijekom bliske borbe s protivničkim brodom).

Alandska galija – najveći je ratni brod onog vremena i ima tri palube na kat. Na najnižoj (donjoj) palubi (koja je u visini s gornjim palubama ratnih brodova tipa razarača) nalaze se otvori za izbacivanje letećih mostova i ratnici za prelazak na protivnički brod. Na srednjoj palubi nalaze se strijelci s otvorima za gađanje cijelom dužinom galije i streličarski katapulti s velikim i teškim strijelama. Ova paluba nadvisuje protivnički brod i strijelci ga imaju „kao na dlanu“ tako da kiše strijela stvarno zapljuskuju posadu protivničkog broda. Najviša treća paluba zaštićena je cijelom dužinom bokova galije drvenim palisadama, a na palubi se nalaze kameni i vatreni katapulti, strijelci su u košarama na četiri stupa koji nose jedra, a temeljna im je namjena borba s eventualnim protivničkim galijama ili brodovima koji nadvisuju mogućnost lansiranja letećih mostova s krstarica.

Dakle, zaključak: nema topova, nema raketa niti bilo kojeg drugog vatrenog oružja! Samo lukovi strijele, mačevi, koplja, kameni, vatreni i streličarski katapulti, drveni leteći mostovi, okovani pramci i kljunovi, vesla i jedra, a imena (klase) brodova su uzeta slučajno i nikako alandski razarač, krstarica i galija ne odgovaraju ni izgledom, ni namjenom, a ni naoružanjem sličnim stvarnim ili povjesnim ratnim brodovima. Alandija i sve u njoj proizvod su samo bujne i nezlonamjerne Athumanunhove mašte.
Athumanunh jako voli povijest, a more, ratni brodovi i pomorske povjesne bitke samo su jedno od poglavlja koja zaokupljaju njegovu pozornost. No, o ratu, bitkama i vojskama kroz povijest Athumanunh zna puno toga, ali to piše na drugom mjestu

srijeda, 13.10.2004.

Egipatska mitologija

Nun je praiskonska vodena masa iz koje je nastao Atum, a nakon njega i svijet bogova i ljudi. Zbog toga Nun je smatran ocem bogova, a prikazivan je kao čovjek koji uspravno stoji u nepreglednoj vodenoj masi, a uzdignutim rukama pridržava Barku Sunca. Ponekad je Nun znao biti prikazan i s glavom zmije, žabe ili skarabeja (khepera – simbola nastanka i preobrazbe). Za Nun (nepreglednu vodenu masu, ocean, kaže se da nema površine jer je u iskonsko doba ispunjavao cijeli kozmos. U kozmogoniji Hermopolisa, Nun je nazivan – beskraj, ništavilo, tama, a temeljno stanje mu je mirovanje. To mirovanje će prekinuti tek stvoritelj svijeta koji će sam sebe prizvati u postojanje. Čini se kao da su Egipćani već u najranijem dobu vjerovali da je kretanje temelj nastanka, razvitka i preobrazbe. Drevni Egipćani vjeruju da Nun postoji stalno i vide ga u vodi koja se pojavi tijekom kopanja bunara i u uskovitlanim plavnim vodama životvorne rijeke Nil. U nekim zapisima može se pronaći i zanimljiva tvrdnja drevnih Egipćana: - Jednoga će dana vode Nuna ponovno prekriti svijet i kozmos vratiti u prvobitno stanje kakvo je vladalo prije nastanka svijeta. - No, Nun je za drevne Egipćane bog dobročinitelj i on stalno sputava i onemogućuje demonske i zle sile, koje su predstavljane raznim oblicima zmija, da unište svijet.

Legenda o Alandiji

Jašući pored Shene Sonsyreya je pozorno slušala njezine priče o Alandiji, o tim divljim prostranstvima kojima krstare na svojim plemenitim konjima teško oklopljeni i naoružani Alanđani, najbolji, ali i najtajanstveniji ratnici koje je zapamtilo ovo strašno i nezamislivo vrijeme. Stigavši pred Armhagedhonu Shena zbuni Sonsyrey riječima: - Tu sve počinje, ali i završava. Armhagedhona, snažna utvrda koja čuva ulaz u Alandiju, uporište nepredvidivih alandskih Šumskih patrola i njihovog generala Paske. To su oči i uši Shaganove. Što ti ratnici vide i čuju, za samo nekoliko desetaka minuta zna i sam Shagan. Pojavljuju se iznenada i neočekivano, udaraju brzo i energično, a zatim nestaju, pa se ponovno pojave u još većem broju. Tipično za Alanđane, ali ovi ratnici su to razvili do savršenstva. Sposobni su zbuniti, zadržati ili pak rastrojiti bilo kog protivnika i tako omogućiti alandskim brzim konjaničkim pukovnijama da preuzmu inicijativu i potpuno unište protivnika. - Dok Shena još nije završila rečenicu iz visoke trave pojavi se nekoliko desetaka Alanđana. Kao da je trava poprimila ljudski oblik, Amazonke jedva obuzdaju preplašene konje. Shena se osmjehne: - Vidiš, o njima sam ti upravo pričala prijateljice. Ušle smo u njihovo područje i oni su tu, a ta vijest već leti prema Shaganu.
- Moja te patrola pozdravlja Jutarnja roso Dyasparha, stojimo ti na usluzi, traži i dobit ćeš. No, među vama vidimo nepoznate ratnice, tko su one Sheno?-
- To je princeza Sonsyreya sa svojima Dyadonkhama koja ide u posjet Shaganu.- odgovori Shena, a među Alanđanima na trenutak nastane brzo izmjenjivanje pogleda, kao da su na trenutak zatečeni. – Šumske te patrole pozdravljaju Handrho, naše oružje te pozdravlja i želimo ti dobrodošlicu. Osjećaj se sigurno i bez straha. Armhagedhona ti otvara svoja vrata, predivna princezo toplih mora. – Sonsyreya osjeti malo crvenilo u licu, ovi opasni ratnici njoj su izjavili toliko počasti, samo joj nije bilo jasno zašto su je opet nazvali Handrha (zaštitnica). – Vidiš da su te očekivali, a čini mi se da su ti i cijele noći pjevali, već te nazivaju svojom zaštitnicom i nude ti svoje opasno oružje. Vjeruj prijateljice Alanđani to rijetko čine, a ako to učine onda imaju i dobar razlog za to. - nasmije se tajanstveno Shena. Sonsyreya odjednom sjaše s konja i krene prema Alanđanima. Ona pruži ruku zapovjedniku, istog trenutka on snažno udari desnom šakom svoj oklop i na trenutak bljesne i zvekne sve oružje ratnika iz patrole. Narednik skine tešku pancirnu rukavicu i pruži ruku princezi, blago joj se naklonivši. Ostali ratnici naklone se dubljim naklonom, a Sonsyreya stane svakom osobno pružiti ruku. Dok se ona pozdravljala s Alanđanima oni su iako zbunjeni ovom gestom i dalje pozorno motrili. Sada se pojavi nekoliko Alanđana na konjima. – Ovo su ratnici iz pukovnije Spyryth kojom zapovijeda zapovjednik obrane grada Alandown proslavljeni pukovnik Mandan. Oni će vas otpratiti do Armhagedhone i do Alandowna. -
Amazonke stignu pred snažnu utvrdu Armhagedhona, mostovi od kamena, kameni zidovi i bedemi s mnogobrojnim otpornim točkama i kulama, sustavi kanala koji znalački opasuju bedeme utvrde, a vrlo lako tu se mogu pojaviti i strašni alandski brodovi razarači, najveći i najjači brodovi tog vremena. Ovdje ništa nije prepušteno slučaju, ovdje se može odigrati fantastična bitka. Brodovi, utvrde, bastioni, ravelini i bedemi, kule i kanali, alandske strašne pukovnije, tajanstvene Šumske patrole, Boginjo blaga, pa do ovih utvrda nikada ne bi stigla ni jedna vojska Okolnih naroda. Zar su drevne vile Charysmhe stvarno bile ovdje i sve ovo opisale u našim legendama? Zar su one stvarno vidjele Ardraghona božanskog ratnika i zar je moguće da je to taj Shagan? Ove misli sve više su zaokupljale Sonsyreyu, a onda joj njezina kneginja Sandrha tiho šapne: - Princezo stotine nas očiju promatra iako dobro skriveni oni su tu svuda oko nas, osjećam ih, drhti mi cijelo tijelo. - - Znam prijateljice, bez njih sve ovo ne bi imalo smisla, njihova tajanstvenost i nenametljivost je zastrašujuća. Nigdje ih nema, a opet su tu svuda okolo, kao da ljubomorno čuvaju Nešto ili Nekoga. Princezo Sheno, zar ovdje nema Alanđana?- upita Sonsyreya.
– Da, to je nešto što nikada nisam razumjela. Uvijek kada se pojavim ja i moje Dyasparkhe, ili Haywey sa svojim pukovnijama, nigdje nikoga, ali sjećam se jednog prodora Sywolykyh odreda pred Armhagedhonu. U trenutku bedemi su bili krcati alandskim ratnicima, nekoliko konjaničkih pukovnija pojavilo se niotkuda, a što je najčudnije tu su se pojavili i strašni brodovi razarači. Zamislite samo alandski mornari napustili su brodove i kopnom udarili na Sywolyke odrede. Šumske patrole poput mrava izlazile su sa svih strana i brzim udarima nagrizale složaj Sywolykyh, a pojava pukovnika Unakasa i njegove pukovnije bila je veličanstvena. Unakasovi ratnici kao da su srasli s konjima. Ratnik i konj kao da su jedan organizam, poput mitskih Kentaura, strašni su to borci, udaraju i ne popuštaju, lome trgaju i rastrojavaju, padaju, ali se ponovno dižu, njihovi oklopi blješte na suncu. Svi pokušaji Sywolykyh da se im razbije složaj ostali su bez uspjeha. Kako je upornost Sywolykih odreda rasla, tako je i slava Alanđana bila veća, na kraju Sywolykhy su zbunjeno buncali o njihovom mitskom ratniku gospodaru rata Wargardu, samo on se borio na strani Alanđana i njih je zauvijek napustio. -

Grčka mitologija

Atena – lukava i odana božica

Atenini atributi bili su sova i maslina koju je darovala Atenjanima i tako utemeljila jednu od najvažnijih grana grčkog gospodarstva. No, Atena kao i ostali bogovi i božice ima svoje ljudske vrline i mane. Tako je u sukobu sa stricem bogom mora Posejdonom zbog prava na vladanje Atikom i Atenom, no, u sukobu je i s drugim bogovima, ali svoje najvjernije štovatelje nikada ne napušta. Kasnije kao Minerva jednaku pomoć pruža Rimljanima. Uz njezinu pomoć Odisej je rastjerao prosce koji su opsjedali Penelopu dok je on izbivao u ratu. Dok se u Ilijadi Atena pojavljuje kao ratnica pobjednica u Odiseji je ona mudra i pravedna zaštitnica.
- Dajte se Itažani, okanite strašnog boja, pa se bez krvi brže raziđite kućama svojim … Oni se prestraše i oružje im iz ruku poispada…- Tako Atena izmiri Odiseja s narodom njegovim i ne dopušta prolijevanje krvi Itačke.
Svake četvrte godine Grci bi odavali počast Ateni upriličivši Panatenejske svečanosti koje bi počinjale uoči Ateninog rođenja sredinom kolovoza. Iz štovanja njezina kulta u Grčkoj su iznikle brojne građevine i dijela neprocjenjive umjetničke vrijednosti. Najpoznatiji je Partenon na atenskoj Akropoli, ali i brojni drugi hramovi sagrađeni Ateni u čast.

utorak, 12.10.2004.

Legenda o Alandiji

U zemlji Alanđana

U samo praskozorje, po stakleno mirnoj i glatkoj površini mora, alandska galija u pratnji krstarice i dva razarača napusti luku Skartarysa, gdje su ostale samo malobrojne posade alandskih ratnika da nadgledaju povlačenje svih poraženih skupina koje su sudjelovale u bitki za Skartarys.
Sonsyrey i njezine pratilje obučene u najsvečanije dyadonske odore slobodno su se kretale po palubi velike alandske galije. Alandski časnici dostojanstveno su ih pozdravljali, dok su im se mornari i ostali ratnici blago naklanjali. Svi događaji od prije nekoliko dana i sada ovo na brodovima sve su više zbunjivali Dyadonkhe i samu Sonsyreyu. Još jučer, ti ratnici i mornari u boju su izgledali i više nego opasno, a danas su mirni i uljudni, puni dostojanstva. Ipak svi su bili naoružani, a njihovo je oružje bila stalna opomena. Dva opasna razarača stalno su na istom razmaku, lijevo i desno pratila galiju, dok je krstarica bila nešto ispred svih njih. Sonsyreynu pažnju zaokupljala su pitanja i razmišljanje kako se ti mornari tako dobro snalaze na otvorenom moru i bez problema s vjetrom koji je punio brodska jedra. Zatim primijeti na zapovjednom mostu admirala Yakwya i generala Amaksosa koji su pogledavali u nju i nešto se tiho došaptavali. Odjednom, motritelj s vrha jarbola upozori:
- Admirale Yakwy, desno od nas, pet nepoznatih brodova! – Yakwy samo smireno primjeti: - Čini se da su gusari i da žele borbu. No, dobro imat će borbu. Neka se svi brodovi spreme za borbu! – Odmah po Yakwyewoy zapovijedi razarači i krstarica svoje pramce usmjere prema gusarima, a iz potpalublja brzo izađe na desetine naoružanih ratnika. Mornari zauzmu svoja borbena mjesta, a kada se podigne alandska borbena zastava na najviši jarbol, gusarski brodovi se odjednom okrenu i stanu napuštati područje susreta. Sve se to zbilo u vrlo kratkom vremenu, a alandski ratnici isprate gusare povicima: - Sha-ghan! Sha-ghan! – Sonsyreya se opet zamisli:
- Svaki put kada se pripremaju za bitku izvikuju njegovo ime, kao da Ga dozivaju da im pomogne. Zašto li to rade kada su i ovako dovoljno opasni i snažni. Ima tu nešto tajanstvenog što sam primijetila i na Skartarysu. – Sada se Sonsyreya popne na most, te priđe Yakwyu: - Jako me zanima kako se snalazite na otvorenom moru, a vaši nas razarači nepogrešivo prate, admirale Yakwy? - Yakwy pozdravi princezu alandskim pozdravom, tajnovito se osmjehne i odgovori izbjegavajući odgovor: - To će Ti princezo sve objasniti Shagan. Sada smo već vrlo blizu Dyasparha gdje Vas i princezu Shynhu čekaju dyasparskhy brodovi koji će Vas otpratiti do Dyasparha, a da bi mi ipak bili sigurni da ćete tamo stići bez problema, naša je flota iz Ashmahla skrenula sve brodove s vašeg smjera. Za nekoliko dana vidimo se u Alandiji. – Princeza Sonsyreya zahvali Yakwyu i potvrdi da će se vidjeti i da to ona jedva očekuje. Yakwy se još jednom osmjehne zagonetno i nešto reče na nerazumljivom jeziku Alanđana, a što su ostali prihvatili s odobravanjem, no, za Sonsyreyu to će bar zasad ostati nešto što nije razumjela.

