Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

subota, 02.10.2004.

Egipatska mitologija

Ra i Oziris

U početku Ra vlada Nebom i Zemljom koje je stvorio, bogovi i ljudi žive zajedno. Ra je mlad i snažan, te vlada čvrsto i pouzdano, prema pravilima božanskog poretka. Nakon jutarnjeg umivanja, Ra bi pojeo svoj doručak koji bi mu poslužila Jutarnja zvijezda (ovo kasnije postaje jutarnji ritual u hramovima – prvo umivanje, pa onda doručak). Nakon doručka Ra izlazi iz kuće Benben (obelisk U Heliopolisu) i kreće na put kroz dvanaest pokrajina (dvanaest dnevnih sati) svoga kraljevstva. Zakleti neprijatelj Ra bila je zmija Apep koja ga je uvijek vrebala u zoru, ali je uvijek i bila pobijeđena od Raa u zoru. Kako je Ra stario, sve više se pretvarao u nemoćnog starca, pojedini bogovi su to željeli iskoristiti za svoje osobne ciljeve. U mitu je zapisano da je božica Izida bila u tome najvještija, a ponekad se i spominje da je Oziris u sukobu s ocem bogova. Mit dalje priča da su Raove slabosti postali svjesni i ljudi, pa i oni kuju zavjere protiv njega. Kad je Ra saznao za ovo, on saziva savjet bogova i odlučuje da čovječanstvo treba kazniti. Najokrutnije ljude kažnjava krvožedna božica Sekhmet, božica u obliku lavice i pustinjske vrućine. Međutim, Ra zaustavlja Sekhmet i odlučuje da uvede red u ono što je sam stvorio. Ra odlučuje da se povlači sa Zemlje i odlazi na Nebo. Na nebo ga je odnijela božica Nut, božica Neba, a ostali bogovi priljubljeni uz njezin trbuh postanu sjajne Zvijezde. Na ovaj način Nebo i Zemlja, bogovi i ljudi zauvijek su razdvojeni. Ra abdicira i svu vlast na Zemlji predaje bogu Tothu, bogu mudrosti i Mjeseca. Ovo simbolizira zalazak Sunca i izlazak Mjeseca koji osvjetljava dvanaest noćnih sati. Na ovaj način Ra je ljude zaštitio od noćne tmine. Međutim, mit dalje priča i o ubojstvu Ozirisa i rođenju Horusa njegova sina. Ra nakon smrti Ozirisa zapovijeda bogu Anubisu da pomogne Izidi i da ponovno sastave i ožive Ozirisa. Kad je Oziris ponovno oživio (uskrsnuo), Ra ga poziva k sebi. U ovome dijelu i mit i Knjiga mrtvih se podudaraju. U gradu Busirisu srele su se duše Ra i Ozirisa. Na slici se vide duše Raa i Ozirisa obije u obliku sokola, okrenute su jedna prema drugoj. Raova na glavi ima sunčev disk, a Ozirisova duša (čak i tijekom susreta sa svemoćnim Raa zadržava ljudsko lice koje govori da je on u srodstvu s čovjekom) na glavi ima bijelu krunu Egipta.
Himna Ozirisu išla je nekako ovako: «Neka ti je slava, o, Ozirise veliki bože Abidosa, kralju neprolaznosti, gospodaru vječnosti koji u postojanju svome prolaziš kroz milijune godina. Ti najstariji sin utrobe Nutine, gospodaru dične bijele krune, prinče bogova i ljudi primi hekau i bič i dostojanstvo svojih božanskih otaca. Neka ti bude zadovoljno srce koje u brdima Amenteta (Skriveni svijet kamo odlaze duše mrtvih koje čekaju da se pojavi Barka zalazećeg Sunca Ra – Amuna, pa oni koji znaju potrebite magijske riječi – hekau – i sahranjeni su uz odgovarajuće obrede, mogu se ukrcati na Amunovu barku i moći će uskrsnuti – krenuti na put preobražaja i vječnog postojanja.) boravi jer sin ti je Horus na prijestolju tvome utvrđen. Izida te u miru grli i tjera zloduhe s ušća staza tvojih. Ti lice svoje Amentetu okrećeš, a mrtvi ustaju da te vide, zrak udišu i u lice te gledaju kad sunce na obzoru svome izlazi. Srca su im mirna jer u tebe gledaju, o, ti koji si vječnost i neprolaznost.»
Ovo izgleda da su ideje o besmrtnosti i uskrsnuću utjelovljene u jednom bogu, bogu Ozirisu.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...