Sonsyrey sada već vidno uzbuđena i sve više nemirnija ponovno pozove Pasku:
- Generale Paska, tako vam božice Izydye, otvorite vrata Zimskog bedema i pustite me do Shagana. Nosim Mu njegov mač koji mora biti uz Njega, a i ja! Ja moram biti uz Njega, ako opet želite vidjeti svoju tajnu. Visoko gore na najvišoj kuli Zimskog bedema general Paska samo se osmjehne, pokretom ruke pokaže da se vrata otvore, a onda promrmlja samo za sebe:
- Hvala zvijezdama što si to konačno shvatila Handrho! – Sonsyrey praćena braćom i sestrama, te svojim i njihovim pratnjama konačno ugleda grad prozirnih zidova, Ledeni grad Asgrad. Sonsyrey sjaše s konja praćena pogledima alandskih ratnika čuvara zimskog bedema. Ona shvati njihove poglede, te odmota ponovno teški Shaganov mač i pokaže ga svima. Asgradom se sada zaori gromoglasan poklič Alanđana od kojeg se svi iz Sonsyreyne pratnje stresu, a i led stane pucati. Bilo je jasno da su ovi ratnici koji se tu smrzavaju danima osjetili da je njihova zaštitnica konačno shvatila staru priču Sychyta. Ona, Gospodarica toplih mora bila je ta svijetlost koja je trebala obasjati Njega, pa da bi sve konačno moglo početi… Oružje Alnđana blistalo je nekom mističnom plavkastom svijetlošću koja kao da je dolazila direktno iz teškog dvosjeklog Shaganovog mača. Stari je Tahunah uz odobravanje ostalih samo tiho primjetio: - Mač Bogova u rukama Izabrane blješti i štiti oružje Alanđana, a kada ga Izabrana preda Njemu legenda je konačno živa, a Hladne će vatre bilježiti teške poraze sve dok zauvijek ne budu poražene na bojnom polju Herofahla i bačene u vjetar Actyalana. - potom se na ulazu u predivnu palaču pojavi Panđa u pratnji generala Amaksosa i Zumaha:
- Dobro došla u Ledeni grad Asgrad, Snježna princezo, čekali smo te dugo! Nešto te putem zadržalo? Imala si možda nekih problema? – Kroz smiješak u kutu usana poželio je dobrodošlicu Panđa Sonsyrey.
- Gdje je Shagan generale Panđo? – Opet se Panđa nasmije:
- Dugo te nije bilo, pa je odšetao malo do vrha Wygena, a mač možeš dati i meni, a … - Sonsyreya se sada nasmije i odgovorom zbuni staroga Panđu:
- Ne, a ne! Mač ću predati osobno Shaganu! Panđo neka se moja i Njegova braća ugriju i opuste u palači, a Njega ću ja potražiti u šetnji. – Panđa se sada uznemiri:
- To ne smiješ, Wygen ne poznaješ i nešto bi ti se moglo dogoditi dok … - ponovno Sonsyreya prekine zbunjenog i uznemirenog Panđu:
- Tko će me zaustaviti, a i što bi mi se moglo dogoditi? Misliš da ja ne znam da si se ti osobno pobrinuo da se planina pročešlja temeljito kako bi tvoj dječak, koji voli nestašluke, bio siguran? Ne brini se ja ću Ga sama pronaći, a ti grij svoje stare kosti uz toplu vatricu i zapali tu tvoju lulu kojom mi već danima daješ čudne znakove. – To reče i otrči stazom koja je vodila do vrha planine. Stari Panđa samo promrmlja sebi u bradu:
- Kao dijete i plač. Jedno bez drugog ne idu. E, sada imam dvoje nestaška, a sve mi teže padaju te njihove igrarije. No, dobro. Bolthar i Dyngho čuvat će ih od opasnosti, a kada se dobro promrznu već će se vratiti u palaču. Panđa pozove ostale prinčeve, princeze i njihove ratnike iz pratnje u predivnu palaču Asgrada, te više tješeći sebe nego ostale da se Shaganu i Sonsyrey ništa ne može dogoditi, a onda podigne ozbiljan, mrk, ali i upitan pogled prema Paski koji je još uvijek bio na najvišoj kuli Asgrada. Paska se ponovno osmjehne i pokazujući Panđi otvoreni dlan desne šake, što je trebalo značiti da je shvatio što Panđa traži od njega, polako se okrene naredniku koji mu odgovori: - Sve je učinjeno kako ste zapovjedili generale. Naše Ledene patrole točno su tamo gdje trebaju biti i ništa im promaknuti ne može, a Shagan je trenutno kod njegove omiljene pećine Bywakh u društvu s Boltharom i Dynghom. – Panđa klimne glavom i stane se spuštati prema palači Mynetonka, gdje se trebao pridružiti ostalim Vitezovima vjetra.
Post je objavljen 29.10.2004. u 21:02 sati.