Kod princeze Northshyle

Jutro je tek svanulo, predivno jutro u Dyasparhu, zemlji princeze Shene, sestre Shaganove. U sobu uđe princeza Shena i podigne zastore.
- Ustani Sonysreyo, jutro je prekrasno, a dan će biti predivan! Brzo se spremi, idemo u Alandiju! Kako si spavala noćas, ljepotice?- Razbarušene divne crne kose Sonsyreya se pridigne i stane trljati svoje predivne plave oči, protegne se tako da joj se predivne grudi ocrtaju ispod spavaćice i veselo reče: - Nevjerojatno, ovako lijepo dugo već nisam spavala. Kako je samo noćas zrak bio topli, ali istovremeno i svježi, a tek onaj blagi povjetarac. Imala sam osjećaj da pogađa svaku moju želju. Kad bi mi postalo vruće, on bi me blago rashladio, kad bi me rashladio tajanstveno bi se smirio i tako cijele noći. -
Shena se glasno nasmije: - Dah Wyghena! Tako taj vjetar zovu Alanđani, a noćas je taj blagi i topli vjetrić više puta posjetio Dyaspahr, a znaš zbog čega? Zbog tebe ljepotice. Ti si zaslužna za ovako toplu i svježu noć. – Sonsyreya zbunjeno pogleda u Shenu i samo prozbori: - Ja? Kako? – Shena sjedne pored Sonsyreye i poravna joj raspuštene pramenove: - Moje patrole javljale su cijele noći da su se brojni odredi Alanđana okupili na Armagedhony i da su pjevali cijele noći oko svojih vatri. Pjevali su o nekakvoj Handrhy, a na njihovom jeziku to bi bila Zaštitnica. Pjevali su o toplim južnim morima, crnoj bujnoj kosi i predivnim plavim očima, a čini mi da si to ti ljepotice. Čitavu noć ovuda se motaju Paskine Šumske patrole koje su svoju sigurnosnu zonu pomaknule s Armagedhone sve do granica sa Syvolykhym carstvom. Sigurna sam da ih je osobno ovamo poslao sam Paska, a njemu je to zapovjedio Shagan. Dyadonkhe obuku svoje odore za borbu i jahanje, te pak su odore više otkrivale i isticale njihova mlada i predivna tijela koja su naprosto mamila pogled i skretala pozornost, a što su ove mlade ratnice itekako u borbi znale iskoristiti. Vidjevši ih Shena se smiješkom zamisli: - Aha, ni Sonsyreya baš nije ravnodušna prema Shaganu jer inače ne bi obukla ovakvu odoru! Baš lijepo uskoro se može očekivati nova ljubav u našim carstvima.-

Drevni Egipat

Meru – poslušni

Doba piramida, vremensko doba drevnog Egipta kada kraljevi (faraoni) grade svoje fascinantne grobnice zahvaljujući radu tisućama ljudi. Da, ljudi kaže Athumanunh, a ne kao neki što uporno tvrde da su to bili robovi. Nema nikakve sumnje da su faraoni u to vrijeme bili apsolutni gospodari i vlasnici cijelog starog Egipta, te svega živog u njemu. Ne, ne tvrdi Athumanunh da u egipatskom društvu nije bilo robova, naprotiv, bilo ih je, ali ne u nekom spomena vrijednom broju. Tadašnje egipatsko društvo podijeljeno je u četiri sloja ili kategorije. Prvi sloj čine činovnici koji na neki način i sudjeluju u kraljevskoj vlasti. Drugi sloj čine službenici, slobodnjaci, koji su posebnim ukazima postavljeni u posmrtnim hramovima gdje služe mrtvim vladarima. Treći sloj čine zanatlije koji posjeduju određena specijalizirana znanja iz različitih oblasti. Četvrti sloj i najbrojniji sloj egipatskog društva čine meru – poslušni. U taj poslušni sloj spadaju zemljoradnici, stočari, lovci i ribolovci. Robovi, ljudi bez ikakvog prava nigdje se ne spominju u «Doba piramida», dakle u vrijeme staroga kraljevstva. Međutim, ne smije se zaboraviti da je u to doba svatko mogao biti angažiran za fizičke poslove, osim ako posebnim ukazom kralja (faraona) toga nije bio oslobođen. Prije svega ti fizički poslovi ogledali su se u poljskim radovima sjetve i žetve. No, isto tako tu se slobodno mogu svrstati i radovi na kopanju kanala, pa i radovi koje su tražili ratni pohodi.
E, a sada radovi na piramidama. Te zahtjevne radove ne mogu izostaviti od naprijed pobrojanih, ali se ne želim upustiti u neku analizu načina i tehničkih postupaka koji su rabljeni tijekom gradnje piramida. Jedno je sigurno, a to je da su piramide ipak izgradili nitko drugi nego drevni Egipćani uz pomoć sasvim jednostavne mehanizacije i izuzetno dobre organizacije rada. Izgradnja piramida sigurno je bila izuzetan i skoro nezamisliv pothvat bez velikog broja ljudi, ako ne i možda, cjelokupnog tadašnjeg egipatskog stanovništva. Piramide su drevni Egipćani, manje ili više, dobrovoljno gradili i sudjelovali u toj izgradnji. U takvom ideološko – religijskom društvu, kakvo je egipatsko u to doba, nije sigurno bio razvijen neki kritički odnos prema gradnji piramida, pa nitko nije ni imao neki drugačiji stav prema gradnji piramida.
No, jedno je opet sigurno, piramide nisu gradili robovi jer tog sloja ljudi u to doba nije bilo, a sigurno ih nisu ni vanzemaljci gradili jer prošlost je samo ljudska – ona pripada čovjeku, ma odakle da je on došao.

Grčka mitologija

Atena – ljepokosa božica

Uporno je i uspješno štitila od neprijatelja Grčku, a posebno grad Atenu. Od najstarijih vremena Grci je štuju kao božicu rata, a za razliku od bitaka koje vodi, njezin brat, bog rata Ares, Atenina vojska i bitke uvijek završavaju pobjedom. Sve ratove i bitke vodila je uvijek promišljeno i mudro. Neosvojiv je bio grad koji bi u hramovima svojim imao njezine posvećene paladije, pa su jedan takav kip, a da bi osvojili Troju, iz tamošnjeg hrama tijekom bitke ukrali i odnijeli Ahejci Odisej i Diomed.
Zlatna jabuka koju je trojanski ljepuškasti princ Paris imao darovati «najljepšoj» nije pripala Ateni niti Heri, već Afroditi, koja mu je zauzvrat obećala najljepšu ženu. Kasnije kada je Paris ugledao lijepu Helenu, pomislio je da se Afroditino obećanje ispunjava. Otmicom Helene uzrokovao je Trojanski rat. Ovo je Atena smatrala za neoprostivu uvredu, te se zajedno s Herom zaklinje da će mu se osvetiti. No, ne samo njemu, već cijelom njegovom narodu i državi trojanskoj i sve ih upropastiti. Hera i Atena u Trojanskom ratu su goruće i ustrajne protivnice Trojanaca. Na sve načine ove dvije božice pomažu Ahejcima da osvoje Troju. Otvoreno Atena Ahejce potiče i poziva na boj i junaštvo, a u bitkama ne preže ni od čega, pa tako jednom prilikom navodi i nagovara Diomeda da kopljem rani njezinog brata Aresa koji se bori na strani Trojanaca. Evo kako u jednom zapisu Homer opisa Atenu nošenu ratnim zanosom: - Na noge svoje Atena potplate krasne, zlatne, ambrozijske sveže. Po vodi i beskrajnoj zemlji oni nošahu nju, k'o vjetar što pušući leti, koplje ubojno uzme s oštricom od mjedi ljute, veliko, teško i čvrsto. Redove junaka bije njime, na koje se kći silnovitog naljuti oca. Vinuv se Olimpijskoj gori naglavce božica ode i na itačkom polju kod vrata kraljevskih dvora Odisejevih stane na pragu s kopljem u ruci… -
Kada u bitkama Trojanci stanu gubiti princ Hektor ovako govori majci svojoj da zamoli Atenu: - Nego otići u hram ljepokose Atene i njoj kada skupiš starice ponesi plašt koji se tebi u dvorima tvojim najdražesniji i najveći, tebi najdraži, toj ljepokosoj Ateni tamo na koljena metni. Obećaj joj zaklati dvanaest krava bijelih, što ne bjehu još u jarmu, ne bi li se gradu smilovala, ženama i dječici trojanskoj, ne bi li od Troje odvratila Tidejeva sina, jakoga kopljanika… -
Opazi tako Atena da Apolon prevari Tideju sina, pa shvativši da je Diomed u smrtnoj opasnosti, skoči ona sama u njegova bojna kola i doda mu bič, te konjima njegovim svježu snagu pokloni. Atena se pod Trojom bori zaista hrabro, ali se služi i lukavstvima raznim, te pod svaku cijenu želi pobjedu Ahejaca i propast Trojanaca.

ponedjeljak, 11.10.2004.

Legenda o Alandiji

nastavak - Bitke za Skartarys

U odaje uđe Shagan u pratnji generala Vitezova vjetra. Blistavi oklop i teški mač za pojasom činili su ga impozantnom pojavom. Shagan polako skine kacigu i pancirne rukavice. Zavlada muk i teška tišina, a onda se Shagan glasno nasmije: - Unakas neka se ratnici udalje iz palače! Postavite stražu i osigurajte je! Vrati oružje princezi s Dyadonhe i njezinim pratiljama, a ti Yakwy pripremi brod za sat vremena vraćam se u Aland! Sada idite svi, želim biti sam sa sestrom i njezinim prijateljicama koje je uzela pod svoju zaštitu! Svi Vitezovi vjetra istodobno pozdrave i udalje se, a Panđa upita: - Shagane želiš li da nastavimo bitku s ionako razbijenim skupinama? Masharan čeka tvoje zapovjedi. Otok neće napustiti nitko za koga ti to ne želiš. Unakas je okupio sve pukovnije i spreman je za svaku tvoju zapovijed, a Paska sa svojim ratnicima nadzire sve kutke ovog čudnog otoka. - - Hvala ti Panđo, ali da prvo čujemo ovu ljepoticu, želi li borbu ili mir, jer od ovog trenutka Skartarys je pod upravom Alandije. Ovo više nikada neće biti sklonište za Sywolyke i Kotyance. Previše su nam briga zadali i u našim morima, a onda se ovamo skrivali. - Sonsyreya se sada obrati Shaganu: - Pobjeda je tvoja i to potpuna, ali moraš znati da ja nisam znala da odavde Sywolyky napadaju Dyaspahr i tvoje trgovačke putove. Ja s tobom želim mir, ali ako nam oduzmeš Skartarys bit će to preveliki udar za Amazonke. - - I ja se slažem s princezom Shagane, ovaj nam otok previše znači znaš … - - Polako ljepotice, sestrice, pa tko je uopće rekao da ću vam oduzeti otok. Ja ću na djeliću ovog rajskog otoka izgraditi svoju luku za koju vi nećete ni znati da postoji, ali na ovaj otok više nikad neće ni jedan brod, a da ja to ne znam. Masharan će ih lijepo otpratiti nekamo drugamo, a otok je vaš i na njemu radite i igrajte svoje igre vi ljepotice. Meni je on nepotreban i beskoristan, jeste li zadovoljne? Sada moram natrag u Alandiju gdje imam posla koji mi je prekinuo tvoj nestanak. Obije vas pozivam u Aland gdje ću vam se iskupiti za ovu žurbu, a Yakwy i Amaksos će se pobrinuti da imate sve što poželite i da se sigurno vratite u Dyasparh, a odande dođite u Alandiju. Prihvaćaš li poziv princezo Dyadonhe? - - Vrlo rado Alanđanine. – nasmije se Sonsyreya i obori pogled koji je jedva zadržavala. Naime, od kada je ušao Shagan nije skidao pogled s nje. Shagan raširi ruke: - Onda smo se dogovorili, a sada stvarno moram brzo u Alandiju.
Tisuće alandskih ratnika koji su prije samo nekoliko sati izgledali strašno i opasno, sada je u velikom redu i organizirano napuštalo Skartarys kao da se ništa nije ni dogodilo. Sonsyrey je to sve promatrala pozorno i šutke, a onda se obrati Shenhy:
- Princezo tvoj brat je jako zagonetan i opasan. Doveo je ovamo tisuće najboljih ratnika koje do sada nisam vidjela. Iskreno ja sam iznenađena i zadivljena. Borili su se vrlo hrabro, jurišali su u zastrašujućem poretku, kao da su točno znali kamo moraju udariti. Osvojili su naš otok, a on nam ga je odmah vratio. Kako su se iznenada pojavili, još su organiziranije i tajanstvenije nestali. Da nema ovih ovdje koji su ostali ne bih sve ovo vjerovala, a pogledaj ih. Odmah su stali graditi utvrde kao da im prijeti velika opasnost. Sve to me zastrašuje princezo. – Northsylha se nasmije: - U pravu si prijateljice. Njemu su tek dvadeset i dvije godine, a već je zasjenio ratničku slavu svog starijeg brata, pa i samog oca, ako ne i djeda. Njegovi ratnici porazili su Sywolyke u Dolini smrti, a strašne su poraze nanijeli i Kotyancyma koji su morali moliti za milost za svoje gradove. Sve napade njegovi ratnici lome u samom začetku i bore se hrabro i nezadrživi su. Način na koji oni vode bitku i grade svoje borbene složaje oko Shagana, nepoznati su i do sada neviđeni. Trebaš tek vidjeti njegovu Alandiju, to još nisi vidjela. To ti je veličanstveno, kao da se nalaziš u zemlji iz legende. Njihovi gradovi, putovi, te šume srebrenog bora, ta beskrajna prostranstva, taj narod koji kao da zna i ljubomorno čuva neku veliku tajnu, a koju im je upravo On otkrio, jer poslije toga svi su poludjeli za njim i strašno ga zavoljeli. Vidjet ćeš da čak ni plahe šumske životinje tamo ne bježe od njega, a čini mi se da i sunce jače sije kad je on u blizini. No, najbolje da sada pođemo na odmor, a sutra ćeš se u to sve i sama moći uvjeriti. Noćas ćeš mirno spavati, jer u zraku lebdi njegov lik. Njegovi ratnici zaštitili bi nas i od nemogućeg. Pogledaj samo ona dva generala, to su bolji od najboljih, a upravo je njima on povjerio našu sigurnost. Možeš biti sigurna da ćeš noćašnji san još dugo pamtiti.

