Zašto ime Athumanunh
Tražeći genijalnost, zasljepljen ambicioznošću, žudeći za lijepim i idealnim, tragajući za svjetskom mudrosti – pronašao sam samo gluposti. Oduvijek tražeći i želeći samo ljubav, našao sam i dobio mržnju. Razočaran počeo sam stvarati svoju povijest arbitra i plemenitog mirotvorca, ali izgleda da sam postao bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen vlastitog uništenja…
Nema veze tko sam i kako izgledam, važno je kakav sam. Kad bih mogao hranio bih se samo zrakom, da ne bih slučajno povrijedio niti jedno živo biće. Živim na brdu na kojem plaču ptice, promatram ptice, uzgajam i njegujem vinovu lozu i pravim vino. Nekada nas je bilo trideset u moćnome Savezu, a šest je elemenata tog Saveza. Taj moćni Savez nazvali smo imenima svojim Khte-hapa-tine, a onda u strašno doba Alanthanunha ostao sam samo ja – Athumanunh – dječak u kojem se čovjek budi, a možda i čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Imam svoju tajnu, pitajte me bilo što, napisat ću Vam bilo koju mitologiju i legendu, ali nikada me nemojte pitati za moju tajnu jer tajne se ne ispovijedaju.
Ipak je ovo blog za mitologije i legende, pa sam i jednu o sebi napisao. He he he…
< | listopad, 2004 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...