Drevni Egipat

Egipatski pisar

Jedan od preduvjeta organiziranog povezivanja cijele zemlje upravo je bila vještina pisanja, koja je razvijena još u predhistorijskom dobu. Još od najranijeg doba Egipat je imao kompleksnu privredu koja, pored temeljne poljoprivrede kao najznačajnije, obuhvaća još i stočarstvo, lov i ribolov. Zbog toga podjela rada i specijalizacija u određenim poslovima postoji od najranijeg doba. Pojava pisma uvjetuje, ovu već postojeću, podjelu rada i na novu podjelu, a to je podjela na umni i fizički rad. Pisari su tako, zahvaljujući svojoj vještini i malobrojnosti, stekli poseban i povlašten status. Ta elitna pozicija pisara u starom egipatskom društvu ogleda se i u samom nazivu za hijeroglife – medut neter – božje riječi. Tim nazivom ne samo da je potvrđena direktna veza s najvišim oblikom vlasti, već je naglašena nesumnjiva legalnost svega što je napisano. Nešto što bi bilo napisano automatski bi postojalo dio božanskog poretka kojeg stari Egipćani nazivaju – maat – istina, ispravnost.
Dužnost, ona temeljna, pisara ipak je bila da prije svega zabilježi prihode od poreza koje je faraon tijekom svojeg redovitog obilaska zemlje ubirao za dvor.

Grčka mitologija

Atena – grčka božica rata

Sjajna i u punoj bojnoj opremi iskočila je iz glave svoga oca, svemogućeg vladara bogova s Olimpa, moćnog Zeusa.
Palada Atena (Minerva) ovako je naziva Athumanunh Legatus Paladin.
Stari Grci svoju božicu pobjedničkog rata zvali su još Atena Enoplos (naoružana), Atena Promachos (koja poziva u rat), Atena Nike (pobjednica), Atena sjajnooka (pravednica), pa Atena sovooka (mudra). Atena je simbol grčkih mitova i naročito štovana od starih Grka. Jedna je od najmoćnijih olimpijskih božica, božica je ona mudrosti, zaštitnica strašna pravnog poretka, do kraja pravedna, voli umjetnost i zanatstvo. Prema mitologiji rođena je bez majke, nastala u Zeusovoj glavi kada je taj razvratnik pojeo božicu razuma Metidu koja je trebala roditi kćer, koja bi ga nadmašila u mudrosti i sina koji bi ga nadjačao snagom. Hahaha, da samo znate kako tada zaboli Zeusa glava, urlao je po Olimpu, sve dok mu brat božanski kovač Hefest ne raskoli glavu. Iz glave u punoj bojnoj opremi iskoči Palada Atena. Od svih svojih božanskih, polubožanskih i inih kćeri, što ih je taj stari razvratnik imao, najviše je volio i poštivao upravu Atenu. Znao je on da je ona utjelovljenje njegove čiste snage i mudrosti. Atena se nikada nije udavala iako je bila predivna i uzvišena ljepotica, pa je time i priskrbila sebi još jedno ime Atena Parthenos ( Djevičanska Atena).

nedjelja, 10.10.2004.

Legenda o Alandiji

Bitka za Skartarys (Drugi dan)

Sutradan Alanđaninove prijetnje nisu dočekane previše ozbiljno, ali ipak luka je zatvorena za sve brodove. Točno u podne pojavi se manja skupina ratnika na konjima. Straža odmah podigne uzbunu, a na bedeme stigne i sama Sonsyreya. Shaganov pukovnik Mandhan podigne ruku u znak mira i pozdrava: - Shagan nas šalje po princezu Northshylu i odlazimo u miru … - Odjednom kiša strijela sa bedema zapljusne Alanđane koji se zaštite svojim štitovima. Mandhan zapovjedi da se izađe van dometa, a onda zaprijeti: - Čuvajte se Shaganovog gnjeva! – mala skupina ratnika nestane u šumi, a Sonsyreya ljutito priđe Fanthomu, princu Sywolykyh: - Tko ti je dozvolio da se pojaviš ovdje i zašto ste ih gađali kad … - Rečenicu nije mogla završiti jer se na rubu šume stane okupljati veliki broj nepoznatih ratnika koji su gradili bojni složaj za napad. Tisuću truba začuje se oko Skartarysa, tisuće oklopljenih pješaka, a iza njih tisuće konjanika u opasnim preslaganjima spremalo se za očiti napad na grad. Istovremeno na moru se pojavi na stotine ratnih brodova koji su također u bojnom složaju polako uplovljavali u luku. Po nečujnoj zapovjedi sve oružje bljesne na suncu, a grad zapljusne zapaljiva kiša strijela s kopna i mora. Branitelji grada su iznenađeni i zbunjeni, nastane pomutnja i panika. Izvan grada začuje se snažan povik: - Sha – Ghan – Nakon toga napad započne. Grad je uskoro planuo poput buktinje, a crni oblaci strijela stalno su prisiljavali branitelje da se drže u zaklonu. Kada su oblaci strijela prestali zasipati grad, na bedemima su već bili napadači. Ubrzo provaljena su i gradska vrata. Dok je među braniteljima vladala pomutnja, panika i kaos, napadači su vrlo organizirano i precizno jurišali na sve moguće otporne točke grada koje su redom padale. Po cijelom je gradu pružan slab i neorganiziran otpor. Sywolyky i Kotyansky ratnici ostavši bez svojih časnika pružili su neorganiziran i nepovezan otpor. Na gradskim vratima Dyadonkhe pokušale su vratiti vrata pod svoj nadzor, ali su pregažene u žestokom karijeru Unakasove pukovnije. Alandski brodovi prislonili su svoje bokove na sve gusarske brodove, te su alandski mornari u naletu prešli na protivničke brodove i na njima izazvali paniku njihovih posada. Čitavim gradom širila se panika, pa Sonsyreya zapovjedi da se u njenu palaču odmah dovede Northsyla:
- Princezo morate odmah zaustaviti svog brata! Odakle li se samo pojavio s ovolikim ratnicima, potpuno su razjareni i uništit će nam Skartarys. Gaze i ruše sve pred sobom, bez milosti za ikoga. -
- Upozorila sam te princezo da će se on pojaviti! Nisi smjela pustiti na otok Sywolyke i Kotyance. Njegov je bijes zbog toga još veći, ali bit će dovoljno da zapovjediš da tvoje ratnice i ratnici bace oružje i prestanu im pružati otpor. – Odjednom u odaje provale Alanđani predvođeni pukovnikom Unakasom. Sonsyreyne Dyadonkhe predvođene Sandrhom polete im u susret, ali ih Sonsyreya zaustavi: - Spustite oružje Sandrho, nema smisla pružiti otpor, bitka je izgubljena! – Pogledi Sandrhe i Unakasa se sretnu, a onda Unakas zapovijedi: - Zaštitite princezu Shenhu, a ostale razoružajte i odvedite! - - Ne Unakas! Princezu Sonsyreyu i njene pratilje ostavite ovdje na sigurnom, bez obzira kakve su vam zapovijedi. Ja osobno garantiram za njih. – uzbuđeno je pokušavala Shenha zaštititi Sonsyreyu i njene Dyadonkhe. Unakas se osmjehne i zaustavi Alanđane: - Smirite se princezo, zaštitit ćemo i vas i njih, a uskoro će se pojaviti Shagan, pa će vas osobno zaštititi. Mene i moju pukovniju poslao je da zauzmemo ovu palaču kako ne bi stradala u naletima naših ratnika. - Uskoro se u dvorištu palače začuje topot konja. Alanđani se uskomešaju. Stiže Shagan s Vitezovima vjetra. – Pripremite se za počast Alanđani! – zapovijedi Unakas.

Drevni Egipat

Dan, mjesec i godina starih Egipćana

U pisanju dana kao vremenskog doba (24 sata) pored ispisanih hijeroglifa hrw(u) plavi znak simbolizira sunce, dan, a to je zapravo ideogram koji se dodaje hijeroglifima hrw. Kod vremenskog doba od mjesec dana (30 dana) hijeroglifima sb d dodani su ideogrami mjeseca i dana. Inače zvijezda «dua» hijeroglif sb označava ponekad i Jutarnju zvijezdu i sat (kao vrijeme od 60 minuta). Ponekad je to i ideogram za oznaku vremena molitve. Na kraju hijeroglifi rnp t predstavljaju vremensku dob od jedne godine (365 dana), a plava crtica zapravo je oznaka za jedninu (ovdje se to čita kao – godina, ali da su tri crtice onda bi to bila množina i čitalo bi se – godine). Plavo je ideograme obojio Athumanunh poradi lakšeg snalaženja, a u stvarnosti ti ideogrami su isti (iste boje i veličine) kao i hijeroglifi koje označavaju.

Egipatska mitologija

Hapi bog Nila

Hapi, bog životvorne rijeke Nil, u najstarijim zapisima Egipćana spominje se još i kao Hep. Značenje njegovog imena teško se može pouzdano prevesti, pa čak ni uz uporabu njegovih osobnosti (atributa). Hapi je jedan od najznačajnijih bogova predhistorijskog doba Egipćana, a njegova kultna središta možemo pronaći na jugu, dakle u Gornjem Egiptu, konkretno u gradovima Elefantina, Fileu i Sahelu. Upravo za ove gradove prve katarakte smatralo se da su izvori godišnje poplave Nila. Hapi je uvijek prikazan u liku čovjeka – muškarca, ali s grudima žene i trbuhom trudne žene. Upravo grudi i trudni trbuh simboliziraju snagu oplodnje (trbuh) i prehranjivanja (grudi) cijele egipatske zemlje (poljoprivreda). Kako je stari Egipat bio podijeljen na Gornji i Donji, tako je i Hapi u Gornjem dijelu poznat kao Hapi Reset, a simboliziran je lotosovim cvijetom, dok je u Donjem Egiptu Hapi poznat kao Hapi Meht, a simboliziran je s cvijetom papirusa. Vrlo često (kao na slici) Hapi užetom povezuje ova dva cvijeta, pa tako i simbolizira jedinstveno kraljevstvo Donjeg i Gornjeg Egipta Takav prikaz može se vidjeti skoro na svim prijestoljima egipatskih faraona. Na samom početku Hapi je poistovjećen s Nunom i smatran je za tvorca svijeta i bogova. Ovaj status Hapi je održao usprkos jačanju kulta Ra i Amona, jer starim je Egipćanima bilo jasno da bez vode Hapia nema opstanka u najvećoj oazi svijeta. Razlikuje se od solarnih bogova ne samo po svojoj prirodi, već i po tome što se za mjesto pojave i nestanka Sunca zna, dok se za mjesto s koje dolazi poplava (Hapi) ne zna pouzdano. Hapia su stari Egipćani ponekad znali poistovjetiti i sa samim Ozirisom jer je po njihovom vjerovanju Hapi s Ozirisom sudjelovao u oplođivanju i stvaranju novog života na mjestu gdje se stari ugasio.
Na kraju evo jedne himne Hapia: - … u kamenu se on isklesati ne može, ne vidimo ga u oblacima koji nose dvojnu krunu, ni dijela, ni žrtvene ponude njemu se prinijeti ne mogu. Iz skrivenih obitavališta svojih ne izlazi i mjesto na kojem je ne može se otkriti. U oltarima ispisanim nema ga, nema dosta prostranog mjesta na koje bi stao, ni u srcu svojem spoznati ga ne možeš…-

subota, 09.10.2004.

Legenda o Alandiji

Bitka za Skartarys (Prvi dan)

Tamo negdje gdje topla mora zapljuskuju obale predivnog i drevnog otoka, otoka kojeg sunce kupa u svom toplom i zlatnom sjaju, otoka kojeg svi Amazonski savezi smatraju za svoju pradomovinu, otoka gdje rastu i mirišu najljepše palme, a ime mu je Skartarys.
Idilu tog toplog i rajskog otoka stalno su prekidali i kvarili povremeni međusobni sukobi između Amazonskih saveza, a kada su na taj otok pristale prve Sywolykhe i Kotyanske krstarice otok postaje leglo gusara, bezvlašća i zla. Onda jednog toplog kasno jesenskog dana u luku slobodnog grada Stari Skartarys uplovio je manji jedrenjak sa zastavom Dyasparha. Na njemu je bila princeza Dyasparha lijepa Northshyla (Shyna). Princeza je imala namjeru posjetiti stari dio luke i dok se ona spremala za posjet usred bijelog dana na očigled svih, njen je brod napadnut od Sywolykyh. Iako se posada Dyasparaca hrabro i žilavo branila Sywolykhy su bili brojčano nadmoćniji i jači. Slijedećeg dana kao da se ništa nije dogodilo. Ritam života poprimio je svoj ustaljeni tijek. No, nakon nekoliko dana u luku , na veliko zanimanje svih, uplovi bezimena galija u pratnji nikada do tada viđenih strašnih ratnih brodova, krstarice i dva razarača. Brodovi su bili izuzetno veliki i čvrsto građeni, a kako nisu razvili zastavu, svi su pomislili da se radi o nekakvoj do sada nepoznatoj gusarskoj družini. Međutim, to nisu bili gusari, bili su to do tada neviđeni i nepoznati alandski mornari.
Tridesetak se ratnika, potpuno oklopljenih i teško naoružanih, iskrca i stane pratiti mladog ratnika koji se uputi prema lučkoj krčmi.
- Prije nekoliko dana u ovu je luku uplovio brod princeze iz Dyasparha i tu mu se gubi svaki trag. Krčmaru, možeš li mi što o tome reći? – upita krčmara mladi ratnik.
- Slušaj mladiću, u ovu luku dnevno uplovljavaju i isplovljavaju brodovi za koje nitko ne pita kamo idu i što prevoze. Ako nešto želiš znati odgovor moraš potražiti u Zapovjedništvu luke. – odgovori krčmar ne prekidajući svoj posao. Zveket zlatnika koje mu je ostavio Shagan ipak zaokupi njegovu pažnju i on podigne pogled. Nekoliko pijanih Sywolykyh časnika naglo se podigne od stola i Shaganu prepriječi put. Munjevito, Paska i Zumah nađu se ispred Shagana, a Panđa zaprijeti:
- Mirujte lešinari, imate sreće pa nas ovaj put ne interesirate. Maknite se ili ćemo s vama obrisati pod. – No, Sywolyky izvuku mačeve, a na vratima krčme pojavi se i naoružana patrola Sywolykyh. Alanđani rukama obore iznenađene Sywolyke, a Panđa im ponovno zaprijeti: - Vratite se u svoje rupe odakle ste dopuzali ili izvucite oružje i umrite! – ovo na trenutak pokoleba Sywolyke, a Alanđani se upute prema Zapovjedništvu luke.
Shagan ponovi pitanje o brodu Northshyle, a jedna od Amazonki mu odgovori: - Taj je brod napustio luku prije dva dana. – Ovakav odgovor oneraspoloži Shagana, pa on ljuto zaprijeti djevojci: - To je laž koja me ne zadovoljava, ako o brodu ništa ne znaš nema ni potrebe da mi lažeš! Sada se pojavi još jedna Amazonka u pratnji više njih. Shaganov se pogled zaustavi na njoj, te je on stane ispitivati pogledom, sve dok se njegov i djevojčin pogled ne sretnu: - Tko si ti ratniče i što tražiš na mom otoku?- zapita prekrasna crnokosa djevojka. – Ja sam Shagan Alanđanin i tražim brod koji je prije nekoliko dana nestao u ovoj luci, a … - - Nikakvog broda za tebe nema u ovoj luci. Vrati se odakle si i došao! Imaš sat vremena da napustiš luku! - prekine crnokosa Shagana. Shagan se samo osmjehne i rukom smiri Panđu koji je htio intervenirati: - Polako crnokosa, ja tražim svoju sestru koja je nestala u ovom leglu bezakonja. Napustit ću luku, ali ne bez sestre, a po nju dolazim sutra točno u podne. Svidjelo se to tebi ili ne plavooka. Ako si toliko snažna i moćna da mi prijetiš onda ćeš se sigurno pobrinuti da mi se vrati moja sestra, a brod i sve na njemu slobodno zadrži. – Shagan se blago nakloni i povede svoje pratitelje prema brodovima. Nepoznati brodovi podignu sidra i ubrzo nestanu.

Legenda o Alandiji

Susret Shagana i Sonsyreye

Tamo negdje, daleko na jugu, gdje topla mora zapljuskuju i oplakuju pješčane obale predivnog i drevnog otoka, u ono vrijeme kada je pijesak Wananunhe već bio crven. Bilo je to u vrijeme kada je svijet već bio star polovicu vremena, a na otoku kojeg sunce kupa u svom toplom i zlatnom sjaju, uskoro bi se trebalo dogoditi nešto neobično …
Bila je ona crnokosa i plavooka djevojka, ratnica i princeza toplih mora, kćer mitskih amazonskih vila Charysma. Najljepša djevojka koju je zapamtilo vrijeme Hrabrih naroda. Princeza koju su voljeli svi Okolni narodi i otimali se za njezinu naklonost.
Govore da su je Bogovi načinili od svojih suza i da su se zbog njezine božanske ljepote zaljubili u nju. Da ne bi došlo do svađe među Bogovima, mudre i ljubomorne na njezinu ljepotu, Božice je poklone ljudima …
Bio je On slobodan, mlad i neiskvaren, divlji dječak, princ i gospodar Zaboravljenih, sin hladne zemlje Alandije. Pratili su ga, najstrašniji i najbolji ratnici koje je zapamtilo vrijeme Hrabrih naroda, Vitezovi vjetra. Pričaju da su mu snagu i moć poklonili Bogovi, a ubrzo su mu vjerovali i divili mu se i prijatelji i neprijatelji.
Onda je sudbina tom neumoljivom, neuhvatljivom, divljem i slobodnom princu ratniku, ispreplela put s predivnom crnokosom, plavookom princezom ratnicom. Ona potpuno zaokupi svu njegovu pozornost. Sada je mogla početi najveća ratničko – ljubavna romanca koju je zapamtilo to nezamislivo vrijeme Hrabrih naroda… i započela je!

Stari Egipat

Nadnevak starih Egipćana

Dvadeset i druga godina, drugi mjesec, dvadeset i treći dan, zima, vladavine njegovog veličanstva gospodara gornjeg i donjeg Egipta, Thuthmosa III (Menhepre).
Stari Egipćani nam zapravo žele poručiti ovim natpisom (točnije žele nam opisati nadnevak) koliko je prošlo godina, mjeseci i dana od kada mudro vlada faraon, a zimu spominju zato da znamo da je to drugi mjesec druge polovice godine (kod starih Egipćana proljeće i ljeto su prva polovica, a jesen i zima druga polovica godine).

petak, 08.10.2004.

Egipatska mitologija

ANHUR – egipatski bog rata

Dičio se hrabrošću, odvažnošću i velikom fizičkom snagom. Bio je ratničko božanstvo, ali i zaštitnik lova i vojnika. Često je predstavljan i kao pokrovitelj i zaštitnik ljudi, kao branitelj cijelog Egipta kojeg štiti ne samo od neprijatelja već i od zlih duhova te opasnih životinja. Štovao se u Gornjem Egiptu na Thinisu i Sebenitosu.
U ratu je uvijek išao ispred, odnosno na čelu vojske. Borio se sa svima koji su bili na protivničkoj strani, ma tko oni bili, a nije ni prezao od borbe s ostalim božanstvima. Neuspjeh, odnosno poraz, teško je podnosio i nije bilo nikakve isprike za njega, a bila je i prava rijetkost kad je gubio bitke. Kasnije mu se pridružuje i Šu, pošto je iz Nubijske pustinje oslobodio i natrag doveo njegovu družicu Tefnut. Ponekad se među hijeroglifima prepozna i natpis Anhur – Šu, «onaj koji je natrag doveo daleku» ili «nebeski potporanj». Na glavi nosi četiri velika ptičja pera. Ponekad ga je teško ne poistovjetiti s Horusom ratnikom. Na povratku iz pustinje oženio se boginjom Mehit ili Mai-hesa.
Iako ga je krasila hrabrost i mudrost vođenja rata bio je zaštitnik svih smrtnika braneći ih od svih vrsti opasnosti. Zanimljiv je meni ovaj «ljudskiji» bog od drugih. A vi donesite sami svoj sud.

Legenda o Alandiji

Grad piramida

Kada je zima prošla Shagan odluči povesti svoje Alanđane na jug. Nakon nekoliko dana Shagan i njegovi generali stigli su do obale divlje rijeke Hesperaskhe, koja je nabujala od topljenja snijega u svojim valovima nosila stabla i granje. Shagan je nekoliko trenutaka mirno gledao u valove rijeke, a onda progovori: - Moramo prijeko ove rijeke i krenuti dalje na jug. – Svi Alanđani ostanu zbunjeni, a stari Panđa glasno upita: - U ovo doba godine rijeku je nemoguće prijeći bez opasnosti. Kako to misliš da napravimo dječače? - - Lako i jednostavno. Napravit ćemo splav i preko rijeke priječi pomoću njega. – Alanđani su i dalje nijemo promatrali Shagana, ali kada im je on stao objašnjavati što trebaju napraviti svi požure da izvrše njegove zapovijedi.
Nakon sat vremena splav je bio gotov i Alanđani se na vlastito čuđenje prebace preko rijeke s konjima. Na drugoj se obali odmore, objeduju i potom krenu dalje prateći Shagana. Odjednom Paska koji je jahao na čelu kolone naglo zaustavi konja i vrati se k ostalima. – Nešto se krije u onom grmlju, a životinje sigurno nisu, jer bi već odavno pobjegle. Mogu biti samo ljudi koji vrebaju iz zasjede. – objasni Paska Shaganu. Zumah rukom pozove još dvojicu i krene prema grmlju. Munjevito iz grmlja se pojave naoružani ratnici i svoje oružje isuču prema Alanđanima. Još brže Alanđani izvuku svoje mačeve, rasporede se oko Shagana i spreme se da napadnu na njegov znak. – Stanite! Spustite oružje Alanđani! Spustite oružje i vi ratnici! Mi dolazimo s prijateljskim namjerama. – Shagan smiri Alanđane, te potjera svog konja prema maskiranim ratnicima praćen svojim Alanđanima koji su i dalje bili spremni za napad. – Želim govoriti s vašim vođom! Nemamo neprijateljske namjere. – obrati se Shagan maskiranim ratnicima. Još nekoliko trenutaka maskirani su ratnici ostali u borbenom složaju, a onda jedan od njih pokaže rukom Alanđanima da ga prate. Ubrzo Alanđani se u pratnji maskiranih ratnika nađu u njihovom gradu koji je bio prepun piramida i brižno njegovanih travnjaka i vrtova s cvijećem. Ispred najveće piramide Alanđane dočeka iznenađenje. Lijepa crnokosa djevojka, u crvenoj haljini okružena s još desetak naoružanih djevojaka ratnica, s puno nepovjerenja promatrala je Alanđane. Na njen znak svi maskirani ratnici poskidaju svoje kapuljače i redom se pokažu lijepe i mlade crnokose djevojke – ratnice. Ovo sada zbuni Alanđane. Panđa zbunjeno prošapuće: - Blagi Bože, pa ovo su sve djevojke! - - I to lijepe i mlade. – doda Amaksos. – Ali naoružane i izgleda da znaju rabiti oružje. – doda Paska. Djevojka u crvenoj haljini priđe još bliže i upita: - Tko ste vi i otkuda ste se stvorili u našoj zemlji tako blizu našeg grada? Mi smo Alanđani. Ja sam Shagan i zapovijedam ovim ratnicima. Dolazimo iz Alandije zemlje preko rijeke Hesperaskhe, a tko ste vi? – odgovori Shagan. - Mi smo Amazonke Dyasparkhe, ja sam princeza Northsyla, a ovo su moje ratnice. Zašto vi lažete? Preko Divlje rijeke nema gradova, to je područje Bijele smrti, tamo nitko ne živi. – odgovori djevojka u crvenoj haljini i dalje puna nepovjerenja prema Alanđanima. - Preko Divlje rijeke koja se od danas zove Hesperaskha žive Alanđani, a Bijela smrt tamo više nije gospodar. Ta zemlja sve do
Snježnog oceana pripada Alanđanima princezo Dyasparkho. Rijeku smo prešli s namjerom da pronađemo slobodne ljude i žene da nam se priključe kako bi vratili staru slavu našem zaboravljenom narodu. – ponovi Shagan. - Dobro to nije ni važno,
ali ovdje nema nikog koga tražite. Recite što još trebate i onda napustite našu zemlju jer mi smo u ratu sa Syvolykyma i svakog trenutka očekujemo da nas napadnu. - nastavi princeza. - Trebamo hrane i vode, toplu kupku, nekoliko sati odmora i sna, a zauzvrat borit ćemo se s vama protiv vaših neprijatelja. - odgovori Sahagan. - Dobro, to sve ćete i dobiti, a ako ste voljni boriti se za nas to je vaša stvar i volja. Nama će svaka pomoć dobro doći. – složi se princeza i nastavi – Ti mladiću možeš s još dvojicom jesti u mojim odajama, a ostale tvoje ratnike moje će ratnice obilno nahraniti. -
Nakon nekoliko trenutaka kasnije u palači princeze Northshile.
- Što misliš o ovim Alanđanima Dayna? – pitala je princeza svoju pratilju. - Princezo mislim da možeš vjerovati tom dječaku. Čini mi se da je iskren i da govori istinu, ali čudno je kako do sada nismo saznale za te Alanđane. Tog dječaka prate stariji i iskusniji ratnici koji su vični borbama. Njihova lica i pokreti na odaju ništa, a najmanje strah. Na kraju, oči tog dječaka podsjetile su me u jednom trenutku na oči vašeg brata princa Hayweya. -
Za to vrijeme kod Alanđana.
- Ova je princeza prava ljepotica. – iznenada se Shagan obrati Panđi. - Samo nam se nemoj zaljubiti dječače jer ćemo imati velike muke s tobom. – susprezao je smijeh stari Panđa. - Mislim da su naše muke već počele, jer Shagan je zaljubljen i ponudio je ono najbolje što ima. Pristao je da se bori za princezu svojim mačem. – nasmije se Yakwi, a i ostali Alanđani. Shagan se na trenutak malo zbuni, a onda se i on stane smijati. Kad su Alanđani ušli u odaje princeze, posjedaju za stol. Nasuprot njima sjednu Dyasparkhe. Princeza primijeti da je Shagan stalno gleda pa ga upita: - Po tvom držanju vidim da si plemenitog roda, ali zanima me gdje ti je obitelj i ostatak naroda? Za Alanđane prvi put čujem i zašto vas prije nismo viđale, ako živite prijeko Divlje rijeke? - - Moji Alanđani potomci su davno zaboravljenog naroda iz grada Prozirnih sjena, a mene su pronašli kao dječaka i odgojili me kao svog princa. Stari Kaguar tražio je od mene da ponovno podignem narod Alanđana. Kako su svi krajevi ispod Hesperaskhe nastanjeni, mi smo svoju zemlju pronašli u carstvu snijega i leda, u području Bijele smrti. – mirno objasni Sahagan, ali ga prekine dolazak jedne od ratnica koja upozori: - Princezo, Sywolyky u velikom broju prelaze Hanter i idu ravno na Izydonu. Naše predstraže odmah su im se suprotstavile. Sada su u teškom položaju i trebaju našu pomoć. - Prije nego su se Amazonke snašle Shagan je brzo nerazumljivim riječima nešto objasnio Zumahu i Panđi koji se brzo izgube. Nakon samo nekoliko minuta u dvorištu su se okupili Alanđani naoružani i spremni za borbu čekajući samo znak Shagana. Kada su to dobili u strašnoj vici napuste grad i pojure u smjeru u kojem se očekivao napad Sywolykyh.
Dyasparske ratnice potpuno su okružili Sywolyky u velikom broju, otpor ratnica bio je sve slabiji, ali sada se u borbu umiješaju Alanđani uz ratne pokliče. Iznenadna pojava Alanđana potpuno zbuni Sywolyke koji popuste pod naletom i izgube borbeni složaj. Međutim, nakon prvih trenutaka zbunjenosti, Sywolyky časnici okupe svoje ratnike i oni navale na Alanđane. No, sada se dogodi nešto što će se dugo pamtiti. Poput nekakvog ratnog božanstva, s teškim mačem koji je svjetlucao, pojavi se Shagan ispred složaja svojih Alanđana i nanovo ih pregrupira. Munjevito mačevi Alanđana nestanu u koricama, u njihovim rukama nađu se kratka koplja za bacanje koja Alanđani bace snažno i složno na prve redove Sywolykyh koji padnu pokošeni preciznim izbačajima koplja. Sada se na Sywolyke sruči kiša strijela koja pokosi njihov novi red borbenog složaja, a onda druga, treća… Kada je složaj nanovo razbijen, Alanđani navale svom silinom i svojim teškim mačevima stanu kositi Sywolyke. Sve ovo promatrale se Dyasparke koje su dopratile princezu. - Boginjo blaga, pa ti Alanđani su nevjerojatni, gdje udare tu lome i probijaju, a pogledajte samo onu čudnu svijetlost koja ih obasjava. Kakvo je to čudo? - čudila se princeza Northshila. Nakon nekoliko minuta borbe Sywolyky popuste i napuste borbu, te se stanu povlačiti . Alanđani kao da se ništa nije dogodilo mirno sjašu i stanu skidati oklope i pancirne košulje. Na njihovim snažnim tijelima, koja su Dyasparke smiješkom i razmjenjujući međusobno poglede, pokazale su se modrice zadobivene u borbi. - Brzo ranarnice! Tery, donesite melem i previjte rane ovih hrabrih ratnika! Povijte im rane i posjekotine! – zapovijedi princeza i krene prema Shaganu i iznenada se skameni. - Oh, Sahagane! Odakle ti ta ogrlica koju nosiš oko vrata?! – začudi se Northshila. - To nosim od rođenja, zašto? – upita Shagan. Sada princeza pokaže svoju ogrlicu koja je bila istovjetna Shaganovoj. – Što to treba značiti princezo? – i dalje je bio zbunjen Shagan. – Takve ogrlice imamo ja i moj brat, a imao ju je i naš mali brat kojeg su Sywolyky u jednom napadu na Tycycacu oteli. Taj moj mali brat si ti Shagane! – ushićeno poviče princeza i snažno zagrli Shagana. Brzo se spremi i idemo u Tycycacu da vidiš oca i majku koja nam je uvijek govorila da si negdje živ i nikada te nije preboljela i zaboravila. – i dalje je vidno uzbuđena govorila princeza.

Stari Egipat

Kako Egipćani pišu brojke

Stari Egipćani ne pišu nulu, a brojke pišu (slažu) na način prikazan na slici. Ako žele napisati brojku koja označava koliko ima nečega, onda pored brojke stoji ideogram koji simbolizira to što Egipćani žele prebrojiti, npr. 111 ptica, kao na slici. Pisanje nadnevka nešto je drugo i stari Egipćani i to rade na opet sebi svojstven način. O tome drugi put.

četvrtak, 07.10.2004.

Slavenska mitologija

Perun gromovnik

Među bogovima slavenskog Panteona Athumanunh najviše zna o bogu Perunu, bogu gromovniku ili bogu rata, kako ga Athumanunh ima u svojim bilješkama. Međutim, Perun u praslavenskim mitovima zna biti i bog nepogode, groma i bure. Posvećeno drvo mu je hrast (nešto slično kao i kod Zeusa). Što se tiče imena ono najvjerojatnije dolazi od slavenskog korijena – per – što znači udariti. Tako je Perun ne samo munja koja sijeva, već je on i grom, trijes koji udara.
Perun i Veles glavni su akteri olujnog slavenskog mita. Bog nepogode, gromotvorac Perun živio je na nebu, na najvišem vrhu planine, a Veles je živio na zemlji. Veles jednom prilikom ukrade nekoliko životinja Perunovih, zatim i nekoliko ljudi njegovih, a onda i nekoliko žena Perunovih. Sve je Perun trpio, ali žene, to nikada nije oprostio Velesu. U njihovoj međusobnoj borbi rascjepljivalo bi se drveće, razbijale stijene, a munje i gromovi parali bi nebo. Kraj borbe Peruna i Velesa donosio bi kišu, prinose i plodove prirode.
Perun često donosi i smrt, a sva ubojstva u slavenskim mitovima povezana su upravo s Perunom i s Crnim bogom. No, Perun je na visini slavenskog neba silovit i preugledan, satirao bi on rušitelje mira, ali i krivokletnike. Svjedočanstva govore da su stari Hrvati i Srbi štovali Peruna. Upravo ime Perun nosi jedan vršak na dalmatinskom Mosoru, iznad Poljičkog sela Dubrava. Tu ima i mnogih drugih lokaliteta kako u jednih tako i u drugih, ali sve i upućuje na to da su Hrvati i Srbi Perunovo djelovanje prenijeli na Iliju. Jednostavno su tako premetnuli nebeskog kočijaša Peruna u svetog Iliju Gromovnika.
Ima u Athumanunhovim zabilješkama još: Lada – majka bogova, Svarog – bog neba, a njegov sin Svarožić vozi sunčana kola, pa onda Volos – bog stoke i obilja, Stribor – bog vjetra, Vesna – božica plodnosti i proljeća, pa onda Rusalke – šumske vile, Domaći – duhovi kućnog ognjišta, pa Dvorski – duhovi dvorišta i okućnica i još mnogo, mnogo, mnogo toga … No, Athumanunh Vam ispiše slavenski mit postanka i time završi slavensku mitologiju.
U početku nije bilo ničega, samo Bog, a on je spavao i sanjao. Spavao je on tako tijekom mnogih stoljeća, spavao i sanjao, a onda mu to dosadi i on se probudi. Probudivši se iz sna, Bog pogleda oko sebe, svaki njegov pogled i treptaj oka, pretvori se u zvijezdu. Bog se začudi i ovo mu se dopadne. Krene on tako na putovanje da razgleda što je sve stvorio dok je sanjao. Putovao je, putovao, putovao, ali kamo god bi se zaputio nigdje nije bilo kraja niti ikakve granice. Napokon, stigne on tako na Zemlju. Bio je posve iscrpljen i sav znojan. Znoj mu je kapao s čela, a od svake kapi koja padne na zemlju oživi jedan čovjek. Tako Bog stvori prvog čovjeka od znoja svoga sa zadaćom da od početka bude osuđen na život ispunjen teškim radom …
Eh, eto toliko, raspričao bi se Athumanunh, ali noć mu odjednom pokloni san, te on ode spavati i sanjati nove legende i mitologije starih naroda.

gargamel

Legenda o Alandiji

Bijela smrt

Pošto su u velikom luku zaobišli Zabranjenu dolinu, Shagan odjednom promjeni smjer i povede svoje pratitelje na sjever. Dok su se ostali šutke pogledavali, Panđa dojaše do Shagana i mirno ga upozori:
- Shagane skrenuli smo s puta na zapad i sada se krećemo prema sjeveru. Zar si zaboravio Kaguarovo upozorenje i prokletstvo Bijele smrti? –
- Nisam dobri moj Panđo ništa zaboravio od onog čemu me je naučio mudri Kaguar, ali mene nešto privlači prema sjeveru oduvijek, a posebno od jučer. Ovaj teški mač mogao bi s time biti u vezi, osjećam njegovu toplinu i snagu koja izlazi iz njega. Nego što je to uopće Bijela smrt Panđo? – Smiri staroga Panđu mladi Shagan. Stari Panđa ga ispitivački pogleda, a onda se grohotno nasmije tako da se ostali samo upitno pogledaju.
– Nemoj mi reći ludi dječače da si naumio boriti se i pobijediti Bijelu smrt!? – Shagan ga pogleda i s osmjehom u kutu usana upita: - Što je Panđo, ostario si, pa se bojiš smrti i borbe s njom? Da prijatelju, želim vidjeti to mjesto na kojem vlada Bijela smrt. Ja ću je pobijediti i tamo ćemo podići naš grad. Nije li oduvijek to područje i pripadalo našim precima? Ako netko ne želi na sjever neka slobodno odustane. Sve vas oslobađam Kaguarove zapovijedi i možete slobodno ostati i krenuti na zapad. – Sada se na trenutak svi zamisle, a onda Paska progovori: - Što može jedan prst sam, ali kada ih je deset zajedno mogu snažno oboriti protivnika. Ja ostajem s tobom Shagane. – Sada se javi i Zumah : -Shagane ti si naš vođa, a naša je dužnost da te pratimo. Sada kada imaš Mač bogova ništa te neće zaustaviti, a ja i svi mi ostali vjerno ćemo te pratiti i boriti se s tobom i protiv Bijele smrt, a starom Panđi oprosti on je samo zabrinut za tebe. – Svi ostali sada počnu odobravati Zumahove riječi, pa skupina nastavi zajedno dalje prema sjeveru u susret nepoznatim pojavama i nevidljivom protivniku kojeg su se prateći Shagana sve manje plašili.
Sve su više i dalje ulazili u područje koje su Okolni narodi zvali Divlji kraj. Ispred njih pojavile su se predivne doline, šume, bistri potoci i velika prostranstva bogata životinjama koje su ih zbunjeno promatrale. Danima su tako jahali na sjever, a onda se jednog jutra pred njima ukaže visoka planina koju do tada nisu primijetili. Sada Shagan zaustavi svoje pratitelje i obrati se Panđi: - Panđo dalje idem sam, a vi se pobrinite da podignete neku kolibu za nas i konje, te je okružite ogradom kako bi se lakše branili od pojave neprijatelja. Ako se ne vratim za pet dana napustite ovo područje i vratite se natrag! – No, sada se Zumah pobuni: - Shagane mi idemo s tobom i … - - Zumah vrijeme je da počnemo Shagana slušati bez pogovora. Do sad smo se brinuli za njega, ali došlo je vrijeme da on konačno ispuni svoj zadaću. Pokazao je da ga Mač bogova sluša i što bi mu se moglo dogoditi. Ovdje nema nikoga živog, a Bijela smrt bi već bila napala da je to planirala. Neka Shagan napravi ono što misli da je najpametnije, a mi se uhvatimo posla i izvršimo njegovu zapovijed. – prekine Zumaha stari Panđa.
Put prema planini koju će kasnije nazvati Wyghen, Shagan je nastavio sam. Nakon dana jahanja Shagan je stigao u podnožje planine koju je obavijala magla. Sada je već bilo jako hladno, a hladnoću je osjećao i Shaganov konj koji je njištanjem na to upozoravao Shagana. Shagan se nađe na malom jezeru (Myneton), ali je na njegovo zaprepaštenje voda jezera bila zamrznuta.
– Zar je vodu ubila Bijela smrt? – u sebi se pitao Shagan i krene preko jezera prema planini. Pola je dana Shagan lutao po planini, a onda na jednoj stijeni primijeti otiske ljudske ruke. Oprezno priđe i svoje ruke položi u otiske na stijeni. Odjednom stijena se otvori, a Shagan zbunjen odskoči. Nakon nekoliko trenutaka skupi hrabrost i uđe u mračnu spilju. Čim je zakoračio u unutrašnjost bljesne svijetlost i spilja se osvijetli kao da je dan, vrata se za njim zatvore, a iz jedne mu se kutije obrati glas: - Pozdravljam te ratniče! Ja sam Skaywoker s Balamunga, a ti za pojasom nosiš mač koji te je i doveo na ovu planinu u ovu spilju. Balamung je planeta slična tvojoj Zemlji, ali je daleko među Zvijezdama. Ako me budeš pozorno slušao naučit ćeš mnogo toga i sve će ti biti jasnije, pa da krenemo redom. Ovo mjesto gdje si sada je Vremenska kapsula napravljena za One koji su ostali i One koji su preživjeli napad oružja Strašnog suda. Pozorno slijedi moje upute, pa ćeš vidjeti filmove i pronaći knjige koje su pisane tvojim jezikom, a iz kojih ćeš naučiti sve o civilizaciji koja je prethodila ovoj tvojoj i više je sada nema na Zemlji. U jednoj ćeš sobi pronaći upute i materijal za sastavljanje odašiljača kojim ćeš nas pozvati, a mi ćemo ti poslati Čuvare koji će ti pomoći u svemu ostalom. Shagan je dugo ostao u spilji, a petog dana na radost svojih pratitelja odjednom se pojavio među njima. Po njegovim uputama sagrađena je nova koliba za konje i ljude, pripremljena je hrana i drva u zalihama, a podignuta je i jača i viša ograda oko kolibe. Vani su počeli puhati hladni sjeverni vjetrovi. Shagan zapovijedi da se vatra održava cijele noći, a pokazao je ostalima kako će uraditi ogrtače od kože divljih životinja koje su lovili nedaleko u šumi. Ogrtači su ih trebali zaštititi od hladnoća kada budu izlazili van. Dugo u noćima Shagan je čitao debele knjige koje je donio sa sobom iz spilje, a ostali su mu se divili i promatrali ga. Jednog jutra u kolibu uleti Paska koji je bio na straži: - Shagane vani pada bijelo perje divovske ptice! – Shagan se nasmije i konačno se oslobodi tajne koju je dugo čuvao: - Nije to perje Paska. To je snijeg, ili Bijela smrt koje smo se tako bojali. Od danas smo Alanđani, na ovom ćemo mjestu podići grad od žutog mramora kojeg ima u izobilju nedaleko odavde. Sada se pripremite za vježbe, a kada zima prođe idemo na jug u posjetu sjajnim kraljevstvima koja se nalaze iza Hesperaskhe. – Sve svoje pratitelje Shagan je proglasio Vitezovima vjetra, a Amaksos je njega proglasio gospodarom zemlje sjeverno od Hesperaskhe, carem Alandije. Paska je glasno primijetio: - Imamo zemlju koja ima ime, imamo gospodara … Mi smo ponovno narod, a sve zahvaljujući Shaganu. – Ostali glasno stanu klicati Shaganu: - Sha-gan! Sha-gan! –
Paska nije mogao ni sanjati da je time počela saga o tajanstvenom ledenom narodu sjevera koji će ubrzo vođen svojim Shaganom izmijeniti tijek tog strašnog i nezamislivog vremena.

Stari Egipat

Višeznamenkaste brojke starih Egipćana

srijeda, 06.10.2004.

Stari Egipat

Egipatske brojke

Stari Egipćani pisali su brojke kako je prikazano na slici. Lako se može dogoditi da se znak množine u šumi hijeroglifa zamjeni s brojkom tri. Znak za množinu (plural) može se pisati, a tako je ponekad i pisan kao na slici (tri crtice jedna ispod druge).

nemiri

Za nemiri od Athumanunha

Legenda o Alandiji

Mač bogova

Šutljiv i zamišljen mladi je ratnik jahao na čelu skupine ratnika koji su ga pratili. Ponekad bi pogledom ispitivao rijeku, a onda bi se opet zamislio. Odakle su došli nije se znalo, ali njihove plave odore i čudna zastava, sigurno nisu pripadale okolnim, do sada poznatim, Okolnim narodima. Ipak njihovo oružje i složaj u kojem su jahali, jasno su davali do znanja da se radi o ratnicima koji su vični borbi. Najčudnije je bilo to što ih je vodio, za ono vrijeme nezamislivo, mladić više dječak nego iskusan ratnik.
Nešto stariji ratnik, guste brade, njegovane i uredno šišane, upozori dječaka:
- Shagane u velikom smo luku zaobišli Zabranjenu dolinu, a do ušća Hesperaskhe ima još dosta. Bilo bi dobro da se zaustavimo i pobrinemo za hranu i noćni počinak. Nalazimo se na nama nepoznatom području koje možda nadziru neki od Okolnih naroda i ne bi bilo dobro da se upustimo u noćne avanture. S prvim zrakama sunca možemo opet nastaviti. –
Dječak podigne pogled i mirno se složi: - Dobro Panđo, neka bude tako, odmor će nam svima dobro doći. –
Stari se ratnik nasmije glasno kao da je to i očekivao, a onda zapovijedi ostalima:
- Tonino i Vovoka vi pronađite mjesto za tabor, Amaksose i Paska vi dignite šator za Shagana, a mi ostali pokušajmo uloviti ribe u ovoj rijeci. –
Svi ratnici požure da pripreme koplja za lov, a kad je i dječak prišao obali da se pripremi za lov, jedan od ratnika ga uhvati za rame:
- Shagane ti se odmori, a ribu ću ti ja uloviti. - Ne Zumah, ja ću sam loviti za sebe. – osmjehne se dječak. Ratnici se rasporede po drveću uz obalu i namjeste se u položaje da mogu baciti koplja na ribe koje su mirno plivale uz obalu. Shagan je pogledom pratio veliku ribu i u trenutku kada je zamahnuo da izbaci koplje nešto mu u vodi privuče pozornost. Bez riječi on skoči u vodu i zaroni na iznenađenje ostalih ratnika. Među ratnicima nastane silno komešanje i odmah po njihovim izuzetno brzim i uvježbanim reakcijama dalo se naslutiti da ih ništa iznenaditi ne može. Njihovi pokreti jasno su davali do znanja da su uigran tim. Bili su dovoljni samo pokreti ruku, pogledi i svi su se razumjeli. Iako nikome nije u prvi trenutak bilo jasno što se dogodilo, sad je bilo i više nego jasno da svi oni zapravo imaju silnu potrebu zaštititi najmlađeg među njima. Nekoliko njih odmah skoči za njim i zaroni, dok ostali potrče uz obalu prema mjestu na kojem je lovio Shagan. Nakon nekoliko sekundi Shagan izroni i izađe iz vode. U ruci je držao veliki mač omotan vodenim biljem. Shagan zamahne mačem da strese bilje, ali mu zamah iznudi uzdah zaprepaštenja. On pogleda prema ostalima i zbunjeno reče: - Ovo je nevjerojatno! Htio sam samo stresti bilje, a nešto je utrostručilo moj zamah. Cijelim mi je tijelom prošlo nešto poput dodatne snage. –
Sada Panđa izvuče svoj mač i priđe Shaganu: - Ja ću te napasti Sahagne, a ti stvarno odbij napad. – Panđa navali, Shagan blokira udarac, zveket čelika se prelomi zrakom, Panđin mač se slomi uz iskrenje, dok Shaganov bljesne svjetlošću bolnom za oči. Ovo sada zbuni i ostale, a Panđa sav van sebe ushićen poviče: - Svi visoko podignite svoje mačeve i kličite Shaganu, a ti Shagane podigni svoj mač! -
Sve izvučeno oružje ratnika zablista zelenom svjetlošću dok je Shaganov mač blistao plavom i bacao plave zrake po ostalom oružju. Panđa se baci na koljena:
- Legenda je živa, a proročanstvo je ispunjeno! Mač Bogova je u rukama izabranog i lomi neprijateljska oružja, a štiti one koji ga prate! Shagane ti si Izabranik Bogova, a mi smo tvoji vitezovi. Mač naših predaka iz grada Prozirnih sjena je kod tebe i sluša te! -
Dok je Panđa od veselja plakao, Shagan i ostali zbunjeno su ga promatrali, a na drugoj obali dobro skriven još se neko bacio na koljena. Bio je to jedan od preživjelih
mudraca s Atlantide, mag Tahunah , ili jedan od Onih koji znaju tajnu.
– O veliki Kronose! Mač Bogova u rukama tog dječaka kojeg prate ratnici. Mač ih štiti, a njega sluša. On je stigao, On je izabran! Ovo moram javiti ostalima. –
I dok su se Shaganovi pratitelji čudili maču, Tahunah napusti svoje skrovište i izgubi se u nepoznatom smjeru. Legenda je sve više postajala stvarna i sve više obavijena misterijom, a vrijeme Hrabrih naroda moglo je krenuti novim tijekom i krenulo je.

utorak, 05.10.2004.

Četiri Horusova djeteta ili figure šauabti

Četiri Horusova djeteta prvobitno su predstavljali četiri strane svijeta, četiri potpornja svijeta: Amsit, Hapy, Tuamutef i Kebsenuf. Amsit je imao glavu čovjeka i predstavljao je jug, Hapy je imao glavu psa, a predstavljao je sjever, Tuamutef je imao glavu šakala, a predstavljao je istok, Kebsenuf je imao glavu sokola i predstavljao je zapad. U kasnijem zagrobnom životu figure Horusove djece nazivali su Šauabti (odgovoriti, odazvati se na poziv), a naziv im najvjerojatnije potječe od korijena riječi š w b t (šau=wabti – odgovoriti, Athumanunh slaže između suglasnika samoglasnike). Ove figure trebale su odobrovoljiti bogove i pokojniku omogućiti da ide gdje god zaželi na onom svijetu, te su na poziv vlasnika trebale obaviti sve teške poslove umjesto njega. Naime, stari su Egipćani vjerovali da pravedne pokojnike u zagrobnom svijetu očekuje bogato imanje i brojna stada stoke, obilje hrane i pića, ljubav i seksualna zadovoljstva. Taj koncept trebao je u potpunosti zadovoljiti ondašnji način razmišljanja Egipćana. Time je ujedno i Ozirisovo carstvo toliko bilo demokratizirano da je svatko na onom svijetu mogao da se oslobodi teških poslova koje je obavljao u ovom svijetu.

Anubis i Ofios (Anpu i Uap – Uat)

Kako duše umrlih vodi pas Uap – Uat otvarač putova umrlim (u podzemlju), koji je inače i duhovna snaga ratnika na bojnom polju, ova dva slična, ali zapravo različita božanstva teško je razlikovati u tekstovima hijeroglifa gdje njihova imena nisu napisana fonetski. (Athumanunh ih u prvi mah nije razlikovao, sve do trenutka kada nije došao u posjed slike i jednog teksta hijeroglifa, gdje je spoznao da se zapravo radi o dva božanstva.)
Athumanunh Uap – Uata nalazi i u Sunčevoj barki koja nosi mrtvo sunce kroz dvanaest noćnih sati. Upravo tu Uap – Uat obnaša svoju temeljnu i u odnosu na Anubisa različitu zadaću. Naime, on se nalazi na pramcu barke, naoružan i riješen pronaći (otvoriti) put Suncu koje treba ponovno oživjeti.
Anubis svoje mjesto pronalazi i u magijskim vještinama, gdje zajedno s bogom Thotom sudjeluje u oživljavanju Ozirisa.

Egipatska mitologija

Anubis i Ofios (Anpu i Uap – Uat)

Bog pogrebnog rituala Anubis, a ime mu je zapravo Anpu i pripada kultu šakala. Kult šakala u starom Egiptu bio je vrlo star i raširen, te ga se može sresti od najranijeg perioda. Kao zaštitnik mrtvih Anubis je rano prihvaćen, vjerojatno prije nastanka ozirijanskog učenja, a njegovom pojavom uklopljen je u isto. Anubis je sin boginje Neftide, ali otac mu je jednom Set, drugi put Oziris. Najstariji kult Anubisa razvio se u gradu Abidosu, gradu koji je istodobno i najstariji kultni centar Ozirisa. Nakon što je Anubis pomogao Izidi i sastavio tijelo Ozirisa, te ga pripremio za ponovno oživljavanje (uskrsnuće), Anubis je postao gospodar balzamiranja i najvažniji bog u pogrebnom ritualu. Tijekom odvođenja umrlog do vječnog prebivališta, Anubis ima pomagača Ofiosa (Uap – Uat).

ponedjeljak, 04.10.2004.

Legenda o Alandiji

Doba Hrabrih naroda

Vatra i dim, zveket čelika i željeza, pokliči i jauci, psovke i zapovijedi, a na horizontu praskozorje razbija noćnu tminu. Preživjeli ratnici umorni i prljavi, okupljaju se oko svojih zapovjednika. Oklopi im umrljani krvlju i blatom mutno svjetlucaju, baš kao i novo jutro koje sviće tmurno i maglovito. Predivna dolina Papratyje, zelena i rosna, prekrivena je mrtvim tijelima ratnika i konja koji su poginuli u bespoštednim noćnim bitkama. Tek rođeno Sunce pokušava razbiti oblake rata, ali dvije skupine ratnika već su se opasno približile jedna drugoj, a onda žestoki sudar oklopa i oružja. Njište ranjeni konji, pucaju oklopi, lome se oružja. Ponovno zapovijedi i psovke, krici, jauci i opet krv. Bitka je trajala kratko, ali opet nije ništa riješila. Zapovjednici ponovno okupljaju preživjele ratnike i ustrojavaju ih u borbene složaje za nove bitke.
Sunce je sada već visoko, a dolinom zavlada tišina koju poremeti samo tihi vjetar koji, od tko zna odakle, donese svježinu i žubor neke rječice koja je tekla daleko od ove doline užasa i smrti, a na koju je predivna dolina Papratyje sve više nalikovala.
Umorni i prljavi, znojnih i ranjenih tijela, ispod oklopa koji su poprskani krvlju, ratnici njih tridesetak, odjednom se izdvoje iz meteža bitke i potjeraju konje. Konji su pjenili i mahanjem glava tjerali insekte. Ratnici se upute prema hladu velikog drveta. Sjašu i posjedaju u krug, a nakon nekoliko trenutaka jedan od njih započne tiho pjesmu koju ostali prihvate:
- O Bože predugo je mrak, daj nam svijetlosti i neka ona počne na tvoj znak . . . –
Sada nedaleko od njih započne nova bitka između ratnika koji su pratili mala kola i onih koji su ih napali. Ratnici koji su se odmarali ispod krošnje usamljenog drveta poskaču i odluče pomoći braniteljima kola kojih je bilo sve manje, ali su i dalje uporno odbijali napadače od kola. Pojava nepoznate skupine ratnika iznenadi napadače i oni odustanu od daljnjeg napada. No , svi branitelji kola nakon bitke bili su mrtvi. Ratnici došljaci sjašu i upute se prema kolima, a tada odjednom zrakom zapara munja i udari u drvo ispod kojeg su prije nekoliko trenutaka bezbrižno sjedili. Drvo se prepolovi i zapali, a istog se trenutka iz kola začuje se dječji plač. Vođa ratnika podigne dijete koje se odmah smiri, vođa tih ratnika zbunjeno progovori:
- Da smo ostali pod drvetom sada bi bili mrtvi. Čini mi se da su nas Bogovi ipak čuli i poslali nam znak. Ovog mališana naučit ću da me zamjeni i da postane vaš vođa. Ne znamo kako se zove pa ćemo ga zvati Shagan. –
Ostali ratnici klimnu u znak odobravanja još uvijek zbunjeni posljednjim događajem.
Bili su to ratnici koje su Okolni narodi zvali Oni koji su zaboravljeni. Bili su to potomci Onih koji su ostali. Taj pak je prizor vidio je jedan od Onih koji su čekali (Sychythe), te godinama tražili znak i čekali davno obećano proročanstvo. Legenda je sada mogla krenuti svojim tokom i krenula je.
Skupina konjanika naoružanih drvenim kopljima u galopu projuri ganjajući nevidljivog protivnika. Odjednom ratnici se zaustave, dio njih sjaše, dok je manji broj ostao na konjima i razmjestio se tako da u svakom trenutku bude spreman odgovoriti na napad.
- Dobro je djeco za danas je dosta vježbe, a i mali je Shagan već umoran i gladan. Zumah ti ulovi nešto za večeru, a ti se Panđo pobrini da se podigne noćni bivak! – govorio je najstariji među njima.
Nakon što su večerali, ratnici sjednu uz vatre, a stari Kaghuar počne priču:
- Nekada je naš narod bio brojan i ponosan, a sada smo samo mi ostali. Prokletstvo ratova nas je uništilo i vrijeme je da vratimo moć i slavu našem ponosnom narodu. Ovaj dječak je sigurno dar Bogova i njihov znak. Upija sve znanje koje mu prenosim, a pokazao se i kao dobar učenik. Za nekoliko godina on će vas moći sigurno voditi, a vi ga morate bez pogovora slušati. Noću kada spava je ga promatram i siguran sam da je u njemu naša snaga i moć. Ti dječače povedi ove najbolje ratnike koje pozna vrijeme Hrabrih naroda i vrati im slavu njihovih djedova i ponos njihovih očeva. Zapamti dobro, izbjegavajte sukobe s drugim narodima jer malo vas je, ali pronađite neko usamljeno mjesto i tamo živite. Papratyja više nije sigurna za vas. Nikada ne prelazite Divlju rijeku Hesperaskhu, jer tamo je počelo prokletstvo naših predaka, a i to je područje pusto i u njemu vlada strašna Athumazya.
Godine su prolazile mirno, dječak je marljivo učio, a ubrzo je postao opasan ratnik i lakoćom pobjeđivao svoje pratitelje u dugim treninzima. Ratnici su ga silno zavoljeli i međusobno se došaptavali o tome kako je stvarno pravo čudo i volja Bogova što su ga pronašli. Nedugo stari je Kaguar umro sa osmjehom na licu i zadnje što je tražio od mladog Shagana bilo je :
- Spasi naš narod od zaborava i vrati mu staru slavu. Povedi svoje ratnike na sjever, nastavi tamo gdje sam ja stao! –

Egipatska mitologija

Neftida

Neftida, (Nebt-het) ili Neftis, sestra je Ozirisa, Izide i Seta koji joj je bio i muž. Njezino ime označava gospodaricu kuće i to se vjerojatno odnosi na neki dio Neba ili-ili status u nekom drevnom dvoru ili božanskoj obitelji. Iako je bila Setova žene, potajno je voljela Ozirisa i potpuno odana sestra Izidi kojoj je pomagala kod traženja Ozirisovog tijela. Imala je i značajnu ulogu tijekom oživljavanja Ozirisa, te je prikazana pokraj njegovog odra.
Neftida je bila personifikacija tame i svega što prati tamu, njezini atributi imaju više pasivni, nego aktivni karakter. Neftida je u svim pogledima potpuna suprotnost sestre Izide. Dok su rođenje, rast, razvoj i aktivnost simbolizirani Izidinim likom, Neftida predstavlja smrt, propadanje i nepokretnost (pasivnost). Izida i Neftida uvijek su prikazivane zajedno, te kao takve simboliziraju ono što je i ono što će biti – rođenje i smrt. Neftidine osobine prilično su nedefinirane, ali sigurno je bila simbol smrti iz koje će se izdići novi život.
Sada Athumanunh razmišlja: ( Anubis – Anpu sin Neftidin, a tko mu je otac, Set ili možda Oziris? Mnogo se Neftida motala okolo Ozirisa, mada opet, Anubis mi više nalikuje na Seta, barem po izgledu, a tu je još i onaj drugi Ophios – Uapuat – ratnik, duhovna snaga na bojnom polju, otvarač putova mrtvima u zagrobni život iz Lykopolisa? No, dobro. Jednom sam već imao neugodnost što sam glasno razmišljao, ali sada imam više podataka, pa o Anpuu i Uapuatu drugi put.)

nedjelja, 03.10.2004.

Legenda o Alandiji

Grad Prozirnih sjena

U praskozorje vremena, još prije samog osvita vremena Hrabrih naroda, u doba Slavnih gradova u gradu Alanđana, gradu Prozirnih sjena, kamo su se sklonili posljednji preživjeli s Atlantide, dogodilo se nešto strašno, nešto što ni najstariji nisu zapamtili.
U Zemljinoj orbiti, iza tamne strane Mjeseca, odigrala se fantastična bitka između Zvjezdanih boraca Saveza Balamungh i njihovih protivnika rase Xurha. Bitka se prenijela i na samu Zemlju, a kako su Alanđani bili saveznici Saveza Balamungh, Xurhy su razornim oružjem uništili njihov grad, grad Prozirnih sjena.
Divlji narodi koji su tek stasali u Hrabre narode, u strahu su zapamtili ovu fantastičnu bitku, ali na njima svojstven način. Bila je to bitka dobrih Bogova i zlih Bogova koji su jeli ljude. Kasnije su te zle bogove zvali i Hladne vatre.
Bitku je preživio jedan od vojnika koji je sa sobom poveo tridesetak dječaka kadeta Alanđana, koji su tek trebali postati vojnici. Njegovo ime bilo je Kaghuar, a imena dječaka bila su: Panđa, Zumah, Paska, Pekso, Nikso, Yakwy…
Nitko ih dugo vidio nije, a onda su se pridružili Okolnim narodima u njihovim međusobnim sukobima, uzaludno ih pokušavajući nagovoriti da se udruže svi zajedno i bore se protiv jedinih neprijatelja – Hladnih vatri.
Tako je to trajalo godinama, a onda se u gradu Apyonu, gradu Waluzyanaca, jednih od Hrabrih naroda, rodio dječačić, treće dijete cara Thanderha i carice Tanye. No, njega su oteli odredi Sywolykyh ratnika žestokih protivnika Waluzyanaca, njima pak ga otimaju nitko drugi nego potomci Alanđana i tada sve počinje …
U tom strašnom i mračnom vremenu u doba bez milosti, u doba Hrabrih naroda, poslije potonuća Atlantide, sjajnog i moćnog kraljevstva, kada su sve nade bile izgubljene, u vremenu u kojem je vladalo zlo, a nova su se kraljevstva počela širiti pod plavim plaštevima zvijezda.
Vojske zla gospodare tamo gdje su ljudi, bjesne bespoštedni ratovi, a smrt vreba sa svih strana. Jedinu sigurnost pružaju utvrđeni gradovi koje čuvaju suprotstavljene vojske. Preživjeli s Atlantide sklonili su se od nadolazećih hordi divljih plemena i izgradili su grad koji su primitivna plemena zvala Grad prozirnih sjena i strašno ga se bojala. Tada nastaju legende o gradu Bogova. Međutim i ta posljednja nada je uništena pojavom nekih novih Bogova, a stare su ih legende zapamtile kao Bogove koji su jeli ljude. Iako su Alanđani izašli kao pobjednici, njihov je grad uništen Oružjem strašnog suda, a njihov je utjecaj otada potpuno zanemariv. Legende su dalje govorile da su se vratili na Zvijezde, s kojih su i došli, ali neki od njih nisu imali mjesta na letjelicama pa su ostali, a sebe su nazvali Oni koji su ostali. Njihovi potomci podijelili su se u dvije skupine i sklonili su se na kraj svijeta. Nitko ih više nije vidio, ali obećali su da će se vratiti kada pronađu ono što su izgubili.

Nordijska (skandinavska) mitologija

Od leda stvoreni

Odin, najstariji i najmoćniji od svih nordijskih bogova, u ponoru vremena on upravlja svim stvarima. Odin je stvorio nebo i zemlju, načinio prvog čovjeka i udahnuo mu dušu.
U početku nije bilo ni zemlje, ni mora, ni neba. Bila je samo praznina Ginnungagapa, koja je samo čekala da bude ispunjena. Na jugu bijahu stvoreni vatreni i gorući predjeli Muspella, a na sjeveru hladni i ledeni predjeli Niflheima. Ondje gdje je vreli zrak Muspella nježno dodirnuo hladni zrak Niflheima, led se stane otapati, kapajući stane oblikovati tijelo diva. Ime diva bijaše Ymir, a on bijaše zao. Dok je Ymir jednom zaspao, stane se on znojiti, a ispod lijeve ruke izrastu tada muškarac i žena, a ispod njegovih nogu nastade još jedan muškarac. To bijahu prvi ledeni divovi, potomci Ymirovi. Ledena kaša poprimi oblik krave zvane Authumla. Iz njezina vimena poteku četiri rijeke mlijeka koje bijahu hrana za Ymira, a Authumla se hranila ližući led. Kad je tako Authumla lizala slane kocke leda, prvog dana otkri ona kosu na glavi, krajem drugoga dana cijelu glavu, a krajem trećega dana cijelog čovjeka. Bio je to čovjek imenom Buri, a bio je jak i lijep čovjek. Buri je imao sina imenom Bor, koji pak se oženio Bestlom, kćerkom jednog od ledenih divova. Bor i Bestla izrode tri sina: Odina, Vilija i Vea.
Od samog rođenja Odin i njegova braća bili su u sukobu s ledenim divom Ymirom. U jednoj svađi oni ubiju diva Ymira. Iz tijela ubijenog Ymira isteklo je toliko krvi da su nastali oceani u kojima su se utopili svi ledeni divovi osim Bergelmira i njegove žene, koji su se spasili čamcem načinjenim od izdubljena debla. Od Ymirova mesa Odin i braća načine zemlju, a od njegovih kostiju i zuba načine stijene i kamenje. Od Ymirove krvi stanu teći potoci i nastanu jezera koja okružuju oceani. Od Ymirova mozga braća stvore oblake. Ymirovu lubanju dignu na nebesa i na četiri njezina kraja postave na stražu četiri patuljka imena Istok, Zapad, Sjever i Jug. Iz Muspella, Odin i njegova braća, izbace ognjene iskre, te od njih načine Sunce, Mjesec i Zvijezde. Nakon ovoga Odin i njegova braća dadu dio zemlje Utgard divovima, koji divovi pretvore u tvrđavu, a Odin i braća za sebe utemelje kraljevstvo Asgard, te ga zaštite utvrdama čiji su bedemi načinjeni od Ymirovih obrva. Tako jednom dok su šetali obalama mora kraljevstva Asgard, Odin i njegova braća pronađu dva naplavljena stabla. Odin stablima udahne dah života, Vili im podari razum i osjećaje, a Ve im dade sluh i vid. Nastanu tako prvi ljudi Ask i njegova žena Embla, a Odin im još pokloni Midgard za njihov dom. Od Aska i Emble poteknu sve današnje rase ljudi. Ispod Midgarda prostire se ledeno carstvo Niflheima, carstvo smrti, a iznad Midgarda prostire se Asgard, carstvo bogova. Na predivnom prijestolju sjedi Odin i pazi na cijeli svijet iz carstva Asgarda, a Midgard i Asgard povezuje most duge, nazvan Bifrost. U središtu zajedničkom za sva tri carstva raste i lista divovski jasen Yggdrasil (Igdrasil), čije grane prekrivaju svijet svojim sjenkama, a korijenje je temelj cijeloga svijeta.

Egipatska mitologija

Nut i Geb

Nut, božica Neba i njezin muž Geb, bog Zemlje, bili su toliko tijesno priljubljeni jedno uz drugoga da između njihovih tijela ništa nije moglo postojati. Zbog te tijesne priljubljenosti božica Nut odavno je bila trudna. No, kako između tijela Nut i Geba ništa nije moglo postojati, Nut nije mogla ni svoju djecu roditi. Njihov otac Šu, bog zraka odluči da ova nemoguća prisnost mora prestati, te on podigne svojim rukama tijelo Nut u visine. Ovim Šu omogući život raznim stvorenjima na Zemlji, a božica Nut rodi dva para blizanaca: Ozirisa i Izidu, te Seta i Neftis. Oziris i Izida voljeli su i ljubili jedno drugog, dok je Neftis od početka mrzila Seta već je i ona ljubila Ozirisa.
U trenutku rođenje Ozirisa čitavom Zemljom odjekne moćan glas: «Rodio se gospodar cijelog svijeta!» Oziris je mudro vladao sa svojom ženom Izidom. Ljudima je donio zakone, naučio ih je uzgajati biljke i životinje potrebite za osiguranje hrane, te ih je podučio kako će štovati svoje bogove. Od samog početka Set je bio ljubomoran na Ozirisa, te on u potaji izmjeri Ozirisovo tijelo i načini oslikan pogrebni sarkofag baš po bratovoj mjeri. Naime, mladi Oziris bio je vrlo visok i snažan, a Set je znao da nikome osim njega sarkofag neće odgovarati. Set pripravi bogatu gozbu i na nju pozove mnoštvo bogova, a među njima i Ozirisa. Stane se hvaliti sa prekrasnim sarkofagom i obeća da će ga pokloniti onome kojemu bude pristajao širinom i duljinom. Bogovi stanu redom isprobavati sarkofag, ali je svima bio predugačak, na kraju sam Oziris legne u sarkofag. Set odmah slugama da znak, te oni prekriju sarkofag poklopcem i zabiju ga čavlima, a sarkofag bace u vode Nila.
Izida kada je saznala što se dogodilo njezinom mužu bila je shrvana bolom. Odrezala je svoju prekrasnu dugu kosu, obukla žalobno ruho i otišla tražiti pogrebni sarkofag. Nitko Izidi nije znao reći gdje da traži, a onda ona sretne djecu koja su se igrala uz rijeku. Djeca su vidjela Seta kada je pustio sarkofag niz rijeku Nil i to prenijela Izidi. Izida pronađe sarkofag i otvori ga, no prije toga pretvori se u kopca ptičara i čarolijom udahne život Ozirisu upravo toliko koliko je bilo potrebito da s njim začne sina Horusa. Set je jednom prilikom u lovu pronašao sarkofag s Ozirisovim tijelom, pa ga u srdžbi rastrga na četrnaest komada i razbaca ih zemljom. Izida ih skupi sve, osim onog muškog dijela, te uz pomoć Anubisa boga nadglednika pogrebnog obreda ponovno sastavi Ozirisovo tijelo i pripremi ga za ponovni život (uskrsenje).

subota, 02.10.2004.

Legenda o Alandiji

Nuklearna katastrofa i kataklizma

… Činilo se kao da je nastupio smak svijeta. Sunce se zamračilo, a snažna se svijetlost vrtjela u krugu. Pogođen snagom oružja svijet se u groznici rušio. Voda postane vruća pretvarajući se u paru, životinje počinju ugibati, a ljudi umirati u najstrašnijim mukama. Razbješnjela vatra palila je i zauvijek gutala stabla jedno za drugim. Tanki sloj ozona probijen je, a preostala atmosfera počela je nepovratno otjecati u svemir.
Mjesec se opasno približio Zemlji, a Sunce se pretvorilo u velikog crvenog diva, mora su se povukla, rijeke isparile, a šume i trave nestale, tlo se osušilo i ispucalo. Cijela se planeta pretvorila u beživotnu pustinju u kojoj zavlada grobna tišina …

Strašno i moćno oružje

Daleka prošlost, oko deset tisuća godina prije. Bjesni bespoštedni rat između Matice Zemlje i njezine najveće kolonije Atlantide. Dvije vojske moderno opremljene i dobro uvježbane dovedene su pred pat poziciju. Nema pobjednika i nema poraženog, ali strašno i inteligentno oružje izmaknulo je nadzoru i sad prijeti cijeloj civilizaciji.
Na mirovnoj konferenciji zapovjednici su grozničavo tražili rješenje koje nikako nisu mogli pronaći, a onda jedan od njih predloži:
- Glupo je da sada sjedimo ovdje na mirovnoj konferenciji, ali ako već ne možemo pomoći sebi, spasimo našu djecu i pružimo mogućnost njihovim potomcima . . . –
Nakon nekoliko godina došlo je do eksplozije oružja koje je izmaknulo nadzoru, a nakon tih eksplozija Zemlja je imala posljednji lijepi dan. Danima je Sunce sve više odmicalo od Zemlje i bilo sve više zaklonjeno, Zemlja se zagrijavala, a mnogi životni oblici jednostavno su nestali. Granice mora i oceana počele su uzmicati i napokon su isparili, a atmosfera je nepovratno otekla u svemir. Zemlja je postala osušena i pusta, pretvorena u veliku pustinju u kojoj zavlada grobna tišina. Bio je to kraj civilizacije Atlantide i Slavnih gradova koji su se davno prije prostirali pod plavim plaštevima Zvijezda...
Međutim nešto prije same kataklizme ujedinjena Atlantida i Matica Zemlje, zajednički su izradile Vremenske kapsule u koje su pohranjeni svi važniji podaci o civilizaciji koja je cvjetala davno prije nego je uništena. Izgrađeni su svemirski brodovi na koje su smješteni svi tek rođeni i potom su isti lansirani u duboki svemir. Brodovi su kroz svemir putovali godinama, a novorođenčad je rasla, sve dok nisu postali ljudi, a onda ih je jednog dana privukla gravitacija neke nove i nepoznate planete. Računala su aktivirala kod za buđenje iz dubokog sna. Planeta je bila jako slična Zemlji i na njoj ponovno procvjeta nova snažna i moćna civilizacija. Daleka i rodna Zemlja uspjela je zaliječiti svoje rane, a bilo je i potomaka Onih koji su ostali, pa je i tamo cvjetala nova civilizacija. No, razlika je bila prevelika.
Potomci Zemljana s Balamunga željeli su stupiti u kontakt sa svojim braćom na Zemlji, ali kako? Dok su Balamungovci raspolagali najsuvremenijom tehnologijom, na Zemlji su poznali samo mač i konje. Izrađen je mač koji je sadržavao neke radioaktivne tvari koje su djelovale na ljude i okolinu oko mača, a koji je trebao biti
veza i spona između Balamungovaca i Zemljana. Brod koji ga je prevozio na Zemlju doživio je havariju i mač je izgubljen, a kontakt je propao. Nakon toga Balamungovci više ne pokušavaju uspostavljati vezu, ali mač pronalazi Shagan koji pomoću njega otkriva jednu Vremensku kapsulu i pomoću nje on ostvaruje vezu s Balamungom. Na Zemlju su poslati Čuvari koji mu pomažu, ali kako su oni pripadnici civilizacije Xawiar za zbunjene Zemljane oni su Bogovi koji pomažu Shaganu. Rođene su i prve legende, tajne i misterije, a tu i počinje priča o prekrasnim tajnovitim i misterioznim šumama srebrenog bora … vjetru i igrama s njim … o Alandiji, Shaganu i njegovim Vitezovima vjetra …

Egipatska mitologija

Ra i Oziris

U početku Ra vlada Nebom i Zemljom koje je stvorio, bogovi i ljudi žive zajedno. Ra je mlad i snažan, te vlada čvrsto i pouzdano, prema pravilima božanskog poretka. Nakon jutarnjeg umivanja, Ra bi pojeo svoj doručak koji bi mu poslužila Jutarnja zvijezda (ovo kasnije postaje jutarnji ritual u hramovima – prvo umivanje, pa onda doručak). Nakon doručka Ra izlazi iz kuće Benben (obelisk U Heliopolisu) i kreće na put kroz dvanaest pokrajina (dvanaest dnevnih sati) svoga kraljevstva. Zakleti neprijatelj Ra bila je zmija Apep koja ga je uvijek vrebala u zoru, ali je uvijek i bila pobijeđena od Raa u zoru. Kako je Ra stario, sve više se pretvarao u nemoćnog starca, pojedini bogovi su to željeli iskoristiti za svoje osobne ciljeve. U mitu je zapisano da je božica Izida bila u tome najvještija, a ponekad se i spominje da je Oziris u sukobu s ocem bogova. Mit dalje priča da su Raove slabosti postali svjesni i ljudi, pa i oni kuju zavjere protiv njega. Kad je Ra saznao za ovo, on saziva savjet bogova i odlučuje da čovječanstvo treba kazniti. Najokrutnije ljude kažnjava krvožedna božica Sekhmet, božica u obliku lavice i pustinjske vrućine. Međutim, Ra zaustavlja Sekhmet i odlučuje da uvede red u ono što je sam stvorio. Ra odlučuje da se povlači sa Zemlje i odlazi na Nebo. Na nebo ga je odnijela božica Nut, božica Neba, a ostali bogovi priljubljeni uz njezin trbuh postanu sjajne Zvijezde. Na ovaj način Nebo i Zemlja, bogovi i ljudi zauvijek su razdvojeni. Ra abdicira i svu vlast na Zemlji predaje bogu Tothu, bogu mudrosti i Mjeseca. Ovo simbolizira zalazak Sunca i izlazak Mjeseca koji osvjetljava dvanaest noćnih sati. Na ovaj način Ra je ljude zaštitio od noćne tmine. Međutim, mit dalje priča i o ubojstvu Ozirisa i rođenju Horusa njegova sina. Ra nakon smrti Ozirisa zapovijeda bogu Anubisu da pomogne Izidi i da ponovno sastave i ožive Ozirisa. Kad je Oziris ponovno oživio (uskrsnuo), Ra ga poziva k sebi. U ovome dijelu i mit i Knjiga mrtvih se podudaraju. U gradu Busirisu srele su se duše Ra i Ozirisa. Na slici se vide duše Raa i Ozirisa obije u obliku sokola, okrenute su jedna prema drugoj. Raova na glavi ima sunčev disk, a Ozirisova duša (čak i tijekom susreta sa svemoćnim Raa zadržava ljudsko lice koje govori da je on u srodstvu s čovjekom) na glavi ima bijelu krunu Egipta.
Himna Ozirisu išla je nekako ovako: «Neka ti je slava, o, Ozirise veliki bože Abidosa, kralju neprolaznosti, gospodaru vječnosti koji u postojanju svome prolaziš kroz milijune godina. Ti najstariji sin utrobe Nutine, gospodaru dične bijele krune, prinče bogova i ljudi primi hekau i bič i dostojanstvo svojih božanskih otaca. Neka ti bude zadovoljno srce koje u brdima Amenteta (Skriveni svijet kamo odlaze duše mrtvih koje čekaju da se pojavi Barka zalazećeg Sunca Ra – Amuna, pa oni koji znaju potrebite magijske riječi – hekau – i sahranjeni su uz odgovarajuće obrede, mogu se ukrcati na Amunovu barku i moći će uskrsnuti – krenuti na put preobražaja i vječnog postojanja.) boravi jer sin ti je Horus na prijestolju tvome utvrđen. Izida te u miru grli i tjera zloduhe s ušća staza tvojih. Ti lice svoje Amentetu okrećeš, a mrtvi ustaju da te vide, zrak udišu i u lice te gledaju kad sunce na obzoru svome izlazi. Srca su im mirna jer u tebe gledaju, o, ti koji si vječnost i neprolaznost.»
Ovo izgleda da su ideje o besmrtnosti i uskrsnuću utjelovljene u jednom bogu, bogu Ozirisu.

petak, 01.10.2004.

Grčka mitologija

Orion je sin Posejdona, boga mora. U grčkoj mitologiji on je bio slavni lovac, lijep i snažan muškarac smrtnik divovskog rasta. Bio je čovjek u kojeg su se zaljubile mnoge božice. Već kao malog dječaka, otac bog Posejdon, naučio ga je da hoda kroz mora, a glava mu je uvijek bila nad povrsinom vode, pa čak i kad bi koračao po največoj dubini. Iako je među smrtnicima slovio kao hrabar i nenadmašiv lovac Orion je ostao upamčen po svojim ljubavnim avanturama. Za mnoge žene i božice bio je neodoljiv, iako je ponekad (a izgleda da bas zbog toga) bio nasrtljiv i nasilan. Očaran ljubavlju proganjao je Plejade, sedam kćeri Atlasa, sve dok ih Zeus nije postavio na nebo. Orion ih proganja i na nebu, ali tu ih nikada ne može doseći. Zbog svoje umišljenosti Orionova žena je završila u podzemnom svijetu, a on se zaljubljuje u Meropu. Pijan jedne noći, on je siluje u njezinim odajama. Za kaznu ostao je slijep na oba oka, ali doznavši za proročanstvo da svtko tko putujući na istok usmjeri svoje lice prema izlazećem bogu Suncu (Heliju), može povratiti vid, potpomognut od boga Hefesta, Orion to učini i povrati vid. Njegova ljubavna strast se ponovno budi i ovaj put on muti sa samom božicom Artemidom, koja se do božanskih ušiju zaljubila u Oriona. (Taj je stvarno nešto imao kad su i Artemidi kočnice popustile, Athumanunh samo malo promišlja, ali mu u koži bio ne bi, hehehe, jer tu je stariji brat Apolon, a s njim nema šale) Naime, Apolon kod majke Zemlje, strašne Gee, smisli lukav plan kako da se riješi Oriona. Gea je poslala strašnog škorpiona koji natjera Oriona u more, a Apolon upita Artemidu: "Vidis li onu tocku u daljini na pucini? Možeš li je pogoditi strijelom?" Naravno, Artemida ovome nije mogla odoljeti i smrtno pogodi Oriona. Kasnije, kada je shvatila da je ubila Oriona, Artemida je toliko tugovala da je Zeus zapovijedio da se Orion zajedno sa svojim vjernim psima, pratiteljima u lovu, uzdigne u nebo. Na nebo je uzdignut i Škorpion, ali tako da se nikada Orion i Škorpion ne vide. Orion se na nebu pojavi tek kada Škorpion zađe.

<	listopad, 2004					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

Linkovi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...